Zašto ne hoda okolo gola?

10. 5. 2025., temperatura zraka 17°C, a ova gospa u crnoj majici kratkih rukava s velikim vratnim izrezom. Ne znam jel imala gaće ispod majice, možda je, možda nije.

Al, da je na 17°C baš tak vruće da mora biti tako obučena...

Pa da, što se onda čudim u 7. i 8. mjesecu kad kojekakve gospe po Zagrebu paradiraju u vrućim hlačicama i gornjim dijelovima bikinija - pa kad joj je na 17°C već tako vruće da nosi samo majicu kratkih rukava, pa ona 7. i 8. mjesecu fakat više nema što skinut sa sebe! Preostaju joj jedino vruće hlačice i bikini. 

Slika je moja.

Opet moje narazumijevanje mode...

Neću uopće komentirati.

Može li mi netko u komentar napisati koji je to uopće kurac? Jesu to gamaše?

I to se nosi preko tenisica? Na bijele kratke hlače?

Ja sam gamaše do sada viđala sam u starim filmovima na onim nekakvim gangsterima. 

Ajme.

Slika je moja.

Još jedno moje nerazumijevanje mode...

 Ok, znam da ja ne razumijem modu, ali ovo... majke ti mile. 

Ok, shvaćam da nema doma ogledalo, ali hodat okolo ovak, pa valjda ima oči u očnim dupljama. Ili? 

Zar je slijepa?

Nema štap ni psa vodiča, pa pretpostavljam da nije slijepa. 

A koliko celulita ima! Dok hoda, sve joj se trese ispod ovih hlačica.

Daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, znaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaam: ona je feministica, nosi što god hoće i ponosno pokazuje celulit.

Jebao vas feminizam.

I ja bih bez problema šetala okolo svojih 115 kila, ali meni doktori ne daju, liječe me dijetom.

Slike su moje. 

Jadnica

A jadna sirota.

21. 4. na 22°C je ovako obučena.

Što će ta jadnica nositi kad temperature budu iznad 30°C?

Pa fakat joj ne preostaje ništa osim vrućih hlačica i bikinija.

Moda i kiša

Ok, znam da ne razumijem modu.

Valjda mi je zato neshvatljivo kako neki imaju potrebu provodit tu modu baš dok pljušti kiša... Ajme.

Kiša pljušti.

Modno osviještena gospa u sandalama na bosu nogu (a ovi ko ja, koji ne razumniju modu: u zatvorenim cipelama). 

Slike su moje. 

Jakna i sandale

 

Jučer sam pisala o onoj "curi s valunzima" (znaaaaaaaaaaaaaaaaaaam, bezobrazna sam; al nije me briga). 

Danas 14. 4., ista temperatura kao jučer, ali odlučila se i ja malo poljetiti: na traperice sam obukla košulju dugih rukava, ali nisam obukla jaknu (ispod košulje sam imala majicu kratkih rukava i potkošulju) i obula tenisice; smatram da je to primjereno za ovo vrijeme. 

I onda naletim na gospoju sa slike. 

Zakopčala jaknu do grla, i još prekrižila ruke na prsima da bi stegnula jaknu oko tijela, da se jadna ne smrzne. Ok, ženi je hladno.

Dva sata(!) kasnije, (da, danas, samo 2 sata kasnije(!), i ne, nije temperatura porasla za 10 stupnjeva(!) u ta dva sata!); naletim na ovu gospoju.

12. 4.: sandale na bosu nogu. 

Hmmmmmmmmm. Da ponovim: to sam snimila isti dan u razmaku od dva sata: jednoj je hladno u jakni, a druga nosa sandale na bosu nogu. 

Ajme.

Fotke su moje. 

Moje nerazumijevanje mode 2

Neki dan, pisala sam o gospi koja obuje šlape, ugura hlače u čarape i to se smatra modom. 

Danas nisam mogla doći k sebi. Čak mi nije bilo ni smiješno, jednostavno sam bila zabezeknuta. Vidim ja u tramvaju žensku u šlapama, s nogavicama hlača uguranim u čarape! I mislim si: "Ajme, još jedna!".

Ali, tu priči nije kraj! Ta današnja ženska, je ista ona od prošlog puta (sigurna sam, iako nisam to objavila, imam fotografije lica i od prošli put i od danas; nema sumnje da je to ista osoba!).

Očito je i da ove šlape od danas, nisu one od prošlog puta (vidi se na fotografiji!).

Koliko je ona tih šlapa nakupovala???

Ok, da, znaaaaam, te modno-osviještene gospoje, opskrbe se s tim stvarima koje su moderne.

Pa ne može jadnica svaki dan obuti iste šlape!

A jebo mene glupu, ja svaki dan nosam iste šlape (ok, to su šlape za po doma, i ja ih ne nosam po tramvaju; koliko god to moderno bilo, mene bi bilo sram).

Fotke su moje. 

Moje nerazumijevanje mode ili prvoaprilska šala?

Vau, ok, znam već odavno da ja fakat ne razumijem modu. Ne da sam modno neosviještena, nego sam modno totalno onesviještena!

Ali, ovo...

WTF???

Ajme.

Znam da je taj njezin stajling planski osmišljen (sigurno nije ni jeftin!), ali ajme!

Kad vidim hlače ugurane u čarape, počne mi se bljuvat (znaaaaam, to je zato što ne razumijem modu!). 

Pa kad vidim ove šlapice s crno-bijelim rubom! A jebo mene glupu, ja slične nosam po doma, po kući: a trebala bih neke hlače ugurat u čarape, obut te svoje šlape i tako ići na posao i onda bih bila u trendu. 

Fakat mi nije jasno.

Jel ta ženska možda izgubila neku okladu, pa mora tako hodat okolo?

Il je to neka prvoaprilska šala koju ja ne kužim?

