Lchf 5 – Gotovo je!

Prije tjedan dana perem ja suđe u kuhinji. I odjednom osjetim da moram na zahod. Ali, za par sekundi,  gotovo, ja sam se u trenu..., ispričavam se, koji je lijep način da se to kaže? Evo, pokakala sam se u gaće. I trčim ja na zahod, ali to samo ide iz mene, u gaće. Nije to bilo gotovo dok sam ja došla na zahod, nego sam još i na zahodu imala prilike proučavati kako to izgleda. To je bila prozirna, bistra, žućkasta tekućina s pokojim čvršćim komadićem.

Imala sam ja proljev i na onoj tzv. zdravoj hrani na kojoj su me liječnici  držali 2 godine, ali to je tada bilo drugačije.

Koga ne zanima ovo što pišem, neka prestane čitati, nemojte mi poslije u komentarima pisati da vam se ne sviđa što i kako pišem, od prve rečenice je jasno o čemu  se u ovom tekstu radi.

Dakle, i na zdravoj prehrani imala sam proljev, ali to nikad nije bila takva "voda" kao sad na lchf-u. Tada je to bilo onako rijetko npr. kao pasta za zube, ali jednolično  kremasto, bez vode i komadića. Ali, ovakva "voda" kao sad na lchf-u, ajme, ja takav proljev nikad u životu nisam imala. 

ISPRAVAK: DODANO 11. 10. 2023. - I NA  ZDRAVOJ PREHRANI DOBILA SAM UŽASAN PROLJEV!

Naravno, kao dijete imala sam proljeve kao i druga djeca, no tamo negdje od tinejdžerskih dana ja od  tzv. nezdrave prehrane u kojoj sam godinama (tj. desetljećima) uživala, nikad nisam imala problema s probavom/stolicom. 

Ok, imala sam ja proljev, npr. prije 15ak godina, kad sam imala nekakvu crijevnu virozu. Ili, prije kojih 20ak godina, kad smo svi u kući imali proljev, očito smo svi nešto pojeli. Ali to je taj dan prestalo, nismo išli liječniku i nikad nismo saznali od čega smo dobili proljev.

No, ovakav proljev, kakav sam ja dobila na tom hvaljenom lchf-u. Ajme. Ništa, prala sam posrane, pardooon, pokakane gaće i trenirku i to je to. Tijekom dana nisam više imala proljev.

Jučer sam išla u grad nešto obavljati i dogovorila sam se s prijateljicom da ćemo se poslije naći u kinu i pogledati film. Na putu, dok sam se vozila tramvajem, osjetila sam da bih morala na zahod. Ajme. Pokušala sam ignorirati tu potrebu. Sišla sam s tramvaja na stanici na kojoj sam trebala i razmišljam: Što sad? Moram ignorirati što sam trebala obaviti i prvo se moram posvetiti novonastalom problemu. Da idem u neki kafić na zahod? Srećom, par metara od stanice je Lidl (tamo imaju wc za kupce), a ionako sam planirala prije kina skoknuti u taj Lidl i kupiti nekakve slatkiše za prijateljičine klince. 
Ok, znam da će sad zdravožderi i lchf-ovci itd. dreknuti da kupujem prijateljičinoj djeci otrov. Ona nije zdravožderka ni lchf-ovka i ona nema ništa protiv da njezina djeca jedu čokolade i bombone i ona im i sama to kupuje. 
I dobro, nisam otišla u smjeru u kojem sam trebala, nego sam otišla na drugu stranu, u smjeru u kojem je Lidl. Tražila sam ključ na blagajni i pritom sam stiskala "guzne" mišiće, da se ne pokakam u gaće. Ali, jebiga, morala sam ići tražiti ključ drugu blagajnicu, jer ga na ovoj blagajni nema. I dok sam ja došla do zahoda, dok sam ja otključala vrata:  pokakala sam se  u gaće. 

