Cvjetača nije riža, krumpir ili kora za pizzu i nikad to neće biti

Našla sam na internetu članke koji su me oduševili. Da, na internetu ima svega, koliko sam se samo zdravožderskih sranja načitala… Netko će ove tekstove s linkova smatrati sranjem, ali mene su neke stvari u tim tekstovima oduševile.

Slažem se s većinom što je napisano u linkanim tekstovima, iako i ti autori bajaju o tome kako je dobro jesti zdraviju hranu itd. - s tim se apsolutno ne slažem!!!

U tekstu na stranici https://www.pastemagazine.com/articles/2015/07/stop-lying-to-yourselves-cauliflower-is-not-rice.html oduševile su me rečenice poput (prema mom prijevodu; nisam anglist, ali toliko engleskog znam): „Cvjetača (karfiol) nije riža, krumpir ili kora za pizzu i nikad to neće biti“.

Tako nešto ja sam napisala ovdje na blogu, prije nego što sam naišla na spomenuti članak na engleskom jeziku. 

Autorica u tom spomenutom tekstu sa stranice Paste magazine na kraju lijepo zaključuje (prema mom prijevodu) - “ …nisi malo dijete, nema potrebe da pomoću trikova tjeraš sebe da jedeš povrće ili da ga prokrijumčariš u svoju hranu. Ako želiš jesti cvjetaču, jedi prokletu cvjetaču!“

Predobro!!!

A tek tekst u Huffington postu http://www.huffingtonpost.co.uk/lauretta-ihonor/how-eat-healthily-when-yo_b_12961004.html Ovaj dio na početku kao da piše o meni!!!

Autorica piše o tome kako nas svi uvjeravaju da za svaku tzv. nezdravu hranu postoji adekvatna zdrava verzija – što naravno,  nema veze s mozgom. Ja sam o tome na ovom blogu pisala već desetak puta; i očito, nisam jedina koja tako misli. Autorica u tekstu navodi primjer Browniesa od batata (sweet potato)  koji su bez šećera (sugar-free) i bez mliječnih proizvoda (dairy-free) – i da, na slici na Instagramu ili Pinterestu izgledaju odlično (like heaven), ali u stvarnosti su takvog okusa: da bi radije bio gladan.

Točno tako! Ja sam imala upravo takvo iskustvo s tzv. zdravim brownijima. Našla sam nahvaljeni recept na Pinterestu. Isti tjedan  kupila sam batate i napravila to sve po tom  receptu. Držala sam se recepta s tog zdravžderskog bloga, ništa nisam mijenjala. I dobro je to izgledalo na tanjuru, ali okus je bio oduran. Cijeli lim toga završio je u smeću. A na tom zdravožderskom blogu  s kojeg je recept, ta blogerica-zdravožderka koja ga je osmislila, tvrdi da su isti ko pravi (nezdravi) browniji. Mene to dovodi do zaključka da ta žena nikad nije jela prave brownije pa ne zna kakvog su okusa (da ih je jela ne bi svoj pripravak od batata uopće zvala brownijem, a kamoli tvrdila da je istog okusa kao fini (nezdravi) brownie.

I u tom tekstu u Huffington postu autorica spominje primjer s cvjetačom i sl. S tim se apsolutno slažem!!!

Osim toga, već sam i spominjala da npr. osušeni krumpir u pećnici nije pommes frites (općenito, hrana se u pećnici ne može pohati ni pržiti), zdrobljeno smrznuto voće nije sladoled itd. Sve to piše kod mene: ovdje, ovdje i ovdje.

No, autorica u tekstu u Huffington postu, naravno, tvrdi i da zdrava hrana ipak može biti divna i krasna i onda ga ona baja dalje o tome  – s tim se ne slažem. Tekst u Huffington postu preuzet je s ove stranice. Na toj svojoj web stranici  autorica prezentira te svoje bajke o divoti zdrave hrane - s tim se apsolutno ne slažem. 