Slike su moje!

Moje nerazumijevanje mode

Mislim, ok, znam da sam ja modno onesviještena, ali ovo... ajme. 

WTF?

Budući da ima kratke hlače, ne kužim poantu debele jakne i kape.

Ok, nisu bile temperature ispod 0, bilo je oko 5°C, ali svejedno. Znam da je problem u meni: ja na tako niskim temperaturama ne nosim kratke hlače. Ja sam bila zabundana ko Eskim. A što mogu, kad ne razumijem modu.

Slika je moja. 

Sveti gležnjevi

20. veljače, temperatura je oko 6.00 u jutro bila -8°C (minus osam!).

Ok, ovo je 2 sata kasnije (nešto prije 8.00 sati). Bila sam toliko šokirana time što sam vidjela, da sam uopće zaboravila provjeriti kolika je temperatura. 

Svaka čast.

Gležnjevi i trbusi

 

Drage gospoje, svaka čast! Hladno mi je kad vas vidim.

Na ovoj fotki meni uopće nije problem što žena ima različite čarape. Meni je famozno kako joj nije hladno.

Fotke su moje.

Gležnjevi i trbusi na "ispod 0"

Znam, stalno laprdam o tome kako me uvijek iznova zabezeknu ženskice s golim gležnjevima i trbusima na temperaturama ispod 0!

I opet ću laprdati o tome.

Sad sam se čak potrudila skinuti rukavice, prekopati po torbi da bih našla mobitel i uslikati dotične gospoje. 

Ova gospoja, na -1, golih gležnjeva.

I ova gospoja, na -3, golih gležnjeva.

Ok, ova gospoja nema gole gležnjeva, ali na temperaturi od 0°C ima raskopčan kaputić i goli trbuh.

Daaaaaaaa, znaaaaaaaaaaaaaam, za ljepotu treba patiti. Kaj misliš kak je lijepo vidjeti u rano jutro gole gležnjeve i trbuhe!

A jebala me ljepota. Niš od toga kod mene.

Ja se smrzavam i jedva držim oči otvorene (sigurno ne pomaže što šal imam omotan oko glave skroz do ispod očiju, a kapu navučenu preko čela skroz do očiju).

Opet gležnjevi

Pisala sam već o svojoj zimogroznosti. 

Pisala sam o gležnjaštvu i gležnjacima. 

I opet pišem o gležnjevima. Mene već godinama, otkad je to postalo popularno, nikako da prestane fascinirati da je danas normalno tijekom zime, po hladnoći nositi hlače/tajice iznad gležnja i na to stopalice! Ajme. 

Ok, nisu temperature ispod -10, al svejedno je hladno! Ja (debela, s svojim naslagama sala) ispod hlača nosam tajice, imam obučene debele (termo) čarape skoro do koljena i još imam nekakve visoke (tople) gležnjače, uz naravno, toplu zimsku jaknu (ispod koje imam 2-3 majice i potkošulju), uz to kapu, šal, rukavice... A vidim, sve te koščate mršavice usred zime pokazuju gležnjeve!

Evo, dotična gospoja ima nekakav kaput, tajice i na to te neke inuiki cipele, al noge su joj ispod tajice gole, nema obučene debele štrample! Nema čak ni hulahopke boje kože; blejala sam u nju tijekom vožnje u busu, ona sigurno nema hulahopke! A zanima me i kakve uopće malecke čarapice ima?

Ova gospoja, skroz naprijed, u crnoj trenirci ima tenisice i očito nekakve stopalice. Ajme. 
Gospođa ispred mene (u plavim trapericama) je očito zimogrozna ko i ja, budući da ne pokazuje gole gležnjeve. 

Ova gospoja ima crni, zimski kaput, bijele (ljetne?) hlače, tenisice i crne stopalice. Nema štrample ili barem hulahopke ispod hlača.
A gospođa skroz desno (gore u desnom ćošku) ima crne hlače ugurane u crne čizme, ta je fakat zimogrozna kao i ja!

Evo, ova ima čak i kapu, zimsku jaknu, možda čak i tople gležnjače, al, niti ima štrample nit hulahopke boje kože, nego valjda nekakve stopalice. Il je bosa?

 Gospoje, svaka čast na štednji.

 

Opet gležnjaštvo

Danas je 11. 1. 2024.

Vani je, u trenutku nastanka fotke, bilo -3 (provjerila sam na mobitelu; ali ja sam imala dojam da je još i hladnije!).

Na fotki se vidi „gospa“ u stopalicama i tenisicama, tj. s golim gležnjevima.

Ja, em imam debele čarape, em imam gležnjače do polovice listova i to s toplim, umjetnim krznom i još sam teška oko 100 kila. Zašto je meni hladno? Zašto mene moje salo ne grije?

A ta oglodano-koščato-ispijeno mršava oglodanka paradira u stopalicama na -3 i reklamira svoje gležnjeve i njoj nije hladno.

Ne znam, čemu se čudim kad takve, tamo u 7./8. mjesecu paradiraju po Zagrebu u nekakvim tangicama i gornjim dijelovima bikinija, pardooooooooooooooooon, ja, koja se ne razumijem u modu, pogrešno to zovem tangice i bikini, oni koji su modno osviješteni, te odjevne predmete zovu: vruće hlačice i topić. Pa da, kad na -3 nosi stopalice i paradira s golim gležnjevima, onda nije ni čudo što  u 7./8. mjesecu po gradu hoda (polu)gola. Ona jadna, ljeti više nema što skinuti sa sebe, kad je već u siječnju na -3(!) skinula debele čarape i tople gležnjače/čizme i nosi samo stopalice i niske tenisice (ja tenisice počnem nositi u travnju, a stopalice još i kasnije). 