Skinula sam hlače, sjela na školjku i proučavala svoje ukakane gaće i traperice. To je opet bila prozirna, žuta tekućina s pokojim čvršćim komadićem. Potrošila sam, ne znam koliko metara papira da bih se kako tako očistila, srećom imala sam vlažne maramice u torbi, a te tekućine bilo je jako malo na hlačama i skoro uopće nije smrdjela.

I što sad? 
Skinula sam hlače i gaće. Što sad s tim pokakanim gaćama? Da ih bacim u kantu za smeće? Nekako mi je bilo neugodno, iako je kanta bila puna mojih posranih vlažnih maramica. Spremila sam gaće u vrećicu koju sam imala u torbi i stavila to u torbu. Onda sam procjenjivala štetu na trapericama. Najčešće nosim crne traperice i na njima se ništa ne bi vidjelo, ali naravno(!), ja sam danas imala one neke sivoblijede, to je kao efekt ispranog trapera. Na njima se iznutra, naravno, vidjelo smeđežuto (tragovi dreka, pardooon govna), to sam probala ribati vlažnim maramicama, ali naravno da to nije pomoglo. Srećom, izvana nije bilo mrlje u smeđoj boji, nego je to izgledalo kao da su traperice mokre i ta mokra mrlja bila je na jednom maleckom dijelu oko 2 cm dužine (većinu tekućine upile su gaće). 

Što da sad radim? 

Rasplakala sam se od muke. 

Imala sam u kozmetičkoj torbici uložak. Navukla sam, srećom, nepokakanu potkošulju preko stražnjice i obukla sam te pokakane traperice u koje sam stavila uložak. Nisam imala baš dugačku majicu na sebi, bila je 10ak cm ispod struka, ali nije prekrivala ovaj flek na mojim trapericama. Nategnula sam majicu prema natrag tako da mi je naprijed vratni izrez došao skroz do vrata i pokušavala sam ju nategnuti preko stražnjice tako da je majica na stražnjici bila duža, a naprijed  kraća (naravno da je to blesavo izgledalo, ali eto). Skužila sam da moram ramena držati prema natrag i izbaciti cice prema naprijed (znam da je to nekima normalno, ali ja inače tako ne hodam!) kako bi ta majica otraga bila duža. Namjestila sam i ručku na torbi koja ide na rame, tako da kad ručku stavim na rame, torbu mogu staviti otraga, barem djelomično, preko stražnjice. Inače, nikad tako ne nosim torbu, nosim ju ili normalno sa strane, ili eventualno, prema naprijed, ali nikad nisam imala običaj torbu prebaciti preko stražnjice.

Izašla sam iz zahoda, zaključala, vratila ključ… I što sad?

Otišla sam u obližnju trgovinu odjećom i... kupila si gaće. Razmišljala sam da kupim i nekakve hlače ili dužu majicu, ali zaključila sam da posjedujem dovoljno odjeće i ne pada mi na pamet kupovati još nešto (jednostavno ne želim toliko financijski ispaštati zbog prokletog lchf-a).

Bilo mi je blesavo opet ići u Lidl na zahod, pa sam ušla u nekakav kafić i otišla u zahod. Tamo sam obukla ove kupljene gaće. Nisam imala škare sa sobom pa nisam mogla skinuti onu nekakvu plastičnu "nit" (il kako se to zove?)  na kojoj je papirnata etiketa, a dobro (papirnatu etikatu sam poderala i skinula).  

Kad sam se obukla, u kafiću sam naručila mineralnu vodu i na silu ju popila, da ne ispadne da sam samo utrčala u zahod. Unatoč vlažnim maramicama osjećala sam kako mi ruke smrde jer: niti u Lidlu niti u ovom kafiću nije bilo sapuna!