Dakle, ne slažem se sa svime što piše na tim stranicama, ali ima pametnih stvari. Drago mi je da još ima normalnih ljudi! 

Slika je preuzeta s interneta.

Spiralizator (2. dio)

Pisala sam o spiralizatoru koji je navodno super jer djeca vole jesti (sirovo) povrće narezano/naribano  u obliku špageta.

Jedna moja poznanica kupila je spiralizator kako bi njezino dijete jelo povrće u obliku špageta. Napravila je nekakav tzv. povrtni bolonjez: sirovo povrće (tikvice, mrkva,...) narezano kao špagete i obični, kuhani, mesni bolonjez. Klinac je naravno skužio da je bolonjez na sirovom povrću: samo je vilicom čeprkao to meso s umakom. Još je i oblizao par špageta koje su bile prekrivene bolonjezom: primio ih je prstom i provukao među usnama da pokupi bolonjez i lijepo je povrtne špagete vratio na tanjur.

Nisam prisustvovala tom njihovom ručku, nego mi je poznanica ispričala da je to tako izgledalo. Ja sam crkla od smijeha! Da mi je to bilo vidjeti!!! 

Pogotovo bih bila voljela vidjeti facu dotične poznanice koja je kupila taj spiralizator zato što reklama na tv kaže da djeca obožavaju povrće kad je narezano kao špagete(!). 

Čini se da ima (pametne) djece koja ne nasjedaju na reklame (za razliku od mama). 

Hmmm, je li problem u reklami ili u djetetu??? Možda bi klinju trebalo odvesti psihologu jer je nenormalan: tvrdi se da sva djeca obožavaju povrće kad je narezano kao špagete, a njemu se, eto, nije svidjelo. Možda s njim nešto nije u redu budući da neda da se njime manipulira te uporno tvrdi da mu se povrće narezano na špagete ne sviđa kao ni povrće narezano na kockice. 

Sve slike preuzete su s interneta.

Spiralizator i špageti koji to nisu

Delimano spiralizator zadnjih se dana non stop vrti u tv prodaji (a tv prodaja se non stop vrti koji god kanal uključim!). Ako ne znate: spiralizator je uređaj za rezanje (ribanje) povrća. I točka. Pametnom dosta.

Al´ ne, spiralizator je uređaj za rezanje/ribanje povrća u obliku špageta(!). Na engleskom su popularno nazvani: vegetti (veggie + spaghetti). Postoje i zoodles; to su zucchini noodles, tj. tjestenina od tikvica). 

Ja sam od onih zatucanih ljudi koji vjeruju da – ako netko želi jesti sirovo povrće – onda će ga jesti kako god narezano bilo: na ploškice, kolutiće, kockice, kvadratiće, trokutiće, srčeka, štapiće,... Ali neeeeeeee, sirovo povrće je ukusnije kad je narezano u obliku špageta (rezanaca). Moš´ mislit.

Da se nekim osobicama koje poznajem stvarno jede sirovo povrće, jele bi ga i bez kupnje spiralizatora. Ali ne, one moraju povrće rezati/ribati u obliku špageta. Kako li je čovječanstvo (pre)živjelo toliko godina bez spiralizatora??? Kako li smo samo uspjeli rezati i jesti povrće bez toga???

Nemam ja ništa protiv da oni kojima to "treba" - to kupuju (meni ni iz džepa ni u džep).

Ali, ne mogu shvatiti da stvarno  ima ljudi – kojima to treba.

Kao objašnjenje za kupnju toga, čujem - da djeca vole jesti tako narezano sirovo povrće.

To je zaista zabrinjavajuće.

Zar su današnja djeca toliko povodljiva, glupa i podložna manipulaciji – da jedu povrće ako je narezano (naribano) kao špageti???

Ja nemam djece pa ne znam, ali sjećam se sebe dok sam bila dijete: kad ja neko povrće nisam htjela jesti – ja ga nisam jela kako god narezano/naribano bilo. Koliko god mlad bio i koliko god malen mozak imao, svakome bi trebalo biti jasno da naribane tikvice nisu špageti – to su jednostavno naribane tikvice.