Ova "gospa" sa slike nije bila nikakva klinka, ima preko 20 godina (namazana ko Indijanac(!), s dugim umjetnim noktima, te pretpostavljam i ekstenzijama na glavi). Na te tenisice i stopalice nosi neki svijetloplavi kaput. Meni te tenisice s tim stopalicama i kaputom, izgledaju ko šakom u oko, al dobro, ja nemam smisla za modu. Osim toga, spomenuta gospa imala je neku užasno ružnu torbicu. Prema mojem iskustvu, kad je meni neka torba ružna, u 99% slučajeva košta pravo bogatstvo. Tako da pretpostavljam da je to bila neka skupa, dizajnerska torba. Znači ta jadnica spiskala je, ne znam koliko mjesečnih plaća na tu dizajnersku (ružnu) torbu, pa očito nema para za tople čarape. A jadnica. Nek nagura noge u tu skupu dizajnersku torbicu.

Znam da su danas većini gležnjevi seksi. Ne nam što bih rekla na to, pisala sam već da mene gležnjevi, tj. gležnjaci, ne pale.

Izgledaj kao kurva, ponašaj se kao kurva, ali (još?) nemoj biti kurva(?)

Prisjećam se vremena, kad sam zadnji put bila na dijeti (prije nego su me liječnici u siječnju 2016. počeli maltretirati, pardoooooooooooon, liječiti dijetom, joooj, pardoooooooon, zdravom prehranom), bilo je to prije 20ak godina. Pisala sam već da ja od 2000. do 2016. godine na ideju nisam došla da idem na dijetu ili da budem mršava. 

Dakle, prije 20ak godina, bila sam u srednjoj školi i bila sam glupa, htjela sam smršaviti: zato što su sve druge cure u razredu bile mršave(!). A jebo mene glupu, da mogu poslala bih si poruku u prošlost: nemoj nikako ići na dijetu! Na znam što mi je bilo da sam tada dobrovoljno gladovala kako bih bila mršava, očito: mladost-ludost.

Tada sam smršavila oko 24 kg. I onda mi je kum rekao, da se trebam početi „ljepše oblačiti“. I nije on bio jedini, bilo je još takvih koji su smatrali da se trebam početi ljepše oblačiti. Na moje zgražanje to „ljepše“ značilo je da bih trebala prisvojiti kurvinsko-droljasti ili droljasto-kurvisnski stil koji slijede i druge cure iz razreda, iz škole, općenito iz moje okoline… Sve te cure oponašale su kurve i striptizete iz američkih filmova. Meni nikako nije bilo jasno zašto. Zašto bih ja trebala izgledati kao kurva???

Ne znam što sa mnom nije bilo u redu. Zašto ja nisam imala potrebu izgledati kao kurva. Ok, htjela sam biti mršava, ali nisam se htjela oblačiti kao kurva. Ja sam se i nakon što sam smršavila, oblačila kao i kad sam imala 24 kile više.  

I danas imam taj problem. Kad gledam kako se žene u mojoj okolini oblače, ajme! Ne razumijem tu njihovu potrebu da izgledaju kao kurve. Najbolje mi je kad mi netko kaže nešto poput: kad smršavim, onda ću moći nositi odjeću kakvu god hoću. Koji kurac to znači??? Ja sam i sa 114 kila mogla nositi odjeću kakvu sam ja htjela i koja se meni sviđala.

Ok, jasno mi je što to znači, te kojekakve mršavice u časopisima, filmovima, „crvenim tepisima“ u Hollywoodu nose tu kojekakvu oskudnu, prozirnu, blještavu, šljokičastu…, ukratko droljasto-kurvinsku odjeću za koju fakat trebaš biti mršav. I taj njihov „stil“ prihvatile su i obične smrtnice: očekuje se da se i one tako oblače. 90ih godina prošlog stoljeća tako su se oblačile samo striptizete i kurve u američkim filmovima, ali danas su ti kojekakvi selebretiji prenijeli taj droljasto-kurvinski stil  na „crvene tepihe“. A otuda se to proširilo na hrvatske krizme, svadbe, maturalne večere… Ajme, Kad ja vidim kako su klinke na krizmama i maturalnim večerama obučene! Ajme.

Srećom, i zahvaljujući koroni, ove smo godine, za sada, bili pošteđeni tih krizmi i maturalnih večera. Ono što ja ne razumijem, je, zašto roditelji, pristaju svojim kćerima kupovati te takve droljasto-kurvinske haljine. Koliko ja znam, roditelji plaćaju tu obleku. Ne znam zašto roditelji pristaju na to da im to kupe. Ili  tinejdžerke imaju danas svoj novac da same plate tu odjeću?

Ja svoju kćer ne bih takvu pustila van iz kuće. A ovi oko mene, ne da ih puštaju takve van iz kuće, nego ih vode u crkvu na krizmu. Ajme. Te klinke imaju 15ak godina, odjećom, obućom, frizurom i šminkom izgledaju ko Jennifer Lopez u filmu Hustlers (koja ima 50 godina i u tim filmu glumi striptizetu). Jel to normalno?

Da, nažalost, danas se to smatra normalnim. A mene, kojoj to nije normalno, da, mene se smatra nenormalnom. Fakat ne znam zašto ja nemam potrebu izgledati kao kurva ili striptizeta. 

Najbolje mi je kad mi kažu da sam ljubomorna na te koje tako izgledaju. Ajme. Na što trebam biti ljubomorna??? Na to što one izgledaju ko kurve ili striptizete??? Da bih bila ljubomorna na to, trebala bih željeti tako se oblačiti. Ili bi mi se barem takva obleka trebala sviđati.

Meni se to fakat ne sviđa. Štoviše, meni je to ružno. Ok, ima lijepih žena, imaju lijepo lice, kosu, tijelo...ali, ajme, kako su ružno obučene, stvarno kao kurve.

