Milijuni za (ne)mršavljenje

Surfam internetom i naletim na članak o glumici koja je bila debela i zarađivala milijune(!) i onda ona ima obraza cendrati u tom članku kako ona nije smjela smršaviti dok je snimala neki film jer joj je u ugovoru pisalo da ne smije smršaviti.

Ajme.

Da su meni takvi problemi.

Baš si zamišljam situaciju kako ona tamo nekome, svejedno kome, objašnjava: „Ali ja stvarno želim gladovati i krepavati od gladi i vježbati svaki dan i biti jadna i jesti samo zdravu odurnu hranu i mrcvariti se mršavljenjem!“ I onda joj netko tamo odgovori: „Ali ti ne smiješ smršaviti, jer ti tako piše u ugovoru.“

Jadna sirotica.

Moram priznati da se ne sjećam tog film Pich perfekt. Sad sam prosurfala i vidim da to ima nastavke, nešto pjevaju u tim filmovima, glumice mi nisu poznate, čak mi se čini da sam jedan film gledala(?), iako nisam sigurna da sam odgledala do kraja. A i ne mogu reći da sam upoznata s likom i djelom ove jadničke glumice kojoj nisu dali(!) da smršavi.

Kolike žene gladuju da bi paradirale modnim pistama, u filmovima itd. A ovoj jadnici plaćali su da ne smršavi(!) i ona se još žali na to!

Što se tiče ovoga, što ona nešto cendra da je morala smršaviti da bi mogla imati djecu: koliko selebretija (i muških i ženskih) posvaja djecu, zašto onda i ona nije posvojila? Barem je među selebretijima to popularno! Još bi ju slavili zbog dobročinstva, nesebičnosti, velikodušnosti, humanosti...

Ako joj je, zbog kojeg god razloga, bilo toliko važno(?) da smršavi, zašto je potpisala taj ugovor za film??? Zašto je morala glumatanjem zarađivati milijune? Mogla je raditi ko npr. čistačica i mršavjeti. Sigurno joj u ugovoru za posao čistačice ne bi pisalo da ne smije smršaviti. Nakon što je filmovima namlatila pare, sad se žali da su joj platili da ne smršavi. 

Ja fakat ne mogu shvatiti zašto su njoj plaćali da ne smršavi. Meni nitko nikad nije ponudio da mi plati da ne smršavim. 

 Zdrava prehrana je sranje. 

Darovana mršavost

Ne volim čitati novine. Ni na interneti ni u tiskanom izdanju jer me uvijek nešto raspizdi, i pritom ne mislim na politiku. Mene raspizde kojekakve manekenčice, glumičice, pjevačićice… svojim izjavama. A naravno da one svašta trkeljaju, a novinari dodaju malo svojeg, pa se sve to začini bombastičnim naslovom itd.

Ali fakat mi idu na živce ovakve izjave, prepisat ću što je jedna manekenka izjavila: „Moj izgled je u prvom redu dar koji sam dobila od roditelja. Ja se samo trudim dobro ga održavati. Rodila sam dvije kćeri no nakon porođaja nisam imala problema s viškom kilograma…“

A pička ti materina! Pa nisam ja kriva što nisam od roditelja naslijedila takav dar! Zašto meni moji roditelji nisu darovali mršavost???????????????????????????????????????????????
????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????

Da, točno je da ona „održava taj dar“. Ali, kladim se u što god hoćete da je jednostavnije održavat nešto što ti je darovano, nego gladovati ko ja: da najprije uopće dođem na tu neku težinu koju moji doktori hoće da imam (pisala sam već da oni hoće da smršavim preko 50 kila) – pa da onda to održavam do kraja života.

Da, da neki će sad reći da sam si ja sama kriva što sam imala preko 50 kila viška, zašto nisam još kao dijete počela gladovati na zdravoj hrani pa da odrastem mršava. 

A jebiga, eto, nisam. Od ranog djetinjstva bila sam debela, a mršavost mi nije ni kasnije bila bitna, i ne vjerujem da se zdravom prehranom sve liječi. Kao tinejdžerka jesam gladovala na kojekakvim dijetama i htjela sam biti mršava – zato što su sve druge cure u razredu htjele biti mršave. Ali mene je to „pustilo“ tamo negdje, kad sam  navršila 18 godina. Zapitala sam se: Pa zar ću ja cijeli život gladovati na dijetama, pardooon zdravim prehranama – da bih bila mršava??? Nema šanse. Tada sam odustala od dijeta/zdravih prehrana, prihvatila sam sebe takvu kakva jesam i udebljala sam se preko 50 kg tijekom sljedećih 16 godina uživajući u hrani kakvu volim. 

