Godine potraćene na zdravu prehranu

Prijašnjih godina, bila sam se, ovdje, na blogu, početkom svake godine prisjećala kako je bio počeo moj pakao sa zdravom prehranom. Ove godine sam zaboravila na to jer sam presretna što se više ne hranim zdravo. 

Al da se prisjetimo: mene su liječnici u siječnju 2016. počeli izgladnjivati, pardoooooooooooooooooooooooooon, liječiti zdravom prehranom. Ja nisam imala (niti sad imam) apsolutno nikakvu potrebu da smršavim (o tome sam pisala više puta). 

Sad je  ožujak 2019. i ja sam presretna što više ne slušam liječnike i što nisam na zdravoj prehrani! Kad se prisjetim godina koje sam potratila na zdravu hranu, muka mi je, iskreno mi je žao što sam bila glupa i što sam slušala liječnike. 

Na ovom blogu možete pročitati kako sam se patila s tom zdravom prehranom, ali i dijetama/stilovima života na koje sam sama išla tražeći spas od zdrave hrane (dio toga bila je i ona kalvarija zvana LCHF).

Dakle, nisam na zdravoj hrani, no liječnici me i dalje liječe mršavljenjem. Danas se mršavost smatra lijekom za sve. Znači, i dalje me sile da mršavim pa sam i dalje na dijeti. Sad sam na un dijeti, naravno i to je dijeta, nije jednostavno, ali sve je bolje od zdrave prehrane. 

Slika je preuzeta s interneta. 

I dalje... 2

I dalje sam na un dijeti.

I dalje na un dijeti

I dalje sam na un dijeti.

I dalje...

I dalje sam na un dijeti.

Povratak u pakao

Sredinom  kolovoza 2018. u nekom tekstu pisala sam da ću neko vrijeme uživati u nezdravoj hrani kakvu volim, udebljati se 5-10 kila… Otada su prošla više od 4 mjeseca i zaista sam  uživala u ukusnoj (tzv. nezdravoj hrani kakvu volim). 

Ali, svemu lijepom dođe kraj i sad opet moram gladovati na nekakvoj dijeti  (jer to liječnici očekuju od mene – i dalje me liječe dijetom, a ne daju mi lijekove). 

Naravno, liječnici očekuju da ja budem na tzv. zdravoj prehrani, al od toga ništa, meni se ta hrana gadi - o tome sam pisala praktički u svakom svom tekstu tijekomviše 2 godine! Kako moram (prema liječničkoj želji) biti na nekakvoj dijeti, odlučila sam da ću biti na un dijeti.

Nisam se uopće vagala tijekom posljednjih mjeseci dok sam uživala u životu. Nisam se vagala ni sad, kad sam opet na un dijeti. Po odjeći vidim da sam se udebljala oko 25 kg u četiri mjeseca. Meni je to u redu. Kad se sjetim svih onih finoća koje sam pojela, ajme, kako je to bilo dobro - vrijedilo je svake kile. Možete vi misliti što god hoćete, ali ja sam sebi uzela za pravo da uživam u životu i u hrani kakvu volim.

Tako je to u životu, kad nešto voliš i u nečemu uživaš, kažnjen si zbog toga. Tako i ja zbog toga što volim ukusnu hranu, sad „plaćam“ za to gladujući na un dijeti (al un dijeta je definitivno bolja od zdrave prehrane koju liječnici danas nameću).

I dalje mi je famozno da se ljude u 21.stolječu liječi dijetom, jooooooooooooooooooj, pardooooooooooooooooooooooooooon, to se ne zove dijeta, liječnici smatraju da puno bolje zvuči kad se kaže zdrava prehrana. A jebo ih glupe.

Slika je preuzeta s interneta. 

Lchf 5 – Gotovo je!

Prije tjedan dana perem ja suđe u kuhinji. I odjednom osjetim da moram na zahod. Ali, za par sekundi,  gotovo, ja sam se u trenu..., ispričavam se, koji je lijep način da se to kaže? Evo, pokakala sam se u gaće. I trčim ja na zahod, ali to samo ide iz mene, u gaće. Nije to bilo gotovo dok sam ja došla na zahod, nego sam još i na zahodu imala prilike proučavati kako to izgleda. To je bila prozirna, bistra, žućkasta tekućina s pokojim čvršćim komadićem.

Imala sam ja proljev i na onoj tzv. zdravoj hrani na kojoj su me liječnici  držali 2 godine, ali to je tada bilo drugačije.

Koga ne zanima ovo što pišem, neka prestane čitati, nemojte mi poslije u komentarima pisati da vam se ne sviđa što i kako pišem, od prve rečenice je jasno o čemu  se u ovom tekstu radi.

Dakle, i na zdravoj prehrani imala sam proljev, ali to nikad nije bila takva "voda" kao sad na lchf-u. Tada je to bilo onako rijetko npr. kao pasta za zube, ali jednolično  kremasto, bez vode i komadića. Ali, ovakva "voda" kao sad na lchf-u, ajme, ja takav proljev nikad u životu nisam imala. 

ISPRAVAK: DODANO 11. 10. 2023. - I NA  ZDRAVOJ PREHRANI DOBILA SAM UŽASAN PROLJEV!

Naravno, kao dijete imala sam proljeve kao i druga djeca, no tamo negdje od tinejdžerskih dana ja od  tzv. nezdrave prehrane u kojoj sam godinama (tj. desetljećima) uživala, nikad nisam imala problema s probavom/stolicom. 

Ok, imala sam ja proljev, npr. prije 15ak godina, kad sam imala nekakvu crijevnu virozu. Ili, prije kojih 20ak godina, kad smo svi u kući imali proljev, očito smo svi nešto pojeli. Ali to je taj dan prestalo, nismo išli liječniku i nikad nismo saznali od čega smo dobili proljev.

No, ovakav proljev, kakav sam ja dobila na tom hvaljenom lchf-u. Ajme. Ništa, prala sam posrane, pardooon, pokakane gaće i trenirku i to je to. Tijekom dana nisam više imala proljev.

Jučer sam išla u grad nešto obavljati i dogovorila sam se s prijateljicom da ćemo se poslije naći u kinu i pogledati film. Na putu, dok sam se vozila tramvajem, osjetila sam da bih morala na zahod. Ajme. Pokušala sam ignorirati tu potrebu. Sišla sam s tramvaja na stanici na kojoj sam trebala i razmišljam: Što sad? Moram ignorirati što sam trebala obaviti i prvo se moram posvetiti novonastalom problemu. Da idem u neki kafić na zahod? Srećom, par metara od stanice je Lidl (tamo imaju wc za kupce), a ionako sam planirala prije kina skoknuti u taj Lidl i kupiti nekakve slatkiše za prijateljičine klince. 
Ok, znam da će sad zdravožderi i lchf-ovci itd. dreknuti da kupujem prijateljičinoj djeci otrov. Ona nije zdravožderka ni lchf-ovka i ona nema ništa protiv da njezina djeca jedu čokolade i bombone i ona im i sama to kupuje. 
I dobro, nisam otišla u smjeru u kojem sam trebala, nego sam otišla na drugu stranu, u smjeru u kojem je Lidl. Tražila sam ključ na blagajni i pritom sam stiskala "guzne" mišiće, da se ne pokakam u gaće. Ali, jebiga, morala sam ići tražiti ključ drugu blagajnicu, jer ga na ovoj blagajni nema. I dok sam ja došla do zahoda, dok sam ja otključala vrata:  pokakala sam se  u gaće. 

Skinula sam hlače, sjela na školjku i proučavala svoje ukakane gaće i traperice. To je opet bila prozirna, žuta tekućina s pokojim čvršćim komadićem. Potrošila sam, ne znam koliko metara papira da bih se kako tako očistila, srećom imala sam vlažne maramice u torbi, a te tekućine bilo je jako malo na hlačama i skoro uopće nije smrdjela.