I što sad?  Ne stignem ići kući da se presvučem, pa da se onda vraćam u grad, u kino. Da javim prijateljici da ne mogu doći? Kupila sam ulaznice preko interneta, kodovi su na mojem mobitelu pa ni prijateljica ne može iskoristiti barem svoju ulaznicu, to bi mogla jedino da joj dam svoj mobitel ili što, da ja idem do kina, da skeniraju taj kod i nju puste u kino, a ja da se vraćam doma?

Hmmm. A kad se sjetim da smo se  jedva dogovorile da se nađemo. Dogovarale smo se više od mjesec dana i uvijek nešto iskrsne i mi nikako da se nađemo. Ništa, odlučila sam da idem tako posrana, pardooon, pokakana u kino. Neće meni sitnica poput posranih traperica uzrokovanih kretenskim lchf-om upropastiti dan(?).

I bile smo u kinu, prijateljici nisam ništa spominjala jer me bilo sram. Moram napomenuti, svaka čast zaposlenicima u kinu: u zahodu, tj. pokraj umivaonika bilo je sapuna i tu sam konačno oprala ruke kako spada!

Pretpostavljam da je većini onih koji ovo čitaju savršeno jasno, ali da ne bi bilo zabune: ja sam s lchf dijetom završila zauvijek! Završila sam ja s tim još jučer, kad se opisana situacija dogodila. Nakon kina sam s prijateljicom išla na pizzu, nakon toga smo išle u slastičarnu na kolač, a pojele smo i sladoled. Prijateljica zna za ove moje dijete i protekle 2 godine, kad smo išle „na kavu“, to je stvarno bila kava, čaj ili voda, iako je ona i tada htjela da idemo na sladoled, na kolače, na pizzu, na ćevape…, ali ja sam svaki put odbila zbog dijete kojom su me liječnici maltretirali. Sad kad sam pristala da idemo najprije na pizzu, pa onda na kolače, ona nije ništa komentirala ni pitala, valjda se bojala da se ne predomislim, a ja nisam ništa govorila niti o ovoj dijeti od koje sam taj dan odustala niti o tome što mi se dogodilo. Da, sjedila sam u posranim trapericama u kinu, u pizzeriji i u slastičarni. Lchf je svima super, meni nije super, ali ja nisam htjela toj dijeti dopustiti da mi upropasti dan. 

Možda netko misli da, nakon što sam se onako pokakala, nije bilo pametno ostatak dana jesti to sve tzv. nezdravo što sam pojela. A što mi se još moglo dogoditi? Da, da, mogla sam se još koji put pokakati. Trebala sam kupiti još nekoliko komada gaća da ih imam kod sebe  pa da se presvlačim po zahodima u kinu, u pizzeriji, u slastičarni.

Srećom, nisam više imala problema s proljevom. To s proljevom dogodilo se oko 14:30, a budući da smo išle u pizzeriju i slatičarnu, kući sam došla u 21:20. Provela sam skoro 7 sati u posranim trapericama. A dobro, to je cijena koju sam platila jer sam došla na ideju da idem na lchf dijetu. Znam da sam si sama kriva jer sam nasjela na ta lchf-ovska maloumna, glupa, kretenska sranja koja sam čitala na lchf-ovskim blogovima.

Kad sam došla kući, istuširala sam se, oprala oboje gaće, traperice, potkošulju i majicu. Onda sam se još pogostila, jela sam sve ono čega sam se na lchf-u odricala. Našla sam sladoled u zamrzivaču, pojela sam skoro pola litre. Pa sam onda uzela 4-5 šnita bijelog pšeničnog kruha i pojela sam to uz ajvar. Onda sam jela čokoladu, praline i čips i gledala televiziju.  Baš sam uživala. Sljedeće jutro, tj. danas u jutro, nisam imala proljev, nego normalnu stolicu. I danas jedem sve ono tzv. nezdravo čega sam se na lchf-u i prije toga, na zdravoj dijetnoj prehrani, odricala.