Nije mi jasno zašto se taj droljasto-kurvinski stil američkih striptizeta i prostitutki proširio na svakodnevni život.

Prije koju godinu gledala sam nekakvu emisiju, intervju ili tako nešto, nekakve maturantice (u Hrvatskoj) pitali su o njihovim pripremama za maturalnu večeru. Masovno su izjavljivale kako potroše nekoliko tisuća kuna na haljine, naravno, to su sve te droljasto-kurvinske haljine, i kako je to njima baš suuuuper. Najbolja mi je bila izjava jedne glupačice o razlogu zašto oblači takvu haljinu: „Ako neću sad, kad ću?“. 

A zašto uopće ikad trebaju izgledati kao striptizete ili kurve? Zbog čega one osjećaju potrebu da izgledaju kao da im je upravo završila smjenu u striptiz baru ili na štajgi?

Kako je postalo normalno da se jednako oblače striptizete, kurve, glumice/pjevačice… u časopisima, filmovima i na „crvenom tepihu“ i klinke na krizmi, maturalnoj večeri, rođendanu, svadbi…

Hm, ja nisam u časopisu, nisam u filmovima, nisam na „crvenom tepihu“, a nemam potrebu ni za neko slavlje poput svadbe ili krizme obući se droljatso-kurvinski. 
Ok, ja sam stara, moja krizma bila je prije 25 godina, onda nije bilo normalno da se za krizmu oblačiš kao striptizeta ili glumica na hollywoodskom crvenom tepihu. Nije bilo šanse da mi roditelji uopće kupe takvu neku droljastu obleku, a kamo li da to nosim na krizmu.

Fascinantno mi je kako su danas mame ponosne na svoje droljasto-kurvinski obučene kćerčice na krizmi. Ali fakat ne mogu shvatiti zašto im to uopće kupuju i dopuštaju! Najbolji razlog zašto roditelji to dopuštaju, koji sam između ostalog, čula i od jedne rođakinje je: „Pa kad ona tako hoće“.

Ahaaaaaaaaa.

Kći hoće izgledati kao kurva ili striptizeta na krizmi.

Pa zašto da joj roditelji to brane?
Da, stvarno ne znam.  

Baš si zamišljam tu situaciju kad kćeri i mame (i tate?) idu u kupovinu odjeće za krizmu, maturalnu, nečiju svadbu,... 

I pita mama: Kakvu haljinu bi ti htjela?" 

Kći odgovara: "Neku u kojoj izgledam ko kurva ili barem striptizeta!"

Mama na to: "Odlična ideja, potražit ćemo takvu haljinu kakvu ti hoćeš!"

Očito nema razloga zašto bi roditelji djeci to zabranili. 

Ok, znam i da je danas to dozvoljeno kojekakvim zakonima. Djeci se ne smije ništa braniti, sve smiju. Jasno mi je da kad bi se neka majka danas usudila kćeri braniti da obuče droljasto-kurvinsku haljinu, kći bi zvala pravobraniteljicu za djecu.

Bilo bi čudo da majka ne dobije kaznenu prijavu.

Izgleda kao kurva, ponaša se kao kurva (jeste li vidjeli kako se danas te klinke ponašaju!!!), ali ipak nije kurva(?). Valjda se roditelji danas tako tješe. Sigurno su ponosni.

Ja svojoj kćeri ne bih ni kupila takvu obleku. Ako hoće izgledati kao kurva, neka onda ide na štajgu i zaradi si za svoju droljastu haljinicu za krizmu!

Znam, da, znam da ste svi šokirani tom mojom izjavom i mislite si: "pa ova nije normalna, ona bi svoju maloljetnu kćer poslala da se kurva da zaradi za obleku za krizmu".

Ostajem pri tome: ako hoće izgledati kao kurva, onda neka to sama financira.

Ajme, kako se vremena mijenjaju. Dok sam bila klinka, prije nekih 35+ godina, često sam imala prilike gledati kako to izgleda kad kći bira haljinu za svečanu priliku poput krizme, maturalne večere ili nečije svadbe,...

Naime, moja mama je krojačica i šivala je kod kuće. Prije se puno tako šivalo, barem kod nas na selu, u okolici Zagreba. 

Procedura je bila sljedeća: došle bi mama i kći, donijele kupljenu tkaninu i sl., kći bi izrazila svoje želje glede haljine (suknje, jakne, topića,...), njezina mama bi to korigirala(!), moja mama bi si to sve zabilježila i rekla im kad da kći dođe na probu.

Kći bi s mamom došla na probu da proba tu (napola gotovu) haljinu. Mišljenje kćeri nije bilo presudno, pogotovo što se tiče kratkoće, dekoltea/otvorenosti, izreza, prozirnosti, uskosti,... Mame su diktirale kako to treba izgledati. Iliti: moja mama je slušala mame, a ne kćeri i njihove prohtjeve. Naravno da je i prije 35 godina većina(?) kćeri željela minice, uske, dekoltirane haljine, s visokim prorezima - nije to izmišljeno zadnjih par godina. 

Većina kćeri bila je odgojena da slušaju roditelje, tj. mama određuje kakva će haljina biti (mama ju ionako plaća). No, bilo je i žustrih rasprava glede tih kojekakvih haljina pa čak i svađa između kćeri i majki, te ne kraju suza od strane kćeri kojima gotova haljina, kad bi došle po nju, nije bila dovoljno kratka, dekoltirana,... iliti droljasto-kurvinska. I njihovim mama uopće nije smetalo što kćeri plaču, tule i cendraju jer nisu zadovoljne gotovim haljinama. Štoviše, mame bi im otvoreno pred svima nama rekle: 1. slobodno plači,  manje ćeš pišat, ili 2.  prestani cmizdrit ili ću te nalupat ko vola u kupusu. Da, znam: da danas majka kćeri prijeti batinama, klinka bi zvala policiju.

