Sad je stvarno dosta!

2 godine zdrave prehrane dovele su me do toga da ja tu zdravu hranu ne želim niti vidjeti, a kamo li jesti. Odlučila sam se vratiti dijetama. Da. Nakon 2 godine jedenja zdrave hrane ja sam odustala od te zdrave hrane. Na razumijem one zdravoždere koji tvrde da im je ispočetka bilo teško na takvoj hrani, ali onda su se taaaako navikli na zdravu hranu da ne mogu bez nje! I njima je to tak super da to njima više nije dijeta, nego je to sad lifestyle (iliti stil života). WTF???

Ja ne mogu riječima izraziti koliko se ja tijekom više od 2 godine nisam navikla na jedenje zdrave hrane. Nakon 2 godine toga meni je to i dalje jednostavno odurno. 

Zadnjih nekoliko dana sam na UN dijeti. Nije na tome jednostavno, treba izdržati voćni i vodeni dan! Nje to sigurno najbolja dijeta, ali te sam se sjetila pa sam krenula s tim. Bila sam na toj dijeti prijašnjih godina, na tome sam sporo mršavila, oko pola kile tjedno. Ne znam hoću li ostati na toj dijeti ili ću ići na neku drugu, ali jedno je sigurno, nema šanse da se više patim na tzv. klasičnoj zdravoj prehrani.

Sad tražim po internetu i čitam o dijetama, a tih dijeta ko u priči. Najpopularnije su mesne dijete: paleo, lchf, atkins. Natežu se ljudi po internetu oko toga da to nisu mesne dijete, al dobro. Ja sam 16ak godina bila vegetarijanka. Mene je šokiralo kad se od mene očekivalo da na onoj zdravoj dijeti od 1300 kalorija (na koju su me stavili liječnici u siječnju 2016.) svaki dan za ručak i večeru jedem meso (rekla mi je nutricionistica da ne smeta da i ako za doručak pojedem sendvič s pilećim prsima iz ovitka). Ja sam blenula. Al držala sam se toga što je rekla. Ja sam protekle 2 godine pojela tooooooooooliko mesa, da to meni nije normalno (16ak godina ga uopće nisam jela). I sad kad gledam ovaj paleo, lchf i atkins – to su fakat mesne dijete, to se ždere toliko mesa, da meni to nije normalno. A ja imam velik problem s tim jer ja zaista nikako ne volim meso. Ne volim njegov  okus, svejedno jel pečeno, pohano il prženo…  – ja ga ne volim. 

Takve dijete ja još zovem i bogataške – zbog cijene mesa! Koliko košta 1 kg fiiine, preukusne tjestenine od bijelog brašna, a koliko košta kila (najjeftinijeg) mesa? A koliko tek traje 1 kg tjestenine? Ok, ne pojede se na tim dijetama 1 kg mesa dnevno, ali 1 kilu tjestenine definitivno možeš jesti više dana nego što možeš kilu mesa (govorim o pripremi obroka za 1 osobu (za sebe), ne računam koliko bi moja obitelj pojela – oni ionako neće biti na toj na kojoj ću ja biti).

A tek oni orašasti plodovi i oni kojekakvi kruhova od orašastih plodova na lchf dijeti! To je fakat skupo! Znam da su na tim dijetama zabranjene razne vrste povrća i voća, pa onda po logici, ako prestanem kupovati neko voće i povrće, kupovat ću to što trebam jesti na toj dijeti. Ali, kila oraha je oko 90 kn, nijedno voće i povrće koje sam ja kupovala ne košta 90 kuna 1 kila!!! A tek bademi, pa kila toga košta preko 120 kuna! Koje bih ja to voće i povrće trebala prestati kupovati (a koje sam do sad redovito kupovala) – da bih si sad mogla kupovati te kojekakve skupe orašaste plodove??? Trebala bih dići kredit da to kupim.

A najveći mi je problem što ja uopće ne volim orašaste plodove. Pisala sam već da sam se prije bavila pečenjem kolača, ali – ja nisam pekla kolače koji sadržavaju orašaste plodove jer ih ne volim. Kad sam radila kolače po narudžbi, naravno, da sam onda stavila u kolač što je tko htio, ali u kolače „za po doma“, nisam stavljala orašaste plodove. Ne volim ni npr. Nutellu jer sadrži lješnjake. I kako da ja budem na nekoj dijeti (npr. lchf) na kojoj je zabranjena upotreba fiiinog brašna (npr. pšeničnog), ali mogu se upotrebljavati (mljeveni) orasi? 
A jebali te orasi.

Na nekim od tih dijeta mogu se jesti sjemenke. Ja sam sjemenkama posipavala kruh, pogače i peciva (isključivo od bijelog pšeničnog brašna) koje sam voljela raditi, ali ne pada mi na pamet da zobljem to zrnje samo. Pa nisam ptica. Stvarno mi se te popularne dijete nikako ne sviđaju. Da rezimiram, gade mi se: sve vrste mesa i ribe te orašasti plodovi i sjemenje. Još mi se gadi i bobičasto voće i agrumi i one kojekakve vrste povrća, koje se, kako se to navodi na lchf stranicama: rastu iznad zemlje. I onda to neko dozvoljeno povrće (koje raste iznad zemlje) u obrocima „zamjenjuje“ nedozvoljeno povrće ili čak rižu. Nije da volim rižu, ne volim ju (ni bijelu ni integralnu itd.) – ali jebala te riža od karfiola (cvjetače). Ne volim rižu, ne volim karfiol – i onda da na toj dijeti jedem karfiol koji glumi rižu. Ajme. A dobro, to je dijetna hrana, ne očekuje se da mi se sviđa. Kome se uopće sviđa dijeta? (Ok,ma onih koji tvrde da im je to lifestyle, al neda mi se više uopće to komentirati; pusti budale da žive.)

