Zdravožderi iz paštete

Fascinantno mi je kao na kojekakvim portalima, u časopisima,… često iskrsavaju intervjui s osobama koje su smršavile 40, 50,… kila i sve te osobe, ali baš sve te osobe, su se tako raspizdile od sreće što su otkrile zdravoždestvo, njima je sve suuuueper  i  diiiivno i kraaaaaaaaaaaasno na toj dijeti. Joooooooooooooj, neeeeeeeeeeeeeeee, pardooooooooooooooooon: njima to nije dijeta, njima je to stil, način života.

Pod ovim pojmom „zdravožderstvo“ ne mislim na neki određeni smjer, nije važno o kojoj se dijeti ili tom njihovom lifestyleu se radi: zdravžderstvo, lchf, paleo, bezglutenizam, rawstvo, veganstvo, vegetarijanstvo…  - oni svi tvrde da je ta njihova dijeta, pardooooooooooooon lajfstajl najbolji i najkrasniji i najdivniji i najzdraviji. Meni intervjui s takvim osobama i tekstovi, članci o tim osobama… nisu jasni. Čemu to služi? Čitala sam negdje da je to motivacija(!?) drugim debelim ljudima da idu na dijetu, pardooooooooooooooooon: ne da idu na dijetu nego da promijene lifestyle tj.  da postanu zdravožderi.

WTF?

Zašto bih ja mijenjala lajfstajl, ak u nekom tekstu neka zdravožderka ili zdravožder trkelja kako je zdrava hrana super? Meni ti ljudi koji trkeljaju o tim divooooootama i krasooooootama i suuuuuuuupernostima zdrave hrane ne motiviraju da idem na dijetu, pardoooooooooooooooooon: na zdravu hranu. Mene oni motiviraju da nikad više ne otvorim tu web stranicu, ne upalim taj tv kanal i ne pogledam takav tekst/članak/intervju.

Meni fakat nije jasno, kaj oni stvarno nekoga motiviraju da ide il na dijetu il na zdravu hranu il zdravožderski stil života il kak god se to zvalo???

Pa kak bi taj tekst mene trebao motivirati???

Pa nisam psihički bolesna pa da se poželim patiti kao što se oni pate na tim svojim prehranama, dijetama, lajfstajlovima…  Ok, shvaćam da ti zdravožderi imaju kojekakvih svojih problema i potreba, ali ne razumijem zašto im se daje toliko prostora u medijima da liječe te svoje probleme tim tekstovima. Da, objavljivanje tekstova o njima daje im krila da nastave sa svojim  cirkusima.

Voljela bih pročitati tekst o normalnoj osobi koja ne krije koliko joj se ta dijeta na kojoj jest, gadi, koliko joj je to sve odurno i koliko ne želi biti na tome. Baš bih voljela vidjeti tekst u kojem osoba onako iskreno, od srca kaže koliko joj se gadi zdrava hrana, koliko joj je ta dijeta odurna i kako joj ništa nije divno i krasno. Takvi ljudi postoje. Nisam ja jedina takva na svijetu, ima još takvih ljudi i bilo bi lijepo pročitati takvo iskreno iskustvo, umjesto ovih zdravoždera kojima je sve uvijek suuuuuuuuupeeeeeeeer na tim dijetama, lajfstajlovima il kak god se to zvalo.

Moram napomenuti: pod ovom osobom kojoj se gadi zdrava hrana, nisam nikako mislila na samu sebe! Nemam ja niti volju niti želju niti ideju niti namjeru niti potrebu da se eksponiram po medijima. Mene to zaista ne zanima. Ja ionako nisam smršavila 50 kila na ovoj zdravožderskoj dijeti, a bila sam i u više navrata i prekidala s tim (pisala sam o svemu tome).

Ovaj blog ja ne smatram eksponiranjem po medijima, ovaj blog možete pročitati ako doguglate do toga, a zdravožderi sa svojim preeeeeeeeeeekrasnim iskustvima iskaču ko iz paštete: iz časopisa, novina, s kojekakvih web portala, pa ljudi to prosljeđuju dalje i maltretiraju time koga god stignu, pa tih zdravoždera ima čak u kojekakvim tv/radio emisijama(!!!)... ajme, pa oni čak drže nekad i nekakva predavanja na tu zdravoždersku temu(!!!), ili nekakve radionice kuhanja(!!!)... ajme. 

Ali, sigurno ima ljudi koji se pate na dijetama, i znaju koliko je teško biti na dijeti i zato nemaju ama baš nikakvu želju do kraja života patiti se na lajfstajlu. Sigurno ima onih koji bi htjeli podijeliti svoju noćnu moru o zdravoj dijetnoj prehrani. No, oni ne dobivaju mjesto u medijima zato što govore istinu. Svi znamo da mjesto u medijima dobivaju samo napuhane, nerealne priče sa senzacionalnim naslovima. 

