WC papir od cvjetače/karfiola

U zdravožderskom svijetu koji nam danas nameću sa svih strana od svestrane cvjetače/karfiola radi se:

- "tijesto za pizzu"

- "riža(!) od cvjetače", pa se onda od nje radi rižoto, zapravo "cvjetačoto" ili "karfioloto"

- "tortilje"

- "salata od krumpira - bez krumpira"

- "pire od krumpira - bez krumpira" 

- "Alfredo umak od cvjetače"
- "namaz od slanutka (humus) - bez slanutka"
- ... 

Više puta pisala sam da to nema veze s mozgom.

Samo sam čekala ovakav recept:

 

Crkavam od smijeha. Oduševljena sam ovim uratkom. Svaka čast. Voljela bih da sam se ja sjetila napraviti takvo nešto. 

Bi li se tako nešto moglo napraviti i s brokulom?

Slika je s interneta. 

Protein, nikotin, kofein

I dalje gladujem na 1300 kalorija (i pizdim cijele dane). Kaže mi mama da bih trebala jesti više proteina (iliti mesa) da ne bih osjećala glad.

Hmmm.

Gledam kolegice na poslu: sve su mršave. Ok, da, pisala sam o tome: nisu one utegnute, istrenirane, nemaju ravan trbuh… Pisala sam već da ovoj jednoj visi škemba preko pičke. Al kako tanke ruke i noge ima, kako je mršava!

Koliko one proteina jedu?

Ja nisam vidjela da uopće jedu ikakve proteine. 

One u sebe trpaju: nikotin i kofein. Pisala sam već da tijekom smjena od 8 sati ne jedu baš ništa. Ok, svaka čast, treba to izdržati! No, njima ne treba hrana, njima su očito dovoljni nikotin i kofein. One dnevno popiju i preko 5 šalica kave i popuše i po kutiju cigareta: i mršave su.

Očito se može i bez proteina. 

Uz kofein i nikotin, kome još treba protein.

Sad je stvarno dosta!

2 godine zdrave prehrane dovele su me do toga da ja tu zdravu hranu ne želim niti vidjeti, a kamo li jesti. Odlučila sam se vratiti dijetama. Da. Nakon 2 godine jedenja zdrave hrane ja sam odustala od te zdrave hrane. Na razumijem one zdravoždere koji tvrde da im je ispočetka bilo teško na takvoj hrani, ali onda su se taaaako navikli na zdravu hranu da ne mogu bez nje! I njima je to tak super da to njima više nije dijeta, nego je to sad lifestyle (iliti stil života). WTF???

Ja ne mogu riječima izraziti koliko se ja tijekom više od 2 godine nisam navikla na jedenje zdrave hrane. Nakon 2 godine toga meni je to i dalje jednostavno odurno. 

Zadnjih nekoliko dana sam na UN dijeti. Nije na tome jednostavno, treba izdržati voćni i vodeni dan! Nje to sigurno najbolja dijeta, ali te sam se sjetila pa sam krenula s tim. Bila sam na toj dijeti prijašnjih godina, na tome sam sporo mršavila, oko pola kile tjedno. Ne znam hoću li ostati na toj dijeti ili ću ići na neku drugu, ali jedno je sigurno, nema šanse da se više patim na tzv. klasičnoj zdravoj prehrani.

Sad tražim po internetu i čitam o dijetama, a tih dijeta ko u priči. Najpopularnije su mesne dijete: paleo, lchf, atkins. Natežu se ljudi po internetu oko toga da to nisu mesne dijete, al dobro. Ja sam 16ak godina bila vegetarijanka. Mene je šokiralo kad se od mene očekivalo da na onoj zdravoj dijeti od 1300 kalorija (na koju su me stavili liječnici u siječnju 2016.) svaki dan za ručak i večeru jedem meso (rekla mi je nutricionistica da ne smeta da i ako za doručak pojedem sendvič s pilećim prsima iz ovitka). Ja sam blenula. Al držala sam se toga što je rekla. Ja sam protekle 2 godine pojela tooooooooooliko mesa, da to meni nije normalno (16ak godina ga uopće nisam jela). I sad kad gledam ovaj paleo, lchf i atkins – to su fakat mesne dijete, to se ždere toliko mesa, da meni to nije normalno. A ja imam velik problem s tim jer ja zaista nikako ne volim meso. Ne volim njegov  okus, svejedno jel pečeno, pohano il prženo…  – ja ga ne volim. 

