.

Da je zdrava hrana ukusna, svi ljudi na svijetu bili bi mršavi.

nedjelja, 14. studenoga 2021.

Ipak ima pravde!

 

Nakon što sam čula za ono nebulozno povećavanje porodiljnih naknada, pisala sam koliko me to zgrozilo. Ali, ipak ima pravde, barem u Zagrebu! Svaka čast na odluci o ukidanju onih majki-odgajateljica, i smanjivanju vremena koliko one mogu čučati kod kuće i tih kojekakvih naknada! To stvarno treba ukinuti! Ne znam kako je uopće ta mjera odobrena!

Ok, jasno je meni da su žene skužile da, ako ostanu doma pa imaju, barem troje, a one "vrijedne" i po sedmero, osmero, desetero… djece, one i preko 30 godina neće morati nogom kročiti u svijet rada; (ovisno o tome s kojim razmacima kote djecu); a dobivat će veću plaću, nego žene koje rintaju na poslu (a nakon posla još i doma). Ta nebuloza majki-odgajateljica nikad nije smjela ugledati svjetlo dana!

Svaka čast na ukidanju toga!

Dok je ta Bandićeva umotvorina o majkama-odgajateljicama bila u punom jeku, nikad mi nije bilo jasno zašto se Zagrepčanke, koje ne koriste tu mjeru (iako imaju pravo na nju), nisu bunile. Znam barem 20ak žena iz Zagreba koje imaju minimalno troje maloljetne djeca, neke imaju četvero, petero, šestero, a znam i jednu koja ima sedmero(!) – i one sve rade, tj. idu na posao i kad dođu s posla, rade doma, tj. nijedna se nije odlučila za ovu umotvorinu majka-odgajateljica. Nisam ih nikad  pitala zašto, iako priznajem, da crkavam od znatiželje da saznam zašto su one odabrale ići na posao, a mogle su čučati doma u zapećku i dobivati naknadu.

Vidim da hrpetine ljudi podržavaju tu Bandićevu mjeru i protive se ukidanju, onda ispada da su majke-odgajateljice pametne: one kote djecu, i čuče doma, a žene koje rade i uz svoj posao imaju djecu – one su glupe; zašto idu na posao, ako mogu čučati doma i više od 16 godina.

Ako je ta mjera tako super i treba ju zadržati, onda zdravoseljački rečeno: najbolje da SVE žene, kad napune 18 (ili mogu i one mlađe od 18?) okote barem troje djece i ostanu doma kao majke-odgajateljice. A ako je to tako dobra ideja, onda najbolje da se to provede u cijeloj Hrvatskoj.

Ma ne moraju niti čekati da napune 18, do 15. godine već mogu roditi barem troje. A onda čemu uopće ženska djeca moraju ići u školu? Najbolje da se ukine obveza osnovnog školovanja za žensku djecu i kad postanu spolno sposobne, neka  počnu kotiti djecu i neka sve žene budu majke-odgajateljice; jer je to tako super.

No, dobro, kako sad stvari stoje, ta nebulozna mjera su ukida, pa su se dosadašnje mamice-odgajateljice usrale, te su ih puni mediji! Gledam neki dan na televiziji nekakvu sa sedmero djece koja cendra da ne zna kamo će s djecom, ako će morati na posao.

Hmmm. Šteta što ju u tom prilogu nisu pitali, zašto joj je uopće trebalo sedmero djece??? Ok, da, znam, naravno: lakše je čučati doma sa sedmero djece, nego rintati svaki dan na poslu.

Naravno, cendrala je ona nešto u tom tv prilogu da ljudi ne znaju što majke-odgajateljice rade, da ljudi misle da one cijeli dan doma sjede i puše i piju kavu…

Ok, one se (valjda?) brinu o svojoj djeci, rade kućanske poslove itd. Dobro.

Ali, sigurno ne rintaju kao što rinta netko, koga cijeli dan na poslu kinje šefovi, kolege, mušterije…, non stop neplaćeni prekovremeni, zovu te da dođeš na posao u bilo koje doba dana ili noći, a uvijek još nešto treba, nikad gotova s poslom, a nemaš nikakva prava, samo obaveze (ili si "možeš uzeti radnu knjižicu"). 

A nakon toga svega, kod dođeš kući, onda još i rintaš kod kuće za svoju djecu (jer si glupa, kao što vidimo na primjeru "premudrih" majki-odgajateljica: iako imaš barem troje djece i živiš u Zagrebu, nisi se odlučila koristiti tu mjeru majka-odgajateljica).

Najbolje mi je bilo kad je ta majkica-odgajateljica rekla da ona mora razvažati djecu na aktivnosti. Jer, naaaaaaaaaaaaaaaravno, djeca idu na aktivnosti. Neovisno o mogućnosti razvažanja, smanjenjem naknada, roditelji neće ni moći poplaćati sve te aktivnosti. Što će jadna djeca, ako neće imati mogućnost ići na te kojekakve aktivnosti?

Hmmm. A zašto djeca moraju ići na kojekakve aktivnosti? Uostalom, otkud toj djeci vrijeme za te silne aktivnosti? Ja nisam kao dijete nikad išla na ama baš nikakvu aktivnost, niti sam imala vremena za to.

Znam da su te kojekakve aktivnosti zadnjih godina popularne, neka djeca mojih rođakinja idu i na 3-4 različite aktivnosti tjedno. To mi je famozno, pa sam prije koju godinu pitala mamu zašto ja nisam kao dijete išla na neku aktivnost.

Odgovor: „Nismo imali novaca, a tata i ja smo cijeli dan radili, tko bi te bio vodio na to, a ionako si morala učiti za školu.“

I onda mi je sinulo otkud toj djeci vrijeme za te aktivnosti: danas djeca ne moraju učiti za školu. Ocjene se navlače na sve strane. Ti roditelji (i to ne samo majke-odgajateljice!) koji se brinu za razvažanje djece na aktivnosti, brinu i za ocjene: prijete nastavnicima da će im polomiti ruke, noge, razbiti glave… i problem riješen – dijete dobije ocjenu koju roditelj želi. Pritom roditelj apsolutno ne očekuje da dijete ima znanje za tu ocjenu koju je dobilo; pa kad bi jadna djeca stigla učiti za školu, pa moraju ići na aktivnosti!!!

Eto, sad su sve te jadne zagrebačke majčice-odgajateljice u brizi, što će jadna njihova djeca, ako ih neće tko imati razvažati na aktivnosti.

Imam ideju: nek uče za školu. 

(Barem muška djeca bi mogla početi učiti za školu. A ženska djeca? Hmmm. Ni njima ne bi škodilo da počnu učiti za školu, osim, ako ta mjera ostane na snazi, pa žene shvate da nema smisla da se školuju i idu na posao, ako umjesto toga mogu čučati doma s okoćenim čoporom i dobivati naknadu kao majke-odgajateljice. Onda će stvarno biti besmisleno da se ženska djeca školuju; što će im to,  najbolje da počnu trenirati kako se rade djeca i posvete se cjeloživotnom pozivu majke-odgajateljice uz naknadu). 

Back to the roots. Najbolje da se svi vratimo u pećine, ali ovaj put uz mjere u obliku naknada. 



petak, 5. studenoga 2021.

Porodiljni nerad

 

Slušam ovo o povećanju porodiljnih naknada i ne vjerujem.