Da, piše u tekstu da se ova manekenka sad zdravo hrani, bavi sportom… - tj. čuva taj dar. No, s koliko godina je počela s time? Baš me zanima jel ona još kao dijete počela čuvati taj dar ili je to čuvanje počelo tek kasnije. U novinskom tekstu nigdje ne piše da su nju roditelji, još dok je bila dijete, hranili isključivo zdravom hranom.

Ja ne razumijem zašto je ona uopće dobila takav dar? Zašto je ona sveta krava, a obične smrtnice poput mene bi morale od najranijeg djetinjstva gladovati da uopće budu mršave (ne govorim sad o istreniranosti, utegnutosti, ravnom trbuhu itd., nego o urođenoj koščato-žgoljavoj mršavosti). Legitimno je pitanje: Zašto ja nisam dobila takav dar od roditelja????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????

Netko bi mogao reći da bih morala čuvati taj dar da sam ga naslijedila. Zašto? Moje rođakinje koje su ga naslijedile, apsolutno se ne trude čuvati/održavati ga. Što god jele u kojim god količinama, u koje god doba dana i noći – one su uvijek i vječito jednostavno koščato-žgoljavo mršave. Nisu one u formi (teretanu, igralište ili bilo koje drugo mjesto  gdje se nešto fizički vježba – vidjele nisu!), imaju strije i celulit, imaju škembu, ali one su fakat uvijek i non-stop jednostavno koščato-žgoljavo mršave! Tko ih ne poznaje i ne proučava izbliza bit će uvjeren da se one zdravo hrane i bave sportom pa su zato tako mršave.

A jebote!

Fakat, gdje ćeš boljeg dara od toga da smiješ jesti što god hoćeš, kada god hoćeš i u kojim god količinama hoćeš i pritom si stalno koščato mršav. Većina njih je svjesna tog dara. Baš je nedavno jedna moja rođakinja komentirala da je ona prezadovoljan svojim izgledom: ima škembu, strije, celulit, visi joj koža pod pazuhima,… ali, jede sve što hoće (svaki dan: prženo, masno, kalorično…), ima preko 40 godina, zadnji put se nekom sportskom aktivnošću bavila u srednjoj školi(!) - ali fakat je mršava!

Ne brine nju što ima škembu i što joj sve visi: obuće steznik, uskoči u nekakvu droljastu haljinu, namaže se ko kurva i svi kažu kako fantastično izgleda i nakon što je rodila dvoje djece. Nitko joj ne govori da se mora zdravo hraniti i vježbati. Naravno da izgleda bolje od mene – i sve samo zato jer je dobila dar mršavosti od roditelja.

Na stranu sve to vezano uz izgled, pisala sam već da nemam potrebu biti mršava niti imam potrebu drugačije izgledati jer to ne rješava životne probleme. Ja gladujem na tom zdravom sranju jer me liječnici „liječe“(???) zdravom dijetnom prehranom. Da, oni očekuju da ja jedem svu tu zdravu hranu i budem mršava – a moje rođakinje jedu tzv. nezdravu hranu i samo zbog tog dara koji su dobile, one su mršave.

Moji liječnici bili bi presretni da ja smršavim pa da imam kila koliko imaju moje koščato-žgoljave rođakinje koje žderu sve nezdravo. Netko će sad reći da nije zdravo to kako se one hrane i da one sigurno  imaju zdravstvenih problema iako su mršave. 

Hm. Ako one imaju zdravstvenih problema, o tome  šute ko zalivene. A ja stalno čekam, da one počnu crkavati ko muhe! Doslovno očekujem da tijekom idućih godina svaki dan crknu barem tri rođakinje – i da se ispostavi da je svaka imala 5-10 tumora, dijabetes preko 100 i sl. Ja fakat to stalno iščekujem jer stalno slušam kako je nezdrava hrana loša i liječnici me izgladnjuju i zabranili su mi jesti svu onu hranu koju volim, a moji rođaci, susjedi, ukućani, poznanici, kolege, prijatelji – i dalje bezbrižno jedu svu tu ukusnu tzv. nezdravu hranu kakvu i ja volim. 