I što sad? 
Skinula sam hlače i gaće. Što sad s tim pokakanim gaćama? Da ih bacim u kantu za smeće? Nekako mi je bilo neugodno, iako je kanta bila puna mojih posranih vlažnih maramica. Spremila sam gaće u vrećicu koju sam imala u torbi i stavila to u torbu. Onda sam procjenjivala štetu na trapericama. Najčešće nosim crne traperice i na njima se ništa ne bi vidjelo, ali naravno(!), ja sam danas imala one neke sivoblijede, to je kao efekt ispranog trapera. Na njima se iznutra, naravno, vidjelo smeđežuto (tragovi dreka, pardooon govna), to sam probala ribati vlažnim maramicama, ali naravno da to nije pomoglo. Srećom, izvana nije bilo mrlje u smeđoj boji, nego je to izgledalo kao da su traperice mokre i ta mokra mrlja bila je na jednom maleckom dijelu oko 2 cm dužine (većinu tekućine upile su gaće). 

Što da sad radim? 

Rasplakala sam se od muke. 

Imala sam u kozmetičkoj torbici uložak. Navukla sam, srećom, nepokakanu potkošulju preko stražnjice i obukla sam te pokakane traperice u koje sam stavila uložak. Nisam imala baš dugačku majicu na sebi, bila je 10ak cm ispod struka, ali nije prekrivala ovaj flek na mojim trapericama. Nategnula sam majicu prema natrag tako da mi je naprijed vratni izrez došao skroz do vrata i pokušavala sam ju nategnuti preko stražnjice tako da je majica na stražnjici bila duža, a naprijed  kraća (naravno da je to blesavo izgledalo, ali eto). Skužila sam da moram ramena držati prema natrag i izbaciti cice prema naprijed (znam da je to nekima normalno, ali ja inače tako ne hodam!) kako bi ta majica otraga bila duža. Namjestila sam i ručku na torbi koja ide na rame, tako da kad ručku stavim na rame, torbu mogu staviti otraga, barem djelomično, preko stražnjice. Inače, nikad tako ne nosim torbu, nosim ju ili normalno sa strane, ili eventualno, prema naprijed, ali nikad nisam imala običaj torbu prebaciti preko stražnjice.

Izašla sam iz zahoda, zaključala, vratila ključ… I što sad?

Otišla sam u obližnju trgovinu odjećom i... kupila si gaće. Razmišljala sam da kupim i nekakve hlače ili dužu majicu, ali zaključila sam da posjedujem dovoljno odjeće i ne pada mi na pamet kupovati još nešto (jednostavno ne želim toliko financijski ispaštati zbog prokletog lchf-a).

Bilo mi je blesavo opet ići u Lidl na zahod, pa sam ušla u nekakav kafić i otišla u zahod. Tamo sam obukla ove kupljene gaće. Nisam imala škare sa sobom pa nisam mogla skinuti onu nekakvu plastičnu "nit" (il kako se to zove?)  na kojoj je papirnata etiketa, a dobro (papirnatu etikatu sam poderala i skinula).  

Kad sam se obukla, u kafiću sam naručila mineralnu vodu i na silu ju popila, da ne ispadne da sam samo utrčala u zahod. Unatoč vlažnim maramicama osjećala sam kako mi ruke smrde jer: niti u Lidlu niti u ovom kafiću nije bilo sapuna!

I što sad?  Ne stignem ići kući da se presvučem, pa da se onda vraćam u grad, u kino. Da javim prijateljici da ne mogu doći? Kupila sam ulaznice preko interneta, kodovi su na mojem mobitelu pa ni prijateljica ne može iskoristiti barem svoju ulaznicu, to bi mogla jedino da joj dam svoj mobitel ili što, da ja idem do kina, da skeniraju taj kod i nju puste u kino, a ja da se vraćam doma?

Hmmm. A kad se sjetim da smo se  jedva dogovorile da se nađemo. Dogovarale smo se više od mjesec dana i uvijek nešto iskrsne i mi nikako da se nađemo. Ništa, odlučila sam da idem tako posrana, pardooon, pokakana u kino. Neće meni sitnica poput posranih traperica uzrokovanih kretenskim lchf-om upropastiti dan(?).

I bile smo u kinu, prijateljici nisam ništa spominjala jer me bilo sram. Moram napomenuti, svaka čast zaposlenicima u kinu: u zahodu, tj. pokraj umivaonika bilo je sapuna i tu sam konačno oprala ruke kako spada!

Pretpostavljam da je većini onih koji ovo čitaju savršeno jasno, ali da ne bi bilo zabune: ja sam s lchf dijetom završila zauvijek! Završila sam ja s tim još jučer, kad se opisana situacija dogodila. Nakon kina sam s prijateljicom išla na pizzu, nakon toga smo išle u slastičarnu na kolač, a pojele smo i sladoled. Prijateljica zna za ove moje dijete i protekle 2 godine, kad smo išle „na kavu“, to je stvarno bila kava, čaj ili voda, iako je ona i tada htjela da idemo na sladoled, na kolače, na pizzu, na ćevape…, ali ja sam svaki put odbila zbog dijete kojom su me liječnici maltretirali. Sad kad sam pristala da idemo najprije na pizzu, pa onda na kolače, ona nije ništa komentirala ni pitala, valjda se bojala da se ne predomislim, a ja nisam ništa govorila niti o ovoj dijeti od koje sam taj dan odustala niti o tome što mi se dogodilo. Da, sjedila sam u posranim trapericama u kinu, u pizzeriji i u slastičarni. Lchf je svima super, meni nije super, ali ja nisam htjela toj dijeti dopustiti da mi upropasti dan. 

Možda netko misli da, nakon što sam se onako pokakala, nije bilo pametno ostatak dana jesti to sve tzv. nezdravo što sam pojela. A što mi se još moglo dogoditi? Da, da, mogla sam se još koji put pokakati. Trebala sam kupiti još nekoliko komada gaća da ih imam kod sebe  pa da se presvlačim po zahodima u kinu, u pizzeriji, u slastičarni.

Srećom, nisam više imala problema s proljevom. To s proljevom dogodilo se oko 14:30, a budući da smo išle u pizzeriju i slatičarnu, kući sam došla u 21:20. Provela sam skoro 7 sati u posranim trapericama. A dobro, to je cijena koju sam platila jer sam došla na ideju da idem na lchf dijetu. Znam da sam si sama kriva jer sam nasjela na ta lchf-ovska maloumna, glupa, kretenska sranja koja sam čitala na lchf-ovskim blogovima.

Kad sam došla kući, istuširala sam se, oprala oboje gaće, traperice, potkošulju i majicu. Onda sam se još pogostila, jela sam sve ono čega sam se na lchf-u odricala. Našla sam sladoled u zamrzivaču, pojela sam skoro pola litre. Pa sam onda uzela 4-5 šnita bijelog pšeničnog kruha i pojela sam to uz ajvar. Onda sam jela čokoladu, praline i čips i gledala televiziju.  Baš sam uživala. Sljedeće jutro, tj. danas u jutro, nisam imala proljev, nego normalnu stolicu. I danas jedem sve ono tzv. nezdravo čega sam se na lchf-u i prije toga, na zdravoj dijetnoj prehrani, odricala.

Odlučila sam da neko vrijeme neću biti ni na kakvoj dijeti. Plan mi je uživati u hrani kakvu volim i udebljati se 5-10 kila. Na dijeti uvijek stignem biti (i morat ću biti koji mjesec prije kontrole da bi moji doktori bili barem donekle happy ako smršavim koju kilu). 

Znam da će sad neki lchf-ovac reći da je ovo što se meni dogodilo, normalno. Njima, tamo na lchf-ovskim blogovima sve je normalno. Na tim bloogovima, lchf blogeri, naravno, hvale lchf na sve strane. Pod njihovim hvalospjevnim tekstovima ima komentara koje ostavljaju obični smrtnici poput mene koji se žale na kojekakve nuspojave lchf-a. Takvih komentara nema puno jer ih lchf blogeri brišu – ti komentari narušavaju prekrasnost, divnost i supernost lchf-a. Ali nađe se barem na nekim lchf blogovima pokoji takav komentar, npr. napiše neka žena da je njoj užasno i nabroji kakve sve nuspojave ima (nije spominjala proljev), a lchf blogerica joj odgovori da je to sve normalno. A jebote glupu, ako ti je to normalno.