Znači, kolegica koja se pokupi na porodiljni, sjediti će doma sa svojom djecom, i tijekom tog porodiljnog, tijekom drugih 6 mjeseci imat će punu, tj. istu plaću kao ja, koju svaki dan na poslu vrijeđaju, maltretiraju, zlostavljaju, psuju… (tamo gdje radim, to je svakodnevica).

Ja fakat ne mogu vjerovat da će ona dobiti isti iznos kao ja!

Meni to nije normalno!

Ja nemam djece, ali da imam djecu i da 6 mjeseci cijele dane sjedim doma na porodiljnom: meni je normalna stvar da onda imam manju plaću, od mojih kolegica koje cijele dane na poslu trpe vrijeđanja, zlostavljanja, maltretiranja… (i onda još uz sve to rintaju i doma).

Fascinantno mi je da su žene oduševljene time.

To se smatra napretkom u 21. stoljeću.

Pa da, idemo vratit žene u zapečak: ne trebaju ići na posao, neka doma  čuvaju djecu, kuhaju, peru… i za to će dobit punu plaću kao da rade u svojoj struci/poslu.

Divota.

Znači, te kolegice koje su na porodiljnom, ne moraju na poslu apsolutno ništa raditi, (naravno, na porodiljnom su), one se bave djecom i kućanskim poslovima i one će dobiti iste novce kao ja, koja se moram na poslu izmrcvarit i trpiti zlostavljanja i onda kad još dođem doma, moram doma rintati. Nemam djece, ali to ne znači da nemam doma posla. Imam stare i bolesne ukućane: oporavak nakon operacije kuka, demencija,... to su samo dva primjera čime se bavim doma nakon što se narintam na poslu. Znam, da, znam, briga za stare ukućane ne zvuči tako romantično kao kad kolegica na porodiljnom guguče da se ona "brine za svoju djecu"; kao da meni novci ne trebaju zato što se brinem za stare i bolesne ukućane. 

Nemojte mi sad početi s onim da su porodiljne naknade male, pa su zato sad povećane. Ok, ako treba povećati porodiljne naknade, onda treba povećati plaće nama koje nismo na porodiljnom i rintamo cijeli dan na poslu gdje nas zlostavljaju, vrijeđaju, maltretiraju… i nakon toga rintamo još i doma. Ako će kolegica tijekom porodiljnog za taj "porodiljni nerad" svaki mjesec dobiti punu plaću od npr. 5000 kn, onda bih ja koja cijele dane rintam na poslu, gdje me vrijeđaju, zlostavljaju i maltretiraju, trebala dobiti barem 8000 kuna plaće.


četvrtak, 4. studenoga 2021.

Dajmo da sjede 10

Što sam starija, to me više fasciniraju vrećice koje iz nekog razloga moraju sjediti. Nikako da shvatim zašto te vrećice moraju sjediti.

Prije par dana, na autobusnom terminalu, morala sam pola sata čekati autobus. Odšetala sam do stajališta, tj. perona, na kojem stoji autobus kojim putujem. Na svakom stajalištu/peronu je tzv. staklena kućica ispod koje je nekakva metalna klupa. Na putu do svog perona, prošla sam pored nekoliko perona, tj. staklenih kućica s klupom i svjedočila ljudskoj gluposti. 




Jebo mene glupu, al ja fakat ne razumijem zašto ti ljudi stoje, a vrećice sjede???

Ja vječito imam nekakvih vrećica sa sobom, štoviše, najčešće imam pune ruke vrećica. 

Kad sam došla do svojeg perona, ja sam sjela. Moje vrećice su, kao i uvijek(!) bile na podu. Zašto bih ja stajala, a moje vrećice sjedile na klupi???

Daaaa, ti ljudi koji stoje nad svojim sjedećim vrećicama su inteligentni, a ja sam glupa. Pa iskreno, i osjećam se glupo: kad sjednem, ja onda sa svojom odjećom pokupim s klupe svu prljavštinu koju su ostavile sjedeće vrećice tih mudrih ljudi. 

Ok, da, vrećice su odozdo prljave, pa onda zato ovi mudri građani stoje, a ne sjede. Hmmm. Pa jebo vas glupe: prestanite svi skupa stavljati vrećice da sjede na klupama, pa onda klupe neće biti prljave!!!


Slike su moje. 


srijeda, 8. rujna 2021.

Mršavci, pojedite nešto!


Stalno mi sa svih strana svi seru da moram biti na dijeti, da moram smršavjeti itd.

Ne znam jel gore kad mi to kaže debela ili mršava osoba.

Debeloj osobi, vratim na isti način.

 

A što s mršavima?

2017. napisala sam tekst o tome kako mi nije jasno da postoji skinny shaming. Meni tada nikako nije bilo jasno zar stvarno postoje ljudi koji, kad vide mršavu osobu negdje, onda joj dobacuju: “Pojedu nešto.“, pa su ti mršavci uvrijeđeni time.

Sada je 2021. i ja sam evoluirala do toga da potpuno razumijem ljude koji mršavima dobacuju: „Pojedi nešto.“ Štoviše i ja sam postala jedna od onih koji imaju potrebu mršavcima reći da „pojedu nešto“. Nakon skoro 6 godina gladovanja na zdravoj prehrani, meni je, blago rečeno, pun kurac zdrave hrane. A kad vidim nekog mršavog, bljuje mi se. Meni je pun kurac mršavih ljudi, gade mi se. 

Oni meni pametuju da ja moram na dijetu, kao da su oni uslijed mršavosti, tj. jedenja te svoje zdraaaaaaave hrane pojeli svu pamet svijeta. Pička im materina. 

Prije 6 godina (2016. kad su me liječnici stavili na dijetu) bila sam i ljuta i jadna i razočarana... je moram biti na zdravoj hrani, ali nisam imala potrebu dobacivati mršavcima da pojedu nešto. Sad sam toliko ogorčena, bijesna, jadna, deprimirana, ljuta, raspižđena, razočarana... što se moram zdravo hraniti, da jednostavno imam potrebu verbalno poklopiti te mršavilačke pametnjakoviće. 

A pogotovo me raspizde oni, kojih ima na svakom ćošku, a koji tvrde da njih nisu liječnici natjerali na dijetu, nego su oni sami htjeli smršaviti (wtf???) i sad oni na sva usta hvale tu krasnu zdraaaaaaaaaaaaaaaavu hranu. 

Za one koji ne shvaćaju zašto ja imam potrebu mršavcima dobacivati da pojedu nešto, neka se zapitaju zašto mršavci imaju potrebu non stop svuda lajati o tome kako je njima zdraaaaaaaaaaaava hrana super i dijeliti drugima savjete da idu na dijetu. 

Za sad još nisam nikome nepoznatome, mršavome dobacila: „Pojedi nešto.“, ali rekla sam to u dva navrata dvjema poznanicama. Obje su koščato, oglodano, izmoždeno, ispijeno, anoreksično, oglodano mršave... pa su se osjećale pozvane da meni savjetuju da smršavim. Ja sam njima doslovno rekla, citiram samu sebe: „Ajd ti pojedi nešto, molim te, izgledaš ko jebeni kostur.




subota, 4. rujna 2021.

Dajmo da sjede 9

 

Evo, ovo sam danas fotografirala.




Ok, da, znam ja sam glupa, kretenska idiotkinja. Ja sam fakat luda, glupa, nenormalna... 

Jebo mene glupu, al ja fakat stvarno nikako ne razumijem zašto, ali zašto, ljudi stavljaju vrećice da sjede na klupi??? Zašto? 