Zašto oni nemaju zdravstvenih problema??????????????????????????? Pa neka i njih liječnici liječe zdravom dijetnom prehranom! Fakat ne razumijem zašto ja moram ispaštati. 

Ah, da, znam, zato što ja nisam naslijedila dar mršavosti od roditelja.

A opet ne razumijem, što je onda s mojim ostalim rođacima? Onima koji nisu naslijedili taj dar mršavosti od svojih roditelja - debeli su kao i ja, al njih liječnici opet ne liječe zdravom dijetnom prehranom. Zašto? Zašto oni ne moraju ispaštati jedući svaki dan odurna, prokleta, zdrava sranja?

Ne znam kakvi su (bili?) roditelji ove manekenke, moji roditelju su debeli (i kao djeca su bili debeli). I ja sam, ni kriva ni dužna, naslijedila njihove gene. Ne razumijem zašto je to tako. Ionako nema veze koliko kila imaju roditelji – to vidim po svojim rođakinjama.  Pisala sam već o dvije rođakinje koje su još kao djeca žderale sve redom u nenormalnim količinama: njihovi roditelji su uvijek bili debeli (o tome svjedoče slike iz djetinjstva), a njih dvije, ajmeee, kako su one uvijek bile koščato-žgoljavo mršave!  

Ne znam, ako se geni nasljeđuju od roditelja: jesu li njih dvije posvojene, ili se njihova mama barem u ta dva navrata jebala s nekim mršavim tipom, koji im je onda biološki otac pa su one po njemu taaako mršavo-žgoljavo-oglodano koščate. 

Spomenute rođakinje imaju danas po 2 trudnoće iza sebe, tijekom kojih dobiju 5-10 kg koje onda izdoje(!) te su i dalje oglodano-žgoljavo-ispijeno-mršavo-koščate. 

Ja zaista ne razumijem zašto ja nisam naslijedila taj dar mršavosti koji je pola mojih rođakinja dobilo. Iako se nezdravo hrane: očito nisu bolesne jer njih liječnici ne liječe zdravom djetnom prehranom kakvom mene maltretiraju.
Ok, urođena (darovana) mršavost mojih rođakinja (popraćena škembom, strijama, celulitom, nazategnutošću, visećom kožom…) i manekenska mršavost nisu ista stvar. No, moje rođakinje su sasvim zadovoljne svojom ne-manekenskom (darovanom/naslijeđenom) mršavošću jer se apsolutno ne moraju truditi oko nje. I ja bih bila zadovoljna takvom mršavošću – ne bi me liječnici liječili gladovanjem, tj. ne bih ovako ispaštala na odurnoj, prokletoj, usranoj, gadnoj zdravoj hrani koja mi se gadi.

Slika preuzeta s interneta.

Najljepši kompliment

Najljepši kompliment u životu dobila sam kao klinka, kad sam imala oko 9 godina. Teta mi je rekla: "Jel ti uvijek tako malo jedeš?".

Da unesem malo konteksta u to što pišem. Kao devetogodišnja klinka bila sam na ručku kod tete i njezine dvije kćeri. One su obje mlađe od mene: jedna je 1 godinu mlađa od mene, a druga 4 godine. Njih dvije, ne zajedno, nego svaka za sebe, pojele su za ručak veću porciju od mene. I zato me teta pitala: "Jel ti uvijek tako malo jedeš?". A fora je u tome što su njih dvije bile kost i koža: ova starija je za glavu bila niža od mene, a mlađa je bila doslovno za dvije glave niža od mene. Ne znam kamo su one natrpale svu tu hranu, bilo bi za očekivati da imaju trbuh ko trudnice u 9. mjesecu trudnoće. Ali ne. One su uvijek bile koščato-žgoljavo-mršave. A ja sam bila debela.

I ne, nisu one u sebe trpale 5 kila zelene salate i 3 kile jabuka... U mojoj cijeloj (široj) obitelji uvijek se jela prava, ukusna hrana koju volimo: masno, kalorično, prženo, pohano, isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera,...