Meni bi lchf-ovci za moj proljev vjerojatno rekli da se moje tijelo koje sam godinama hranila nezdravom hranom na ovaj način (proljev) prilagođava prezdravom i prekrasnom i predivnom lchf-u. Pička vam materina! Svima vama, kojima je to normalno! Ne branim ja vama tu vašu normalu, samo vi budite na tome i userite se, pardooooooooon, ukakajte se, svaki dan, to vam zaista, onako, iskreno i od srca želim.

Radije ću biti neusrana i debela, nego usrana i mršava. Ok, da, znam, većina lchf-ovaca je zgrožena ovom mojom izjavom. Baš si zamišljam neku revnu lchf-ovku kako s nevjericom čita ovaj tekst i pita se: „Pa što li je ovoj s bloga Zdravo i neukusno? Pa ona nije normalna, zašto ona ne želi biti usrana i mršava? Ja bih uvijek radije bila usrana i mršava, nego neusrana i debela.“  

Lchf-ovcima je to normalno.

Ako je to normalno, ja ne želim postati normalna.  
Pisala sam već, sigurno desetak puta da na tzv. nezdravoj hrani u kojoj sam uživala ovakvih problema imala nisam. Ni na un dijeti nisam imala ovakvih proljeva. 
Meni je u svemu tome najveći problem to što ja zaista uopće ne želim biti mršava, nego se patim s tim dijetama jer doktori smatraju da je gladovanje, joj pardooooooooooooooooooooooooooooooooooooon: zdrava prehrana, rješenje svih problema. Ja nisam neka (maloljetna?) balavica i ne želim da se doktorica opet dere na mene kad dođem na kontrolu pa očito na nekakvoj dijeti moram biti. Ali zašto da budem na lchf-u i imam proljev, ako mogu biti npr. na un dijeti na kojoj takvh problema nisam imala?

Hm, budući da lchf-ovci stalno bulazne o divotama i krasotama lchf-a, sigurno bi neki od njih rekli da taj moj proljev nije od lchf-a, nego od nečeg drugog. A od čega? Ja sam taj dan, a nekoliko tjedana prije toga (ne zaboravimo da sam se već jednom tako usrala, pardoooooooooooon ukakala, otkad sam na lchf-u jela samo ta lchf-ovska sranja. 

Baš me zanima, imaju li lchf-ovci ovakvih iskustava s proljevom? Kako ne bi narušili tu svetost, divnost, krasnost i supernost lchf-a, vjerojatno će reći da se to njima nikad nije dogodilo jer je lchf super i na njemu ne možeš imati proljev. Ili, mogli bi neki od njih, možda, priznati da se to s proljevom i njima događalo, ali tako glupi kao što jesu, oni bi tvrdili da je to normalno, da to njima ne predstavlja problem, nego zbog toga znaš da lchf djeluje, njima je proljev vjerojatno ko orgazmičko iskustvo…  
Očito je problem u meni, ja imam nizak stupanj tolerancije za te dijete koje izazivaju takav užasan proljev. Pretpostavljam da lchf-ovci imaju puno viši stupanj tolerancije, moguće da si sad neka lchf-ovka misli: Pa ja sam tijekom 10 godina na lchf-u svaki dan imala proljev i meni je to bilo odlično, a ova s bloga Zdravo i neukusno, posrala je gaće samo 2 puta u 10ak dana i već je odustala od te dijete, pa zašto, pa na lchf-u je baaaaaaaaaaaaaaaaš suuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuper! 

Kad sam se prvi put usrala, pardoooon ukakala (onda kad nisam stigla doma, od  kuhinje do zahoda), palo mi je na pamet: pa zar će se to češće događati? Tada (kao ni ovaj put), sljedeći dan ujutro nisam imala proljev, popodne sam išla nešto obavljati i palo mi je na pamet: da si stavim veliki uložak, za slučaj proljevne nezgode??? Odlučila sam da neću, jer, pa neću valjda sad stalno imati proljev(!?). I nisam tog dan imala proljev, niti sljedećih nekoliko dana, sve do ove nezgode, na dan kad sam išla u kino. Taj dan, u jutro, ja sam imala relativno normalnu stolicu. Pisala sam već da sam ja na lchf-u, ali i na onoj zdravoj prehrani kojom su me liječnici maltretirali imala, za moj pojam, neobičnu stolicu: kakala sam komadiće ko zec. Ali, to nije bio proljev.

Iako to stalno napominjem, opet ću:  na tzv. nezdravoj hrani i un dijeti – imala sam normalnu stolicu, u jednom komadu, bez proljeva, bez komadića, bez zatvora...  

Očito je da moje tijelo nipošto dobro ne reagira na zdravu prehranu i na lchf.

U ova dva slučaja kad sam imala spomenute nezgode s proljevom,  meni nije bilo ni muka niti zlo, niti mi se povraćalo, ni prije ni poslije nego što sam se pokakala. Ja nisam osjećala nikakve tegobe, ali sama činjenica da sam se dva puta usrala u gaće, ajme, meni je lchf-a dosta! Ja imam 37 godina, pa nisam malo dijete da serem, pardoooon kakam u gaće.  

Lchf mi je priskrbio da sam dva puta u 10ak dana morala prati svoju posranu odjeću. Smatram da sam mogla bez tog iskustva u životu.

Ok, lchf-ovcima su sve te nuspojave normalne, znam i da neke žene, neovisno o tome na kakvoj su dijeti, uzimaju laksative da bi bile mršave, druge jedu vatu i toaletni papir da im stvara osjećaj sitosti, a da se ne debljaju…

Danas je sve podređeno mršavosti. Ja pišem već više od 2 godine da ja ne želim biti mršava. Ja nisam imala problema sa svojih 114 kila. I dan danas ja ne shvaćam zašto su liječnici odlučni da me izgladnjuju tzv. zdravom dijetnom prehranom, a ne daju mi lijekove, danas je popularan taj stav da je gladovanje, pardooooooooooooon, zdrava hrana - lijek za sve.  Oni očekuju da ja i dalje mršavim i tako me „liječe“(???), pička im materina. 

Da, dobro, nisu me liječnici stavili na lchf prehranu, štoviše, medicina je protiv toga. Ja sam sama prešla na lchf jer sam na onoj liječničkoj zdravoj hrani stalno bila gladna, a lchf-ovski blogeri pišu da na lchf-u nikad nisi gladan, a mršaviš. Ja sam nasjela na to: mislila sam si, ako je to sve tak super kako lchf-ovci tvrde, onda ja neću biti gladna, a moji doktori će biti happy jer svejedno mršavim. Osim toga, budući da lchf-ovci tvrde da ta prehrana njima rješava kojekakve zdravstvene probleme, ako ću biti na tome, onda će možda i moji liječnički nalazi biti super.  

Naravno, ja nisam imala ama baš nikakvu namjeru reći liječnicima da nisam na njihovoj dijeti, nego da sam na lchf-u. Čak i da sam bila zadovoljna lchf-ovom, pred liječnicima bih tvrdila bih da sam na onoj liječničkoj zdravoj prehrani (liječnicima je najbolje ne spominjati te kojekakve današnje popularne dijete jer je njima samo njihova izgladnjivačka zdrava prehrana svetinja). Naravno, da im ni sad neću spominjati da sam bila na lchf-u. 

Sljedećih tjedana ionako neću biti ni na kakvoj dijeti, namjeravam uživati u tzv. nezdravoj hrani, ali morat ću opet na neku dijetu, budući da liječnici očekuju da smršavim do sljedeće kontrole. 

Ne znam na kojoj ću dijeti biti, no sigurna sam da to neće biti zdrava dijetna prehrana kojom me liječnici maltertiraju, neće to biti ni ovaj usrani lchf, a neće biti ni paleo. Paleo nisam nikad probala, ali po onome što sam pročitala, jako je sličan posranom lchf-u (zapravo je i još gori) tako da to ne dolazi u obzir. Niti raw nisam nikad probala, ali po onome što sam pročitala o tome: oduran je. 

Moram potražiti još neku dijetu na internetu.