Takve dijete ja još zovem i bogataške – zbog cijene mesa! Koliko košta 1 kg fiiine, preukusne tjestenine od bijelog brašna, a koliko košta kila (najjeftinijeg) mesa? A koliko tek traje 1 kg tjestenine? Ok, ne pojede se na tim dijetama 1 kg mesa dnevno, ali 1 kilu tjestenine definitivno možeš jesti više dana nego što možeš kilu mesa (govorim o pripremi obroka za 1 osobu (za sebe), ne računam koliko bi moja obitelj pojela – oni ionako neće biti na toj na kojoj ću ja biti).

A tek oni orašasti plodovi i oni kojekakvi kruhova od orašastih plodova na lchf dijeti! To je fakat skupo! Znam da su na tim dijetama zabranjene razne vrste povrća i voća, pa onda po logici, ako prestanem kupovati neko voće i povrće, kupovat ću to što trebam jesti na toj dijeti. Ali, kila oraha je oko 90 kn, nijedno voće i povrće koje sam ja kupovala ne košta 90 kuna 1 kila!!! A tek bademi, pa kila toga košta preko 120 kuna! Koje bih ja to voće i povrće trebala prestati kupovati (a koje sam do sad redovito kupovala) – da bih si sad mogla kupovati te kojekakve skupe orašaste plodove??? Trebala bih dići kredit da to kupim.

A najveći mi je problem što ja uopće ne volim orašaste plodove. Pisala sam već da sam se prije bavila pečenjem kolača, ali – ja nisam pekla kolače koji sadržavaju orašaste plodove jer ih ne volim. Kad sam radila kolače po narudžbi, naravno, da sam onda stavila u kolač što je tko htio, ali u kolače „za po doma“, nisam stavljala orašaste plodove. Ne volim ni npr. Nutellu jer sadrži lješnjake. I kako da ja budem na nekoj dijeti (npr. lchf) na kojoj je zabranjena upotreba fiiinog brašna (npr. pšeničnog), ali mogu se upotrebljavati (mljeveni) orasi? 
A jebali te orasi.

Na nekim od tih dijeta mogu se jesti sjemenke. Ja sam sjemenkama posipavala kruh, pogače i peciva (isključivo od bijelog pšeničnog brašna) koje sam voljela raditi, ali ne pada mi na pamet da zobljem to zrnje samo. Pa nisam ptica. Stvarno mi se te popularne dijete nikako ne sviđaju. Da rezimiram, gade mi se: sve vrste mesa i ribe te orašasti plodovi i sjemenje. Još mi se gadi i bobičasto voće i agrumi i one kojekakve vrste povrća, koje se, kako se to navodi na lchf stranicama: rastu iznad zemlje. I onda to neko dozvoljeno povrće (koje raste iznad zemlje) u obrocima „zamjenjuje“ nedozvoljeno povrće ili čak rižu. Nije da volim rižu, ne volim ju (ni bijelu ni integralnu itd.) – ali jebala te riža od karfiola (cvjetače). Ne volim rižu, ne volim karfiol – i onda da na toj dijeti jedem karfiol koji glumi rižu. Ajme. A dobro, to je dijetna hrana, ne očekuje se da mi se sviđa. Kome se uopće sviđa dijeta? (Ok,ma onih koji tvrde da im je to lifestyle, al neda mi se više uopće to komentirati; pusti budale da žive.)

Ok, po skupoći mesa, orašastih plodova itd. vidi se da je npr. lchf dijeta za bogataše. Te žene, koje su na toj dijeti, zaradile su sve te novce svojim znojem, krvlju i suzama i sad ih troše na skupe dijete (činjenica je da su većina onih koji su na toj dijeti, pardoooooon, stilu života, žene). Dobro. Meni ni iz džepa ni u džep. 

