Stavite si zdravu hranu u...

Pisala sam već da sam, a sad već ima i više od 2 godine, kupila mikser za 2 500 kn. Godinama sam štedjela za njega, godinama sam sanjala o takvom mikseru. To nije mikser koji ima 50 nastavaka i funkcija (pa onda kao, ta hrpetina nastavaka, opravdava njegovu cijenu). To je pravi mikser za miksanje. Ima 3 nastavka za miksanje, to je baš mikser za izradu kolača, to nije ono neko sranje  koje ima nastavak za smutije, nastavak za mljevenje, nastavak za ovu pičku materinu, nastavak za onu pičku materinu… To je pravi pravcati mikser za izradu slastica kakav sam si uvijek željela (ne znam što sa mnom nije u redu, al nikad si nisam poželjela one neke vervite vitemixeve za proizvodnju smutija i sličnih pizdarija – nit želim to radit, nit želim to pit).

Al ovakav pravi mikser sam si uvijek željela. I ostvarila sam si želju. I onda su me počeli „liječiti“(???) zdravom dijetnom prehranom, pička im materina. 

Mikser jedva da sam uključila protekle 2 godine. Pa ne upotrebljavam ga kad ne smijem jesti ukusne kolače kakve volim.

Gamad odurna prokleta zdravožderska! Joj, kako mi na živce idu svi ti zdravožderi sa svojim zdravožderskim blogovima i svojim pičkastim zdravožderskim receptima, pička vam materina!!! Gadure jedne gadne proklete, odurne!!!  Pa samo si vi žderite te svoje zdravožderske pizdarije i pičke materine!!! Ja nikome ne branim da gladuje na zdravoj prehrani, ali ne razumijem zašto se mene liječi gladovanjem, umjesto da mi daju lijekove!!! A joj,  da, danas je 21. stoljeće i sve se liječi gladovanjem! Mene već skoro 2 godine liječnici mrcvare gladovanjem. 

Joooooooooooooooooooooooj, pardooooooooooooooooooooooooooooonm, nije to gladovanje, to je zdraaaaaaaaaaaaaaaaava hraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaana. A u pička materini svi vi i vaša zdraaaaaaaaaaaaaaava hraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaana.

Zaista mi fali ukusna hrana.

Zaista mi fali ukusna hrana (tzv. nezdrava): masna, kalorična, teška, zasitna, isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera...

Ovo sve prokleto, odurno, zdravo mi se stvarno gadi.

Fali mi kuhanje i jedenje ukusne tzv. nezdrave hrane kakvu milijarde ljudi diljem svijeta jedu (oni valjda imaju dobre gene pa njih liječnici ne tjeraju da budu na dijeti).

Pogotovo mi fali pečenje i jedenje finih kolača. 

To je zaista bila moja strast. U slobodno vrijeme zaista sam voljela kuhati i peći hranu kakvu volim. Druge žene traže po internetu recepte za npr. „ručak od 15 min.“, a ja sam voljela par sati provesti pripremajući obrok. Znam da se to danas smatra normalnim, jer zdravožderi potenciraju lijenost i hvale se time(!). Ok, jasno mi je da nemaju svi svaki dan vremena provesti nekoliko sati u kuhinji.

Naravno, nisam ni ja imala svaki dan vremena za to. Al kad sam imala slobodnog vremena, ja sam satima kuhala, isprobavala recepte, ukrašavala kolače, isprobavala nove tehnike ukrašavanja itd. Uopće mi to nije bilo teško. Živjela sam za to da, kad dođem s posla, radim ono što volim.

Sigurno ste nekad na televiziji čuli kako neki kuhar govori da je kuhanje strast, ljubav…  Ok, meni je bilo glupo kad sam to slušala, ali otkad ne smijem jesti hranu kakvu volim, shvatila sam da su ti kuhari u pravu. Meni je to bila strast. I još jest, samo ne smijem jesti hranu kakvu volim pa ju ni ne pripremam. Neki od tih kuhara su fakat antipatični i idu mi na živce, ali ima i nekih normalnijih koji kuhaju „normalno“ (bez molekularne kuhinje i egzotičnih menija sa 15 sljedova u kojem se svaki slijed sastoji od jedva 2 žlice hrane, a to onda platite kao suho zlato).