Još nešto, vezano uz taj presuper lchf: kasni mi mjesečnica (ne, nisam trudna, sigurna sam). Na un dijeti i na onoj zdravoj prehrani kojom su me liječnici maltretirali, barem sam imala redovitu mjesečnicu. Ok, nisam ja nikad imala mjesečnicu po kojoj možeš sat riktati (kao što neke žene tvrde), kod mene je to uvijek bilo par dana amo-tamo. Ali sad, zadnju mjesečnicu imala sam prije 42 dana - meni to nije normalno (od toga sam zadnja 3 tjedna bila na lchf-u)! Pričekat ću još koji dan, ionako moram provjeriti radi li uopće moj ginekolog sad usred sezone godišnjih odmora ili tko ju mijenja i koje dane u tjednu...

No, dobro.

Svejedno sviđala se ja vama ili ne i sviđa li se vama što pišem ili ne, poučena ovim iskustvom, savjetujem svima koji su na lchf-u: kad idete od kuće, stavite si ili pelene za odrasle ili barem veliki uložak, nosite sa sobom rezervne gaće i rezervne hlače/suknju i obavezno, vlažne maramice te plastičnu vrećicu u koju ćete spremiti posranu odjeću - jer  se ovo može dogoditi i vama.

Možda su vam moji savjeti glupi, ali ja sam opisane situacije doživjela i voljela bih da sam na nekom lchf-ovskom blogu dobila spomenute upute o pelenama, ulošcima i rezervnoj odjeći. Na taj način bih nakon onog prvog iskustva (u kuhinji kod kuće), drugi put bih bila spremna, ali jebiga, lchf-ovcima je sve divno i krasno i od njih nećete dobiti pametan savjet. Koliko li ga samo pišu o tom prokletom lchf-u, a nigdje ništa pametno! 

Neću ni pomisliti što bih napravila da mi se to dogodilo na poslu (sreća da sam na godišnjem). Tamo u blizini nema dućana u kojem bih kupila gaće. I što bih onda? Onda bih morala otići ranije s posla i u tim posranim gaćama i hlačama išla bih kući i vozala se javnim prijevozom. A što bih rekla na poslu zašto moram ići ranije kući? Baš se zamišljam kako govorim šefici: Ja sam na onoj hvaljenoj lchf dijeti i sva sam se pokakala pa moram ići doma presvući se.  

Lchf?

Dakle, da rezimiramo (po stoti put): od siječnja 2016. do travnja 2018. bila sam na zdravoj dijetnoj prehrani kojom su me liječnici mrcvarili (pardooooon liječili). Tijekom tog vremena ja sam svaki tjedan imala barem jedan dan (a nekad i više dana) kad sam jela sve ono što ne smijem, tj. što su mi liječnici zabranili. Prošle godine uzela sam si oko 2 mjeseca godišnjeg odmora od jedenja zdrave hrane, tj. jela sam sve ono što mi je bilo zabranjeno na zdravoj prehrani.

Tijekom te 2 godine mrcvarenja na zdravoj hrani smršavila sam 40ak kila. Ja sam zadnji put na dijeti bila oko 2000. godine. Ni 2000. godine nisam bila mršava, tada sam imala 20ak kila viška i zaključila da mi je dosta dijeta i da ne želim biti mršava (meni to ne predstavlja ništa u životu, a ne vjerujem u one demagogije da zdrava hrana sve liječi) i sljedećih 16ak godina (od 2000. do 2016.) niti sam bila na dijeti, niti sam na dijetu pomišljala. U tih 16ak godina udebljala sam se 50ak kila i prihvatila sam sebe takvu kakva jesam.

Kad su me u siječnju 2016. liječnici počeli maltretirati dijetom, ja sam bila u šoku: ne daju mi nikakve lijekove, nego me izgladnjuju tom zdravom prehranom (meni pod terapija doslovno piše: dijeta). Tada mi je liječnica rekla da ću do kraja života trebati biti na toj zdravoj prehrani. Ja sam ju gledala ko da je mutava. Meni niti na kraj pameti nije bilo do kraja života budem na tome. Moj plan je bio: biti na toj zdravoj hrano dok dođem na tu neku težinu koju oni hoće da imam, a onda ću se vratiti svojim prehrambenim navikama, tj. kombinirat ću mjesece kad ću jesti ono što volim (tj. nezdravo i debljat ću se) i mjesece kad ću biti na toj zdravoj hrani kako bih koliko-toliko bila barem blizu te neke težine koju liječnici hoće da imam.

U te 2 godine smršavila sam 40ak kila, ali ja još uvijek nisam došla na tu težinu koju liječnici hoće da imam. Oni očekuju da i dalje budem na zdravoj hrani i da mršavim. Meni je već pun ku… (ajde, nek bude kufer) te zdrave hrane, ja nikad nisam voljela takvu hranu i zaista mi se gadi. Boli me činjenica da sam 2 godine života potrošila na tu dijetu, pardooooooon, znam da se to danas ne zove dijeta, nego zdrava prehrana (meni to nije jasno, ali danas je seksi kad se kaže zdrava prehrana, a ne dijeta).

Jednostavno više nemam snage biti na toj zdravoj hrani. Zato sam u travnju 2018. odustala od zdrave hrane i prešla na tzv. Un dijetu.

Nakon 2 godine na dijeti, meni je zaista teško mršavjeti. Zadnjih nekoliko mjeseci na zdravoj hrani te zadnja 2 mjeseca na un dijeti mršavila sam oko pola kile tjedno. S obzirom na to da se odričem svega što volim, te jedem minijaturne porcijice i stalno sam gladna... - pola kile tjedno je jako malo.

Priznajem, nasjela sam na ona obećanja da na lchf dijeti „nikad nisi gladan“. I tako sam ja danas već(!)  osmi dan na tome. Osjećam se preveslano, jer kad na internetu čitam iskustva ljudi s tom dijetom, svi tvrde da mršave barem 5 kila u 1-2 tjedna. Ja sam u 7 dana smršavila pola kile. Nisam oduševljena. Ta dijeta je katastrofalna. Neću sad ovdje pisati kako to funkcionira jer ono što sam ja saznala o toj dijeti, preuzela sam s drugih web stranica (guglajte ako vas zanima).

Na toj dijeti je zaista teško. To je gore od zdrave hrane na kojoj sam bila 2 godine. Što se tiče ovoga da na tom lchf-u nitko nikada nije gladan… da, ja jedem kad sam gladna, a gladna sam stalno (očito sam zato smršavila samo pola kile u 7 dana).  

Neki pišu da na tom lchf-u imaju 2-3 obroka dnevno. WTF? Ne znam kako oni to uspiju. Ja ih imam 5-6. Na hrpetini web stranica o lchf-u piše da, ako osjetiš glad – pij vodu. A jebala te voda. Ja nisam žedna, nego sam gladna i meni u tom slučaju pijenje vode ne pomaže (svaka čast svima vama, kojima voda daje osjećaj sitosti).

Osim gladi, imam i druge nuspojave: ja sam non stop pospana! Dobro da sam sad na godišnjem, jer inače ne bih mogla eksperimentirati s tom dijetom. Prekjučer sam oko 18 sati legla na kauč i htjela sam pričekati par minuta da sunce još male zađe kako bih išla nešto raditi u vrt. Ja sam zaspala ko zaklana: probudila sam u 23 sata!!! Uopće nemam ni dojam ni sjećanje da sam se budila u tom razdoblju od 18 do 23. A kad sam se probudila nisam se osjećala odmoreno. Jedva sam se prisilila da još 10ak minuta nešto po kući napravim i odvukla sam se u sobu i bacila na krevet bez presvlačenja i pranja zubi i spavala sam do 8 sati drugo jutro. I kad sam se u jutro probudila: opet sam bila umorna! Ja na toj dijeti imam potrebu spavati  više od 10 sati dnevno. Neki dan sam si navinula sat da zvoni u 6:30 (a tu večer kad sam si nariktala budilicu, legla sam već u 22 sata jer sam opet bila umorna). Drugi dan, u 6:30 zvoni budilica, a ja imam osjećaj kao da sam spavala 5 minuta. Jedva sam se dovukla u kupaonu, umila sam se hladnom vodom valjda 3 puta, i nikako da se razbudim. Zadnjih 7 dana sam ko usporeni film. Doduše, i na onoj famoznoj zdravoj prehrani ja sam non stop bila umorna i iscrpljena, ali ne baš ovako. Da idem na posao, ja nikako ne bih funkcionirala na tom lchf-u.