Ja bih si bila danas sjela, ali neeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, ovaj krumpir i ova platnena torba iz nekog, meni totalno nerazumljivog razloga, moraju sjediti. I možeš ga jebat. 

Ajde, ovdje barem i ta osoba sjedi kraj tih svojih vrećica, pa eto...


Ja uvijek sve svoje vrećice, torbe i sl. - odložim na pod. Stvarno bih si morala nekamo tetovirati podsjetnik da i ja svoje vrećice i torbe posjednem na klupu. Ja jednostavno nemam naviku to raditi i fakat nikad to ne radim, čak ni kad pada kiša ili snijeg - moje vrećice su uvijek na podu. 

Fakat ne razumijem čemu ta vreća s krumpirom i ta platnena torba moraju sjediti na klupi???

Ja sam jednostavno preglupa da to shvatim. 


I onda na sljedećoj stanici, opet baba stavila svoje vrećice da sjede, a ona se šetucka po stanici. 

WTF?


Ok, ovdje je bilo mjesta, pa sam i ja sjela - ali ja se opet nisam sjetila svoje vrećice posjesti na klupu, nego su bile na podu. 

Znam da sam ja glupa, ali vi svi pametni, koji posjednete vrećice i torbe na klupe, hoćete li mi, molim vas objasniti logiku tih postupaka? Molim vas, koristite kratke i jednostavne riječi i rečenice kako bi vas glupača poput mene razumjela. 


Fotke su moje. 


Znači, ima se… (pošast u obliku trgovina zdrave hrane); 2. dio

 

Negdje na webu pročitala sam da bio&bio otvara 3 nove trgovine. Ajme. Očito te trgovine imaju posla, tj. bogatih kupaca koji si to mogu priuštiti.

Meni nikako nije jasno gdje rade ti ljudi koji imaju novaca da kupuju u bio&bio trgovinama.

Nije da me kupovanje te kojekakve bio/eko/svašta-nešto zdrave hrane privlači, ali koliko god godinama rintala, nemam novaca za shopping u bio&bio.

Još sam 2016. pisala o tome da su te kojekakve trgovine zdrave hrana prava pošast, ima ih na svakom ćošku. Ali ovo već sad stvarno nije normalno.

Hoće li mi, molim Vas, netko od Vas koji tamo kupujete, napisati u komentaru kako ste se Vi tako obogatili da možete kupovati u takvim trgovinama?



petak, 27. kolovoza 2021.

Osluškuj svoje tijelo...

 

Ima već nekoliko mjeseci da sam čitala članak o nekakve dvije sestre iz Amerike, nemam pojma kako se zovu, a ne znam ni što su, ma jesu nekakve selebretijice, nešto manekenkiraju ili tako nešto…

Ne sjećam se sad točno, ali obje su bile trudne nekako u iste vrijeme. Budući da inače nešto manekenkiraju (ili glumataju?), one kažu da: non stop treniraju, na dijetama su itd. I tad su izjavile da: tijekom trudnoće ne treniraju i nisu na dijeti, ali se nisu nenormalno zdebljale, jer… - one osluškuju svoje tijelo.

Ajme. Došlo mi je da se zbljujem.

Meni nikako nije jasno, što to one „čuju“, dok osluškuju svoje tijelo.

Što njima tijelo govori: jedi malene porcijice zdraaaaave hrane, tj. voća, povrća, nemasno, neslatko, itd.?

I one ne osjećaju nikakve poteškoće uslijed jedenja zdrave hrane?

Meni moje tijelo to ne govori. Ja jesam na zdravoj hrani – zato što me liječnici izgladnjuju, pardooooon, liječe dijetom. A kao što sam već pisala: u dva tjedna imala sam dva puta proljev od te proklete zdrave prehrane.  Osim toga, slabo mi je, nemam snage, bezvoljna sam i umorna. Neki se žale da ne mogu spavati zbog vrućine; ja nemam takvih problema, ja sam toliko iscrpljena i slaba da spavam ko zaklana. Hmmmm. Govori li meni onda moje tijelo da se ne smijem zdravo hraniti? Zašto imam proljev i sve te tegobe dok sam na toj zdravoj hrani?

Kad sam na nezdravoj hrani i jedem ono sve što volim: nemam proljev, a nemam ni zatvor, niti mi je slabo, niti mi je muka, niti mi se bljuje, niti mi se spava non stop i jednostavno sam presretna jer uživam u hrani koju volim. Da, ja se debljam, ali ne osjećam nikakve poteškoće (proljev/zatvor, umor, slabost, pospanost, povraćanje…).

Po logici tih dviju glupavih selebreti-manekenčica: meni moje tijelo poručuje da ne budem na zdravoj hrani.  

Super. 

Šteta što se moji liječnici ne slažu s tim.


subota, 21. kolovoza 2021.

Gladna i sama… po tko zna koji put

Prije par dana bio mi je rođendan. Opet sam ga provela gladna i sam, kao i neke od prethodnih rođendana jer me doktorska gamad liječi dijetom. Pa zar da radim proslavu i nakuhavam i pečem, a onda da gledam kako drugi žderu, a ja da pasem ovo gadno, usrano, odurno zdravo sranje?

Stvarno ne razumijem zašto sam tako kažnjena.

Zašto ja ne smijem uživati u hrani koju volim?

Ali tu priči nije kraj, na rođendan sam dobila proljev, i to drugi put u dva tjedna, pisala sam o tome

Stvarno nisam zaslužila da ovako  patim. 


Sretan mi rođendan. 





nedjelja, 15. kolovoza 2021.

U paklu zdrave hrane 2

 

Pisala sam i prijašnjih godina da ja, dok sam na na toj zdravoj dijetnoj prehrani na koju me sile, često imam proljev. Ovo često, meni je značilo, oko 1-2 puta mjesečno. Ali sad, jebote u 2 tjedna već drugi put imam proljev!

Dva dana sam se liječila od (prvog) proljeva o kojem sam već pisala, jela sam dvopek, slane štapiće, banane, odurnu kuhanu rižu s piletinom… Nakon toga sam se morala vratiti na zdravu dijetnu hranu, i onda sam četiri dana bila na toj zdravoj hrani, crkavala sam od gladi i nalijevala se vodom da ne osjećam toliko glad (al to ne funkcionira).

Onda mi je ta zdrava hrana dopizdila i onda sam na jedan dan odustala od te zdrave hrane i jela sam sve ono što volim: masno, kalorično,  pohano (pohano u masnoći, a ne ono nekakvo osušeno u pećnici), slatko… - najkraće rečeno: sve ono što ne smijem.

Naravno, nakon jednog dana užitka, koji sam se usudila priuštiti si, sijedi kazna: moram se vratiti na zdravu dijetnu prehranu na koju me liječnici prisiljavaju jer će se ona doktorska glupača opet derati na mene ako ne smršavim koliko ona hoće. Zato sam opet krenula na zdravu prehranu. Prvi dan te zdrave prehrane, fakat sam crkavala od gladi i jelo mi se sve ono ukusno i nezdravo što sam si dan ranije bila priuštila; bila sam gladna i nalijevala sam se vodom, taj dan mi nije bilo nit zlo, niti muka, niti mi se povraćalo niti sam imala proljev. Tri dana sam tako bila na dijeti i jela zdravu hranu, a na četvrti dan zdrave hrane: PROLJEV.

