Gdje su te navodne divote i krasote?

Kao što sam prošli put pisala: opet gladujem na toj prokletoj dijeti, joooooooooooj, pardoooooooon, na prokletoj zdravoj prehrani kojom me liječnici liječe.

Fascinantno mi je kako zdravožderi tvrde da im se sve u životu popravilo i posložilo otkad su na zdravoj prehrani. Ajme. Baš sam razmišljala o tome i čini mi se da je kod njih riječ o nekakvom placebo efektu. Ne znam koje drugo objašnjenje postoji. Mene su počeli liječiti tim zdravim sranjem u siječnju 2016. Pisala sam tijekom protekle više od tri i pol godine kako je to izgledalo. To je kombinacija moje patnje, muke i doktorskog iživljavanja na meni. Ok, pisala sam već da nisam cijelo to vrijeme (od siječnja 2016., pa evo, do kolovoza 2019.) stalno bila na toj zdravoj prehrani. Ali nepune 2 godine sam se zaista trudila patiti na toj zdravoj hrani kako to liječnici očekuju od mene. I što se popravilo ili poboljšalo? Ništa. Ok, da, da, na zdravoj hrani imala sam redovitu mjesečnicu, ali to je bio jedini napredak. Sva ta patnja samo zbog redovite mjesečnice??? Ajme.

A gdje si sve te silne druge divote i krasote koje zdravožderi doživljavaju na tim svojim zdravim prehranama? Ja to nisam doživjela. 

Da, ok, ispričavam se, ja nisam na tome bila..., a ne znam koliko desetljeća treba jesti tu gadnu, odurnu, prokletu, gadnu i usranu zdravu hranu da doživiš te sve divote i krasote? Pa koliko vidim, ona neka umobolna zdravožderka na svom blogu tvrdi da je ona te sve divote doživjela u manje od 2 godine. Hm. Pa ja sam patila skoro 2 godine na toj prokletoj, gadnoj, zdravoj, usranoj hrani, al nisam doživjela ta zdravstvena čudesa koja je ona doživjela. Fakat sam uvjerena da je kod tim zdravoždera koji uslijed zdrave hrane doživljavaju zdravstvena čudesa – riječ o placebo efektu. Oni krenu u tu zdravu prehranu s idejom: kak je zdrava hrana super, kak će meni biti super, kako je to sve zdravožderstvio super, ajme, kako  će to sve biti super(!) – i onda ispada da je to njima stvarno super (barem tako tvrde).

Meni se zdrava hrana uvijek gadila i nisam ju nikad htjela jesti. Ja ne mogu sebi ponavljati „kak je zdrava hrana super, kak će meni biti super, kako je to sve zdravožderstvio super, ajme, kako će to sve biti super(!)“ jer sam zauzeta susprezanjem nagona za povraćanjem kad se sjetim zdrave hrane.

Stvarno ne razumijem kako vama ta zdrava hrana donosi sve te silne divote i krasote. Nije nikad lako biti na dijeti, al možda, kad bih doživjela sve te proklete divoooote i krasoooooooooote o kojima zdravožderi non stop seru, možda bih i ja ustanovila „kak je zdrava hrana super“. Al, očito neće kod mene biti ništa od toga, dok mi kirurški ne odstrane mozak i ne usade mi mozak nekog umobolnog zdravoždera.