Ja bih zaista voljela jesti i pripremati svu onu hranu koju ne smijem. Ne razumijem zašto sam ovako kažnjena.

Prije nego su me počeli izgladnjivati, za Božić i Uskrs pripremala sam 12ak (i više) vrsta kolača. I uopće mi nije bilo teško. Tih 12ak vrsta pripremala sam za ukućane, dakle, ne za prodaju. A, kad sam imala narudžbe za prodaju, onda sam još dodatno radila kolače. To sam radila uz posao, kad bih došla kući, nije mi bilo teško noću peći kolače.   

Za Uskrs i Božić 2016. nisam radila kolače jer su me liječnici izgladnjivali. Zašto da radim kolače, kad ih ne smijem jesti. Nisam radila ni kolače za obitelj (o tome sam već pisala). Nisam ni naručila kolače od nekoga, tko se kao ja do tada, bavi pripremanjem i prodajom kolača. Zašto da takve zarađuju na mojoj muci? Jednostavno sam kupila najjeftinije kolače u supermarketu. Ni za Uskrs i Božić 2017. nisam radila kolače.

Moja mama očito nije bila zadovoljna tim kolačima koje sam kupila za Uskrs i Božić 2016. te za Uskrs 2017. pa je za Božić 2017. ona pekla kolače – prvi put nakon 18ak godina. Tijekom proteklih 18ak godina, pečenje kolača bila je moja domena i mama mi je to drage volje prepustila. I ja sam to zaista voljela. I zaista sam uživala u tome. Voljela sam peći i jesti kolače. A što sad, da ih samo pečem i gledam, kako drugi žderu? Ma da ne bi. Budući da ih ne smijem jesti, onda ih ni ne pečem. Ako sad netko misli, pa zašto ne bi pojela jedan okrajac? Takav komentar sam već čula. Blago vama svima koji možete pojesti jedan okrajac i ostati na tome. Ja pečem fine kolače i volim jesti takve kolače i nisam u stanju biti okružena kilama ispečenih kolača i pojesti samo jedan okrajac. Zašto bih ja uopće pojela samo jedan okrajac dok se drugi dave u tonama finih kolača??? Da, da, oni imaju dobre gene pa to smiju, njih liječnici ne liječe zdravom prehranom. 

Slika je preuzeta s interneta. 

I moje uho je krafna…

Gladujem već skoro 2 godine na toj odurnoj zdravoj hrani koju ne volim. Svakodnevno se odričem sve one okusne hrane koju volim i koju želim jesti, a ne smijem.

Jedino što mi nikako ne fali su krafne. To zaista ne volim. Kao dijete sam to jela, međutim, meni se nikad nije sviđao okus toga. Ali svi oko mene (i mladi i stari) su tvrdili da su krafne super i da ih svi vole. U školi smo ih recimo dobili za ručak i ostalih 30ak učenika iz mog razreda tvrdilo je da su super, kako da ja onda tvrdim da ih ne volim? Ali, tamo negdje, kad sam postala tinejdžerka, odvažila sam se i priznala da ih ne volim. Naravno, da me ljudi pogledavaju i postavljaju glupa pitanja: „Pa, kako ne voliš krafne?“.

Što da vam ja odgovorim na to? Jednostavno mi ne valjaju. Nije meni problem što su one pržene u dubokoj masnoći: ja obožavam prženu i masnu kaloričnu hranu. Al krafne mi fakat ne valjaju (ni domaće ni kupovne).

Budući da ih ne volim, niti ih ne pečem. I prije nego su me liječnici počeli izgladnjivati, nisam godinama pekla krafne. Zadnji put sam ih pekla prije 10ak godina. Meni je priprema hrane koju ne volim dosadna jer kad završim s pripremom – nemam što jesti. Pogotovo kad se radi o dizanom tijestu s kojim ima 3 dana posla, a kad ih konačno  napravim,  hodam po kući i tražim što bih jela. Ja nisam od onih ljudi koji trpaju bilo što u sebe samo da bi nešto natrpali. Ja jesam debela i bila sam debela – ali ja sam jela samo hranu koju volim (krafne, fritule, palačinke itd. tu ne spadaju).