Baš sam voljela visit oko mame dok su trajali ti pregovori oko haljina i probe. Svačega sam se nagledala i naslušala. 

Sjećam se i nekih zanimljivih situacija u kojima je između moje majke krojačice i majki tih kćeri kojima se šivala haljina, pao tajni dogovor glede haljine. Te majke su obično nazvale moju mamu i bez znanja svojih kćeri dogovorile neka "pravila" glede haljine. Pa je tako jedna mama dogovorila s mojom mama, da kad njezina kćer hoće jako kratku haljinu, neka moja mama na probi zabilježi tu dužinu iliti kraćinu, koju kći hoće. Ali, neka na kraju napravi haljinu 1-2 cm dužu. I moja mama se držala tog dogovora (slušala je majke koje su haljinu ionako plaćale). Za divno čudo, kad su kćeri probale gotovu haljinu, većina nije prigovarala da je haljina predugačka. Meni nikad nije bilo jasno, jel one to nisu skužile, ili se nisu usudile ništa reći? Svega par ih je primijetilo da gotova haljina npr. nije dovoljno kratka, tj. da je preduga. Onda bi majka svoju nezadovoljnu kćer uvjeravala da je haljina sasvim dovoljno kratka, to bi najčešće preraslo u svađu te majke i kćeri. Ta svađa bi najčešće završila tako da je moja mama krojačica, morala dodatno skratiti haljinu (na onu prvotnu dužinu koju je kći htjela). 

Sjećam se da je jednom kći (koja je bila skoro punoljetna!) sa svojom mamom došla mojoj mami krojačici kad je donijela tkaninu i rekla kakvu suknju hoće, tj. njezina mama je blagoslovila izgled suknje. Ali kad je došla na probu polugotove suknje, kći je došla bez mame, i izrazila je želju da suknja ima viši prorez nego što je prvotno dogovoreno. Moja mama je taj put poslušala tu kćer i napravila visoki rasporak iliti razrez na suknji (skoro do gaća!). Kći je i po gotovu suknju došla sama i bila je zadovoljna.

Ali, sljedeći dan se kći sa suknjom u vrećici dovukla natrag k mojoj mami krojačici, jer kad ju je njezina mama doma vidjela u gotovoj suknji, rekla joj je da nema šanse da s takvim rasporkom izađe van iz kuće. I moja mama je morala zašiti oko 1 cm, da rasporak, tj. da taj prorez ne bude skoro do gaća. Ne znam baš koliko je taj 1 cm pomogao da se gaće ne vide, čini mi se da je to bio neki kompromis te mame i kćeri. Mama te kćeri bi sigurno bila htjela da se zašije još 5 cm!

A bila je i jedna mama, koja nije bila krojačica, ali bila je vična krojačkim poslovima poput skraćivanja, ili u ovom slučaju produživanja odjeće. Većini je moja mama krojačica radila kojekakve manje popravke (skraćivanje, sužavanje itd.), ali ova mama je to radila sama i to ne samo na npr. kupljenim trapericama, nego i na haljinama/suknjama koje je moja mama šivala njezinoj kćeri. Ta mama se dogovorila s mojom mamom krojačicom, neka slobodno napravi kratku haljinu/suknju kakvu kći hoće, ali neka ostavi duži (po)rub, da se haljina može produžiti. I onda bi ta mama vična krojačkim poslovima, kad bi kći bila u školi, i sl., produžila haljinu za koji centimetar. To baš nije funkcioniralo sa svakom haljinom, tj. na nekoj haljini se vidi, kad se rub raspegla i proba produžiti, ali s nekim haljinama je funkcioniralo.

Fakat se vremena mijenjaju. Prije je većina majki brinula o tome da im kćeri okolo ne hodaju ko kurve i striptizete, a danas većina majki to ne samo da blagoslivlja, nego i potiče. 

Tko zna što će biti za par desetljeća: ako sada smiju ići droljasto-kurvinski obučene na krizmu, što prije kojih 30ak godina nikako nije bilo normalno, onda za koje desetljeće, možda bude i zakonski legalno da se stvarno maloljetnice kurvaju da si zarade za droljasto-kurvinske haljinice za krizmu, maturalnu večeru itd.

Danas više nije uobičajeno (ni kod nas na selu) da se haljine šivaju kod krojačica, tkanine su jako poskupjele, a ima puno gotove jeftine robe za kupiti pa nije ni isplativo. 

Kad je riječ o toj droljasto-kurvinskoj obleki postoje jeftine droljasto-kurvinske haljinice, a postoje i one kojekakve  brandirane,  skupe droljasto-kurvinske haljinice (treba puuuno potrošiti da bi se izgledalo jeftino). Bilo da kupuju jeftine ili skupe: žene u njima izgledaju kao kurve ili striptizete. I nitko ne vidi problem u tome. Da, to je sve danas normalno.   

No, da se vratimo na mene, prije 20ak godina, kad sam bila smršavila: ne, ja se nisam oblačila kao druge cure u razredu jer se meni to nije sviđalo. Ostala mi je u sjećanju ta izjava mog kuma da se trebam „ljepše oblačiti“. Fakat mi je bilo blesavo što on, čovjek od oko 45 godina, meni, „klinki“ od 18ak godina govori kako se treba oblačiti. Ne znam jel on škicao mlade cure (više nego duplo mlađe od sebe), možda i maloljetne(?). Prema meni se nije nikad neprimjereno ponašao, bio je čovjek na mjestu, ali ta izjava mi je bila nenormalna. On nije pratio modu, bio je uredno obučen, ali nije bio „u trendu“, nije vježbao, nije pazio na prehranu, nije koristio kojekakve kozmetičke preparate itd.