Na hrpi tih stranica o toj dijeti piše da je potrebno da se organizam prilagodi.  Ok, ali da ja spavam 10 sati dnevno (dobro da sam na godišnjem!) i da sam opet umorna???? To je normalno???

I još nešto. Pisala sam da sam bila „zaboravljiva“ na zdravoj prehrani. Na un dijeti nisam imala takvih problema, ali na lchf-u ih opet imam. Mozak kao da mi uopće ne radi. Osim što zaboravljam stvari (skoro sam zaboravila torbu na autobusnoj stanici!), ne mogu se koncentrirati, misli su mi totalno raspršene. Dobro da sam krenula u to sad kad sam na godišnjem, jer da radim i da moram misliti na sve ono na što inače moram na poslu misliti, pa ja bih ovakva umorna, pospana i dekoncentrirana u tjedan dana sigurno bila nešto tako zasrala na poslu da bih dobila otkaz.

Imam problema i s probavom (stolica mi je u kuglicama kao kod zeca). Isti takav problem imala sam i na zdravoj prehrani. Na un dijeti nisam  imala taj problem. 

Ali dobro, baš da vidim hoće li se stanje popraviti. Ako vam je čudno što sam ja na lchf-u, a ne sviđa mi se - što da vam kažem? To je dijeta. Ne očekujem da će se meni dijeta sviđati (znaaaaaam da neki tvrde da je to stil života, ok, znam da ima bolesnih ljudi). 

Meni se zdrava hrana (ona kakvom su me liječnici maltretirali, pardoooon: liječili) nikad nije sviđala. I prije nego su me liječnici 2016. počeli liječiti zdravom prehranom, ja sam posljednjih 20ak godina povremeno eksperimentirala s tim i probala jesti neke stvari - zaključila sam da mi se zdrava hrana gadi. Sjećam se da su mi prijašnjih godina (prije nego sam 2 godine provela na zdravoj hrani), neki predbacivali kako mogu govoriti negativno o zdravoj hrani, a nisam probala biti na tome. 
Ok, primjedba je na mjestu. Ali sad, nakon što su me više od 2 godine liječnici maltretirali (pardooooon, liječili zdravom hranom) smatram da itekako imam pravo govoriti o tome. 

Činjenica je da se meni lchf ne sviđa i o tome sam pisala. Budući da sam uvijek voljela kuhati i peći kolače, općenito eksperimentirati u kuhinji, tjekom zadnjih 5-6 godina bila sam isprobala neke lchf recepte i bila sam zgrožena takvom hranom (nisam mogla vjerovati da ljudi to stvrano jedu). Ali, budući da nisam bila na toj dijeti, nego sam samo isprobala pokoji recept - opet će neki reći da nemam pravo negativno govoriti o tome. Sad ću baš namjerno biti na lchf-u (par tjedana?) i opisati to iskustvo. 

Za sada, s obzirom na iskustva u ovih 7 dana: pospanost, zaboravljivost, probleme s probavom, odricanje od ukusne hrane kakvu volim (hrpetina stvari je na tome zabranjena!!!) i izgubljenih pola kile: lchf je oduran.  

Slika je preuzeta s interneta. 

Divoooooooote i krasooooooote

Svi stalno slušamo (htjeli to ili ne) na televiziji, na radiju, naravno, možemo pročitati i u časopisima, na internetu…  kako zdravožderi uporno trkeljaju kakve su im se sve divote i krasote dogodile kad su prešli na zdravu prehranu.

Ja sam od siječnja 2016. do travnja 2018. bila na toj dijeti, jooooooooooooooooooooooooj, neeeeee, pardooooooooooooooooooooon, ne na dijeti, nego zdravoj prehrani!!! Ja nikako  da zapamtim, da to nije  dijeta, nego zdrava prehrana,  jebo mene glupu. No dobro, tada sam se odricala sve one tzv. nezdrave hrane koju obožavam i volim i koja mi je falila svaki dan.

Osim što sam glupa pa nisam svladala terminologiju, ja nikako da uvidim sve te divne i krasne divote i krasote u svom životu uslijed te zdrave hrane: svaki dan sam se odricala ukusne hrane koju želim jesti, koje sam željna i koja mi fali, rasplakala sam se zbog bilo kakve sitnice, uzimala sam sredstva za smirenje kako bih izdržala dan na toj dijeti (pardooooooooooooooooooooooooooooooooooooooon, zdravoj hrani), išla sam u psihološko savjetovalište, odrekla sam se druženja prijateljima i obitelji jer ja ne mogu gledati kako oni jedu svu onu ukusnu hranu koju ja želim jesti, a ne smijem (činjenica je da moji prijatelji i obitelj jedu ukusnu hranu i jebe ime se živio za zdravu hranu, a meni ne pada na pamet da im namećem tu dijetu (pardoooooooooooooooooooooooon, zdravu hranu koja se i meni samoj gadi).

Gdje su te sve jebene, proklete divote i krasote koje nastaju uslijed jedenja zdrave hrane?????????????????????????????????????????????????????????????

Čitam kako neka zdravožderka tvrdi da se njoj „sve posložilo u životu i na poslu i u ljubavi, i u obitelji… kad se počela zdravo hraniti“. A pička ti materina, gadna, odurna, usrana zdravožderska! Kak,  gdi, što - ne kužim, kak je tebi to jedenje zdrave usrane, gadne, proklete, odurne, ogavne, proklete zdrave hrane za svaki obrok, svakog bogovjetnog dana omogućilo da ti je tako diiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiivno i kraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaasno u životu ??????????????????????????????????????????????????????????????????????????
??????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????

Ja zaista ne razumijem zdravoždere. I još uz sva ta zdravožderska sranja neka zdravožderka tvrdi da je ona na zdravoj hranici kako bi „imala energije da citav i cjelcat bogovjetni dan obavlja sve svoje obaveze i duznosti“ (zamislite si da ovo pod navodnicima govorim kreveljavim, dječjim glasićem; u pismenoj komunikaciji gubi se puno toga što je prisutno u verbalnoj komunikaciji).

Čitav dan na zdravoj hrani i uspješno obavlja sve svoje obaveze? A jebote glupu. Tu je svaki komentar suvišan.

Od travnja 2018. ja sam na un dijeti. To je isto dijeta. A što da kažem? I na tome je teško. Ne mogu jesti sve što želim, odričem se onoga što volim. Neki će sad reći da to nije zdrava dijeta, za razliku od one zdrave dijete, pardoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooon, to uopće nije dijeta, nego je  zdrava prehrana koja uopće nije dijeta – to je stil života. A jebao vas sve takav stil života.

Iako više nisam na toj zdravoj dijeti, pardooooooooooooooooooon (jebo me glupu – nikako da zapamtim da to nije dijeta), fascinantno mi je kako ti zdravožderi seru o tim divotama zdrave prehrane. Ja sam se 2 godine mrcvarila na toj zdravoj hrani kojom su me liječnici maltretirali (pardoooooooooooooooooooooon, "njima je u interesu moje  zdravlje, pa me nisu maltretirali, nego liječili“ – ovdje si također zamislite da govorim kreveljavim, dječjim glasićem ). 
I onda, gdje su  sve te jebene divote i krasote koje sam  ja trebala doživjeti uslijed toga što sam 2 godine jela sva ta zdrava, usrana, ogavna, odurna, prokleta, gadna  sranja  koja mi se gade?

Najbolji su mi zdravožderi koji kažu da se oni ne odriču nezdrave hrane, nego oni nezdravu hranu ne žele jesti jer je nezdrava; a kad nešto ne želiš jesti, to onda nije odricanje. A jebo svako osobu koja ne želi jesti nezdravu hranu jer je nezdrava.