Zadnjih nekoliko godina zabezeknuta sam onim nekakvim tzv. „zdravijim krafnama“ – tekuća biskvitna smjesa nalije se u kalupe s rupom u sredini i ispeče u pećnici. I to su onda krafne??? 

Ajme...

Dakle, ja uopće ne volim krafne od dizanog tijesta, ali tvrditi da je biskvitna smjesa ispečena u kalupu = krafna. To nema veze s mozgom.

Zaista ne razumijem kakve veze ta biskvitna smjesa ima s krafnom. To se smatra krafnom zato što ima rupu u sredini???  Ok, američke krafne od dizanog tijesta prže se u masnoći i imaju rupu u sredini, dobro. Pa ak je Amerikancima to normalno, u redu.

Ali, ono što je u Hrvatskoj poznato kao krafna, to uopće nema rupu u sredini. Kakve veze onda biskvitne krafne s rupom imaju veze s onim što je kod nas poznato kao krafna??? Ne kužim foru.

Ok, meni je savršeno i kristalno jasno da je to zdravožderska izmišljotina. Ali zašto izmišljaju takve nebuloze??? Nitko njima ne brani da to jedu. Zašto jednostavno ne kažu: „Ja sam na dijeti jer hoću biti mršava i…“

Joooooj, pardoooooooon, zdravožderi ne kažu da se oni na dijeti, a kamo li da su na tome radi mršavosti, oni kažu da su na zdravoj prehrani jer im se sviđa. Dooobro, onda neka jednostavno i lijepo kažu: „Ja sam na zdravoj prehrani i ne želim jesti pržene, masne, nezdrave (itd.) krafne, nego jedem biskvit. I sve ok, jedite vi taj biskvit do mile volje, davite se u njemu svaki dan, ali nemojte to zvati krafnama.

Ako je definicija krafne, da je krafna sve što ima rupu, bez obzira od čega je i kako je pripremljeno, onda je i moje uho krafna. A tek nos! U nosu imam čak dvije rupe! Ajme, kakva je to tek onda krafnetina! Nema smisla da dalje nabrajam, ja fakat jednostavno ne razumijem kako nešto može biti krafna - samo zato što ima rupu.

Slika je preuzeta s interneta.

Od zdrave hrane se ne mršavi…

... mršavi se od minijaturnih porcijica zdrave hrane. 

Čitala sam na nekom zdravožderskom blogu kako jedna zdravožderka trkelja o divotama zdrave hrane. I ta zdravožderka – zeljarka/kupusarka trkelja do beskonačnosti, a jedna od bombastičnijih rečenica je bila otprilike: od kupusa (zelja) se nitko nije zdebljao. To je bio zaključak neke njezine litanije o tome kako se debeli ljudi žale da su debeli, neka jedu zelje (kupus) i neće se zdebljati.

Pa, ok, ne bi se zdebljali, ali ne bi ni smršavili. Najbolje mi je kad se kaže da, ako se zdravo hraniš, onda mršaviš. Pritom svi (namjerno?) „zaborave“ napomenuti da ne smiješ jesti zdrave hrane koliko hoćeš, nego moraš jesti minijaturne porcije. Često se zdravo mršavljenje reklamira krilaticama:"ne moraš jesti manje, nego jedi pravilno" (tj. zdravije). Šipak.

Ok, kod nekih zdravoždera koji ne žele smršaviti, nego ostati na istoj težini, navodno funkcionira to da ne moraju jesti manje - ali moraju stalno jesti samo  i jedino tu zdravu hranu. 
No, većina ljudi koja je na tim zdravim prehranama – na toj je dijeti da bi smršavili. 

I da, nije kupus ukusan, ali postoje totalno neukusna jela od kupusa i malo manje neukusna. Totalno neukusno je: kupus, malo soli, malo papra, pola čajne žlice ulja i jedi – to je ta dijetna varijanta koju spomenuta kupusarka/zeljarka preporuča.

Malo manje je neukusno, ako se recimo kupus  izdinsta u masnoći pa stavi na razvaljano dizano tijesto (od fiiinog bijelog brašna) i posipa s tonom masnog tvrdog sira i ispeče kao neka pita. Ili da se kupus izdinsta i prokuha s vrhnjem. Nisu ni te varijante  neki gušt, no, barem su malo ukusnije od dijetne varijante. Ali naravno, te varijante nisu dijetne!