Sjećam se da smo taj put jeli juhu, pommes frites, majonezu, bijeli kruh, pohanu piletinu i nekakvu zelenu salatu. Mazali smo majonezu na kruh i to smo jeli s pommes fritesom i pohanom piletinom. Svi smo to jeli: i nas tri klinke i teta; iako sam ja fakat pojela najmanje (pa se zato teta pitala jel ja uvijek tako malo jedem). Možda će sad neko blenuti kako smo uz pommes frites jeli kruh s majonezom - već sam doživjela da me ljudi čudno gledaju kad pričam o ovakvim doživljajima iz djetinjstva. Nekima je van pameti da se uz pommes frites jede bijeli kruh s majonezom: ali, to je isto kao kad negdje u fast food restoranu kupite sendvič u kojem je kruh premazan majonezom, a na tome pohana piletina i list zelene salate pa uz to uzmete pommes frites (jedina je razlika što mi to nismo jeli kao sendviče).

Ručali smo za stolom u kuhinji i sjećam se da je teta tijekom ručka svakih par minuta ustajala i donosila svježe isprženu porciju pommes fritesa, ne znam koliko ja uopće tura toga ispekla. Na kraju su još bili i neki kremasti kolači, ne sjećam se koji. 

Odgovor na tetino pitanje bio je: "Da, ja uvijek tako malo jedem.". Ok, sad neki mogu reći da ja nisam jela malo (iako u usporedbi s ove dvije tetine kćeri, ja sam fakat malo jela, a imala sam duplo više kila od ove mlađe koja je trpala sve u sebe ko usisavač). Ne znam što sad nekome znači malo ili puno hrane. Činjenica je da ja nisam bila sramežljivo dijete: nije me bilo sram jesti, kad sam bila gladna, ja sam jela, no, nisam imala potrebu pojesti sve s tanjura i nisam to nikad morala. Kod nas u obitelji nikad se nije očekivalo da se sve počisti s tanjura. Vrijedilo je pravilo: ako više ne možeš, ostavi - jer moji raditelji nisu smatrali da će se problem gladi u svijetu riješiti ako mi koji imamo (previše?) hrane u sebe natrpamo sve što nam je na tanjuru. Ja sam uvijek ostavila hranu na tanjuru kad nisam mogla sve pojesti; tako je bilo i tada kod tete. A ove dvije žgoljavice su doslovno polizale tanjure i stalno grabile još pommes fritesa, kruha, majoneze... i neumorno su žderale. Za razliku od njih, ja sam rekla da sam se najela te sam dobila dopuštenje da idem gledati crtiće u dnevni boravak. I teta (mama dviju neumornih žderačica) žderala je zajedno sa svojim kćerkicama - ona je pojela više, nego nas tri klinke zajedno. Imala je oko 120 kila, a tetak (njezin muž, tata dviju žderačica; on taj put nije bio s nama na ručku) imao je oko 130 kila pa je meni bilo fascinatno kako su ove dvije klinke tako mršave, a roditelji su im debeli.

Kad su ove dvije koščate konačno završile s ručkom - pridružile su mi se u dnevnom boravku na gledanju crtića: i dovukle su čips. I to ne jedan! Ne, ne, njima bi to bilo premalo. Svaka je sa sobom dovukla svoju vrećicu čipsa. Teta je komentirala smijući se: "One još nisu site, daj si i ti uzmi čipsa.". Ja si nisam uzela čipsa jer sam se ja najela. 

I danas teta i tetak imaju oko 120 kila (ne zajedno, nego svaki za sebe). Mlađa i starija žderačica danas imaju po 2 djece, u trudnoći dobiju 5-10 kila, ali one to isprde, pardon izdoje te su i dalje koščato-žgoljavo-mršave (nemaju one ravan trbuh, imaju strije i celulit, ali su jednostavno taaaaaaaaaako mršave). I ne, ne bave se sportom i nisu mijenjale prehrambene navike, u mojoj cijeloj obitelji se i dalje uživa u ukusnoj hrani (tj. jede se sve ono što se smatra nezdravim: pommes frites s majonezom i isključivo bijelim kruhom, čips, kremasti kolači, sve kalorično, pohano, prženo,...). 

A jedino mene liječnici "liječe(?)" zdravom prehranom. 

Fascinatno mi je i 4 djece spomenutih žderačica. Stalno slušamo kako su djeca danas debela. Djeca ovih žderačica su koščato-žgoljavo-mršava kako što su i njihove mame (uvijek bile), a jedu ovo sve što sam nabrojila da se u mojoj obitelji jede. 