Sad sam opet na dvopeku, slanim štapićima… Ajme. Niti sam na toj dijeti na kojoj liječnici hoće da budem niti uživam na hrani kakvu volim – ni vrit ni mimo.

Fascinantno mi je da onaj jedna dan, kad sam jela ono sve nezdravo što volim – taj dan nisam imala proljev, niti dan nakon toga, nego evo: na četvrti dan zdrave hrane. Ja fakat ne razumijem kako je zdravožderima  tako divno na toj zdravoj hrani. Meni je zdrava hrana odurna i kao da mi nije dovoljna kazna to što moram jesti to što mi se gadi, nego ja još imam i proljev od toga. Kako zdravožderi to izdrže???

Meni je već dosta tog proljeva!!! A taj proljev imam samo na zdravoj hrani! Baš sam razmišljala, od kraja srpnja sam na zdravoj hrani i već dva puta imala sam proljev. Za usporedbu: posljednjih nekoliko mjeseci (svibanj, lipanj i prvi dio srpnja), dok nisam bila na zdravoj hrani, nego sam uživala u nezdravoj hrani kakvu volim (zdebljala sam se oko 10 kila) – NIKAD NISMA IMALA PROLJEV!!!

 

subota, 14. kolovoza 2021.

U paklu zobenih pahulja, kaša...

 

U zaostatku sam s objavljivanjem ovoga, nikako da dovršim, al evo, potrudila sam se. 

Pisala sam već da sam kupila Boom box kašu. 

Boom box ima u asortimanu zobenu kašu, kaloričnu granolu i nekakve zobene kekse…,  nisam to proučavala. Googlajte ako vas zanima.

Kao što sam u gore spomenutom tekstu pisala, jela sam Boom box kašu i to zato što se u članku kaže da ta kaša drži osobu sitom 5 sati.

Nigdje ne piše da je Boom box kaša namijenjena dijetnoj prehrani. Ja sam ju odlučila isprobati u sklopu dijete zbog obećanja petosatne sitosti u članku.

Ja sam Boom bok kašu jela ukupno 5 dana za doručak (treći dan imala sam proljev, o tome sam pisala, onda ju sljedeći dan nisam jela, ali nastavila sam nakon jednog dana pauze i jela kašu još dva dana).

U članku je netko jeo kašu 2 tjedna.

Boom box svoju zobenu tvorevinu ne prodaje kao zobene pahuljice, nego pod nazivom zobena kaša. Naravno, to zaista ne izgleda kao „pahuljice“ tj. komadići,  to je praktički samljeveno u prah koji se zalije tekućinom i dobijete zobenu kašu.

Ono što ja inače kupujem, kad sam na dijeti, su jeftine zobene pahuljice (uglavnom sitne, jer se raskaše prije od krupnih) od kojih sama pripremam kašu. Prijašnjih godina bila sam u nekoliko navrata kupila i baš zobene kaše različitih proizvođača, pojedinačna pakovanja (60ak g) za jedan obrok. Osim što mi nije valjalo, meni je to skupo. Nisam probala Boom box pojedinačna pakovanja.

Na početku članka spominje se „doručak s nogu“ iako je očito da zobena kaša u to ne spada, i u članku se, između ostalog, navodi da se to priprema 2 minute.  

Što je doručak s nogu? Kod mene je to šnita kruha, brzinski, za svega par sekundi, namazana nekakvim namazom. To uguram u usta i hodam s tim po kući tj. jedem dok se oblačim, dovršavam po kući sve što moram napraviti prije nego moram izletjeti kroz vrata, pa ostavim tu šnitu negdje na ormariću i sl. u nekoj prostoriji, pa tražim gdje mi je to, ili zaboravim ili ne stignem pojesti ili, ako nađem gdje  sam ostavila tu šnitu kruha, imam ju u ustima dok izlazim iz kuće i idem na autobusnu stanicu.

Dakle, kako rekoh, zobena kaša nije doručak s nogu, em mi treba zdjelica, em žlica, em bi trebalo ugrijati tekućinu (barem ja tako radim, meni ta kaša ni topla nije ukusna, a kamo li hladna). Ja ne mogu hodati po kući sa zdjelom i žlicom i jesti i oblačiti se i dovršavati što moram… te kaše bilo bi svud. Daaaa, naravno, ima i mrvica kruha po svud, dok ja jedem spremajući se, ali te mrvice ne ostavljaju mrlje kakve bi ostavljala kaša.

Da napomenem: ja takve stvari jedem samo kad sam na dijeti. Kad nisam na dijeti, kad uživam u nezdravoj hrani kakvu volim, onda te takve pahulje i kaše, štapom ne bih taknula.

Dakle, kupila sam tu skupu Boom box kašu za skoro 19 kuna i to je još bila na sniženju(!!!), inače je 25 kn! Ajme. Ja sam fakat mislila da je to pola kile. Ma kakvi. To je malecko pakovanje od 300 g! U životu nisam nikad dala toliko za takve neke (zobene) pahulje/kaše. Znam da ima kojekakvih pahuljica u šarenim kartonskim kutijama (Neskvik, Lion?) koje koštaju i po 30 kn – ja to nisam nikad niti kupila niti jela, ja nemam novaca za to.

Nakon što sam došla k sebi, nakon što mi je do mozga došlo da sam potrošila 19 kn za 300 g zobene kaše, vidjela sam da u uputama piše da je 1 porcija 60 g. Mene su doktori stavili na dijetu od 1300 kalorija i tih zobenih pahuljica smijem jesti 40 g (suhe tvari, prije zalijevanja tekućinom). Što sad? Znam, da, znam, ako ću jesti 40 g, a npr. neću doživjeti sve divote koje se u tijelu događaju uslijed jedenja kaše, onda će se naći hrpetina pametnjakovića koji će tvrditi, da nisam drugo ni mogla očekivati jer sam jela samo 40 g toga. Ok, onda ću jesti 60 g kaše – dakle toga imam za 5 obroka. Ajme. Inače, pola kile najjeftinijih zobenih pahuljica koje platim 3-4 kn kad su na sniženju, imam za oko 12 obroka (za 19 kn mogla sam kupiti oko 2 i pol kile jeftinih zobenih pahuljica!!!). Al, ok, već sam novce bacila na Boom box kašu, pa nema povratka.



Proučila sam tekst u članku koji sam spomenula.

Proučila sam upute na kutiji.

U uputama piše da se to prelijeva vrućom tekućinom. U  članku piše da se kaša može napraviti i s hladnim mlijekom i vodom. Ne znam otkud to, na pakovanju to ne piše, a ja nisam proučavala Boom box web stranicu.

Al, ok, ja sam nalijala u šalicu 160 ml hladne vode i pomiješala s tim prahom. I ostavila to da stoji. To se močilo i više od 2 minute jer sam obavljala koješta po kući.

Na prvi pogled, za moj ukus, to je bilo previše tekuće, moglo se piti na slamčicu. Ok, ne volim ni kad je kaša toliko čvrsta da žlica stoji u njoj, ali ovo je fakat tekuće.



Ja sam kaše od jeftinih zobenih pahuljica OBAVEZNO radila s kravljim mlijekom, nikako s vodurinom. Budući da sam na dijeti trebala bih koristiti mlijeko s 0,5 % mm ili manje. Ali, moja obitelj nema novaca pa mi kupujemo jeftino mlijeka na akciji, najčešće ono s 2,8% masnoće ili čak više. Nemam ja ništa protiv masnog mlijeka, ali ne smijem ga koristiti. Zato razrijedim to masno mlijeko s vodom, omjer mi je pola-pola. Probala sam jednom raditi kašu na vodi – to je završilo u zahodu, tu nisu pomogle ni lopate kristal šećera – jednostavno je kaša bila preodurna. Probala sam jednom napraviti i kašu s jogurtom – ajme; ne znam jel to bilo bolje gorko ili kiselo ili ne znam što – to je isto letjelo u zahod.

