Kamo ovaj svijet ide?

Zaista ne razumijem ljude koji su dobrovoljno na zdravoj prehrani ili na dijeti. Tu rečenicu (i njezine varijacije) napisala sam već pedesetak puta. Ok, meni je jasno da danas liječnici sve liječe dijetama, pardooooooooooon: zdravom prehranom. Dakle, puno ljudi je na tome zato što ih liječnici maltretiraju time (i ja sam jedna od tih na kojoj se liječnici iživljavaju zdravom dijetnom prehranom pa znam o čemu govorim). No, postoje hrpe ljudi koje nisu liječnici stavili na dijetu ili zdravu hranu, nego: oni su sebe sami stavili na tu prehranu!

Oni sebi pjevuše: Na dijetu, na dijetu, na dijetu, 

                          noga vre sama beži, 

                          poglej me, poglej me, 

                          kak sem mršav(a) od lepe zdrave                    

                          hrane naše koja nam tu leži. 

Ne mogu razumjeti da bi netko sam sebi nametnuo zdravu hranu. Najbolje mi je kad takvi tvrde da to njima nije dijeta, nego stil života i njima je taj način prehrane postao sastavni dio života, štoviše, oni  više ne mogu zamisliti svoj život bez te zdrave prehrane.

Ajme.

Mene su liječnici više od 2 godine liječili(???) tom tzv. zdravom prehranom. Nakon više od 2 godine, meni je to i dalje: dijeta kojom me liječnici maltretiraju. Ne, nije mi to postao stil života i da, itekako mogu zamisliti život bez toga. Kao što sam već pisala, od travnja ove godine (2018.) nisam više na toj zdravoj dijetnoj hrani. To je bila moja odluka. Sad sam na un dijeti. Da, un dijetu sam si sama izabrala (ja ne bih bila uopće na dijeti, ali liječnici očekuju da i dalje mršavim). Ne, nije ni na tome super (to je dijeta, kako na ikojoj dijeti može biti dobro???).

Dakle, činjenica je da sam ja već više od 2 godine na dijeti (svejedno jel se to zove zdrava prehrana, un dijeta itd. – to je sve dijeta!). Život mi je postao muka. Kad su me u siječnju 2016. stavili na tu zdravu dijetnu prehranu, ja sam bila u šoku, nisam mogla vjerovati da se liječnici tako smiju iživljavati na meni. Ja sam zadnji put bila na dijeti prije 16 godina. Tada sam shvatila da ne želim provesti život na dijeti te sljedećih 16 godina na dijetu nisam ni pomišljala. Tijekom tih 16 godina udebljala sam se 50ak kila i prihvatila sam sebe takvu kakva jesam.

Ok, da, znam da se smatra normalnim stalno biti na dijeti. Ima u mojoj okolini žena koje su non stop na kojekakvim dijetama i da njih se smatra normalnima, a mene, koja 16 godina nisam bila na dijeti, mene se smatra nenormalnom. To je stvarno žalosno. Kamo ovaj svijet ide?

Tijekom tih 16 godina dok nisam bila na dijetama, nisam bila kompetentna pisati o životu na zdravoj hrani. No, budući da su mene liječnici liječili(???) time i kako već rekoh, budući da sam više od 2 godine bila na zdravoj prehrani - itekako znam o čemu govorim. Život na zdravoj hrani je čisti horor.

Zaista ne razumijem što se meni u te 2 godine muke, patnje, bola i odricanja trebalo svidjeti u toj zdravoj hrani. Ne mogu shvatiti zašto si drugi dobrovoljno sami nameću tu prehranu. Zašto se tako iživljavaju sami na sebi? Ok, to je njihovo pravo.

Ja samu sebe nikad ne bih tako maltretirala i mrcvarila (zato 16 godina nisam bila na dijeti).

No, sad kad sam, po želji liječnika, na dijeti (svejedno kojoj), zanima me, gdje je tome kraj??? Ok, da, rekli su mi liječnici prije 2 godine da ću do kraja života trebati biti na dijeti, pardooooooooooooooooooooon: na zdravoj prehrani. Znam da svima bolje zvuči kad se kaže zdrava prehrana, a ne dijeta.  No, onima koji imaju mozga savršeno je jesno da je zdrava prehrana = dijeta. 

Zar se od mene stvarno očekuje da do kraja života patim na dijeti (svejedno jel se to zove zdrava hrana, un ili nešto treće)???

Slika preuzeta s interneta. 

Zdravožderstvo i stilske figure

Fascinantno mi je koliko zdravožderi vole ironiju. Pod nekakvim zdravožderskim tekstom u komentaru natezala sam se s nekom zdravožderkom na temu zdravožderstva. U naslovu tog teksta bila je upotrijebljena stilska figura ironija, pisalo je „pohano“ meso (navodnici se upotrebljavaju kada je nešto izrečeno u ironiji). Riječ pohano stavljena je pod navodnike u tom naslovu jer to meso nije pohano, nego je jednostavno pečeno u pećnici. Pisala sam već da se u pećnici hrana ne može pohati. Meni je i dalje nerazumljivo zašto se zdravožderi toliko boje nazvati stvari pravim imenom, meso pečeno u pećnici zovite: pečeno meso. I točka. Pametnom dosta. 