Pa gdje su ta silna debela djeca o kojoj se stalno priča u medijima??? Kad hodam gradom (Zagrebom), vozim se u autobusu ili tramvaju - ja rijetko vidim koje debelo dijete. Zar debela djeca ne idu u školu, što se, zbog debljine, svi školuju kod kuće? Pa ako u Hrvatskoj ima toliko debele djece koliko se priča, a budući da ih se uopće ne može susresti u gradu - Hrvatska očito prednjači u školovanju kod kuće.  

Jel´da?

Pisala sam jednom da je većina moje rodbine debela (osim desetak koščato-žgoljavo-mršavih rođakinja). Zato mi je fascinatno da su sva djeca moje rodbine zaista, fakat, totalno, skroz na skroz mršava!  Ne, ne bave se sportom: ni s mamine ni s tatine strane u mojoj obitelji nema interesa za sport (muški ga gledaju na tv-u - i to je to što se sporta tiče; čisto sumnjam da se može smršaviti od gledanja sporta s kauča). I sva ta žgoljava djeca jedu ukusnu hranu koja se smatra nezdravom. Jednostavno ne razumijem zašto ta djeca nisu debela - pa neka njih liječnici "liječe" zdravom prehranom. 

Danas, u teoriji, sva djeca trebala bi se zdravo hraniti (to se propovijeda po školama) jer je takva prehrana moderna i popularna (slovi kao svemoguća, doslovno ama baš sve(!!!) se njome može izliječiti, omogućava duboku starost itd., itd., itd). No, u praksi: ako su djeca blagoslovljena genima zbog kojih su koščato-žgoljavo-mršava, onda smiju jesti što god im srce želi. Dok je god dijete mršavo, nitko ne pita što jede; nema veze koliko tzv. nezdrave hrane ždere. Ali, ako je dijete debelo, roditeljima kad-tad netko spočitne da nezdravo hrane svoje dijete - to se dogodilo nekim mojim kolegicama. A ovim kolegicama koje imaju koščato-mršavu djecu - a tu djecu hrane nezdravo - njima nikad nitko nije prigovorio zbog te nezdrave hrane!

Uvijek me fascinirala činjenica da se ti, koji su dobili na genskoj lutriji, pa su uvijek koščato-žgoljavo-mršavi, ne moraju zdravo hraniti (njima to nitko ne trubi!); samo onima koji su debeli se non stop propovijeda o divotama(???) zdrave prehrane. 

Svima je jasno da ono tetino pitanje, nije bio kompliment, nego se ona jednostavno iščuđavala kako sam ja tako malo pojela (a debela sam), jer je njezina kći (koja je 4 godine mlađa od mene; imala je tada 5-6 godina!!!) pojela duplo više od mene. 

Ipak, to pitanje mi je najljepši kompliment koji sam ikad dobila jer dokazuje da ima ljudi koji svakodnevno trpaju u sebe puno više od mene, jedu finu nezdravu, hranu i ne bave se sportom, a mršavi su; a ja koja jedem puuuno manje od njih, uvijek sam bila debela.

Slika preuzeta s interneta.

Neka svi pate na zdravoj prehrani!

Nikad nisam shvaćala zašto sam baš ja pokupila loše gene. U mojoj cijeloj (široj) obitelji i s mamine i s tatine strane uvijek se „dobro“ jelo. „Dobro“ znači: masno, kalorično, prženo,  slano, slatko, teško, zasitno, hrana od bijelog brašna i bijelog šećera (apsolutno lišena namirnica poput ribe ili maslinovog ulja,…). Ja sam uvijek sam bila debela, ali hrpa mojih rođakinja i rođaka doslovno je bila koščata i žgoljava koliko god su jeli, a nisu se bavili nikakvim sportom(!). Nikad nisam shvaćala zašto su oni tako (na)građeni. Naravno da nisu sve moje rođakinje mršave, ima i debelih, žderu sve redom, ne bave se sportom, ali: njih nitko ne tjera na dijetu/zdravu prehranu jer nemaju zdravstvenih tegoba i one unatoč višku kila i dalje uživaju u hrani koju vole.