Voljela bih da sam ja zaradila toliko novaca da si mogu priuštiti takvu skupu dijetu, samo što ja novac ne bih trošila na dijetu! Točno znam kako bih ga iskoristila, ali dobro, budući da ga nemam, nema smisla teoretizirati o tome.

Više puta negdje u razgovoru iskrsne pitanje koja ti je najdraža namirnica, sastojak i sl. Onda većina ispali ko iz topa: čokolada itd. Ja nikad nisam znala što da odgovorim. Ima puuuno namirnica (tzv. nezdravih) koje obožavam. Tijekom godina sam na to pitanje dala barem 10ak različitih odgovora. 

Zadnjih dana, proučavajući kojekakve dijete, došla sam do zaključka, moja najdraža namirnica je pšenično bijelo brašno. Stvarno ga obožavam. Od njega se rade sve one pogače, peciva, kruh i kolači i torte i muffini i slane lisnate pite koje jednostavno obožavam. Naravno tu je i tjestenina, iako moram priznati da više volim krumpir nego tjesteninu, ali volim, svakako volim i finu tjesteninu isključivo od bijelog brašna. Čini mi se da će to ubuduće biti odgovor na pitanje koju namirnicu najviše volim. Baš gledajući te kojekakve dijete, zaključila sam da ne mogu ni zamisliti da se odreknem svih tih finih stvarčica od bijelog pšeničnog brašna. Naravno, obožavam i bijeli (kristal) šećer (med mi se uvijek gadio, stevia  ima neku čudan okus, smeđi šećer mi je oduran itd.).

Priznajem da sam prije koju godinu, kad je lchf postao popularan u Hrvatskoj, isprobavala lchf recepte. Mene to nije zanimalo kao dijeta, a kamo li kao stil života, ali bili su mi fascinantni recepti koji ne sadrže moje ljubljeno bijelo pšenično brašno ni bijeli šećer, te općenito prehrana koja zabranjuje moj ljubljeni krumpir itd. Isprobala sam nekakav recept za „kruh“ od orašastih plodova i sjemenja. To nije kruh. Ne znam što je to, ali kruh nije. To kod mene nitko nije htio jesti i završilo je u smeću. Da, bacila sam to, unatoč skupim orašastim plodovima, a što sam trebala? Povlačilo se to tjedan dana po kuhinji i onda više nije bilo ni jestivo. Ja ni prvi dan to nisam smatrala jestivim. Objasnila sam si popularnost tj. razvikanost takvih recepata: to je kruh za one koji su na toj dijeti, a kad si na dijeti, ne jedeš ono što je fino, nego stvari koje ti nisu fine, ali si na dijeti i gladan si pa zato to jedeš i - zato su ti recepti tako popularni. Meni to stvarno nije ništa valjalo. Svaka čast onima koji to jedu svaki dan! A tek oni kojima je lchf lifestyle – ne znam što bih uopće rekla. To stvarno moraš željeti biti mršav!!!

Jedino povrće koje volim su krumpir i grah, ali naravno, ne kuhan u vodi/na pari, nego pripremljen s puno masnoće i maaaaasnog tvrdog sira itd. (btw. obožavam i masne sireve). 

Jedino voće koje volim su banane.  

I kako već rekoh, bijelo pšenično brašno mi je najdraža namirnica.

I na kakvoj dijeti da ja sad budem?

Btw. paleo je još gori od lchf. Raw mi je još strašniji. Zapravo ne znam koje je gore od kojeg: sve te vrste dijeta/prehrana kod mene dijele 1. mjesto po užasnosti.

Kako da nađem neku dijetu da smršavim koliko liječnici hoće? Kako što sam rekla, ja nisam toliko glupa da bih sama došla na ideju da budem na dijeti, zdravoj hrani il kako god to hoćete zvati; mene liječnici „liječe“(???) time.  Nakon više od 2 godine nisam smršavila koliko oni hoće, al oni očekuju da i dalje budem na toj zdravoj prehrani i da mršavim (rekli su mi da trebam biti na toj zdravoj prehrani do kraja života). Meni to ne pada na pamet. Ići ću na neku drugu dijetu na kojoj bih se trebala patiti da smršavim pa da moji liječnici budu happy. Ja nemam potrebu biti mršava pa mene mršavljenje i odricanje od hrane koju volim ne usrećuje, al bitno da su moji liječnici happy.

