Listam novine, i vidim, opet ona neka, koja je bila u onoj
nekoj emisiji gdje je mršavila… ne znam kak se to zvalo, ni kak se ona zove… al
kako je dosadno prežvakavanje toga.
Znam da se po novinama pišu gluposti, al meni nikako nije
jasno kad piše da toj ženi prilaze ljudi na cesti i kažu da ih je motivirala na
mršavljenje.
WTF???
Kak? Na koji način? Zašto? Zbog čega?
Kako bih ja – vidjevši nju u toj emisiji (ok, ja to nisam
pratila pa možda zato ne kužim foru) – trebala poželjeti ići na dijetu,
maltretirati se i izgladnjivati ko ona??? Zašto???
Ja to fakat ne razumijem. Mene uopće nije briga gdje je ona bila, kako je ili koliko smršavila. Zaista ne mogu naći riječi kojima bih opisala koliko mene to ne zanima. Zašto je svima to tako interesantno??? Meni sve to liči na otkrivanje tople vode jer je njezino mršavljenje razumljivo samo po sebi. Može se objasniti jednostavnom računicom: da, gladovala je + mrcvarila se sportskim aktivnostima = i smršavila je. Zašto je to takvo čudo ili zašto bi to mene trebalo motivirati? Zbog čega???
Može ona, ili bilo tko drugi, smršaviti 50 kila, 100 kila,
150 kila… Što to mene briga? Ja nisam imala problem sa svojom težinom od 114 kila i nisam
osjećala potrebu da budem na dijeti. I dan-danas ne mogu shvatiti zašto mene
liječnici „liječe“(???) dijetom, a ne daju mi lijekove. Ak takvi ko ova spomenuta radije
hoće gladovati i vježbati: a dobro. Ja im
na tome niti zavidim, niti im se divim.
Što se mene tiče, možete svi vi, na cijeloj planeti,
smršavjeti toliko, da, ne znam, nitko na kugli zemaljskoj nema više od 50 kila.
Ja nemam apsolutno, doista, ama baš nikakvu namjeru pridružiti vam se. Zašto ja
ne bih imala npr. 200 kila???? I dobro –
ja ću biti JEDINA debela žena (zapravo osoba, jer i muškarci su danas
opsjednuti dijetama i sportom) na planeti.
Zašto ja ne bih bila debela?????????????????????????????????????????????????????????????
??????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????
Ja nemam problem s tim. Ako vi imate problem s mojim kilama, dobro:
to je vaš problem, a ne moj.
No, da, naravno,
blago meni, moji doktori imaju problem s mojim kilama. Al ja sam se već
uvjerila da zdrava prehrana ne liječi sve.
Ta žena je nešto trkeljala da joj se ljudi rugaju na cesti
što je debela, vrijeđaju ju, maltretiraju… A koliko ona misli da mora imati kila da ju nitko ne bi maltretirao? Općepoznato je da žena nikad ne može biti dovoljno mršava. Da ova spomenuta na kraju ima
50 kila, uvijek će se naći netko tko će smatrati da i dalje ima previše ili premalo(?) kila. Naime, čitala sam na internetu da postoji i maltretiranje i vrijeđanje mršavih ljudi,
npr. njima smeta kad netko po cesti viče za njima: „kak si mršava, ajd pojedi
nešto“. Nemam pojma o tome, jel stvarno postoje ljudi koji viču za
mršavima da nešto pojedu? Meni to nikad nije palo na pamet.
Al ima po internetu tekstova gdje se mršavice
žale kako njih boli kad im se nešto takvo kaže i ispada da je to „skinny
shaming“.
Dakle, ako ste na dijeti, zdravoj prehrani (ili čemu god) da
vas ljudi ne bi maltretirali i vrijeđali - onda ste se zajebali; uvijek će
netko naći nešto na vama da vas maltretira koliko god malo ili puno kila imali.