Ne koristim zobena, sojina…  mlijeka i slične pizdarije nemam novaca za to. Nemam ništa protiv vegetarijanstva/veganstva, 16 godina bila sam vegetarijanka. Ali prekinula sam s tim 2016. kad su me liječnici prvi put stavili na dijetu od 1300 kalorija i bili su zgroženi što ne jedem meso (mliječne proizvode i jaja sam najnormalnije jela, nisam nikad bila veganka).

Dodala sam tome oko 100 g narezanog voća.

Na drugi pogled, tj. unošenje zalogaja u usta: nije slatko.

I na kutiji i u reklamama na tv i u članku ponavlja se da nema dodanih šećera – da, ok, shvatila sam – NESLATKO JE.

Tko to može tako jesti, svaka čast. Naravno da sam ja to zasladila, ovog puta stevijom.

Ja to ne bih jela da nisam na toj zdraaaaaaaaaaaaaaaaavoj dijetnoj hrani.

Inače, što se tiče kaša od jeftinih zobenih pahuljica, nisu te kaše fine ni kad je zaslađene, ali kad sam ih barem zasladila s finim, bijelim kristal šećerom – onda je barem ličilo na nešto, dok je s onim kojekakvim sladilima poput stevije još odurnije – ali, nažalost, moram smanjiti upotrebu bijelog šećera pa sam maltretiram s tim kojekakvim sladilima.

Ja sam se zadnjih 5 godina stvrano izmaltretirala s tim kojekakvim zobenim pahuljicama, kašama, meni je to stvarno odurno. Probala sam one nekakve pakirane za jedan obrok, po 60ak grama – pa naravno da sam dodavala šećer ili sladilo(!!!) iako je u uputama pisalo da treba dodati samo tekućinu (moš mislit). Pa to jedva da je slatko, ima šećera u tragovima. No, osim što to meni ne valja, meni je to skupo. Zato sam od toga odustala i kupovala po pola kile najjeftinijih pahuljica pa onda, kako već rekoh, svaki sam dan vagala 40 grama (tako mi je rekla dijetetičarka) tog dreka i od toga radila kašu, dodavala neko voće i naravno: šećer ili sladilo. Te kaše meni ne valjaju, ali bez šećera ili sladila su baš totalno odurne.

Naravno, svatko ima drugačije potrebe za slatkim. Ja volim slatko. Ne znam po čemu bih procijenila jel to, koliko meni nešto mora biti slatko – nenormalno. Al, ak su vama te kupovne kaše dovoljno slatke, a meni uopće nisu – onda ja očito volim nenormalno slatko. Neću se ispričavati zbog toga, kad nisam na dijeti, uživam i u sve stavljam bijeli kristal šećer na lopate. 

Boom box kaša, pripremljena  s vodom, nije mi se svidjela. Ima okus kao nešto što se jede na dijeti.

Drugi dan sam ju radila s mlijekom, to je i dalje zobena kaša, mene tu nema što oduševiti, to je i dalje neslatko (da, ok, dobro – u reklami i na kutiji i u članku piše da je bez dodanih šećera – ok, to se može okusiti, fakat je neslatko). 

U članku piše da ta Boom box kaša drži nekoga sitim po 5 sati. Svaka čast.

Ako je netko stvarno sit 5 sati, onda ta Boom box kaša ima dodano, što ostale zobene kaše/pahuljice nemaju??? Ja nemam ništa protiv kemije, GMO-a, eova (E YXY…), bojila…  pa meni stvarno ne smetaju ti neki dodaci. Al zdravožderi će onda dreknuti na te neke dodatke u Boom box kaši koji stvaraju petosatni(?) osjećaj sitosti.

Sat vremena nakon što sam pojela tu Boom box kašu, uz dodatak 100 g svježeg voća, ja sam bila gladna.

Ista stvar je bila i s kašama od jeftinih zobenih pahuljica.

U članku se navodi da je netko, tko je to probao, nakon tri dana jedenja kaše, imao manju potrebu za slatkim.

Boom box kašu jela sam ukupno 5 dana – za toliko mi je bilo dovoljno to pakiranje od 300 g (porcija od 60 g). Ja u tih 5 dana nisam primijetila manju potrebu za slatkim. Štoviše meni se stalno jede slatko, fali mi sve ono što ne smijem jesti i čega se odričem. Stvarno sam željna slatkiša.

Inače sam tijekom zadnjih pet i nešto godina, onih mjeseci dok sam bila na toj zdravoj dijetnoj hrani,  i po 3 mjeseca jela zobenu kašu od jeftinih pahuljica. Veći dio tjedna, tj. po 4-5 puta tjedno jela sam kašu za doručak i nisam primijetila da se meni manje jede slatko. Štoviše, pred kraj ta 3 mjeseca, ja sam odmah u jutro za doručak,  imala potrebu za slatkim. Osim toga, meni se ta kaša toliko gadila da sam stavljala sve više šećera!!!  Kad je bilo zaslađeno, barem sam se natjerala da to uguram u sebe. Na početku dijete, prvi mjesec, počela sam s 1 čajnom žlicom šećera u kaši, pred kraj trećeg mjeseca, bila sam na 1 jušnoj žlici šećera u kaši. I tijekom dana mi se, naravno, jelo slatko; znala sam da ne smijem, al jebiga – nekad jesam izdržala, nekad nisam.

Ne znam kako uslijed jedenja neslatke Boom box kaše netko ima manju potrebu za slatkim.

U članku piše da netko uslijed jedenja te kaše, jede puno manje porcije, brže se zasiti i nema potrebe za repetama.

U 5 dana jedenja Boom box kaše ja to nisam primijetila: jedem 1300 kalorija dnevno i non stop sam gladna, repete ionako ne smijem uzeti, ali ja bih si tako rado uzela nešto da ne budem gladna; nalijevam se vodom da ne bih toliko osjećala glad.

Na kaši od onih jeftinih zobenih pahuljica – ista stvar.  Sjećam se, prije više od 5 godina, kad su me prvi put stavili na tu dijetu od 1300 kalorija: prvi mjesec koliko-toliko sam se mogla držati toga, a onda: sve dalje, sve gore. I drugi mjesec sam se još donekle držala toga, a treći mjesec sam stvarno crkavala od gladi. I da, jesam, često sam prekršila dijetu i jela što ne smijem. Ja ne znam, kako zdravožderi izdrže na tim zdravim prehranama, a da ne gladuju, da ne pizde cijele dane…

U članku se spominje da netko nema potrebu za grickalicama.

U 5 dana jedenja Boom box kaše – ja to nisam doživjela. Meni se non stop nešto jede, ali ne smijem, a svega sam željna, natačem se vodom.

Kad radim, onda doručkujem kad stignem, tj. ovisno o tome kad moram ići od kuće. Sad, kad sam kod kuće, i kad sam na dijeti, doručkujem u 8.00. I negdje oko 9.00/9.30 ja sam gladna. Nastojim izdržati do 10.00 – onda smijem pojesti neku voćku (oko 100 g). I onda sam opet oko 11.00 gladna, ali nastojim izdržati barem do 12.30. Da, ima dana kad ručam već oko 12.00 jer jednostavno crkavam od gladi.