Moja kuma, njegova žena (tada je imala 40ak godina), uvijek je patila za modom i uvijek se picanila, ali ona nije drugima dosađivala s tim, ona mi nije rekla da se trebam „ljepše oblačiti“. 

Kojih 10ak godina kasnije (nakon tog savjeta o „ljepšem oblačenju“), kum i kuma su se razveli. Kuma se nastavila zanimati za modu i picaniti i po mojem mišljenu, pretjerivala je u tome, oblačila se (i ponašala) kao tinejdžerka (kao Jennifer Lopez u 50ima; znam da ćete sad reći da je to normalno, ali meni nije normalno kako se ta glumica/pjevačica oblači u 50oj).

Kum se par godina kasnije ponovno oženio. Ne, nije oženio nekakvu mladu, koja njeguje droljasto-kurvinski imidž. Oženio je ženu svojih godina (oboje su tada imali oko 50 godina) koja je bila, pa čista suprotnost mojoj kumi koja je pratila modu. Ova se uopće nije zanimala za modu, bila je poprilično sijeda, ali nije se farbala, uopće se nije šminkala. Oblačila se jednostavno, nosila je cipele s ravnim đonom itd.

Mene je iznenadilo što je oženio takvu, baš sam mislila da će upecati neku mlađu koja se „lijepo oblači“, po modi: droljasto-kurvinski. Uostalom, on je imao novaca i bio bi mogao financirati njezin droljasto-kurvinski imidž. Pa stvarno, zašto on nije oženio neku koja se „ljepše oblači“? Valjda mu je jedna takva (moja kuma, tj. prva supruga) bila dovoljna.

Što reći na sve te curice od 15ak godina na krizmama i njihove kume? Ili na maturantice od 18ak godina na maturalnim večerama? Ili na sve te tinejdžerke (a i one starije) koje se na kojekakvim (obiteljskim) slavljima oblače droljasto-kurvinski?

Kad idem kupovati odjeću ili cipele za neku svečaniju priliku, gledam tu obleku i obuću po dućanima i nije mi jasno tko to kupuje. Onda dođem na proslavu krizme ili svadbu i sl. – onda mi je jasno tko je to sve pokupovao.

Trebali bi u dućanima  s odjećom i obućom iznad sve te droljasto-kurvinske odjeće i obuće staviti natpise: „Za krizmanice i njihove kume“ ili „Za maturantice“ ili „Za mlađe uzvanice na svadbi“  i sl.

Tako da mi, koji nosimo normalnu odjeću, ne gubimo vrijeme na police s droljasto-kurvinskom odjećom i obućom.

Famozno mi je da se te krizmanice, njihove kume, maturantice… smiju tako obući, ali kad ima kažeš da izgledaju kao kurve ili striptizete iz američkih filmova, one su smrtno uvrijeđene. Pa ako ti se to tako sviđa, onda stoj iza tog svog stila koji njeguješ.

Gležnjaci...

... gležnjivci(?) ili  gležnjavci(?) ili …

Ne znam koja je prava riječ za to, ali neka za sada bude „gležnjaci“, to su ljudi koji sada, u prosincu 2019. hodaju okolo pokazujući gležnjeve. Sigurno ste ih vidjeli: imaju (uske) hlače (obično traperice, ali mogu biti i tajice) koje sežu do nekoliko centimetara iznad gležnja, gležnjevi su obavezno goli(!!!), a ispod gležnja nazire se rub stopalica i na to imaju obuvene niske tenisice. I oni hodaju tako, i žene i muškarci,  sada u 12. mjesecu. Naravno, strogo je zabranjeno ispod traperica imati obučene npr. hulahupke boje kože! Dozvoljene su isključivo stopalice u tim niskim tenisicama.  

Ok, znam, to je moderno.

Ma, jebeš modu. Meni je  fascinantno kako su ljudi spremni patiti za modu. Ok, njima valjda nije hladno, ili?

Prošli tjedan (negdje oko 10. 12.) gledam na željezničkom kolodvoru jednu mlađu ženu (curu?): uske traperice iznad gležnja, par centimetara  ispod gležnja nazire se bijeli rub stopalica i na to niske tenisice. Ok, ona prati modne trendove, barem što se gležnjeva tiče. Njezin gornji dio tijela me čudio: oko ramena, vrata i usta imala je zamotanu „deku“. Ok, nije to prava deka, ali to je bio neki ooooogroooooomni, dugački, široki, debeli šal. Sigurno je bio dugačak barem 180 cm, a i širok je bio sigurno 80 cm, imala ga je u nekoliko slojeva omotanog oko ramena i vrata i sezao joj je preko nosa, do očiju.  Osim tog šala, na glavu je nabila ogromnu kapu: imala je na glavi samo mali otvor za oči, sve drugo bilo je prekriveno:  što šalom, što kapom. Nemam pojam koje boje joj je bila kosa jer su deka, pardon, šal te kapa prekrili sve osim očiju (ne znam koje su joj boje oči, stajala je predaleko od mene da bih to vidjela). 

A dobro, bitno je da su gležnjevi goli.  

Meni je to fakat fascinantno. Ne znam jel to samo moda, ili je to čak postao nekakav fetiš.

No, zanima me, vi koji u prosincu pokazujete gležnjeve okolo, radite li vi to radi sebe ili radi drugih? Ono, kad hodate ulicom, i padne vam pogled na vaše gole gležnjeve, mislite li vi onda sami za sebe „Ajme gle mi gležnjeve, kak sam super, kak sam seksi, kak sam jebozovan/jebozovna…“.

Ili vi  to tako nosate radi drugih, kad idete cestom i onda vidite nekog tipa ili neku trebu, mislite si: „Sad ova treba/ovaj frajer vidi moje gležnjeve i odmah vidi kak sam ja super, kak sam ja seksi…“.