Ja sam uvijek bila debela i da jesu i mene ljudi zbog toga
vrijeđali, maltretirali, omalovažavali…: gađali su me smećem, u školi su mi
nabili smeće u torbu, jednom su mi pod majicu nasuli šaku zemlje/pijeska,
čikova, itd., smišljali su mi kojekakve nadimke, dobacivali kojekakve uvrede,… Točno
je da, dok sam bila dijete/tinejdžerka, onda sam od 10. do 18. godine bila na
kojekakvim dijetama zato što su mi se drugi
rugali jer sam debela. Sad kad se sjetim da sam ja zbog njih išla na dijetu: ne
mogu se sama sebi načuditi kako sam glupa bila. Da se mogu vratiti u to doba
života: ne bi mi palo na pamet da budem na dijeti (zdravoj prehrani ili čemu
god) jer ja nikad nisam nikome bila dužna smršaviti, a ja sa svojim kilama nisam
imala problema. Zato nakon 18. godine života nikad nisam došla na ideju da idem na dijetu ili zdravu prehranu ili što već.
Znam da društvo (svijet) tako funkcionira da se ti koji
vrijeđaju debele ljude ne trebaju promijeniti (s njima je sve u redu), nego
debeli ljudi trebaju smršaviti da ih se ne bi vrijeđalo. I dobro, ja se ne osjećam pozvana mijenjati druge ljude. A što se mene same tiče, negdje, kad sam navršila 18 godina, ustanovila da sam od onih ljudi koji nemaju potrebu ugađati
drugima: zašto da ja idem na dijetu/zdravu prehranu i ugađam time onima koji me
smatraju debelom????????????????????????????????????????????????????????????????????
???????????????????????????????????????????????????????????????????????????
Što mene briga što se njima sviđa ili ne. A kao što znamo: žena nikad ne može biti dovoljno mršava, uvijek će se naći netko
kome ću biti debela. Da imam 60 kila, to bi bila tako, neka, relativno normalna težina za mene, al hrpa ljudi bi i dalje smatrala da sam debela. Čak i kad bih imala npr. 40 kila: budući da nisam visoka,
40 kila bila bi moja manekenska težina. Ali našlo bi se i tada onih za koje bi i to
bilo previše te bi me opet maltretirali da bih trebala imati npr. 36 kila. A onda bi
se valjda(?) opet našlo onih koji bi vikali po cesti da pojedem nešto(?)…
I kako
sad njima svima ugoditi da me ne vrijeđaju, maltretiraju itd.?
Tu bitku ste
izgubili i prije nego ste krenuli na dijetu, zdravu prehranu ili što god.
Netko tko će ovo čitati mogao bi se praviti pametan (ljudi to jako vole) pa reći da nije stvar u tome što drugi misle, nego što ja mislim o sebi: OKO 18. GODINE ŽIVOTA ZAKLJUČILA SAM DA SE NE MISLIM CIJELI ŽIVOT PATITI NA DIJETAMA/ZDRAVIM PREHRANAMA I DA MENE NETKO PITA, JA NIKAD(!!!) NE BIH BILA NA DIJETI, JA NISAM IMALA PROBLEMA S KILAŽOM OD 114 KILA, JA NE RAZUMIJEM ZAŠTO MENE LIJEČNICI LIJEČE GLADOVANJEM, PARDOOOOOOOOOOOON: ZDRAVOM DIJETNOM PREHRANOM. A ČINJENICA JE DA ZDRAVA PREHRANA NE LIJEČI SVE.
Ako je normalno da mene drugi smiju maltretirati i
vrijeđati zato što sam debela – dobro. Nisam ja nikad imala namjeru mijenjati svijet. Nek me slobodno vrijeđaju, ja neću ići na dijetu (zdravu
prehranu ili što već) da bih njima ugodila. I ja sam, negdje od 18. do 34.
godine živjela sam po tome. Nije bila moja ideja da u siječnju 2016. u 34. godini života idem na dijetu
zato što mi je dojadilo biti debela ili zato što me ljudi vrijeđaju zbog toga,
nego su me prokleti doktori počeli „liječiti“(???) zdravom dijetnom prehranom. Pička
im materina.
Nema komentara:
Objavi komentar