Slika je preuzeta s interneta. 

"Kuhanje je za mene život."

Uvijek sam uživala pripremajući hranu kakvu volim (ukusnu: masnu, tešku, kaloričnu, zasitnu, isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera…) i naravno, uživala sam jedući takvu hranu. Više puta pisala sam o tome.

Baš sam nedavno na televiziji čula kako neki kuhar objašnjava što za njega znači kuhanje. Nisam prevoditelj, ali znam dovoljno da mogu prenijeti ono što je rekao: „Kuhanje je za mene život. To je moj način da se izrazim, time obogaćujem druge ljude. Vjerojatno ću umrijeti u kuhinji.“

Ja sam se rasplakala kako je to lijepo rekao. Ja sam također voljela svaki svoj slobodni trenutak provesti pripremajući hranu kakvu volim. Možda nekome ovo s umiranjem u kuhinji zvuči glupo, ali meni se zaista svidjelo: gdje ćeš nešto ljepše nego da umreš radeći ono što voliš i u čemu uživaš. Za usporedbu: ja imam velike šanse da krepam u kuhinji pripremajući odurnu, usranu, prokletu, gadnu zdravu hranu koja mi se gadi. Zaista nemam želju umrijeti kuhajući nešto zdravo. Ja ne vidim ništa niti romantično niti seksi u tome da umrem nad loncem karfiola. Ok, ispravak pogrešnog navoda, ima nešto i dobro u tome: ak umrem, neću morati jesti taj prokleti karfiol.

Taj kuhar (ne znam kako se zove), je baš po zanimanju kuhar, ima svoj (uspješni!) restoran itd. i kuha svu onu normalnu, preukusnu hranu kakva se danas smatra nezdravom. Stalno isprobava nove recepte, kombinacije okusa, uživa u ukusnoj hrani, i da: debeo je.

Baš me zanima, da njega liječnici počnu „liječiti“ tom svom, danas modernom i razvikanom zdravom hranom, bi li on u svom restoranu kuhao zdravo i bi li i dalje tvrdio da je kuhanje njegov život itd. 

Otkad mene liječnici „liječe“ zdravom hranom, kuhanje nije moj život. Ok, ja nisam po zanimanju kuhar, ja sam kuhala hranu kakvu volim i pekla kolače u svoje slobodno vrijeme, ali zaista sam to voljela i uživala sam u tome. Otkad jedem zdravu hranu, gadi mi se uopće biti u kuhinji! Ne znam što je gore. Jel gore što si moram pripremiti tu zdravu hranu, il je gore što ju još moram i jesti kad ju pripremim.

Isto tako, na televiziji sam vidjela i neku staru epizodu Ramsayeve emisije Hells kitchen (pisala sam već kako imam vremena za gledanje televizije otkad se patim na zdravoj hrani).

To je ona emisija, kad ga vlasnici polupropalog restorana zovu da ih spašava. I hoda on tim gradom (ne znam gdje je to bilo) i smišlja kako da pomogne tom restoranu, tj. kakvu hranu da imaju na meniju. I dođe on na briljantnu ideju da nude tzv. zdravu hranu jer tamo u okolici nigdje nema restorana koji nudi takvo nešto.

Vlasnici su to prihvatili i sve je završilo super.

Ajme.

Da ja imam polupropali restoran i da je spas za taj restoran: zdrava hrana – ja bih odmah proglasila bankrot i završila cijelu priču. Ok, meni očito fali poduzetnički duh: nije bitno jel se meni zdrava hrana sviđa, nego jel se drugima to sviđa, a budući da znamo da je zdrava hrana danas moderna – nije čudo da se to s restoranom zdrave hrane smatra dobrom idejom. Priznajem, na prvu i meni to zvuči kao odlična ideja: pa gdje ćeš bolje nego da zarađuješ na kretenskim zdravožderima! To je odlična ideja, zaslužuju da se iz njih izmuze svaka para koja se može! Al, onda kad razmislim da bih svaki dan morala biti tamo u tom restoranu s tim čudnovatim zdravožderima, okružena tonama odurne zdrave hrane… ajme, prosula bih si mozak. 