Ja nisam nikad (ni ljeti ni zimi ni u jesen ni u proljeće) kad sam prošla kraj takovog „gležnjavog“ (ili „gležnječeg“?) tipa pomislila: „Ajme, gle kakve gležnjeve ima, kakav pastuh.“ A ni žene s tim gležnjevima me ne privlače.

Mene gležnjevi jednostavno ne pale.

Koja bi bila najbolja riječ za te ljude koji pokazuje gležnjeve: gležnjevci, gležnjavci, gležnjaci, gležnjiči…?

A kako bi se zvala ta pojava: gležnjivost, gležnjavost, gležnjaštvo,  gležnjoča…?

Osim tih gležnjivaca, moram spomenuti nešto što sam vidjela u subotu, 7. 12. 2019. U tramvaju, neka cura, valjda srednjoškolka, imala je obuvene crne čizme do koljena. Iznad čizama vidjela su se, na obje noge,  cijela gola koljena, a malko iznad koljena „hlače“. Prvo sam mislila da ima obučene crne, uske kratke traperice, koje sežu skoro do koljena. To je izgledalo jednostavno blesavo. Navikla sam već viđati da žene na čizme nosaju kojekakve vruće hlačice, ali one su zaista kratke, kod nekih žena izgledaju ko donji dio bikinija. A ove „kratke“ hlače bile su skoro do koljena.

Onda kad je ta cura izlazila iz tramvaja, tj. kad sam ju vidjela odostraga, skužila sam: ona zapravo ima obučene crne, uske  traperice koje je nagurala u čizme, a te crne traperice na koljenima imaju ooooogromne, okrugle rupe. Ok, da viđala sam već  da žene imaju obuvene čizme i u njih ugurane traperice koje su poderane, ali poderane su kao da imaju “rez“ i obično su konci izvučeni u tim rezovima. To mi je ok, i nemojte pasti sad  sa stolaca: i ja sam nosala takve traperice s pokojom poderotinom i ocufanim koncima. Ali, ove njezine traperice nisu imale pokoju poderotinu, to je izgledalo kao da joj na svakom koljenu fali matrijala, u obliku kruga promjera 10ak cm. I na te čizme, kad si ju vidio odnaprijed, to je fakat izgledalo kao da iznad tih čizama ima „kratke“, uske  traperice koje sežu skoro do koljena. Samo oni koji su ju vidjeli odostraga, vidjeli su da su odostraga te traperice cijele (nepoderane) i ugurane u čizme. Dakle, odostraga joj se nigdje nije  vidjela gola koža, tj. traperice uopće nisu bile poderane.

Ok, znam da će sad neki reći da to izgleda baš super i seksi.

Meni koja se ne razumijem u modu to fakat izgleda blesavo.

Kak da tu pojavu nazovem: koljenaštvo? A ljudi koji hodaju okolo golih koljena su onda koljenaši?

Prava žena

Što je prava žena? To je žena koja je opsjednuta zdravom prehranom, sportom, mršavljenjem i pretvaranjem cijele svoje uže i šire obitelji u zdravoždere jer mršavost je rješenje za sve životne probleme. Tu „pravu ženu“ u tome podržavaju časopisi, kojekakvi internetski portali, tv emisije te medicina 21. stoljeća koja sve „liječi“(???) zdravom prehranom.

Kako bi se zvala žena suprotna ovoj pravoj? Kriva? Ili pogrešna? Ili neprava? Ne snalazim se u toj semantici i leksiku, al nema veze. Ta kriva ili pogrešna ili neprava žena je žena koja uživa u ukusnoj, masnoj, kaloričnoj, prženoj, teškoj, zasitnoj hrani krcatoj isključivo bijelim šećerom i bijelim brašnom; dijeta ili zdrava prehrana ili bavljenje sportom nisu joj ni na kraj pameti i nema potrebu biti mršava - takva žena sam ja! I do kraja života želim biti takva! Pa ako sam zato kriva ili pogrešna ili neprava žena - dobro. Ja nemam problem s tim!!! I zato sam zadnjih 16 godina uživala u životu, jela sam sve što volim, na dijetu ili zdravu prehranu nisam ni pomišljala.

Ali, unatrag godinu dana liječnici me „liječe“(???) zdravom prehranom. Ipak, meni nije ni na kraj pameti da postanem prava žena: jedem ja zdravu hranu, ali ona mi se neopisivo gadi. Zato svaki tjedan imam jedan dan kad jedem sve ono što volim i obožavam, a ne smijem jesti: ukusno, kalorično, maaaasno, teško, zasitno... 
Obitelji i rodbini apsolutno ne namećem zdravožderska prehrambena pravila koja ja slijedim 6 dana u tjednu (oni i dalje svaki dan bez izuzetaka uživaju u masnoj, teškoj, zasitnoj, kaloričnoj, ukusnoj hrani krcatoj bijelim brašnom i bijelim šećerom). I ja zaista nemam apsolutno ama baš nikakvu namjeru biti na zdravoj prehrani do kraja života. Kad sam krenula na tu prokletu odurnu zdravu dijetu prehranu, moj plan je bio i ostao: smršaviti iole do te neke težine koju liječnici očekuju da imam i onda kad mi malo sjašu s vrata: vratiti se svojim prehrambenim navikama. Naravno, da ću se onda opet udebljati! Meni je normalno da ću se udebljati ako jedem hranu koju volim. Ja volim: masnu, kaloričnu, prženu, zasitnu, tešku hranu isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera,...  i ne mislim je se odreći! Nema straha da ja postanem prava žena.

Dakle, prava žena je ova mršava.