Često čujemo da su djeca zaglupljena kojekakvim elektroničkim uređajima koje ne ispuštaju iz ruku, ali da su baš tako glupa – da jedu sirovo povrće zato što izgleda kao špageti, to ne mogu shvatiti.

Da meni netko servira tikvicu, mrkvu, peršin, celer, pastrnjak,… izrezan u obliku Georga Clooneyja – ne bih to jela jer ne volim to povrće (druga je stvar što sam ja sad na zdravoj dijetnoj prehrani pa prisilno jedem kojekakvo odurno povrće - nemam spiralizator, ali sam probala pomoću gulilice za krumpir narezati neke vrste povrća na tanke rezance/špagete: ustanovila sam da tako narezano povrće nije ništa ukusnije nego kad je narezano na npr. kockice; koje čudo!!!). 

Kad smo već kod toga: mrkvu sam ove godine jela jednom, tikvicu sam jela par puta (ne znam koliko točno), a peršin, celer i pastrnjak ove godine (sad je kolovoz) još nisam takla. Da mi netko nariba peršin, celer i pastrnjak u obliku špageta (ili u obliku Clooneya) – ja ih svejedno ne bih jela. 
Još malo o spiralizatoru: Spiralizator (2. dio).

Sve slike preuzete su s interneta.

Naribane tikvice nikad neće postati špageti od tikvica

I dalje se patim s dijetom iliti „zdravom prehranom“.

Najgore je kad slušam kako netko kaže da je zdrava hrana ukusna. Obično su to one neke manekenčice, glumičice i pjevačice…. Ne vjerujem u stereotip da je lijepa žena glupa, al´ kad čujem te manekenčice i glumičice na tv-u kako  kažu da je zdrava hrana ukusna, odmah mi glavom proleti: “Ajme, što je ova glupa!“. Imam dojam da takvim glupim izjavama te manekenčice uporno žele (nama koji mislimo da lijepe žene nisu nužno glupe) dokazati - da one baš jesu glupe! 

Znam da nismo svi isti i valjda zaista postoje ljudi koji su sebe uvjerili da je zdrava hrana ukusna(???). Dobro, oni imaju drugačiji mentalni sklop od mene: koliko ja god puta ponovila laž da je zdrava hrana ukusna, neću u nju povjerovati: na temelju iskustva u jedenju te odurne zdrave hrane, a na žalost – prisiljena sam jesti  ju svaki dan. Ili ti ljudi imaju drugačije okusne receptore? Ja takve nemam.

Nešto zbog čega posebno podivljam su tzv. špageti od tikvica. Možete vi tikvice ribati običnim ribežom ili nožićima „rezati“ na uske trake ili to „rezati“ spiralizatorom: koji vi god alat upotrijebili, tikvice nikad neće postati špageti, u svakom od navedenih slučajeva dobit ćete jednostavno naribane/narezane tikvice.

I onda te naribane tikvice oni koji slijede sirov način prehrane (sve sirovo ili eventualno osušeno) posluže tako sirove s nekim sirovim umakom i oni to jelo zovu: Špageti od tikvica. Dragi moji, možete vi to jesti do mile volje (niti vam branim niti vam zavidim niti mislim to početi jesti), al´ to vam nisu špageti. Zašto se ne usudite nazvati stvari pravim imenom???  To vaše jelo zove  se: Naribane tikvice.

Oni koji ne jedu samo  sirovo, nego mogu/smiju i kuhano, oni će te naribane tikvice poslužiti s kuhanim (mesnim) umakom i opet će to nazvati: Špageti od tikvica. Dragi moji, to vam nisu špageti od tikvica, možete vi to jesti do mile volje (niti vam branim niti vam zavidim niti mislim to početi jesti), al´ to vam nisu špageti. Zašto se ne usudite nazvati  stvari pravim imenom???  To vaše  jelo zove  se: Naribane tikvice.