Onda popodne, oko 15.00 opet smijem pojesti 100 g voća i onda večeram oko 16.45. Ne smijem jesti poslije 17.00 sati.

Naravno, kad radim, onda se ne mogu držati tih dijetnih pravila, npr. da ne jedem nakon 17.00 sati – onda večeram kad stignem (kući). Onda su i ovi ostali (među)obroci razbacani – jedem kad stignem, nekad ručak imam tek u 17 sati i sl.

A kad nisam na dijeti, onda to kod mene izgleda potpuno drugačije. Onda imam 2, najviše 3 obroka dnevno. Ok, da, jedem i kasno na večer, nekad ok 21.00, nekad i kasnije, i to mi je treći obrok u danu. Kad baš dođem kući jako kasno, poslije 23.00 nekad sam preumorna da bih žvakala, pa nemam treći obrok, nego se zadovoljim s dva koja sam imala i odem spavati.  Ja se tijekom ta dva-tri obroka tijekom dana najedem da nisam gladna, a ni nemam vremena grickati nešto non stop. Često čujem da su debeli ljudi, debeli, baš zato jer cijele dane jedu. Kad??? Ok, znam da ima puno nezaposlenih, pa valjda oni imaju vremena cijele dane jesti? A opet, ako su nezaposleni, otkud im novci da kupuju tu hranu koju cijele dane jedu?

Ja jednostavno ne stignem cijeli dan provesti jedući. Na poslu radim s klijentima, pred kojima NE SMIJEM jesti!!! Pa nemam pauzu svaki čas da mogu non stop nešto grickati.

Fakat ne razumijem gdje ti ljudi rade??? Mislim na te koji cijele dane jedu i grickaju…

Koliko sam Persena popila! Pa trebaš izdržati 3 mjeseca zdrave hrane  bez uzimanja nečega za smirenje. U prosjeku mi ode kutija i pol Persena tjedno. Dok nisam bila na dijeti, nisam to nikad uzimala, al jebiga, sad moram.

Kao što sam na početku napisala, znam da na Boom box kaši nigdje ne piše da je namijenjena za dijetnu prehranu, mršavljenje itd.

No, meni fali informacija o tome koliko je kila osoba koja se spominje u članku, smršavila u dva tjedna. Ok, ona nigdje ne kaže da hoće smršaviti ili da je kašu gurala u sebe jer je na dijeti – ali, em tvrdi da je imala manju potrebu za slatkim, em kaže da nije imala potrebu za grickalicama, em kaže da je primijetila da jede puno manje porcije i brže se zasiti, em dva puta ponavlja da ta kaša nema dodanih šećera – meni su to argumenti da jedem tu kašetinu dok sam na dijeti, kako bih smršavila, meni ne pada napamet da jedem zobenu kašu, ako nisam na dijeti.

Pa valjda je nešto smršavila???

Ja se nisam vagala. Ne važem se, osim kad moram. 


Fotke su moje. 


utorak, 10. kolovoza 2021.

Najlakši recept za proljev


Ručak: 60 g kuhane piletine 

      +  200 g salate od rajčice i krastavaca 

       +  60 g raženog kruha 

      +  nekoliko litara vode (koje pijem kako bih manje osjećala glad PROLJEV



subota, 7. kolovoza 2021.

U paklu zdrave hrane

 

Ajmeee, kakav sam proljev dobila u četvrtak popodne. I to na toj diiiiiiiiiiiiiivnoj i kraaaaaaaaaasnoj zdravoj, dijetnoj hrani. Nije to prvi put. Često sam ja imala proljev na kojekakvim dijetama. Zdrava hrana nije izuzetak. Ne znam kako zdravožderi izdrže na tome.

U jutro sam jela zobenu kašu. I to onu Boom boxovu, skupu, 300 g tog sranja platila sam 19 kn (i to još na akciji, inače je 25 kn!!!). I to sam kupila zato jer sam pročitala ovaj članak i povjerovala da to daje osjećaj sitosti po 5 sati. 

Moš mislit. 

Jela sam u jutro oko 8.00 tu kašu i jabuku, po „petosatnoj logici sitosti“, trebala sam biti sita do 13.00. Moš mislit, u pola deset bila sam gladna i pojela sam 100 g voća koje smijem pojesti kao međuobrok. I onda sam išla ručat već u 12.00 jer sam bila gladna! Naravno, između obroka, ja se nalijevam vodom, kako ne bih mislila na to koliko sam gladna!!! Srećom nisam u onoj mršavilačkoj emisiji u kojoj ljudi na dijeti ni vodu ne smiju piti. Ja se vodom nalijevam non stop, barem da pijem vodu, kad već ne smijem jesti. Ja ne znam kako zdravožderi to izdrže.

Ručala sam ono što smijem prema toj propisanoj zdravoj dijeti:

60 g kuhane piletine

200 g povrća (svježe rajčice i krastavci)

te 60 g odurnog, raženog nekakvog zrnatog kruha.

I negdje oko 16.00 sati završila sam na zahodu s proljevom. Pola sata kasnije opet sam bila na zahodu zbog proljeva.

Za večeru sam jela dvopek i slane štapiće. Daaaaaaa, znaaaaaaaaaaaaaaaaaaam, da to ne smijem jesti na zdravoj dijetnoj prehrani, ali jebiga.

Cijelu noć imala sam osjećaj kao da mi se vodurina preljeva po crijevima i želucu.

Onda mi se dogodilo nešto što mi se još nikad nije dogodilo. Prepala sam se. Pred jutro, oko 3.30 probudila sam se s osjećajem opće slabosti. Dok sam ležala(!!!), imala sam osjećaj da mi je slabo. To da mi je na dijeti slabo, nije prvi put: to se meni redovito događa na zdravoj prehrani, ali po danu, dok radim, hodam… stvarno ne razumijem kako se očekuje da funkcioniram na 1300 kalorija??? Ali ovo mi se još nikad nije dogodilo dok sam ležala. Za vašu informaciju: na nezdravoj prehrani NIKAD mi nije bilo slabo!!! Ja nisam od onih koji po vrućini padaju u nesvijest jer su debeli, ali to bi mi se moglo sad dogodit dok sam na zdravoj dijetnoj prehrani (jednom mi se to i jest dogodilo dok sam bila na dijeti; srušila sam se).  

Fakat ne znam kako zdravožderi izdrže zdravu prehranu.  

Daaaaaaaa, znaaaaam, sad će pametnjakovići reći da se moje tijelo priprema na zdravu prehranu nakon što sam se mjesecima nezdravo hranila. Hmmmm.

Ok.

Ali, može li mi netko objasniti zašto takve pripreme tijela nisu potrebne kad sa zdrave hrane prelazim na nezdravu??? Kad završim s dijetom jer mi se više neda biti na tome, počnem jesti sve ono što se smatra nezdravim, a što volim i obožavam, i čega sam se morala odricati na dijeti. Prvi tjedna nakon dijete, kad počnem normalno jesti, dobijem po 2-3 kile. I nema nikakvih tegoba: niti imam proljev niti  mi se povraća niti mi je slabo niti mi se vrti; nemam niti zatvor. Jedino „nuspojava“ kod jedenja nezdrave hrane je osjećaj sreće i zadovoljstva jer konačno smijem jesti ono što volim i što mi je nedostajalo. Kako se onda moje tijelo ne treba prilagođavati nezdravoj prehrani???