Ja uistinu svaki dan želim jesti svu onu ukusnu, prefinu, tzv. nezdravu hranu koju volim i koja mi fali. Ja ne želim biti mršava. Meni to nikad nije bio cilj u životu. Zašto ja ne bih imala 120 kila? Meni to ne smeta. A vama, kojima smetaju moje kile, predlažem da odete psihijatru da vas uputi u to kako da debele ljude prihvatite kao ljudska bića. 
S obzirom na 2 godine jedenja hrane uvjerila sam se da od zdrave hrane nećete imati energije da cijeli dan obavljate sve svoje obaveze. Kod zdravoždera je to očito na psihičkoj bazi, oni sebe metodom sugestije(?), samohipnoze(?) uvjere da imaju energije od zdrava hrane, zato onda tvrde da im je zdrava hrana promijenila život (kod mene to ne funkcionira: kod mene sugestija ne pali, a ne znam se ni samohipnotizirati pa meni zdrava hrana nije donijela diiiiiiiiiiiiiiiiivan i kraaaaaaaaaaaasan život). 

A tek ona trkeljanja da zdrava prehrana sve liječi? Ajme. Pa dajte ljudi, zar ste stvarno tako glupi??? Ok, da, time nas se danas sve hrani: samo jedite zdravo i bit ćete zdravi; nemojte se obazirati na npr. genetiku, ni onečišćenje itd., zdrava prehrana sve to rješava.
Hm, zašto se onda uporno, desetljećima, traži lijek protiv raka, AIDS-a itd. ak zdrava hrana sve liječi???

Ja nisam glupa.

Da, kažem da nisam glupa, a onda se sjetim da sam 2 godine života potratila na zdravoj prehrani. Ajme, jebo mene glupu. Ja zaista ne razumijem zašto meni liječnici ne daju lijekove, nego me izgladnjuju, pardooooooooooooooooooooooooooooooooooooon „liječe“ zdravom prehranom, imam dojam kao da me liječe alternativnom medicinom.

Ja bih i sad trebala biti na toj zdravoj prehrani, jer oni mene i dalje liječe time, očekuju da i dalje mršavim. No, budući da više ne mogu ni vidjeti ta zdrava, odurna, prokleta, gadna, usrana zdrava sranja koja bih trebala jesti, ne jedem ih. Kao što sam već rekla, sad sam na un dijeti.  I sad se patim na tome. A zašto ja moram biti mršava? Zašto ne smijem biti sretna debela - sa 120 kila,  ili opsegom struka 120 cm ili konfekcijskim brojem xxxxxl? Nije nam cilj svima biti mršav, ja ne želim biti manekenka. 

A vi svi koji serete o divooooooooooootama i krasoooooooooooooootama zdrave hrane te o tome da zdrava hrana sve liječi: idite svi lijepo u pičku materinu. 

Slika je preuzeta s interneta. 

Pekarski proizvodi - napoj za svinje

Zaista mi fali ukusna hrana (tzv. nezdrava). Mene su od siječnja 2016. do travnja 2018. liječnici „liječili“(???) tzv. zdravom prehranom (svakome tko ima mozga jasno je da je to dijeta). U travnju 2018. sama sam odustala od te dijete. Sad sam na un dijeti. Ni na jednoj dijeti nije lako jer kako god se to zvalo, to je jednostavno: dijeta.

Zaista mi fali sva ona nezdrava hrana koju volim. Meni uopće ne smeta što je ta hrana koju volim - nezdrava, meni je jedino važno da je hrana ukusna (a nezdrava hrana zaista jest ukusna!).

Pisala sam već da živim na selendri. Moji uzgajaju svinje (za svoje potrebe, ne za prodaju). Kao dio hrane za te svinje u pekarama se može kupiti stari kruh (tj. svi pekarski proizvodi kojima je  istekao rok trajanja). Za par kuna dobijete punu ogromnu vreću starog kruha, peciva, kolača… (najčešće od prethodnog dana, ili eventualno staro 2-3 dana).  

Neki dan su moji kupili par vreća tog starog kruha za svinje. Ajme. Kako je to fino mirisalo! Osim kruha, pogača, peciva… bilo je tu sendviča s pohanim sirom, pohanom piletinom, hamburgera, kojekakvih vrsta pizza, sirnica, povrtnih pita (meni je to ličilo na nekakav quiche)… Ajme, kako je to mene privlačilo. Mama je dala mačkama (pohanog) mesa iz sendviča i s pizza, ali njezine mačke su razmažene i one to nisu htjele jesti(!) – ali ja bih bila to tako rado jela. Nikad prije (moji to već godinama kupuju kao hranu svinjama) nisam maštala o tome da bih jela te stare pekarske proizvode (zapravo: napoj za svinje) - mene su dvije odurne, duge i preduge godine zdrave prehrane dovele do toga da sam tako željna sve te hrane koju ne smijem jesti. Ni sad, na un dijeti ne smijem jesti što hoću. Ne smijem jesti sendvič od pohanog sira (na proteinski dan smijem jesti ili sir ili jaja, ali nikako i jedno i drugo i to nikako pohano); ista stvar je i sa sendvičem od pohane piletine. Ne smijem jesti ni pizzu (na ugljikohidratni dan smijem jesti tijesto, ali ne smijem jesti sir ili meso na pizzi, ni pohani sir ili sirnicu itd.). A ja sam svega toga tako željna. Zaista čeznem za svim tim ukusnim pekarskim proizvodima. Ovaj put sam izdržala. No, što će biti ubuduće? Hoću li sljedeći put izdržati ili ću se baciti na tu vreću sa starim kruhom?

Znam da je nekima blesavo ovo što pišem. Većina sigurno misli da nisam normalna (a daaa, zdravožderi su normalni???), da trkeljam o tome da bih jela pekarske proizvode koji su zapravo napoj za svinje itd. Što da kažem? Takav način razmišljanja kod mene je posljedica jedenja zdrave hrane. 2 godine zdrave prehrane dovele su me do toga da me napoj za svinje privlači: sve je ukusnije od zdrave hrane. Opet napominjem da si ja nisam izabrala tu zdravu prehranu: meni su to liječnici nametnuli – ja se NIKAD  nisam željela zdravo hraniti niti sam zadnjih 16ak godina poželjela biti mršava (prije nego su me liječnici u siječnju 2016. počeli mrcvariti tom zdravom prehranom, ja prethodnih 16 godina na dijeti nisam bila niti sam na dijetu  pomišljala, tijekom tih 16ak godina udebljala sam se oko 50 kila i ja s tim nisam imala problema!).

Fali mi sva ona ukusna hrana, željna sam je i čeznem za njom. Ne razumijem zašto sam ovako kažnjena. Zašto ne smijem uživati u životu i jesti ono što volim? Toliki ljudi se nezdravo hrane i njih liječnici ne tjeraju na dijetu. Zašto baš ja? Zdrava hrana na mene djeluje tako da želim jesti napoj za svinje pun onih finih  pekarskih divotica.

Slika je preuzeta s interneta. 

Kamo ovaj svijet ide?

Zaista ne razumijem ljude koji su dobrovoljno na zdravoj prehrani ili na dijeti. Tu rečenicu (i njezine varijacije) napisala sam već pedesetak puta. Ok, meni je jasno da danas liječnici sve liječe dijetama, pardooooooooooon: zdravom prehranom. Dakle, puno ljudi je na tome zato što ih liječnici maltretiraju time (i ja sam jedna od tih na kojoj se liječnici iživljavaju zdravom dijetnom prehranom pa znam o čemu govorim). No, postoje hrpe ljudi koje nisu liječnici stavili na dijetu ili zdravu hranu, nego: oni su sebe sami stavili na tu prehranu!

Oni sebi pjevuše: Na dijetu, na dijetu, na dijetu, 

                          noga vre sama beži, 

                          poglej me, poglej me, 

                          kak sem mršav(a) od lepe zdrave                    

                          hrane naše koja nam tu leži. 

Ne mogu razumjeti da bi netko sam sebi nametnuo zdravu hranu. Najbolje mi je kad takvi tvrde da to njima nije dijeta, nego stil života i njima je taj način prehrane postao sastavni dio života, štoviše, oni  više ne mogu zamisliti svoj život bez te zdrave prehrane.

Ajme.

Mene su liječnici više od 2 godine liječili(???) tom tzv. zdravom prehranom. Nakon više od 2 godine, meni je to i dalje: dijeta kojom me liječnici maltretiraju. Ne, nije mi to postao stil života i da, itekako mogu zamisliti život bez toga. Kao što sam već pisala, od travnja ove godine (2018.) nisam više na toj zdravoj dijetnoj hrani. To je bila moja odluka. Sad sam na un dijeti. Da, un dijetu sam si sama izabrala (ja ne bih bila uopće na dijeti, ali liječnici očekuju da i dalje mršavim). Ne, nije ni na tome super (to je dijeta, kako na ikojoj dijeti može biti dobro???).