Ja uopće ne želim biti mršava. Zašto ja ne bih izgledala kao ova debela žena??? Ja nemam problem s tim da tako izgledam. A vi koji imate problema s tim: pa vi se slobodno patite na zdravoj prehrani, tko vam brani da jedete splačine? No, meni nije jasno zašto mene liječnici "liječe"(????????????????????????????????????) tom odurnom zdravom prehranom koja mi se gadi. Kad čujem neku ženu da kaže "ja se zdravo hranim jer hoću biti mršava" - pamet mi stane. Ne kužim tu foru s mršavošću, što je to tako super u toj mršavosti da žene žele biti mršave??? Otkud vam to da je mršavost rješenje svih životnih problema??? Ja sam na svom iskustvu zaključila da mršavost ne donosi ni sreću ni zadovoljstvo niti rješava probleme pa jednostavno nikako ne mogu shvatiti što je super u mršavosti.

Slika preuzeta s interneta.

Vaksi

Prije 20ak godina moja mama kupila je nekakvo, a valjda se zove Vaksi suđe – tako se nekako izgovaralo, nemam pojam kako se to pisalo (vaksy, vacsi???), a ja nisam od onih koji će sad ići istraživati kako se to točno zvalo. To je zapravo posuđe za spremanje hrane, nekakve prozirne posude s plastičnim poklopcima i uređajem koji isiše zrak kroz otvor na poklopcu; i bilo je skupo(!).

Kad je mama to dovukla doma, meni je to bilo nešto najblesavije što postoji. A najbolja stvar je bila što je mama sve isplanirala što će s tim suđem: spremit će ga za mene, kad ću ja imati svoju obitelj, muža, kuću,…  tj. ona to nije  kupila za sebe i nema niti najmanju namjeru to upotrebljavati – i spremila ga je originalno zapakiranog na ormar.

Tada sam bila u tinejdžerskim godinama i nisam shvaćala zašto nekome treba takvo suđe. Onda mi je mama objasnila, da ne citiram, jer se ionako ne sjećam točnih riječi, prepričat ću što je rekla: kad budeš zaposlena i imala obitelj ne budeš imala vremena kuhati svaki dan pa budeš kuhala jednom tjedno i onda to budeš spremala u te posude, to onda tako spremljeno može stajati danima!

Meni je to bilo krajnje blesavo i ja sam spremno odgovorila: a valjda ću imati pola sata da skuham svaki dan tjesteninu (meni ne smeta da svaki dan jedem tjesteninu s kupovnim umakom), a mogu ponekad  pojesti i sendvič, pizzu,… 

Onda sa moja mama spremno ubacila: ali od toga se budeš debljala, morala budeš kuhati juhe, variva i jela od povrća jednom tjedno da imaš za više dana; nećeš imati vremena svaki dan prati, guliti, čistiti, rezuckati,…  i kuhati povrće.

Ja sam ju pogledala kao da je pala s Marsa: ona meni proriče da ću se ja debljati pa ću se morati patiti kuhajući i jedući kojekakvo povrće, spremati to u ovo spomenuto posuđe i jesti  juhe i variva stare par dana! Tada sam pomislila: radije ću crknut!

                                   Ma jedva čekam da cijeli tjedan jedem 
                                                         zdravu, unaprijed pripremljenu hranu. Ajme, užasa!



Pa eto, po ovom blogu vidi se da je mama bila u pravu. Njezino proročanstvo se ispunilo: debljam se i ne smijem jesti ono što volim; jedino odstupanje od proročanstva je što ja  nisam sama došla na ideju da kuham zdrave splačine od povrća itd. (jer meni ne smeta što se debljam!), nego su me liječnici stavili na to.

Možda se pitate što je bilo s tim vacksi suđem. Rekla sam da ga je mama prije 20ak godina spremila na ormar.

U međuvremenu:

- mama ga nije skidala s ormara

- ja ga nisam skidala s ormara.

Dakle, posuđe i dalje stoji zapakirano na ormaru i nikad nije upotrebljavano.

Pisala sam već da ja zadnjih 16 godina nisam bila na dijeti niti sam  planirala ići ikad više u životu na dijetu: imala sam 50ak kg viška, ali prihvatila sam sebe takvu kakva jesam. U siječnju 2016. liječnici su me počeli „liječiti“ zdravom dijetnom prehranom – i točno je da su se moje prehrambene navike promijenile: počela sam kuhati i jesti zdrave splačine koje mi se gade. Točno je i da ne kuham svaki dan, nisam  kuhala svaki dan ni tijekom 16 godina dok sam bila na tzv. nezdravoj prehrani, ali sad me definitivno prošla želja da kuham svaki dan. Boli me provoditi vrijeme u kuhinji, kad ne smijem jesti ono što volim. Na brzinu pripremim to neko zdravo sranje koje mi se gadi, naravno, napravim veću količinu toga, da imam za par dana i pokupim se iz kuhinje. Ali ne, ne spremam tu hranu u vaksi suđe. Kad su me liječnici stavili na tu prehranu u siječnju 2016. u Offertisimi sam kupila par jeftinih, plastičnih posuda; za tu odurnu zdravu hranu su dobre. Ne treba meni skupo vaksi suđe za spremanje zdravih splačina. I dalje mi je plan: crknuti prije nego upotrijebim to suđe. 

A što da kažem? Mama ga je kupila, ja nisam nikad tražila da ga kupi niti sam planirala ovako se patiti na tim zdravim odurnim sranjima, ona je to „planirala“ za mene – al neka sad plan prilagodi sebi, ima i ona viška kila (ima oko 100 kg, ali nju liječnici ne liječe zdravom prehranom!). Neka si kuha odurna variva i trpa ih u vaksi suđe i neka ih jede cijeli tjedan. Suđe je kupila svojim novcima, dakle suđe je njezino: neka ga upotrebljava. 

Slika preuzeta s interneta.