Kaže se da u tzv. zdravoj prehrani treba imati 5 obroka dnevno i svaki bi trebao uključivati voće/povrće…  Hmm, imam nekoliko rođakinja koje imaju 15ak(!) obroka dnevno, od kojih 12ak obroka uključuje: čokoladice, keksiće, bombone, napolitanke, čips,…  - one non stop nešto žvaču; svakih 20ak minuta trpaju u usta slatkiše ili čips, smoki, slane krekere i štapiće, perece, grisine,...! Ali one se smiju tako hraniti: one su koščato-žgoljave i nemaju zdravstvenih problema. Jedna od njih je npr. u trudnoći dobila 7-8 kila koje je onda isprdila, pardon, nije ih isprdila, citirat ću što je odgovorila na pitanje kako se riješila tih 8 kila: "Izdojila sam ih."(!) Ne bavi se ona sportom, nema ravan trbuh, visi joj koža pod pazuhima, ima i strije i celulit, ali je jednostavno koščato-žgoljavo-mršava! 
Jasno je da imam i drugih rođakinja koje imaju slične prehrambene navike kao i ove žgoljave, ali ove druge nisu žgoljave, imaju preko 100 kila (ne sve zajedno, nego svaka pojedinačno) – no liječnici ih ne tjeraju na dijetu jer nemaju zdravstvenih tegoba (tako barem tvrde liječnici i one same). Savjetovali su liječnici svakoj od njih da „skine koju kilu“, ali njima na liječničkim nalazima nigdje(!) ne piše „dijeta“ kao što su meni napisali. 

Kad uzmem u obzir tu genetiku, do siječnja ove godine vjerovala sam da je najveća kazna to što sam pokupila loše gene zbog kojih se debljam. Prevarila sam se. Ove godine dobila sam još veću kaznu. Valjda nije bilo dovoljno što se debljam, iako sam ja tu kaznu odavno prihvatila: ja ću uživati u hrani, pa što mora biti, neka bude. Pisala sam već da sam zadnji put bila na dijeti prije 16 godina i tada sam zaključila da ne želim cijeli život paziti što jedem i prihvatila sam da ću biti debela. U tih 16 godina udebljala sam se 50ak kila, ali na dijetu nisam ni pomišljala. U siječnju ove godine, moja kazna je „proširena“: sada sam kažnjena time da više ne smijem uživati u hrani koju volim - liječnici me „liječe“ dijetom. Pa nisam si ja izabrala loše gene zbog kojih se debljam te sad još moram biti na zdravoj, dijetnoj prehrani kako bih smršavila jer imam zdravstvenih tegoba. Ja ne razumijem zašto sam dvostruko kažnjena.

To je kao ono: iz zla u gore - naslijedila sam gene zbog kojih sam sklona debljanju, a sad još moram na dijetu zbog tih gena koje sam, ni kriva ni dužna, naslijedila. Pa nisam ja kriva što sam naslijedila te gene. Zašto moje koščate sestrične i bratične nisu naslijedile te gene???

Hrpetine ljudi nezdravo se hrane. Neki se ne debljaju od takve hrane pa zato nitko ne očekuje da se zdravo hrane ili da se bave sportom. Naravno, postoje i hrpetine onih koji se debljaju od nezdrave hrane, ali navodno nemaju zdravstvenih problema pa njima na nalazima ne piše "dijeta". 

Svim svojim rođacima, prijateljima, kolegama, poznanicima,… koji non stop žderu sve redom, ne bave se sportom, a uvijek su mršavi, te onima koji sve žderu i debeli su, ali nemaju zdravstvenih tegoba: od srca želim da obole od kojekakvih bolesti pa da i njih liječnici liječe tzv. zdravom dijetnom prehranom. Netko tko ovo čita možda misli da nisam normalna, dobro, imate pravo na svoje mišljenje. Ja polazim od toga da ako je ta zdrava prehrana tako divna i krasna kao što se danas tvrdi, neka se i moja rodbina tako hrani! Zašto da samo ja ispaštam??? U ovih 8 mjeseci imali su prilike vidjeti na kakvoj sam ja zdravoj dijetnoj prehrani: ali nitko od rodbine (ili prijatelja, kolega s posla) nije izrazio želju da promijeni svoje prehrambene navike! Nekima sam kopirala taj svoj plan prehrane jer ih je zanimalo kako izgleda. Ne znam jesu li uopće bacili pogled na to. Čini mi se da su bacili taj papir u smeće! Nitko nije ni pokušao biti na tome. Ni moji ukućani nisu izrazili želju da jedu ovo što ja jedem: od siječnja ove godine ja kuham sama sebi te zdrave gadosti (nemasno, neslano, dijetno, niskokalorično, raženo i sve tzv. zdravo,...) i sama si ih jedem, a mama kuha ukusnu hranu za ostatak obitelji (i ja bih voljela jesti to što oni jedu!!!). Ni članovi obitelji, ni rodbina ni prijatelji, ni kolege,... ne žele biti na zdravoj prehrani jer im se ne sviđa. Razumijem ih: ni meni se ta hrana apsolutno ne sviđa, itekako sam imala prilike uvjeriti se u to zadnjih 8 mjeseci budući da svaki dan jedem te odurne zdrave gadosti. 