Dakle, činjenica je da sam ja već više od 2 godine na dijeti (svejedno jel se to zove zdrava prehrana, un dijeta itd. – to je sve dijeta!). Život mi je postao muka. Kad su me u siječnju 2016. stavili na tu zdravu dijetnu prehranu, ja sam bila u šoku, nisam mogla vjerovati da se liječnici tako smiju iživljavati na meni. Ja sam zadnji put bila na dijeti prije 16 godina. Tada sam shvatila da ne želim provesti život na dijeti te sljedećih 16 godina na dijetu nisam ni pomišljala. Tijekom tih 16 godina udebljala sam se 50ak kila i prihvatila sam sebe takvu kakva jesam.

Ok, da, znam da se smatra normalnim stalno biti na dijeti. Ima u mojoj okolini žena koje su non stop na kojekakvim dijetama i da njih se smatra normalnima, a mene, koja 16 godina nisam bila na dijeti, mene se smatra nenormalnom. To je stvarno žalosno. Kamo ovaj svijet ide?

Tijekom tih 16 godina dok nisam bila na dijetama, nisam bila kompetentna pisati o životu na zdravoj hrani. No, budući da su mene liječnici liječili(???) time i kako već rekoh, budući da sam više od 2 godine bila na zdravoj prehrani - itekako znam o čemu govorim. Život na zdravoj hrani je čisti horor.

Zaista ne razumijem što se meni u te 2 godine muke, patnje, bola i odricanja trebalo svidjeti u toj zdravoj hrani. Ne mogu shvatiti zašto si drugi dobrovoljno sami nameću tu prehranu. Zašto se tako iživljavaju sami na sebi? Ok, to je njihovo pravo.

Ja samu sebe nikad ne bih tako maltretirala i mrcvarila (zato 16 godina nisam bila na dijeti).

No, sad kad sam, po želji liječnika, na dijeti (svejedno kojoj), zanima me, gdje je tome kraj??? Ok, da, rekli su mi liječnici prije 2 godine da ću do kraja života trebati biti na dijeti, pardooooooooooooooooooooon: na zdravoj prehrani. Znam da svima bolje zvuči kad se kaže zdrava prehrana, a ne dijeta.  No, onima koji imaju mozga savršeno je jesno da je zdrava prehrana = dijeta. 

Zar se od mene stvarno očekuje da do kraja života patim na dijeti (svejedno jel se to zove zdrava hrana, un ili nešto treće)???

Slika preuzeta s interneta. 

I dalje na un dijeti...

I dalje sam na un dijeti. Ne znam što bih pisala o tome. To je dijeta, kao i tzv. zdrava prehrana, ali na un dijeti barem jedan dan smijem jesti bijeli kruh, bijelu tjesteninu, kolače itd.   

Čitala sam neki dan, negdje, na nekom portalu, kako je Britancima Jamie Oliver dojadio sa svojim zdravožderskim sranjima. Pod njegovim utjecajem uveden je porez na neka pića koja sadrže šećer, čime ljudi nisu oduševljeni. On bi još maknuo i likove iz crtića s pahuljica i zabranio sve što se smatra nezdravim itd.  Srećom ima normalnih ljudi koji žele uživati u ukusnoj tzv. nezdravoj hrani  pa im njegova zdravožderska sranja idu na živce.

Meni ti ljudi poput Olivera nisu jasni. Ok, ti ne želiš jesti ukusnu hranu jer je nezdrava – dobro, nemoj ti to jesti, ali nemoj maltretirati druge svojim stavovima i nametati im  svoj način prehrane.

Mršavost, zdravožderstvo, zaboravljivost, ...

Nije mi jasno kako se ja dam uvući u ta neka „natezanja“ po internetu. Kažem sama sebi da neću više, a onda se opet nekako nađem u situaciji da se bakčam s kojekakvim osobama i za to sam si sama kriva. Prije, valjda, mjesec dana napisala sam ispod jednog zdravožderskog teksta na jednoj web stranici komentar koji se, naravno, zdravožderima ne sviđa. Ne posjećujem tu stranicu redovito, dok sam bila na zdravoj prehrani (kojom su me liječnici maltretirali), svakih par tjedana zalutala sam tamo guglajući recepte za zdravu hranu (koji mi se ne sviđaju). No, do recepta se treba probiti kroz kojekakve tekstove zbog kojih se meni kosa diže na glavi. 

Neki dan prijateljica mi je poslala link na tekst u kojem neka osoba komentira moj komentar - na spomenuti zdrvožderski tekst. Ja sama nisam skužila taj tekst, jer kako rekoh, nisam redovito na toj stranici, ispričavam se što ga nisam vidjela. No, kad mi je prijateljica rekla za tekst, pročitala sam ga. I  sad sam se ja opet dala uvući u to sve i napisala sam komentar na tekst toj osobi kojoj se ne sviđa što sam ja napisala u komentaru na onaj prvi tekst. Zašto se ja dam uvući u to?

Spomenuta zdravožderka u tom tekstu, inspiraranom mojim komentarom pod drugim zdravožderskim tekstom, baja o divotama i krasotama zdrave hrane/zdravog života itd. Ja sam njoj lijepo opisala svoje dvogodišnje iskustvo s paklom zdrave prehrane. Ne znam što bih još mogla dodati.

Pisala sam da sam odustala od zdrave hrane. Napisala sam da mi je dosta. Naravno, stvarno mi je bilo dosta jedenja te zdrave, usrane, gadne, proklete, ogavne zdrave hrane koja m i se gadi i odricanja od ukusne tzv. nezdrave hrane kakvu volim, želim i za kojom žudim. Ali, nisam nikad napisala što me točno potaknulo da stvarno raskrstim sa zdravom prehranom. Moram priznati da nisam napisala što mi se dogodilo jer me sram. Ne, nije me sram što sam odustala od zdrave hrane (drago mi je što sam se izvukla iz tog pakla)! Sram me nekih događaja koji su mi se dogodili dok sam bila na zdravoj hrani. Nisam nikome to spominjala, ali sad ću to napisati. Imala sam tijekom protekle 2 godine nekoliko sličnih iskustava, zadnji takav događaj bio je kap koja je prelila čašu.

Prije 2 mjeseca, po završetku radnog vremena, zaključala sam ormar, uzela torbu, pozdravila portira, izašla iz zgrade, uputila se na autobusnu stanicu, ušla u autobus i došla autobusom do mjesta gdje presjedam na drugi autobus koji me vozi do mjesta stanovanja. I onda sam ustanovila da sam ostavila neke stvari na poslu. Ajme. Nisam ušla u autobus koji vozi u smjeru kuće, nego sam tu čekala sat vremena da opet dođe autobus koji će me odvesti natrag do mjesta gdje radim, kako bih uzela stvari.

Na poslu sam onda uzela stvari. Budući da autobus, koji me doveze do mjesta gdje presjedam na autobus koji me vozi do mjesta stanovanja, vozi svakih sat vremena, tih sat vremena provela sam besposleno sjedeći u zgradi (zapravo, tih sat vremena provela sam cmizdreći u zahodu).

Kad sam onda došla na mjesto gdje presjedam na bus koji me vozi do mjesta stanovanja, opet sam čekala sat vremena autobus (takav je vozni red). Znam da bi zdravožderske taj cijeli put amo-tamo prošle za ukupno 5 min. džogirajući i dobro, neka, to je ok, ja im ne zavidim na tome. Joj da, one su zdravožderke, a zdravožderima je sve divno i krasno, pa one ne bi uopće zaboravile stvari na poslu. Hm, pa ja sam u to vrijeme već/samo 2 godine bila na zdravoj hrani i eto, zaboravljala sam stvari. Ja sam 3 sata kasnije došla kući, zato što sam se vraćala na posao po stvari. A zašto sam ja zaboravila te stvari na poslu iako već 2 godine jedem tu kraaaaaaaaaaaaaaaaaaaasnu zdravu hranu koja je svima kraaaaaaaasna i svima je sve super uslijed jedenja te kraaaaaaaaaaaaaasne zdrave hrane?