Za mene, tikvice nisu ni do koljena špagetima  od bijelog brašna (nikako od integralnog brašna!!!), zapravo, smatram uvredom kad netko naribane tikvice nazove špagetima.

E da, ne smijemo zaboraviti ni ono što postoji u nekim prehrambenim pravcima, a zove se: Lazanje od tikvica. Netko neupućen pomislio bi da se redaju listovi tijesta za lazanje (od normalnog tijesta) i nekakav nadjev koji sadrži i tikvice. Figu! U takvim  receptima tanko narezane ploške tikvica glume tijesto za lazanje(!), a nadjev je najčešće mesni.

Meni opet nije jasno kako tikvice mogu zamijeniti tjesteninu. Ta tikvica koja se praktički sastoji od vode, nema veze s listom tijesta za lazanje od bijelog pšeničnog brašna. I naravno da su te lazanje odurne (na moju žalost, probala sam ih, nisam ja nikad došla na ideju da ih idem raditi, al´jednom prilikom su mi poslužene i nisam ih mogla izbjeći). Naravno, te lazanje ne sadrže ni bešamel umak, nego su zalijane nekakvom smjesom od jaja  – kad stavite zalogaj toga u usta: to veze nema s okusom lazanja! To nisu lazanje od tikvica, nego, evo predlažem naziv: Mljeveno meso s tikvicama zapečeno s jajima. Nazovimo stvari pravim imenom.

Ok, na stranu te špagete i lazanje od tikvica koje to zapravo nisu, vratimo  se klasicima poput tzv. tikvica na lešo. Kad netko kaže da je to ukusno, kosa mi se digne na glavi! Tikvice na lešo su vodurina kuhana u vodurini: tikvice se sastoje praktički od vode i kuhaju se u vodi – da, to je zdravo, od vode se nećete zdebljati, al´ da je to ukusno??? Moš` mislit.

Nije stvar samo u tome da mi ide na živce kad tikvice glume tjesteninu od brašna, ja ni inače ne volim tikvice (ni pohane – to je ko pohana voda: ova tikvica u sredini sva omekani i razljigavi se, jedino ostaje „korica“ od smjese za paniranje, a nikad nisam voljela pohano).

A tek tzv. pohane tikvice iz pećnice – to ne postoji!!! Ako su pečene u pećnici, onda nisu pohane! U pećnici se hrana ne može pohati! Te tikvice u pećnici su samo „osušene“ da se ova smjesa za paniranje na njima stvrdne, tj. osuši, te tikvice zaista ne valjaju ama baš ništa.

Ne znam gdje je kraj tim nebulozama poput tih „špageta od tikvica“ ili „lazanja od tikvica“. Ima danas masa tih prehrambenih pravaca, pa neki kažu npr. da rižu zamijenite cvjetačom (karfiolom). I tako je nastao Rižoto od cvjetače. Netko neupućen opet bi mislio da taj rižoto sadrži rižu u kombinaciji s cvjetačom. Figu! U tom rižotu sirova cvjetača „glumi“(!) rižu. Ajme užasa! To zapravo nije rižoto, nego valjda cvjetačoto, il´ ako hoćete karfioloto.

U nekim prehrambenim pravcima postoji i sarma, u kojoj, sad već pogađate: cvjetača glumi rižu(!). Nikad nisam voljela sarmu jer redom sadrži  sastojke koje ne volim: kiseli kupus, meso i rižu. Od te tri namirnice, riža bi još u ekstremnim slučajevima kod mene kako-tako prošla. Al ova cvjetača u sarmi – to je čisti užas!

Možda bi bilo dobro da i ja (ko manekenčice s početka teksta) počnem samu sebe uvjeravati da je zdrava hrana koju svaki dan moram jesti  - ukusna. Koliko milijuna godina bih si svaki dan to trebala ponavljati kako bih možda samu sebe uvjerila u to???

Sve slike preuzete su s interneta.