Ja sam već, valjda stotinu puta napisala, da ja nisam na toj zdravoj dijetnoj hrani dobrovoljno – mene liječnici u 21. stoljeću „liječe“(???) tim zdravim gladovanjem (meni ne smeta što sam debela i ne vjerujem u demagogije da zdrava hrana sve liječi).

Zadnjih mjesec dana bila sam na toj zdravoj hrani, ali nisam se držala propisanih 1300 kalorija, nego sam jela više – jer sam bila gladna! Ali, nisam jela nešto nezdravo, nego ono što spada u zdravo. Npr. smijem pojesti pola banane dnevno. Jebiga, ja sam pojela i po 3 banane u jednom danu (najprije pojedem pola, pa sam opet  gladna i za sat vremena, pa pojedem još pola, pa onda opet za 2 sata pojedem pola banane, i do večeri fakat pojedem 3 cijele banane). Za obrok smijem pojesti pola šnite integralnog kruha. Jebiga, ja sam pojela cijelu šnitu. Onda smijem 200 g povrća za ručak (dijetni, nezačinjeni kupus!). Jebiga, ja sam pojela više! Nije meni nezačinjeni kupus uopće ukusan (stvarno mi se gadi!), ali ja sam gladna!

I što sam ustanovila? U zadnjih mjesec dana dobila sam 2 kile od te neograničene zdrave hrane, očito nisam ništa smršavila. 

Dakle, nije točno da ćeš mršaviti, ako se zdravo hraniš. Mršavit ćeš jedino, ako ćeš jesti minijaturne porcijice zdrave hrane svaki dan.

To sam iskusila i kao srednjoškolka. Pisala sam već da sam zadnji put bila na dijeti kad sam imala 18ak godina. I da, onda sam zdravom hranom smršavila preko 20 kila. Ali, kad sam bila krenula na tu dijetu (meni je zdrava hrana = dijeta!) ispočetka je išlo kako-tako, ali ja sam stalno bila gladna. Kad sam bila gladna, pojela sam to nešto zdravo. Jedva da sam mršavila (1 kilu u mjesec dana; da, točno je da se nisam zdebljala u mjesec dana pa nisam ni očekivala da ću smršaviti u 20 kila u mjesec dana, ali ipak sam se nadala da ću mršaviti više od 1 kile mjesečno jer sam se odrekla svega što volim; tada nisam jela ništa masno, prženo, kalorično, slatko – fakat sam se svega odrekla). Budući da sam imala osjećaj da ta moja dijeta ne napreduje, išla sam kod svoje liječnice. I što mi je rekla? Da ja to sve super radim i samo neka nastavim, ali neka smanjim porcije. Tada  sam prvi put saznala da se ne mršavi od zdrave hrane, nego se mršavi od minijaturnih porcijica zdrave hrane. I jesam, tada sam se držala liječničkih uputa: gladovala sam na majušnim porcijicama zdrave hrane i mršavila sam. U nekoliko mjeseci (ne sjećam se više koliko) smršavila sam oko 24 kile.

Da, to fakat pali: samo moraš jesti minijaturne porcijice zdrave hrane! (A ako ste ko ja, onda ćete uz tu zdravu hranu uzimati sredstva za smirenje i pizditi cijele dane.)

Pa draga moja zeljaro/kupusarko (kako god hoćeš): ja sam se zdebljala jedući kupus i ostalu zdravu hranu u količinama koje su mi bile potrebne da ne bih cijeli dan živčanila zbog gladi. Blago tebi kad ti možeš živjeti na minijaturnim porcijicama kupusa!

Sad će neki reći da sam se ja zdebljala zato što nisam jela samo kupus u tih mjesec dana, nego sam pojela previše banana, previše integralnog kruha i ostale tzv. zdrave hrane.  A zar kupusarkina teorija počiva na tome da se jede samo, jedino i isključivo kupus? Znači, nemasni, nezačinjeni kupus treba jesti i za doručak i za međuobrok i za ručak i za drugi međuobrok i za večeru – i ne jede se ama baš ništa osim kupusa? A jebiga, tu varijantu nemam namjeru apsolutno nikad isprobavati. 

Slika je preuzeta s interneta.