Da napomenem, kad nakon nekoliko mjeseci zdrave dijetne hrane smršavim npr. 30ak kg, ja mogu pojesti istu količinu hrane koju sam mogla pojesti i prije dijete, tj. kad sam imala tih 30ak kg više. Navodno, se nekim ljudima smanji želudac(???), pa oni nakon dijete ne mogu pojesti koliko su prije mogli, ne znam što da na to kažem. Ja nakon dijete mogu jesti koliko sam mogla i prije dijete, npr. sa 100kg mogla sam za jedan obrok pojesti veliku pizzu; i kad sam imala 70 kg mogla sam pojesti bez problema tu veliku pizzu za jedan obrok i niti mi je bilo muka, niti mi je bilo slabo, niti mi se povraćalo i sl. Navodno bi moj mozak trebao mojem želucu javiti da ta pizza ne stane u njega – ne znam  što da kažem, ja si tako slatko pojedem tu pizzu i niti imam osjećaj da sam se prenajela, niti mi je slabo, niti me se povraća… Ne znam kako da vam to objasnim, ja jednostavno imam osjećaj da je to što pojedem veliku pizzu, najnormalnija stvar. Ja fakat ne razumijem kakve to promjene neki ljudi dožive u želucu (ili u mozgu?) da oni nakon što smršave, ne mogu jesti onoliko koliko su jeli prije nego su smršavjeli.

Ja znam da ja ne bih smjela toliko jesti, to je druga stvar. Ali i ja i dalje mogu toliko jesti.

Dakle, pola četiri u jutro, ležim u krevetu i slabo mi je. Nisam znala što bih. Pojela sam malo čokolade za kuhanje i popila vode. Vratila sam se u krevet. Dremuckala sam do nekih 7.00 sati, ali i dalje mi nije bilo dobro.

Mjerila sam si temperaturu: 36,1°C. Tlakomjer nemam.

Morala sam ustati. Popila sam gorki čaj i opet sam jela dvopek. Opet sam pojela kockicu čokolade (doslovno kockicu, meni se čokolada za kuhanje gadi: gorka je i tvrda ko kamen).

Cijeli dan bila sam na dvopeku i slanim štapićima. Jebiga. Nisam bila na dijeti. Niti sam jela hranu koju volim.

Ok, znam da na toj Boom box kaši nigdje ne piše da je namijenjena za dijetnu prehranu. Ali navodi se toooooooooooooliko divnih i krasnih stvari pa sam ja npr. očekivala da pozitivno utječe na crijevnu mikrofloru pa da neću dobiti proljev dok sam na dijeti. Moš mislit.

Daaa, piše da ta kaša ima kojekakvih vlakana, to je valjda za one koji imaju zatvor. Ja s tim nisam imala problem niti na nezdravoj prehrani, a kamo li na zdravoj. Štoviše, na zdravoj dijeti, to samo šica iz mene u potocima; slikovito sam vam to predočila.

Često ljudi propovijedaju kojekakve dobrobiti zdrave hrane jer su oni na nezdravoj hrani imali kojekakve tegobe. Ja ne znam kako je to. Ja na nezdravoj hrani ne osjećam nikakve tegobe, osim što se debljam (a meni to ionako ne smeta). A druga je stvar što su moji liječnički nalazi loši – ja te loše nalaze ne osjećam fizički. Zato ni kad sam na zdravoj hrani – ne osjećam sve te siiiiiilne kojekakve divote i krasote i poboljšanja koje drugi osjećaju uslijed jedenja zdrave hrane.

Fakat ne znam kako zdravožderi izdrže zu zdravu prehranu. Oni si tepaju da to nije dijeta, nego stil/način života. Moš mislit. 




Danas sam opet na dijeti, za sada mi je ok, osim što crkavam od gladi na tim maleckim zdravim obrocima.



subota, 31. srpnja 2021.

Opet na zdravoj hrani

 

Ajme. Opet moram biti na onoj zdravoj dijeti od 1300 kalorija.

Ajme. Opet moram jesti samo sve to zdravo što mi se gadi i što mi je odurno, a ne smijem jesti ono što volim.

Ajme. Smuti nisam pila već ne znam koliko godina jer se meni to gadi. To sam pila jedino dok sam bila na dijeti jer nisam stalno mogla voće jesti za međuobroke pa sam se onda zavaravala tim odurnim sokićima.  

Ajme. Opet sva ta odurna zdrava hrana.


Ne razumijem kome sam što skrivila da se tako moram patiti. 

subota, 26. lipnja 2021.

Bosa bus-baba

 Nakon Bus-babe, evo i bose bus-babe.



U autobusu, stara baba (ima preko 60 godina) lijepo izula cipele i digla noge na sjedalo! I nitko ništa nije rekao.

Da sam se ja izula i digla noge, odmah bi bilo komentara: "Gle ovu debelu, ima 100 kila pa je stavila nogetine na sjedalo, nek ide na dijetu pa se neće trebati stavljati noge na sjedalo". 

A ova baba je mršava, pa zašto onda ona diže noge po sjedalima???

A joj da, zato što je stara. 

Jedva čekam kad ću ja biti stara, a valjda i mršava, pa ću i ja to smjeti. 


Slika je moja. 




ponedjeljak, 24. svibnja 2021.

četvrtak, 11. ožujka 2021.

subota, 6. ožujka 2021.

Dajmo da sjede 8

 


Opet vrećice sjede, pisala sam o tome u Dajmo da sjede, ovdje barem i vlasnica sjedi kraj svojih svetih vrećica. 

Ok, ovdje još ima mjesta i za mene. 

Slika je moja. 





ponedjeljak, 22. veljače 2021.

Dajmo da sjede 7

 


Opet vrećice sjede, ok, ovaj put i baba sjedi kraj njih, a ja moram stajati, kao što sam  pisala u tekstu Dajmo da sjede.


Slika je moja. 


četvrtak, 11. veljače 2021.

Život nije pošten

Kad nisam na dijeti, volim raditi dizano tijesto, pogotovo slano. Volim npr. napraviti kiflice, radim ih od pola kile brašna (to je obično pola mjere), i nas troje ili četvero jede to po 2-3 dana.

I onda čujem od rođakinje da ona zamijesi tijesto od 1 kile bijelog pšeničnog brašna i njih četvero to pojede u jedno popodne: i to 2 odraslih i 2 djece (jedno dijete ima manje od 5 godina, a drugo manje od 10 godina). A svi su mršavi! I ne jedu oni to kao ručak ili večeru, neeeeeeeeeee. Te kiflice su za grickanje između ručka i večere. A za ručak i večeru tu je i pohano i prženo i masno i pommes frites i još uz to sve jedu i bijeli kruh...

WTF?

Zašto njih četvero smije pojesti kilu brašna u jedno popodne? I još imaju ručak i večeru neovisno o tim kiflicama. Zašto oni nisu debeli? Ja to ne razumijem.

A kako ta djeca to trpaju u sebe, oni uopće ne žvaču! I nikome ništa.

A da neko debelo dijete jede te kiflice kao što ih jedu ovi mršavi, odmah bi svi komentirali kako su roditelji neodgovorni, daju djetetu da to jede, ne paze na prehranu. A zašto roditelji mršave djece ne moraju paziti na njihovu prehranu??? A joj da, zato što su djeca mršava.