Ja sad imam posao koji mi se gadi i koji ne volim, pa znam kakav je to osjećaj kad radiš nešto što ne voliš. Kao što sam rekla, ja nisam po struci ni kuhar ni slastičar i ni moje zanimanje ni moj posao s tim nemaju nikakvih dodirnih točaka. Ja sam amaterka  u kuhinji, sve što znam naučila sam sama. Ima stvari koje ne znam, ima jela koja nisam uspjela uspješno napraviti (završila su u smeću), ali, ja sam uvijek zaista uživala provodeći vrijeme u kuhinji i pripremajući hranu kakvu volim. No, nisam nikad razmišljala o tome da bih otvorila restoran, slastičarnu itd., iako su mi često to govorili. Naravno, voljela bih i ja biti jedna od onih ljudi koji u životu rade ono što vole, a ne da idem na posao samo zato da bih preživljavala. 

Baš bi bilo zgodno imati restorančić, ali takav, u kojem bih posluživala hranu kakvu ja volim: masne, kalorične delicije, prženu hranu, ukusne kremaste, kalorične kolače isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera,… Možda se to ne čini kao dobra ideja, jer je danas zdrava hrana razvikana, ali koliko ja vidim: milijuni (milijarde?) ljudi uživaju u tzv. nezdravoj hrani i njih liječnici ne liječe zdravom prehranom. Osim toga, nisam primijetila ni da se restorani koji poslužuju tu hranu koja se danas smatra nezdravom (a koju zapravo svi vole) – masovno zatvaraju. Naravno, ima restorana koji propadaju, ali to je tako u svakom biznisu. 

Hmmm, kako bi izgledao taj moj imaginarni restoran koji nikad neću imati? Voljela bih da zdravožder jednostavno nema što naručiti u mojem restoranu! Npr. uopće ne bih posluživala zdrave salate itd. (mogli biste dobiti npr . Francusku salatu s tonom majoneze i sl.). Ok, da, fali mi poduzetnički duh, trebala bih musti zdravoždere gdje god mogu. Joooooj, al meni oni toliko idu na živce sa svojim zdravožderskim sranjima da mi ih je pun kufer, zaista ih ne bih htjela cijele dane gledati u svom restoranu. No, nema veze, ionako se nikad nisam vidjela u tim poduzetničkim vodama, lijepo je maštati, ali (hrvatska) stvarnost je nešto drugo. Nisam razmišljala o otvaranju biznisa dok sam uživala, provodeći sve svoje slobodno vrijeme u kuhinji, pa zaista nema razloga da sad razmišljam o tome, jer sad kuhinju zaobilazim u velikom luku. Gadi mi se biti u kuhinji i pripremati zdravu hranu koju si onda još  moram i jesti.

Slika je preuzeta s interneta. 

Cvjetača nije riža, krumpir ili kora za pizzu i nikad to neće biti

Našla sam na internetu članke koji su me oduševili. Da, na internetu ima svega, koliko sam se samo zdravožderskih sranja načitala… Netko će ove tekstove s linkova smatrati sranjem, ali mene su neke stvari u tim tekstovima oduševile.

Slažem se s većinom što je napisano u linkanim tekstovima, iako i ti autori bajaju o tome kako je dobro jesti zdraviju hranu itd. - s tim se apsolutno ne slažem!!!

U tekstu na stranici https://www.pastemagazine.com/articles/2015/07/stop-lying-to-yourselves-cauliflower-is-not-rice.html oduševile su me rečenice poput (prema mom prijevodu; nisam anglist, ali toliko engleskog znam): „Cvjetača (karfiol) nije riža, krumpir ili kora za pizzu i nikad to neće biti“.

Tako nešto ja sam napisala ovdje na blogu, prije nego što sam naišla na spomenuti članak na engleskom jeziku. 

