Lchf 2 - Kretenski savjeti

Tražila sam po internetu  kako provoditi taj lchf. Ajme. Ne mogu vjerovati čega sam se sve načitala. 

Ima hrpetina blogera koji se osjećaju pozvanima drugima dijeli savjete, ali jedna blogerica je uistinu posebna. Jedan njezin savjet je, ne znam točan citat, ali napisat ću po sjećanju: ostavite si dovoljno vremena za doručak, jedite polako, žvačite dugo, uživajte... Ajme.  Sad sam na godišnjem, ali kad idem na posao, krećem od kuće u 6:10. U koliko bih ja to trebala ustati da polako žvačem??? Dobro je ako nešto uspijem na brzinu ubacit u usta. A ne zaboravimo kako  sam ja non stop  pospana na tom lchf-u, kad bih ja trebala ustajati??? A što se ovog uživanja u hrani tiče: pa lchf hrana je odurna. Jebote, u  čemu da uživam???

Sljedeći njezin biser je da si svako jutro treba odrediti turu za pješačenje (ne kaže trčanje, nego pješačenje). Ona kaže da ona pješači 45-50 min. do posla. Njoj je posao očito blizu kad joj treba samo(!) 50 minuta pješice. Ako inače krećem u 6:10 od kuće, ja bih onda sad (kad završi godišnji), ako namjeravam pješačiti na posao, trebala kretati od kuće, valjda u 5 u jutro. I blago njoj što ona očito ima tuševe na poslu i dovoljno vremena da se presvuče i uredi za posao – ona to nije napisala, ali ja to pretpostavljam. Ili je ona od onih žena koje se ne znoje i prava im je sitnica propješačiti 50 minuta do posla, pretpostavljam da još pješači i u štiklama!

A jebo mene glupu!  Na što bih ja ličila da pješačim na posao??? Ja se nemam gdje tuširati na poslu, a očekuje se da pristojno izgledam jer radim sa strankama. Ne moram biti našminkana, ali sumnjam da bi pred šeficom dobro prošli koluti znoja pod mojim pazuhima (ok, mogla bih se presvući u zahodu i potrošiti cijelu bocu dezodoransa, ali nema od toga puno koristi, ako se nisam istuširala). I naravno, tu odjeću i obuću u koju bih se trebala presvući na poslu, to bih trebala nosati dok pješačim (koliko bih ranije uopće trebala doći na posao da se još i presvlačim tamo, onda bih morala krenuti od kuće u 4:30). Ma da, potpuno je nebitno da ja svaki dan na posao u torbi nosam još i neke papire za posao ili priručnike koje doma moram proučavati. I znači da sve te papire, priručnike i odjeću teglim na posao pješačeći 3 sata? Pogotovo su mi ti priručnici teški, jedva dočekam da spustim torbu u busu ili tramvaju na pod, nema šanse da ju tijekom vožnje držim u ruci, a kad bih pješačila na posao, trebala bih to sve i još plus odjeću 3 sata držati u ruci??? Ako sad napišem da je ta blogerica psihički bolesna ili glupa, onda ću ja ispast nepristojna. Baš me briga: ta blogerica je i psihički bolesna i glupa. 

Možete me smatrati lijenom, ali ja to stvarno, zaista, ali apsolutno ama baš nikako i nikada nemam u planu pješačiti 3 sata na posao noseći odjeću i priručnike.

Još jedan biser te lchf-blogerice je: vizualizirajte sebe kao mršavu, uživajte u tome…  Ajme. A jebote glupu! Ja ponavljam već više od 2 godine da ja ne želim biti mršava. Mene liječnici maltretiraju dijetom. Ja nisam glupa kao što je ta blogerica glupa pa ona želi biti mršava jer u časopisima piše da žene moraju biti  mršave itd. 

Da, dobro ste pročitali ja stvarno tu ženu smatram glupom (ne samo nju, i ostale slične blogere). Ako je netko sad uvrijeđen time što sam napisala, što da vam kažem? Ja sam napisala istinu, a ako vas istina vrijeđa, to nije moj problem. Dakle, ako nekome smeta moj način izražavanja, stvar je jednostavna: nemojte čitati moj blog.

Ali, ima i glupljih od nje...

Najnenormalniji su mi oni blogeri koji su na onoj klasičnoj zdravoj prehrani (kakvom su mene liječnici maltretirali), ali i ovi na lchf-u koji tvrde da: treba isplanirati „menu“ za tjedan dana unaprijed i nakupovati stvari za cijeli tjedan. 
Ajme. 

Već sam davno ustanovila da su to sve dijete za bogate. Treba zaista imati novaca da se sve kupi za cijeli tjedan unaprijed. Ja ne idem svaki dan u dućan, ali kad idem onda gledam u Konzumu, Intersparu… koje meso je sniženo zbog isteka roka trajanja, a tako kupujem i povrće. Ne znam kako kupuje ove koje idu jednom tjedno po špeceraj za cijeli tjedan; npr. ako je snižena  rajčica, zar onda one nakupuju, ne znam koliko kila rajčice za cijeli tjedan i onda jedu rajčicu cijeli tjedan? Ili nakupuju nekoliko kila mesa koje je taj dan na sniženju pa to jedu cijeli tjedan?

Ili se one ne zamaraju sitnicama poput sniženja i imaju novaca da nakupuju kojekakvog povrća i mesa koje nije sniženo? Blago njima. Zaista je lijepo biti bogat.

No, prvo i najvažnije: treba imati auto da bih odjednom nakupovala i dovezla doma namirnica za cijeli tjedan. Meni je žao, ja sam siromašna i ja auto nemam. Znam da se kaže da auto nije luksuz nego nužda. Siromašnima je auto luksuz.

Ja putujem javnim prijevozom i što, da onda teglim 10 vrećica po tramvaju i busu??? Da, da, da, znam, uz prehranu, zdravožderke i lchal-ovke svaki dan vježbaju par sati dnevno pa njima ne bi bio problem tegliti 10 vrećica iz dućana pa autobusu i tramvaju. Ja ne vježbam, pa meni je problem tegliti te vrećice. A vidim po blogovima, po iskustvima koja opisuju, da blogerice jaaaaaaako obožavaju taj šoping obavljati nedjeljom(!). Ajme. Kod mene busevi nedjeljom taaaako rijetko voze da to nije normalno.  Ok, nitko ne kaže da se taj šoping mora obavljati nedjeljom, ali meni je fascinantno kako one sve imaju vremena nedjeljom. Ja nadjeljom em moram pospremati po kući (nema šanse da sve to stignem subotom), em moram pripremati kojekakvu papirologiju za ponedjeljak za posao. Kakav posao sve te bloegrice imaju da one nedjeljom imaju vremena (i novaca) šopingirati špeceraj za cijeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeli tjedan???

Dakle, budući da sam siromašna i ne mogu si priuštiti da kupujem namirnice koje nisu snižene, te nemam auto, a nemam ni mišiće da vučem 10 vrećica iz dućana nacukavajući ih presjedajući s tramvaja na bus, te zato što busevi nedjeljom jako rijetko voze - ja nemam namjeru kupovati namirnice za cijeli tjedan. Nisam to nikad u životu probala niti to namjeravam.

Slika je preuzeta s interneta.