Ok, po skupoći mesa, orašastih plodova itd. vidi se da je npr. lchf dijeta za bogataše. Te žene, koje su na toj dijeti, zaradile su sve te novce svojim znojem, krvlju i suzama i sad ih troše na skupe dijete (činjenica je da su većina onih koji su na toj dijeti, pardoooooon, stilu života, žene). Dobro. Meni ni iz džepa ni u džep. 

Voljela bih da sam ja zaradila toliko novaca da si mogu priuštiti takvu skupu dijetu, samo što ja novac ne bih trošila na dijetu! Točno znam kako bih ga iskoristila, ali dobro, budući da ga nemam, nema smisla teoretizirati o tome.

Više puta negdje u razgovoru iskrsne pitanje koja ti je najdraža namirnica, sastojak i sl. Onda većina ispali ko iz topa: čokolada itd. Ja nikad nisam znala što da odgovorim. Ima puuuno namirnica (tzv. nezdravih) koje obožavam. Tijekom godina sam na to pitanje dala barem 10ak različitih odgovora. 

Zadnjih dana, proučavajući kojekakve dijete, došla sam do zaključka, moja najdraža namirnica je pšenično bijelo brašno. Stvarno ga obožavam. Od njega se rade sve one pogače, peciva, kruh i kolači i torte i muffini i slane lisnate pite koje jednostavno obožavam. Naravno tu je i tjestenina, iako moram priznati da više volim krumpir nego tjesteninu, ali volim, svakako volim i finu tjesteninu isključivo od bijelog brašna. Čini mi se da će to ubuduće biti odgovor na pitanje koju namirnicu najviše volim. Baš gledajući te kojekakve dijete, zaključila sam da ne mogu ni zamisliti da se odreknem svih tih finih stvarčica od bijelog pšeničnog brašna. Naravno, obožavam i bijeli (kristal) šećer (med mi se uvijek gadio, stevia  ima neku čudan okus, smeđi šećer mi je oduran itd.).

Priznajem da sam prije koju godinu, kad je lchf postao popularan u Hrvatskoj, isprobavala lchf recepte. Mene to nije zanimalo kao dijeta, a kamo li kao stil života, ali bili su mi fascinantni recepti koji ne sadrže moje ljubljeno bijelo pšenično brašno ni bijeli šećer, te općenito prehrana koja zabranjuje moj ljubljeni krumpir itd. Isprobala sam nekakav recept za „kruh“ od orašastih plodova i sjemenja. To nije kruh. Ne znam što je to, ali kruh nije. To kod mene nitko nije htio jesti i završilo je u smeću. Da, bacila sam to, unatoč skupim orašastim plodovima, a što sam trebala? Povlačilo se to tjedan dana po kuhinji i onda više nije bilo ni jestivo. Ja ni prvi dan to nisam smatrala jestivim. Objasnila sam si popularnost tj. razvikanost takvih recepata: to je kruh za one koji su na toj dijeti, a kad si na dijeti, ne jedeš ono što je fino, nego stvari koje ti nisu fine, ali si na dijeti i gladan si pa zato to jedeš i - zato su ti recepti tako popularni. Meni to stvarno nije ništa valjalo. Svaka čast onima koji to jedu svaki dan! A tek oni kojima je lchf lifestyle – ne znam što bih uopće rekla. To stvarno moraš željeti biti mršav!!!

Jedino povrće koje volim su krumpir i grah, ali naravno, ne kuhan u vodi/na pari, nego pripremljen s puno masnoće i maaaaasnog tvrdog sira itd. (btw. obožavam i masne sireve). 

Jedino voće koje volim su banane.  

I kako već rekoh, bijelo pšenično brašno mi je najdraža namirnica.

I na kakvoj dijeti da ja sad budem?

Btw. paleo je još gori od lchf. Raw mi je još strašniji. Zapravo ne znam koje je gore od kojeg: sve te vrste dijeta/prehrana kod mene dijele 1. mjesto po užasnosti.

Kako da nađem neku dijetu da smršavim koliko liječnici hoće? Kako što sam rekla, ja nisam toliko glupa da bih sama došla na ideju da budem na dijeti, zdravoj hrani il kako god to hoćete zvati; mene liječnici „liječe“(???) time.  Nakon više od 2 godine nisam smršavila koliko oni hoće, al oni očekuju da i dalje budem na toj zdravoj prehrani i da mršavim (rekli su mi da trebam biti na toj zdravoj prehrani do kraja života). Meni to ne pada na pamet. Ići ću na neku drugu dijetu na kojoj bih se trebala patiti da smršavim pa da moji liječnici budu happy. Ja nemam potrebu biti mršava pa mene mršavljenje i odricanje od hrane koju volim ne usrećuje, al bitno da su moji liječnici happy.

Slika je preuzeta s interneta.