Autorica u tom spomenutom tekstu sa stranice Paste magazine na kraju lijepo zaključuje (prema mom prijevodu) - “ …nisi malo dijete, nema potrebe da pomoću trikova tjeraš sebe da jedeš povrće ili da ga prokrijumčariš u svoju hranu. Ako želiš jesti cvjetaču, jedi prokletu cvjetaču!“

Predobro!!!

A tek tekst u Huffington postu http://www.huffingtonpost.co.uk/lauretta-ihonor/how-eat-healthily-when-yo_b_12961004.html Ovaj dio na početku kao da piše o meni!!!

Autorica piše o tome kako nas svi uvjeravaju da za svaku tzv. nezdravu hranu postoji adekvatna zdrava verzija – što naravno,  nema veze s mozgom. Ja sam o tome na ovom blogu pisala već desetak puta; i očito, nisam jedina koja tako misli. Autorica u tekstu navodi primjer Browniesa od batata (sweet potato)  koji su bez šećera (sugar-free) i bez mliječnih proizvoda (dairy-free) – i da, na slici na Instagramu ili Pinterestu izgledaju odlično (like heaven), ali u stvarnosti su takvog okusa: da bi radije bio gladan.

Točno tako! Ja sam imala upravo takvo iskustvo s tzv. zdravim brownijima. Našla sam nahvaljeni recept na Pinterestu. Isti tjedan  kupila sam batate i napravila to sve po tom  receptu. Držala sam se recepta s tog zdravžderskog bloga, ništa nisam mijenjala. I dobro je to izgledalo na tanjuru, ali okus je bio oduran. Cijeli lim toga završio je u smeću. A na tom zdravožderskom blogu  s kojeg je recept, ta blogerica-zdravožderka koja ga je osmislila, tvrdi da su isti ko pravi (nezdravi) browniji. Mene to dovodi do zaključka da ta žena nikad nije jela prave brownije pa ne zna kakvog su okusa (da ih je jela ne bi svoj pripravak od batata uopće zvala brownijem, a kamoli tvrdila da je istog okusa kao fini (nezdravi) brownie.

I u tom tekstu u Huffington postu autorica spominje primjer s cvjetačom i sl. S tim se apsolutno slažem!!!

Osim toga, već sam i spominjala da npr. osušeni krumpir u pećnici nije pommes frites (općenito, hrana se u pećnici ne može pohati ni pržiti), zdrobljeno smrznuto voće nije sladoled itd. Sve to piše kod mene: ovdje, ovdje i ovdje.

No, autorica u tekstu u Huffington postu, naravno, tvrdi i da zdrava hrana ipak može biti divna i krasna i onda ga ona baja dalje o tome  – s tim se ne slažem. Tekst u Huffington postu preuzet je s ove stranice. Na toj svojoj web stranici  autorica prezentira te svoje bajke o divoti zdrave hrane - s tim se apsolutno ne slažem. 

Dakle, ne slažem se sa svime što piše na tim stranicama, ali ima pametnih stvari. Drago mi je da još ima normalnih ljudi! 

Slika je preuzeta s interneta.

Izjednačavanje pizze s "omletom" od cvjetače

Pisala sam već da naribana tikvica i naribana mrkva nisu špagete od tikvica i mrkve, nego je to jednostavno: naribano povrće.

Ali tim zdravožderskim nebulozama nikad kraja. Nedavno sam otkrila recept: cvjetača (karfiol) kao podloga za pizzu(!). Naribanoj cvjetači dodaju se jaja i onda se ta smjesa ispeče, na to se stavi umak od rajčice sir, šunka, itd. (tko što hoće), to se onda zapeče i eto pizze(???). To nije pizza. Probala sam ja to: da ne bi ispalo da sam popljuvala nešto što je predivno, a da nisam to ni probala. Probala sam ja ovo, (na žalost) jesam. U najboljem slučaju to je: omlet s povrćem, umakom od rajčice sirom i šunkom. To s pizzom veze nema.