Svi vide, da sam smršavila, ali jasno im je kako živim: zdrava hrana je dijetna, neukusna hrana, od toga moraš mršaviti. Jedini način da moja rodbina (prijatelji, kolege) iskusi jedenje te tzv. zdrave hrane je da ih liječnici liječe tom prehranom kao što liječe mene. Zašto bi moje rođakinje, rođaci, kolege, prijatelji,... uživali u ukusnoj hrani koju vole??? Zašto bi oni bili pošteđeni jedenja odurne zdrave hrane??? Zar su oni svete krave??? Neka se i one pate na zdravoj odurnoj hrani kao što se ja patim!!! Ali, neeeeeeeee, liječnici ne sile njihova presveta visočanstva da jedu ta prokleta, zdrava sranja koja ja moram jesti svaki dan. 

Fakat to ne razumijem! Nikako ne mogu shvatiti zašto su oni pošteđeni jedenja zdrave hrane??? Danas je ta zdrava prehrana ionako popularna, moderna, razvikana, trendy,... – pa neka moja rodbina, kolegice, prijatelji,... budu „u trendu“, neka jedu zdrave splačine!!! Neka im se život zgadi (kao što se meni gadi) kad vide tanjur tzv. zdrave (nemasne, neslane, nepržene,...) hrane koju moraju jesti! To im želim iz dna srca i iz dubine duše. 

Sve slike preuzete su s interneta.

Kako kilograme isprditi ili ispuhati kroz nos

Počelo je…

Idu mi na živce internetski (blogerski) postovi, medijski članci itd. koji se javljaju "početkom"(?) ljeta: svode se na to da ljeti treba jesti laganiju hranu i zbog te neke nenormalne vrućine(?) izbjegavati uključivanje pećnice/štednjaka... Ja nikad nisam patila od toga da ljeti jedem tu neku laganu hranu, moja prehrana je ista i ljeti i zimi: zdrava hrana gadi mi se tijekom zime i zdrava hrana gadi mi se i tijekom ljeta. 

Ove godine sam prvi takav tekst na hrv. jeziku vidjela (već?) 18. 4. (da, tekst je od ove godine, nije od prošlog ljeta). Nije bitno gdje, ali tekst je osvanuo i kaže nešto u stilu (nemam doslovan citat): „zatoplilo je i ne morate kuhati“.

Kao prvo:

- ja uopće ne smatram da je zatoplilo, 

- a kao drugo ne znam što će svi ti (kojima je sad već  taaaaaaaaaaa „zatoplilo“ da su već počeli izbjegavati uključivanje pećnice i štednjaka)  – napraviti u kolovozu! Onda će im valjda biti tako vruće, da će biti i prevruće za žvakanje, pa će skroz prestati jesti!

Ali vidim da ljudi masovno ljeti mijenjaju prehrambene navike. Uporno bi jeli nešto lagano, npr. nekakvu malenu, majušnu, mukinu-mikinu, nezačinjenu, nemasnu, neslanu salaticu od zelenjave i to im je cijeli obrok.

Da ne bi bilo zabune, kad kažem malena salatica ne mislim na salatu koja doslovno sadrži samo par listića zelenjave. Salatom se smatra svašta, pa tako postoje: salate od tjestenine, riže, žitarica, uz dodatak kojekakvog mesa ili ribe, raznih sireva i svih mogućih vrsta povrća (krumpir, grašak, grah, kukuruz,...). A upravo takve salate su danas popularne i brste ih svi ti koji trkeljaju  da je zdrava prehrana ukusna. Dakle te salatice ne sadrže samo par listića zelena salatice, sadrže  one više sastojaka, ali to je sve totalno nemasno, neslano, nezačinjeno,… a  porcije su zaista majušne. 