Odlučila sam da neko vrijeme neću biti ni na kakvoj dijeti. Plan mi je uživati u hrani kakvu volim i udebljati se 5-10 kila. Na dijeti uvijek stignem biti (i morat ću biti koji mjesec prije kontrole da bi moji doktori bili barem donekle happy ako smršavim koju kilu). 

Znam da će sad neki lchf-ovac reći da je ovo što se meni dogodilo, normalno. Njima, tamo na lchf-ovskim blogovima sve je normalno. Na tim bloogovima, lchf blogeri, naravno, hvale lchf na sve strane. Pod njihovim hvalospjevnim tekstovima ima komentara koje ostavljaju obični smrtnici poput mene koji se žale na kojekakve nuspojave lchf-a. Takvih komentara nema puno jer ih lchf blogeri brišu – ti komentari narušavaju prekrasnost, divnost i supernost lchf-a. Ali nađe se barem na nekim lchf blogovima pokoji takav komentar, npr. napiše neka žena da je njoj užasno i nabroji kakve sve nuspojave ima (nije spominjala proljev), a lchf blogerica joj odgovori da je to sve normalno. A jebote glupu, ako ti je to normalno.

Meni bi lchf-ovci za moj proljev vjerojatno rekli da se moje tijelo koje sam godinama hranila nezdravom hranom na ovaj način (proljev) prilagođava prezdravom i prekrasnom i predivnom lchf-u. Pička vam materina! Svima vama, kojima je to normalno! Ne branim ja vama tu vašu normalu, samo vi budite na tome i userite se, pardooooooooon, ukakajte se, svaki dan, to vam zaista, onako, iskreno i od srca želim.

Radije ću biti neusrana i debela, nego usrana i mršava. Ok, da, znam, većina lchf-ovaca je zgrožena ovom mojom izjavom. Baš si zamišljam neku revnu lchf-ovku kako s nevjericom čita ovaj tekst i pita se: „Pa što li je ovoj s bloga Zdravo i neukusno? Pa ona nije normalna, zašto ona ne želi biti usrana i mršava? Ja bih uvijek radije bila usrana i mršava, nego neusrana i debela.“  

Lchf-ovcima je to normalno.

Ako je to normalno, ja ne želim postati normalna.  
Pisala sam već, sigurno desetak puta da na tzv. nezdravoj hrani u kojoj sam uživala ovakvih problema imala nisam. Ni na un dijeti nisam imala ovakvih proljeva. 
Meni je u svemu tome najveći problem to što ja zaista uopće ne želim biti mršava, nego se patim s tim dijetama jer doktori smatraju da je gladovanje, joj pardooooooooooooooooooooooooooooooooooooon: zdrava prehrana, rješenje svih problema. Ja nisam neka (maloljetna?) balavica i ne želim da se doktorica opet dere na mene kad dođem na kontrolu pa očito na nekakvoj dijeti moram biti. Ali zašto da budem na lchf-u i imam proljev, ako mogu biti npr. na un dijeti na kojoj takvh problema nisam imala?

Hm, budući da lchf-ovci stalno bulazne o divotama i krasotama lchf-a, sigurno bi neki od njih rekli da taj moj proljev nije od lchf-a, nego od nečeg drugog. A od čega? Ja sam taj dan, a nekoliko tjedana prije toga (ne zaboravimo da sam se već jednom tako usrala, pardoooooooooooon ukakala, otkad sam na lchf-u jela samo ta lchf-ovska sranja. 