Imam dojam da neki ljudi ne znaju razliku između pizze i omleta(!). Ok, neki ne smiju jesti brašno itd., ali postoje hrpetine ljudi koji nisu na toj, danas modernoj i razvikanoj zdravoj prehrani, zato što je navodno zdrava, nego baš zato što je moderna, razvikana, popularna, trendi, in,... Ti ljudi pročitali su (negdje na internetu - a ako piše na internetu, onda je istina!?) da se na zdravoj prehrani nikad neće ni od čega razboljeti i živjet će praktički vječno. Pa onda oni počnu lifrati te recepte poput tog za tu odurnu podlogu(?) od cvjetače, koja je zapravo najsličnija omletu. A najbolje mi je bilo kad sam na nekakvom blogu pročitala tvrdnju neke blogerice: da se uopće ne kuži da podloga za pizzu nije od dizanog tijesta s pšeničnim brašnom, nego je to cvjetača s jajima. Ajme. Zar su joj osjetila, receptori... toliko otupjeli uslijed te zdrave hrane??? Zar ona fakat ne kuži da kad u usta ubaci komad cvjetače s jajetom - da to nije ni slično kao kad u usta ubaciš komad tijesta od pšeničnog brašna???

Gdje je kraj tome da se finim tzv. nezdravim jelima izmišljaju kojekakvi tzv. zdravi ekvivalenti koji nemaju veze s vezom, ni s mozgom, ni s ukusnom hranom…

Zašto sam isprobavala taj recept s cvjetačom??? Više ne znam što bih jela: 10 mjeseci sam na toj odurnoj zdravoj prehrani i sva ta zdrava hrana mi se tako gadi da ne znam što ću. Ne izlazim u restorane, jer:

Prekapam po internetu po tim hrpetinama zdravožderačkih blogova (a fakat ih ima!!!) i tražim recepte. Ono što se po tim blogovima servira kao ukusno – to je užas. Kakve su to splačine!!! Iz zla u gore. Zdravožderi kao da fakat nemaju okusne receptore, zato i mogu jesti svu tu neukusnu hranu.

Sve slike preuzete su s interneta.

Naribane tikvice nikad neće postati špageti od tikvica

I dalje se patim s dijetom iliti „zdravom prehranom“.

Najgore je kad slušam kako netko kaže da je zdrava hrana ukusna. Obično su to one neke manekenčice, glumičice i pjevačice…. Ne vjerujem u stereotip da je lijepa žena glupa, al´ kad čujem te manekenčice i glumičice na tv-u kako  kažu da je zdrava hrana ukusna, odmah mi glavom proleti: “Ajme, što je ova glupa!“. Imam dojam da takvim glupim izjavama te manekenčice uporno žele (nama koji mislimo da lijepe žene nisu nužno glupe) dokazati - da one baš jesu glupe! 

Znam da nismo svi isti i valjda zaista postoje ljudi koji su sebe uvjerili da je zdrava hrana ukusna(???). Dobro, oni imaju drugačiji mentalni sklop od mene: koliko ja god puta ponovila laž da je zdrava hrana ukusna, neću u nju povjerovati: na temelju iskustva u jedenju te odurne zdrave hrane, a na žalost – prisiljena sam jesti  ju svaki dan. Ili ti ljudi imaju drugačije okusne receptore? Ja takve nemam.

Nešto zbog čega posebno podivljam su tzv. špageti od tikvica. Možete vi tikvice ribati običnim ribežom ili nožićima „rezati“ na uske trake ili to „rezati“ spiralizatorom: koji vi god alat upotrijebili, tikvice nikad neće postati špageti, u svakom od navedenih slučajeva dobit ćete jednostavno naribane/narezane tikvice.

I onda te naribane tikvice oni koji slijede sirov način prehrane (sve sirovo ili eventualno osušeno) posluže tako sirove s nekim sirovim umakom i oni to jelo zovu: Špageti od tikvica. Dragi moji, možete vi to jesti do mile volje (niti vam branim niti vam zavidim niti mislim to početi jesti), al´ to vam nisu špageti. Zašto se ne usudite nazvati stvari pravim imenom???  To vaše jelo zove  se: Naribane tikvice.

Oni koji ne jedu samo  sirovo, nego mogu/smiju i kuhano, oni će te naribane tikvice poslužiti s kuhanim (mesnim) umakom i opet će to nazvati: Špageti od tikvica. Dragi moji, to vam nisu špageti od tikvica, možete vi to jesti do mile volje (niti vam branim niti vam zavidim niti mislim to početi jesti), al´ to vam nisu špageti. Zašto se ne usudite nazvati  stvari pravim imenom???  To vaše  jelo zove  se: Naribane tikvice.

