Kamo ovaj svijet ide?

Zaista ne razumijem ljude koji su dobrovoljno na zdravoj prehrani ili na dijeti. Tu rečenicu (i njezine varijacije) napisala sam već pedesetak puta. Ok, meni je jasno da danas liječnici sve liječe dijetama, pardooooooooooon: zdravom prehranom. Dakle, puno ljudi je na tome zato što ih liječnici maltretiraju time (i ja sam jedna od tih na kojoj se liječnici iživljavaju zdravom dijetnom prehranom pa znam o čemu govorim). No, postoje hrpe ljudi koje nisu liječnici stavili na dijetu ili zdravu hranu, nego: oni su sebe sami stavili na tu prehranu!

Oni sebi pjevuše: Na dijetu, na dijetu, na dijetu, 

                          noga vre sama beži, 

                          poglej me, poglej me, 

                          kak sem mršav(a) od lepe zdrave                    

                          hrane naše koja nam tu leži. 

Ne mogu razumjeti da bi netko sam sebi nametnuo zdravu hranu. Najbolje mi je kad takvi tvrde da to njima nije dijeta, nego stil života i njima je taj način prehrane postao sastavni dio života, štoviše, oni  više ne mogu zamisliti svoj život bez te zdrave prehrane.

Ajme.

Mene su liječnici više od 2 godine liječili(???) tom tzv. zdravom prehranom. Nakon više od 2 godine, meni je to i dalje: dijeta kojom me liječnici maltretiraju. Ne, nije mi to postao stil života i da, itekako mogu zamisliti život bez toga. Kao što sam već pisala, od travnja ove godine (2018.) nisam više na toj zdravoj dijetnoj hrani. To je bila moja odluka. Sad sam na un dijeti. Da, un dijetu sam si sama izabrala (ja ne bih bila uopće na dijeti, ali liječnici očekuju da i dalje mršavim). Ne, nije ni na tome super (to je dijeta, kako na ikojoj dijeti može biti dobro???).

Dakle, činjenica je da sam ja već više od 2 godine na dijeti (svejedno jel se to zove zdrava prehrana, un dijeta itd. – to je sve dijeta!). Život mi je postao muka. Kad su me u siječnju 2016. stavili na tu zdravu dijetnu prehranu, ja sam bila u šoku, nisam mogla vjerovati da se liječnici tako smiju iživljavati na meni. Ja sam zadnji put bila na dijeti prije 16 godina. Tada sam shvatila da ne želim provesti život na dijeti te sljedećih 16 godina na dijetu nisam ni pomišljala. Tijekom tih 16 godina udebljala sam se 50ak kila i prihvatila sam sebe takvu kakva jesam.

Ok, da, znam da se smatra normalnim stalno biti na dijeti. Ima u mojoj okolini žena koje su non stop na kojekakvim dijetama i da njih se smatra normalnima, a mene, koja 16 godina nisam bila na dijeti, mene se smatra nenormalnom. To je stvarno žalosno. Kamo ovaj svijet ide?

Tijekom tih 16 godina dok nisam bila na dijetama, nisam bila kompetentna pisati o životu na zdravoj hrani. No, budući da su mene liječnici liječili(???) time i kako već rekoh, budući da sam više od 2 godine bila na zdravoj prehrani - itekako znam o čemu govorim. Život na zdravoj hrani je čisti horor.

Zaista ne razumijem što se meni u te 2 godine muke, patnje, bola i odricanja trebalo svidjeti u toj zdravoj hrani. Ne mogu shvatiti zašto si drugi dobrovoljno sami nameću tu prehranu. Zašto se tako iživljavaju sami na sebi? Ok, to je njihovo pravo.

Ja samu sebe nikad ne bih tako maltretirala i mrcvarila (zato 16 godina nisam bila na dijeti).

No, sad kad sam, po želji liječnika, na dijeti (svejedno kojoj), zanima me, gdje je tome kraj??? Ok, da, rekli su mi liječnici prije 2 godine da ću do kraja života trebati biti na dijeti, pardooooooooooooooooooooon: na zdravoj prehrani. Znam da svima bolje zvuči kad se kaže zdrava prehrana, a ne dijeta.  No, onima koji imaju mozga savršeno je jesno da je zdrava prehrana = dijeta. 

Zar se od mene stvarno očekuje da do kraja života patim na dijeti (svejedno jel se to zove zdrava hrana, un ili nešto treće)???

Slika preuzeta s interneta.