Baš me zanima, imaju li lchf-ovci ovakvih iskustava s proljevom? Kako ne bi narušili tu svetost, divnost, krasnost i supernost lchf-a, vjerojatno će reći da se to njima nikad nije dogodilo jer je lchf super i na njemu ne možeš imati proljev. Ili, mogli bi neki od njih, možda, priznati da se to s proljevom i njima događalo, ali tako glupi kao što jesu, oni bi tvrdili da je to normalno, da to njima ne predstavlja problem, nego zbog toga znaš da lchf djeluje, njima je proljev vjerojatno ko orgazmičko iskustvo…  
Očito je problem u meni, ja imam nizak stupanj tolerancije za te dijete koje izazivaju takav užasan proljev. Pretpostavljam da lchf-ovci imaju puno viši stupanj tolerancije, moguće da si sad neka lchf-ovka misli: Pa ja sam tijekom 10 godina na lchf-u svaki dan imala proljev i meni je to bilo odlično, a ova s bloga Zdravo i neukusno, posrala je gaće samo 2 puta u 10ak dana i već je odustala od te dijete, pa zašto, pa na lchf-u je baaaaaaaaaaaaaaaaš suuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuper! 

Kad sam se prvi put usrala, pardoooon ukakala (onda kad nisam stigla doma, od  kuhinje do zahoda), palo mi je na pamet: pa zar će se to češće događati? Tada (kao ni ovaj put), sljedeći dan ujutro nisam imala proljev, popodne sam išla nešto obavljati i palo mi je na pamet: da si stavim veliki uložak, za slučaj proljevne nezgode??? Odlučila sam da neću, jer, pa neću valjda sad stalno imati proljev(!?). I nisam tog dan imala proljev, niti sljedećih nekoliko dana, sve do ove nezgode, na dan kad sam išla u kino. Taj dan, u jutro, ja sam imala relativno normalnu stolicu. Pisala sam već da sam ja na lchf-u, ali i na onoj zdravoj prehrani kojom su me liječnici maltretirali imala, za moj pojam, neobičnu stolicu: kakala sam komadiće ko zec. Ali, to nije bio proljev.

Iako to stalno napominjem, opet ću:  na tzv. nezdravoj hrani i un dijeti – imala sam normalnu stolicu, u jednom komadu, bez proljeva, bez komadića, bez zatvora...  

Očito je da moje tijelo nipošto dobro ne reagira na zdravu prehranu i na lchf.

U ova dva slučaja kad sam imala spomenute nezgode s proljevom,  meni nije bilo ni muka niti zlo, niti mi se povraćalo, ni prije ni poslije nego što sam se pokakala. Ja nisam osjećala nikakve tegobe, ali sama činjenica da sam se dva puta usrala u gaće, ajme, meni je lchf-a dosta! Ja imam 37 godina, pa nisam malo dijete da serem, pardoooon kakam u gaće.  

Lchf mi je priskrbio da sam dva puta u 10ak dana morala prati svoju posranu odjeću. Smatram da sam mogla bez tog iskustva u životu.

Ok, lchf-ovcima su sve te nuspojave normalne, znam i da neke žene, neovisno o tome na kakvoj su dijeti, uzimaju laksative da bi bile mršave, druge jedu vatu i toaletni papir da im stvara osjećaj sitosti, a da se ne debljaju…

Danas je sve podređeno mršavosti. Ja pišem već više od 2 godine da ja ne želim biti mršava. Ja nisam imala problema sa svojih 114 kila. I dan danas ja ne shvaćam zašto su liječnici odlučni da me izgladnjuju tzv. zdravom dijetnom prehranom, a ne daju mi lijekove, danas je popularan taj stav da je gladovanje, pardooooooooooooon, zdrava hrana - lijek za sve.  Oni očekuju da ja i dalje mršavim i tako me „liječe“(???), pička im materina. 

Da, dobro, nisu me liječnici stavili na lchf prehranu, štoviše, medicina je protiv toga. Ja sam sama prešla na lchf jer sam na onoj liječničkoj zdravoj hrani stalno bila gladna, a lchf-ovski blogeri pišu da na lchf-u nikad nisi gladan, a mršaviš. Ja sam nasjela na to: mislila sam si, ako je to sve tak super kako lchf-ovci tvrde, onda ja neću biti gladna, a moji doktori će biti happy jer svejedno mršavim. Osim toga, budući da lchf-ovci tvrde da ta prehrana njima rješava kojekakve zdravstvene probleme, ako ću biti na tome, onda će možda i moji liječnički nalazi biti super.  

