Ja to više ne mogu

Ja jednostavno više ne znam što ću. Već  2 godine patim se  na usranoj, gadnoj, prokletoj, ogavnoj, odurnoj zdravoj hrani jer me liječnici time „liječe“(???). Počeli su me liječiti u siječnju 2016., a sad je već travanj 2018. To su svakako 2 godine.

Tada, kad su mi pod terapija, napisali dijeta, rekli su mi da ću do kraja života trebati paziti na kilažu tj. jesti zdravo i sl.  Ja k sebi nisam mogla doći kad sam to čula. Kod doktorice sam se još nekako suzdržala, ali onda sam odmah išla nutricionistici i kod nje više nisam izdržala, ja sam se rasplakala. Nutricionistica je meni počela objašnjavati kako izgleda ta zdrava prehrana kao da sam proteklih 36 godina živjela na Marsu pa ne znam što je zdrava prehrana! Meni je odavno jasno što je zdrava hrana. Zdrava hrana je ono sve što ne volim.

Uvijek sam bila debela i imam dosta iskustva s raznim dijetama i podosta sam čitala o prehrani. Tako da zaista mogu tvrditi da sam upućena u zdravu prehranu. No, ja sam jako rano zaključila da se meni zdrava hrana nikako ne sviđa. Dakle, meni se zdrava hrana nije sviđala i zato ju nisam jela. U zadnje 2 godine, otkad praktički svaki dan jedem ta odurna, usrana, gadna zdrava sranja – meni se zdrava hrana toliko gadi da nema te riječi kojom bih to opisala. Meni se zdrava hrana totalno gadi i ja ju totalno mrzim.

Kad su me prije 2 godine stavili na tu zdravu dijetnu hranu, meni plan nikad nije bio: biti na tome do kraja života. Nema šanse. Ja sam planirala doći na tu neku kilažu koju oni hoće da imam. A onda ću kombinirati mjesece kad ću jesti ono sve što volim i mjesece dijete (prije liječničkih pretraga) da budem negdje, barem blizu te kilaže koju oni hoće da imam. Ali, ja sam već 2 godine na zdravoj dijetnoj hrani, a nisam došla na kilažu koju oni hoće da imam. Pa dokle oni očekuju da gladujem na tom zdravom sranju??? Ja to jednostavno više ne mogu. Ja u zadnje 2 godine, nisam osjetila ali ama, baš, zaista, apsolutno  nikakvo zdravstveno poboljšanje na toj zdravoj hrani. Da, imam redovitu mjesečnicu i to je to. Zar da ja i dalje gladujem na toj usranoj zdravoj, prokletoj, gadnoj hrani???

Ja to jednostavno više ne mogu.

Meni se gadi zdrava hrana. Ne možete zamisliti kakav je to osjećaj kad 2 godine jedete sve ono što vam se gadi.

Ja zaista ne razumijem zdravoždere koji su dobrovoljno na tome. Pod ovim „koji su dobrovoljno na tome“, mislim na one koji su se sami iz nekog (meni neshvatljivog) razloga stavili na tu zdravu hranu, dakle, njih ne mrcvare liječnici time, oni su si sami izabrali tu kalvariju. Druga stvar su ljudi poput mene, na kojima se liječnici iživljavaju jer mogu. Meni ne daju lijekove, nego me liječe gladovanjem, pardoooon, zdravom dijetnom prehranom.

Nemaju svi odurne liječnike. Moja mama je visoka oko 155 cm, ima 90ak kila i npr. ima visok tlak i za njega uzima lijekove i još ima nekoliko vrsta tableta, ali nju liječnici ne liječe dijetama, njoj su, kao, savjetovali da bi mogla „skinut koju kilu“, ali nigdje joj to ne piše pod terapija, godinama hoda na kontrole svakih par mjeseci i nitko ju ne opominje zbog kila i naravno da ona nije došla na ideju da ide na dijetu (ili zdravu hranu ili kako god to hoćete zvati), ona godinama uzima lijekove i uživa u tzv. nezdravoj hrani kakvu voli.

Ja zaista ne mogu shvatiti zašto se netko na meni ovako iživljava i 2 godine me maltretira i mrcvari pod krinkom liječenja.

Ja to jednostavno više ne mogu. Nije mala stvar 2 godine gladovati na zdravoj hrani.

Meni je zaista dosta. Nikako da doživim ili uvidim sve te silne divote i krasote koje zdravožderi navode da ih osjećaju kad su na zdravoj hrani. Otkad sam ja na zdravoj hrani: uzimam lijekove za smirenje (jer uopće nije lako izgurati dan jedući ono što mi se gadi, a odričući se svega onoga čega sam željna), a plaćala sam i psihološko savjetovanje (ali nemam novaca, pa sam odustala od toga; gladujem u svoja 4 zida i ne kukam nikome o tome).

Ja zaista ne razumijem zdravoždere. Kako netko može biti na zdravoj hrani i tvrditi da je to super, ja jednostavno ne shvaćam.

Osim što mi se gadi zdrava hrana, meni se zaista gade i zdravožderi. Bila sam negdje (nevažno gdje),  vezano uz posao,  tamo sam upoznala jednu  kolegicu, za koju se ubrzo ustanovilo da je zdravožderka. I krenula ona prosipat svoju zdravoždersku pamet po nama ostalima, jadnim nezdravožderskim ovčicama. I hvali ona to prokleto zdravožderstvo. A pička ti materina! Mene već 2 godine liječnici mrcvare time i ja nikako da uvidim i doživim sve te proklete divote i krasote o kojima ti pričaš. Nisam ništa rekla. Šutjela sam. Primijetila sam da sam ja nadvladala onu razinu na kojoj bih tu ženu ošamarila. Tijekom protekle 2 godine takve zdravoždere bih najradije bila ošamarila, ali prevladala sam to. Sad sam na razini – na kojoj bih uzela stolac i mlatila tim stolcem po toj ogavnoj, usranoj, gadnoj, prokletoj, posranoj zdravožderski. Tako bih ju rado namlatila stolcem. Pička ti materina, gaduro, usrana, posrana, ogavna, odurna, gadna, užasna… gadiš mi se i ti i tvoja zdravožderske teorije i tvoja zdravožderska sranja i tvoja zdravožderska hrana. Zaista, iskreno, od sveg srca to kažem.

Meni je zaista dosta zdrave hrane, zdravih recepata, zdravih blogova, zdravih web portala, zdravih namirnica, zdravoždera, nutricionista… općenito, svega što iole ima veze sa zdravom prehranom.