Kad vidim koliko se ti zdravožderi guraju u medije sa svojim diiiiiiiiiivnim i kraaaaaasnim zdravožderskim iskustvima,... ajme... (pristojna sam pa neću dovršiti ovu rečenicu).

Zaista bi bilo osvježenje pročitati članak u kojem osoba otvoreno i iskreno kaže koliko joj je zdrava hrana odurna i kako ništa u tim zdravožderstvima, dijetama, lajfstajlovima itd. nije ni super ni divno ni krasno.

Gdje su te navodne divote i krasote?

Kao što sam prošli put pisala: opet gladujem na toj prokletoj dijeti, joooooooooooj, pardoooooooon, na prokletoj zdravoj prehrani kojom me liječnici liječe.

Fascinantno mi je kako zdravožderi tvrde da im se sve u životu popravilo i posložilo otkad su na zdravoj prehrani. Ajme. Baš sam razmišljala o tome i čini mi se da je kod njih riječ o nekakvom placebo efektu. Ne znam koje drugo objašnjenje postoji. Mene su počeli liječiti tim zdravim sranjem u siječnju 2016. Pisala sam tijekom protekle više od tri i pol godine kako je to izgledalo. To je kombinacija moje patnje, muke i doktorskog iživljavanja na meni. Ok, pisala sam već da nisam cijelo to vrijeme (od siječnja 2016., pa evo, do kolovoza 2019.) stalno bila na toj zdravoj prehrani. Ali nepune 2 godine sam se zaista trudila patiti na toj zdravoj hrani kako to liječnici očekuju od mene. I što se popravilo ili poboljšalo? Ništa. Ok, da, da, na zdravoj hrani imala sam redovitu mjesečnicu, ali to je bio jedini napredak. Sva ta patnja samo zbog redovite mjesečnice??? Ajme.

A gdje si sve te silne druge divote i krasote koje zdravožderi doživljavaju na tim svojim zdravim prehranama? Ja to nisam doživjela. 

Da, ok, ispričavam se, ja nisam na tome bila..., a ne znam koliko desetljeća treba jesti tu gadnu, odurnu, prokletu, gadnu i usranu zdravu hranu da doživiš te sve divote i krasote? Pa koliko vidim, ona neka umobolna zdravožderka na svom blogu tvrdi da je ona te sve divote doživjela u manje od 2 godine. Hm. Pa ja sam patila skoro 2 godine na toj prokletoj, gadnoj, zdravoj, usranoj hrani, al nisam doživjela ta zdravstvena čudesa koja je ona doživjela. Fakat sam uvjerena da je kod tim zdravoždera koji uslijed zdrave hrane doživljavaju zdravstvena čudesa – riječ o placebo efektu. Oni krenu u tu zdravu prehranu s idejom: kak je zdrava hrana super, kak će meni biti super, kako je to sve zdravožderstvio super, ajme, kako  će to sve biti super(!) – i onda ispada da je to njima stvarno super (barem tako tvrde).

Meni se zdrava hrana uvijek gadila i nisam ju nikad htjela jesti. Ja ne mogu sebi ponavljati „kak je zdrava hrana super, kak će meni biti super, kako je to sve zdravožderstvio super, ajme, kako će to sve biti super(!)“ jer sam zauzeta susprezanjem nagona za povraćanjem kad se sjetim zdrave hrane.

Stvarno ne razumijem kako vama ta zdrava hrana donosi sve te silne divote i krasote. Nije nikad lako biti na dijeti, al možda, kad bih doživjela sve te proklete divoooote i krasoooooooooote o kojima zdravožderi non stop seru, možda bih i ja ustanovila „kak je zdrava hrana super“. Al, očito neće kod mene biti ništa od toga, dok mi kirurški ne odstrane mozak i ne usade mi mozak nekog umobolnog zdravoždera.

Zašto opet zdrava hrana???

Kao što možete pretpostaviti, nisam zadnjih tjedana bila na dijeti, joooj, pardooooooon, na zdravoj prehrani. Al sad opet moram biti na tome. Očekuje se da smršavim. Pun mi je kurac već te dijete. Od 2016. godine non stop se od mene očekuje da budem na dijeti, pardoooooooon na zdravoj prehrani (rekla mi je ona doktorska glupača, tamo negdje u 2016. (pisala sam o tome) da ću do kraja života morati biti na dijeti; ajme). Mogu ja koji mjesec nekako (uz puuuno sredstava za smirenje) izdržati na toj zdravoj prehrani, ali stalno biti na tome, ajme.

Ajme, koja je to jebada. Ne razumijem ljude (tzv. zdravoždere) koji tvrde da im nije problem biti na tome (ili lažu ili su psihički bolesni).

Stvarno mi se gadi ta zdrava hrana. Kako možete to jesti???