Naravno, ja nisam imala ama baš nikakvu namjeru reći liječnicima da nisam na njihovoj dijeti, nego da sam na lchf-u. Čak i da sam bila zadovoljna lchf-ovom, pred liječnicima bih tvrdila bih da sam na onoj liječničkoj zdravoj prehrani (liječnicima je najbolje ne spominjati te kojekakve današnje popularne dijete jer je njima samo njihova izgladnjivačka zdrava prehrana svetinja). Naravno, da im ni sad neću spominjati da sam bila na lchf-u. 

Sljedećih tjedana ionako neću biti ni na kakvoj dijeti, namjeravam uživati u tzv. nezdravoj hrani, ali morat ću opet na neku dijetu, budući da liječnici očekuju da smršavim do sljedeće kontrole. 

Ne znam na kojoj ću dijeti biti, no sigurna sam da to neće biti zdrava dijetna prehrana kojom me liječnici maltertiraju, neće to biti ni ovaj usrani lchf, a neće biti ni paleo. Paleo nisam nikad probala, ali po onome što sam pročitala, jako je sličan posranom lchf-u (zapravo je i još gori) tako da to ne dolazi u obzir. Niti raw nisam nikad probala, ali po onome što sam pročitala o tome: oduran je. 

Moram potražiti još neku dijetu na internetu.

Još nešto, vezano uz taj presuper lchf: kasni mi mjesečnica (ne, nisam trudna, sigurna sam). Na un dijeti i na onoj zdravoj prehrani kojom su me liječnici maltretirali, barem sam imala redovitu mjesečnicu. Ok, nisam ja nikad imala mjesečnicu po kojoj možeš sat riktati (kao što neke žene tvrde), kod mene je to uvijek bilo par dana amo-tamo. Ali sad, zadnju mjesečnicu imala sam prije 42 dana - meni to nije normalno (od toga sam zadnja 3 tjedna bila na lchf-u)! Pričekat ću još koji dan, ionako moram provjeriti radi li uopće moj ginekolog sad usred sezone godišnjih odmora ili tko ju mijenja i koje dane u tjednu...

No, dobro.

Svejedno sviđala se ja vama ili ne i sviđa li se vama što pišem ili ne, poučena ovim iskustvom, savjetujem svima koji su na lchf-u: kad idete od kuće, stavite si ili pelene za odrasle ili barem veliki uložak, nosite sa sobom rezervne gaće i rezervne hlače/suknju i obavezno, vlažne maramice te plastičnu vrećicu u koju ćete spremiti posranu odjeću - jer  se ovo može dogoditi i vama.

Možda su vam moji savjeti glupi, ali ja sam opisane situacije doživjela i voljela bih da sam na nekom lchf-ovskom blogu dobila spomenute upute o pelenama, ulošcima i rezervnoj odjeći. Na taj način bih nakon onog prvog iskustva (u kuhinji kod kuće), drugi put bih bila spremna, ali jebiga, lchf-ovcima je sve divno i krasno i od njih nećete dobiti pametan savjet. Koliko li ga samo pišu o tom prokletom lchf-u, a nigdje ništa pametno! 

Neću ni pomisliti što bih napravila da mi se to dogodilo na poslu (sreća da sam na godišnjem). Tamo u blizini nema dućana u kojem bih kupila gaće. I što bih onda? Onda bih morala otići ranije s posla i u tim posranim gaćama i hlačama išla bih kući i vozala se javnim prijevozom. A što bih rekla na poslu zašto moram ići ranije kući? Baš se zamišljam kako govorim šefici: Ja sam na onoj hvaljenoj lchf dijeti i sva sam se pokakala pa moram ići doma presvući se.