Za mene, tikvice nisu ni do koljena špagetima  od bijelog brašna (nikako od integralnog brašna!!!), zapravo, smatram uvredom kad netko naribane tikvice nazove špagetima.

E da, ne smijemo zaboraviti ni ono što postoji u nekim prehrambenim pravcima, a zove se: Lazanje od tikvica. Netko neupućen pomislio bi da se redaju listovi tijesta za lazanje (od normalnog tijesta) i nekakav nadjev koji sadrži i tikvice. Figu! U takvim  receptima tanko narezane ploške tikvica glume tijesto za lazanje(!), a nadjev je najčešće mesni.

Meni opet nije jasno kako tikvice mogu zamijeniti tjesteninu. Ta tikvica koja se praktički sastoji od vode, nema veze s listom tijesta za lazanje od bijelog pšeničnog brašna. I naravno da su te lazanje odurne (na moju žalost, probala sam ih, nisam ja nikad došla na ideju da ih idem raditi, al´jednom prilikom su mi poslužene i nisam ih mogla izbjeći). Naravno, te lazanje ne sadrže ni bešamel umak, nego su zalijane nekakvom smjesom od jaja  – kad stavite zalogaj toga u usta: to veze nema s okusom lazanja! To nisu lazanje od tikvica, nego, evo predlažem naziv: Mljeveno meso s tikvicama zapečeno s jajima. Nazovimo stvari pravim imenom.

Ok, na stranu te špagete i lazanje od tikvica koje to zapravo nisu, vratimo  se klasicima poput tzv. tikvica na lešo. Kad netko kaže da je to ukusno, kosa mi se digne na glavi! Tikvice na lešo su vodurina kuhana u vodurini: tikvice se sastoje praktički od vode i kuhaju se u vodi – da, to je zdravo, od vode se nećete zdebljati, al´ da je to ukusno??? Moš` mislit.

Nije stvar samo u tome da mi ide na živce kad tikvice glume tjesteninu od brašna, ja ni inače ne volim tikvice (ni pohane – to je ko pohana voda: ova tikvica u sredini sva omekani i razljigavi se, jedino ostaje „korica“ od smjese za paniranje, a nikad nisam voljela pohano).

A tek tzv. pohane tikvice iz pećnice – to ne postoji!!! Ako su pečene u pećnici, onda nisu pohane! U pećnici se hrana ne može pohati! Te tikvice u pećnici su samo „osušene“ da se ova smjesa za paniranje na njima stvrdne, tj. osuši, te tikvice zaista ne valjaju ama baš ništa.

Ne znam gdje je kraj tim nebulozama poput tih „špageta od tikvica“ ili „lazanja od tikvica“. Ima danas masa tih prehrambenih pravaca, pa neki kažu npr. da rižu zamijenite cvjetačom (karfiolom). I tako je nastao Rižoto od cvjetače. Netko neupućen opet bi mislio da taj rižoto sadrži rižu u kombinaciji s cvjetačom. Figu! U tom rižotu sirova cvjetača „glumi“(!) rižu. Ajme užasa! To zapravo nije rižoto, nego valjda cvjetačoto, il´ ako hoćete karfioloto.

U nekim prehrambenim pravcima postoji i sarma, u kojoj, sad već pogađate: cvjetača glumi rižu(!). Nikad nisam voljela sarmu jer redom sadrži  sastojke koje ne volim: kiseli kupus, meso i rižu. Od te tri namirnice, riža bi još u ekstremnim slučajevima kod mene kako-tako prošla. Al ova cvjetača u sarmi – to je čisti užas!

Možda bi bilo dobro da i ja (ko manekenčice s početka teksta) počnem samu sebe uvjeravati da je zdrava hrana koju svaki dan moram jesti  - ukusna. Koliko milijuna godina bih si svaki dan to trebala ponavljati kako bih možda samu sebe uvjerila u to???

Sve slike preuzete su s interneta.