Ali, neeeeeeeeeeeeeee, zdravožderi funkcioniraju drugačije. Za one koji ne znaju: ironija je stilska figura kojom se izriče suprotno značenje od onoga što je rečeno (tj. pohano meso u tom receptu uopće nije pohano). I meni je zaista tamo objašnjeno, u tom komentaru, da je riječ pohano stavljena pod navodnike zato što to meso zapravo nije pohano. Ni nakon tog objašnjenja koje mi je servirano ja zaista ne razumijem: zašto su tu potrebni navodnici i te stilske figure poput ironije? Jednostavno napišite: pečeno meso.

Ima još primjera za ironiju kod zdravoždera, ali neda mi se sad to sve nabrajati.

Zdravožderi vole stilske figure, ali ignoriraju značenje nekih riječi. Na tim kojekakvim zdravožderskim blogovima, portalima, časopisima… može se čitati kako je zdrava prehrana, prehrana bez gladovanja, nikad nisi gladan, bla, bla, bla. Da, na tim zdravožderskim vrstama prehrane imaš jelovnik koji možeš jesti… neću sad raspravljati o tome može li netko od toga zaista biti sit i može li se mršavjeti ako se do sita najedeš dopuštene zdrave hrane (pisala sam o toj temi). 
No, ako jedeš to s tog zdravožderskog jelovnika, odričeš se hrane koja je zabranjena. Znam da će sad zdravožderi dreknuti, jer oni imaju drugu logiku, naime, oni se ničega ne odriču, napisat ću kako je jedna zdravožderka to objasnila na svom blogu: „ja se ne odričem nezdrave hrane, ja ju ne želim jesti jer je nezdrava“.

Ajme. Ja priznajem da ne razumijem kako ona razmišlja. Ja volim nezdravu hranu i ne mogu riječima iskazati koliko mene nije briga, ako je nešto, što volim, nezdravo. 

Nema veze što je nezdravo, ako je to meni ukusno, ja to želim jesti i ne želim se toga odreći. A što se ovog, danas popularnog, trkeljanja o zdravom životu tiče: zar vi zdravožderi stvarno vjerujete da ako jedete zdravu hranu nikad se ni od čega nećete razboljeti i živjet ćete vječno? Da, npr. genetika, zagađenje, ali i recimo viša sila poput mogućnosti da poginete u prometnoj nesreći  - to sve je nebitno u usporedbi sa zdravom prehranom?

Aha, dobro.

No, da se vratim pojmu gladovati. Ako pogledate u Rječniku hrvatskoga jezika lijepo ćete pročitati da gladovati, između ostalog, znači i: žudjeti za čim, biti željan čega, čeznuti za čim.

To se odnosi na mene. Mene ne tješi činjenica da na nekoj tzv. zdravoj dijeti mogu pojesti nešto zdraaaaaaaavo što mi se gadi i od čega mi se želudac okreće.

Ja  sam gladna, željna tzv. nezdrave hranu koju volim/želim jesti, a koja mi je zabranjena na toj dijeti.

Budući da zdravožderi tako vole te stilske figure, napisala sam im tamo u komentaru pod spomenutim tekstom jedan oksimoron: ukusna zdrava prehrana. Za one koji ne znaju, oksimoron je stilska figura kojom se izražava proturječnost, suprotnost (u ovom slučaju da je zdrava hrana - ukusna).

Slika je preuzeta s interneta. 

I dalje na un dijeti...

I dalje sam na un dijeti. Ne znam što bih pisala o tome. To je dijeta, kao i tzv. zdrava prehrana, ali na un dijeti barem jedan dan smijem jesti bijeli kruh, bijelu tjesteninu, kolače itd.   

Čitala sam neki dan, negdje, na nekom portalu, kako je Britancima Jamie Oliver dojadio sa svojim zdravožderskim sranjima. Pod njegovim utjecajem uveden je porez na neka pića koja sadrže šećer, čime ljudi nisu oduševljeni. On bi još maknuo i likove iz crtića s pahuljica i zabranio sve što se smatra nezdravim itd.  Srećom ima normalnih ljudi koji žele uživati u ukusnoj tzv. nezdravoj hrani  pa im njegova zdravožderska sranja idu na živce.

Meni ti ljudi poput Olivera nisu jasni. Ok, ti ne želiš jesti ukusnu hranu jer je nezdrava – dobro, nemoj ti to jesti, ali nemoj maltretirati druge svojim stavovima i nametati im  svoj način prehrane.