Ja od srca želim svoj mršavoj djeci koja se hrane nezdravo da se razbole i da se moraju početi zdravo hraniti. 

Znam da će sad većina onih koji ovo čitaju reći da nisam normalna. A zašto? Pa ja samo želim dječici da se zdravo hrane, neovisno o tome koji su moji razlozi (razlog je, ako niste skužili, to što sam ja ljubomorna jer oni smiju jesti sve što hoće). Non stop se čuje sa svih strana kako je zdrava hrana super, nek onda i ta dječica uživaju u toj zdravoj hrani. Zašto da oni trpaju u sebe samo ono što se njima sviđa??? Neka jedu i zdravu hranu koja im se ne sviđa. Ako je zdrava hrana dobra za mene (tako mi svi govore), onda je dobra i za njih.  



nedjelja, 7. veljače 2021.

Dajmo da sjede 6

 



Još jedan primjer onoga o čemu sam pisala u tekstu Dajmo da sjede: vrećice moraju sjediti, a ja moram stajati.

Slika je moja. 

petak, 5. veljače 2021.

"Fali joj slatko" 2

Pisala sam o šesto/sedmogodišnjoj klinki koju su liječnici stavili na dijetu pa ne smije jesti slatkiše, nego npr. pojede 3 šnite kruha s Margom i pekmezom za večeru i 5 šnita kruha s Mragom i pekmezom za doručak „jer joj fali slatko“.

Kao što sam napisala u prethodnom tekstu, ako mislite da izmišljam: baš me briga.

Klinka sad ima 7 ili 8 godina, ide u drugi razred. I dalje ima problema s probavom i želucem. Bila je na toj nekoj dijeti „bez slatkiša“, ali su opet hodali po hitnoj… (meni laiku, čini se da natrpavanje kruhom, Margom i pekmezom ima veze s tim posjetima hitnoj, ali ja nisam doktor pa se neću praviti pametna).

Klinka bi sad opet trebala biti na dijeti.

Pritom se nameće pitanje: Što su slatkiši? Nisam ja raspravljala s njezinom mamom o tome, niti s kim drugim, jer nisam doktor, ali fakat me to zanima. 

Dakle, u prošlom tekstu, na primjeru te klinke ispalo je da „pekmez nije slatkiši“. Ja se s tim ne slažem, ali dobro, njezina mama i baka nju hrane s 3-5 šnita kruha s pekmezom i Margom jer ne smije jesti slatkiše(!).

Što onda jesu slatkiši? Ja smatram da su slatkiši: žvakaće gume, kojekakvi bomboni i čokolade. I njezina mama se s tim slaže i rekla je da joj to ne daju.

Što je s keksima? Neki će reći da su to slatkiši. Drugi će to utrpati u nekakve slastice ili čak kolače. 

A što je onda s kolačima i tortama? Ako klinka ne smije jesti slatkiše, smije li jesti kolače i torte? 

To nisam pitala njezinu mamu, ne znam jel joj dozvole jesti kekse, kolače  torte.

A što je sa sladoledom? Ni to nisam pitala njezinu mamu. Sad je ionako zima, pa obično se sad sladoled ne jede (toliko), ali baš me zanima daju li joj i to.

Što je s čipsom, smokijem i sličnim grickalicama? Naravno, to nisu slatkiši. Smije li ova klinka to jesti? Po definiciji njezine mame: da, smije, i to baš zato jer to nisu slatkiši(!). 

Hmmm.

Dakle, klinka ne smije jesti slatkiše, u što, po definiciji njezinih roditelja, spadaju: bomboni, žvakače i čokolade. 

Slaniše, tj. čips, smoki i slične grickalice smije jesti jer, kako njezina mama kaže: to nisu slatkiši.

Za kekse, kolače, torte i sladoled - ne znam jel joj to daju.

I kao što sam već pisala: smije se natrpavati kruhom, Margom i pekmezom. 

Zanimljiva dijeta.

I onda se njezini roditelji čude kad ona ima problema sa želucem i probavom. Na znam jesu li doktorima, na hitnoj itd. rekli istinu o tome što oni sve dozvoljavaju klinki jesti.


nedjelja, 31. siječnja 2021.

Pet godina pakla (siječanj 2016. - siječanj 2021.)

 

Dakle, od siječnja 2016., već 5 dugih, napornih, jebenih godina, uz prekide(!!!) sam na dijeti, pardooooooooooooooooooooooooon, na zdravoj prehrani. Naravno da nisam bila 5 godina u komadu na dijeti!!! Ali, već 5 godina se, uz prekide od nekoliko mjeseci(!!!), patim na tom ogavnom i  odurnom zdravom sranju.

To je prestrašno.

Ja ne vidim što se u tih 5 godina poboljšalo u mom životu. Ali, mene liječnici zbog mojih nalaza i dalje drže na dijeti. A da, dobro, rekla je meni doktorska glupača još u siječnju 2016. da ću do kraja života trebati biti na dijeti: i oni se stvarno striktno drže toga.

Budući da nisam non stop na tome, proteklih 5 godina u više navrata i po 3-4 mjeseca nisam bila na dijeti, naravno da nisam došla na težinu koju liječnici hoće da imam. Što se mene tiče, meni je stvarno u redu bila moja težina od 114 kila koju sam imala kad su me stavili na dijetu. Ja zaista nisam imala nikakav problem sa svojim kilama, nije mi smetalo kako izgledam i nisam imala niti najmanju namjeru ići na dijetu.

Ne znam koliko oni zapravo hoće da ja imam kila. Pitala sam jednom doktoricu, samo mi je odbrusila: Ne zamarajte se brojevima.

Što se to trebalo poboljšati u mom životu uslijed te dijete??? Ja sam jadnija nego ikad. Nakon 5 godina to gladovanje na zdravoj hrani nije ništa lakše. Non stop sam gladna. Svega sam željna. Fali mi ukusna hrana kakvu volim. Pa dokle ću tako??? A da, znam: do kraja života. Najbolje da onda odmah crknem.



subota, 30. siječnja 2021.

Dajmo da sjede 5


Pisala sam već masu puta kako mi nisu jasne "stajaće babe sa sjedećim vrećicama"

Ali ovo, što sam jučer vidjela… ajme, ovo je verzija za 21. stoljeće, to još nisam vidjela. Čovac spustio vrećice na klupu na stanici, parkirao psa (velikog ko tele) ravno pred klupu, izvadio džepni nož i rezao salamu, malo sebi, malo psu.

Nemam ja ništa protiv što on hrani psa, ali baš na stanici, pored klupe! Ja bih, dok čekam bus, tramvaj ili vlak htjela sjesti. Ali ne, ne mogu. Nemam kamo.

A zašto taj pas nema brnjicu?

Naravno da nisam ništa rekla tom čovcu, još me zakolje s tim džepnim nožem ili nahuška psa na mene. 


 




Malo nakon toga, na sljedećoj stanici gdje sam presjedala na bus, evo: „stajaća baba sa sjedećim vrećicama“. 

Ok, ovdje još barem ima mjesta da ja sjednem. Ali, ajmeeeeeeeeeeeeeeee. Nikad neće moći razumjeti zašto njezine vrećice sjede, a ona stoji. Znam da sam ja retardirana, jer takva retardirana kao što jesam, ja bih sjela, a vrećice stavila na pod!!! Ali, neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, to je danas nenormalno, vrećice moraju sjediti!!!

 

Slike su moje.