Svaka vam čast što možete tako gladovati, tj. pretvarati se da ste siti od toga. Ja sam nakon takve salatice i dalje gladna, meni bi ta mukina-mikina salatica eventualno mogla biti prilog. A zapravo mi je problem opće pojesti tu odurnu, neukusnu salaticu. Ja to jedem na rate: počnem i žvačem to, razmišljam kako je to neukusno, pa imam osjećaj da ću se zbljuvati, pa odgurnem tanjur, prestanem jesti i razmišljam što se meni zapravo jede (a to ne smijem jesti!), al´ sam još uvijek gladna pa se vratim toj salatici i s gađenjem ju nastavim jesti, opet ju žvačem i imam osjećaj da ću se zbljuvati i tako u krug… dok mi ta salatica ne dojadi i frknem ju u smeće.

Da, da, dobre su te salatice, imaju dvojako djelovanje:

- em su to zdravi sastojci pa sa od toga neću zdebljati,

- em je to tako neukusno da se ne mogu natjerati da pojedem cijelu tu majušnu neukusnu salaticu pa nema straha da ću pretjerati s količinom (a porcija je ionako majušna!).

Fascinantno mi je i kako nekima vrućina stvara osjećaj sitosti!? Često ljeti čujem: "Ne mogu jesti, vruće mi je!". 
Ja nemam takvih problema. Meni jest vruće, ali nisam zato manje gladna. Kakav to metabolizam imate svi vi kojima vrućina stvara osjećaj sitosti??? 
Nemoguće mi je pretvarati se da sam od vrućine sita i da ne trebam jesti: ja počnem živčaniti.

Kad sam ja na dijeti, to svi znaju: ne može im promaknuti koliko pizdim cijele dane.  A na "pižđenje", tj. na stres i inače reagiram na način da bih stalno jela - i sad da ja budem na dijeti!
Naravno da uzimam sredstva za smirenje, tko bi normalan mogao izdržati dijetu bez toga.

Osim ovih koji ljeti svojevoljno(!) žele(!) jesti lagano i ovih kojima vrućina stvara osjećaj sitosti(!), postoji i posebna skupina ljudi: to su oni koji bez obzira na godišnje doba žderu sve redom i ne debljaju se. Imam ja takvih u rodbini i među prijateljicama (? takve mi nisu prijateljice!). 

Nemaju one ravan, zategnut trbuh, visi im koža ispod pazuha, nemaju kondicije, imaju strije i celulit – al´ žderu sve redom, u životu se sportom bavile nisu, a stalno su mršave i to baš onako skroz na skroz mršave, koščate (i nakon 2-3 djece).

Među ovima iz te posebne skupine, postoji jedna još posebnija podskupina: one koje su izdojile kile; dobro da ih nisu isprdile ili ispuhale na nos. Ima takvih, npr. dobila je 8 kila u 9 mjeseci trudnoće i pritom je žderala sve redom. Kad kažem žderala, jasno je da nije npr. za doručak požderala  kilu jabuka, pa za ručak 3 kile zelenjave i sl. Žderala je sve nezdravo do čega je došla i to u ogromnim količinama – jer se tako i inače hrani. I nakon što je rodila: izdojila je 8 kila bez ikakve dijete ili sporta.

Fascinantno mi je i kojom brzinom je dobila tih 8 kila – u 9 mjeseci trudnoće, to je manje od kile mjesečno. Ja 8 kila dobijem u mjesec i pol – bez trudnoće. Ne znam kojom točno brzinom ih je izdojila, ali sigurno joj je trebalo manje da izdoji 8 kila, nego što meni treba da smršavim 8 kila.

Zapravo, ne znam jel´ mi više idu ne živce oni koji mogu sve jesti i ne debljaju se ili oni koju tvrde (seru) da nisu na dijeti, nego se jednostavno zdravo hrane/zdravo žive (i još trkeljaju da je zdrava hrana ukusna). A što je zdrava prehrana/zdrav život, nego dijeta? Neki će reći da zdrava prehrana/zdrav život nije dijeta, nego način života. Za mene je ta zdrava prehrana/zdrav život: dijeta, a ne način života. A ako te liječnici cijeli život žele liječiti zdravom prehranom, onda je to cjeloživotna dijeta. 

Sve slike preuzete su s interneta.