Činjenica je da sam ja tijekom 2 godine na zdravoj prehrani stalno bila živčana, rastresena, umorna, nisam se mogla koncentrirati, rasplakala bih se zbog bilokakve sitnice…  uzimala sam sredstava za smirenje, išla sam psihijatru i u psihološko savjetovalište (dok sam imala novaca)… Nisam uspjela shvatiti zašto sam ja tako kažnjena, zašto se moram odreći ukusne hrane i uživanja u onome što volim. Ni dan danas ne shvaćam zašto su liječnici to očekivali od mene; milijuni (milijarde?) ljudi diljem svijeta jedu tzv. nezdravu hranu za svaki obrok pa njih liječnici ne liječe tzv. zdravom prehranom.

Nisam zbog tog svog psihičkog stanja hodala oko doktora pa mi nitko nije dijagnosticirao depresiju, ali, prema onome što sam čitala o tome, u te 2 godine ili sam bila blizu depresije ili sam imala neki blaži oblik depresije. Nije čudo da sam, tako jadna, kakva sam bila, zaboravljala stvari. Isto tako, činjenica je, da ja na tzv. nezdravoj prehrani  (po kojoj svi pljuju) dok sam imala 114 kila nikad nisam bila tako jadna kao na toj zdravoj prehrani, nisam bila deprimirana zbog toga koliko kila imam ili kako izgledam i nisam zaboravljala stvari na poslu!!!

Sljedeći primjer…

Prije oko 2 mjeseca, krenula sam od kuće dovoljno rano, kako bih na posao došla sat vremena ranije da napravim što trebam. Došavši na autobusnu stanicu zaključila sam da su mi ključevi od ormara ostali doma. A ormaru je ono sve što mi treba za posao!!! Vratila sam se kući po ključeve, naravno da se nisam stigla vratiti na autobusnu stanicu na vrijeme. Išla sam na sljedeći autobus, sat vremena kasnije i nisam došla sat vremena ranije na posao i nisam napravila što sam trebala.

Ima još primjera…

Prije nekoliko mjeseci (3-4?) na kraju radnog vremena, zaključala sam ormar, spremila ključeve u torbu, uzela stvari, pozdravila portira na izlazu iz zgrade i uputila se na autobusnu stanicu. Autobus je već bio na stanici. Došla sam do autobusa i htjela sam izvaditi  pokaz iz torbe i ustanovila sam: da nemam torbu na ramenu. Imala sam samo platnenu torbu u ruci, pa gdje mi je torba???? Premrla sam od straha. Izbezumljeno sam se vratila u zgradu, tražeći torbu. Srećom, našla sam ju! Na stolcu, na očigled svima, da je barem bila zaključana u ormar, ali ne, ja sam ju ostavila na stolcu, a u njoj su mi i novčanik sa svim dokumentima i ključevi i mobitel  itd., ali srećom, ništa nije ukradeno.  Naravno da je autobus otišao, pa sam ostala u zgradi još sat vremena – jer sljedeći autobus ide za sat vremena (tih sat vremena opet sam cmizdrila u zahodu).

Mogla bih nabrojiti još nekoliko sličnih primjera, ali smatram da je i ovo dovoljno. 

Možete reći što god hoćete, ali dok sam jela tzv. nezdravu hranu i uživala u životu, dok sam imala 114 kila, nikad nisam bila tako nesretna, jadna,  rastresena,  zaboravljiva, nikad se nisam osjećala tako usrano… kao na toj glorificiranoj zdravoj prehrani. Na bi me trebalo biti sram te zaboravljivosti jer si ja nisam sama nametnula zdravu hranu, ali ipak bi me bilo sram ljudima koji me poznaju nabrojiti koliko sam puta išla amo tamo na posao i s posla zbog zaboravljivosti. Vjerovali vi svi ili ne, prije te zdrave prehrane meni se nikad nije dogodilo da sam nešto ostavila na poslu ili doma i onda išla nekoliko puta amo-tamo. Naravno, dogodilo se, i dok sam bila na tzv. nezdravoj hrani, da sam ostavila neki papir, dokument itd. doma ili na poslu, ali nikad nisam zaboravila sve stvari, torbu s novčanikom i dokumentima, ključeve itd. 

Zato sam se zapitala: kako da riješim taj problem?  Za moju zaboravljivost kriva je rastresenost, umor, živčanost, nemogućnost koncentracije, bezvoljnost... - a sve to uzrokovano je zdravom prehranom koju su mi doktori nametnuli, a koja mi je odurna i koja mi se gadi. Kako bih normalno funkcionirala, odlučila sam prekinuti s tom zdravom prehranom kojom su me mrcvarili više od 2 godine.

Naravno, liječnici i dalje očekuju da mršavim jer su mi to propisali kao terapiju. Kako već rekoh, nema šanse da budem na zdravoj prehrani, nego sad tražim neku klasičnu dijetu.

Zadnjih mjesec dana, dok tražim dijetu na kojoj ću biti (to sigurno neće biti tzv. zdrava hrana kojom su me liječnici mrcvarili) sam na tzv. un dijeti. Nije na tome jednostavno, ali barem ne živčanim toliko, ne zaboravljam stvari i ne idem nekoliko  puta dnevno na posao i s posla.

U spomenutom tekstu koji se referira na moj komentar sve se svodi na to da toj zdravožderki imponira kad joj drugi laskaju: ona ima tanak struk, ona ide na posao i s posla pješice, štedi električnu  energiju ne koristeći lift, ona ima 33, a izgleda kao da ima 20 godina, itd. Ja ne patim za tim da mi netko laska zbog toga. Što ja imam od toga da mi netko kaže da štedim električnu energiju? Ili da mi netko kaže da imam tanak struk? Stvarno ne kužim, zašto bih ja trebala imati tanak struk i onda da mi netko kaže da imam tanak struk – onda bih se trebala rastopiti od divote i krasote. Kak, zašto, zbog čega? Fakat ne kužim. Zašto bi žena od 33 godine uopće trebala izgledati kao da ima 20? To fakat, zaista apsolutno ne shvaćam. Ne znam u kakvoj sam ja tanguziji odrastala i odgajana, mene su naučili da kad imaš 20 godina, izgledaš na jedan način, kad imaš 30 izgledaš, drugačije itd. I u čemu je problem? Iako, uslijed tog dvogodišnjeg gladovanja na zdravoj hrani, ja sad s 37 godina, imam manje kila nego što sam imala kad sam imala 20 godina. No, meni to ne predstavlja apsolutni nikakvo zadovoljstvo niti sreću (a trebalo bi???).  Za koju godinu imat ću 40 godina, ja izgledam kao da imam 40ak godina. U čemu je tu problem? Zašto ne smijem tako izgledati? Po onoj zdravožderkinoj logici da ona s 33 izgleda kao da joj je 20, ja bih onda valjda sad s 37 trebala izgledati kao da imam 24??? A dobro, u mojoj široj i užoj obitelji očito su sve žene glupe i nenormalne: moja baka je s 80 izgledala kao da ima 80 (a jebiga, kak ona nije znala da s 80 mora izgleda ko da ima 67?). Moja mama sad ima 62 i tako izgleda, a kak ona ne zna da mora izgledati kao da ima 49???

Ja sam se zbog načina na koji su me liječnici maltretirali, pardoooooooooon, liječili  više od 2 godine,  odrekla života kakav volim i hrane kakvu volim. I što sad s tim? Ja nisam zbog toga sretnija u životu, na poslu, nemam veću plaću/više novaca, a niti sam sretnija u ljubavi. Hrpetine ljudi tvrde da, kad su smršavili -  život im se iz temelja promijenio, sve im se posložilo i na poslu i privatno, u obitelji, ljubavi, sve je odmah bilo super! Blago onima kojima je mršavost donijela dobar i dobro plaćen posao ili sreću u ljubavi. A gdje svi vi, nakon što ste uslijed zdravožderstva smršavili – sad radite, kad vam je svima tako super na poslu? Kakvi su to poslovi koje ste vi počeli dobivati otkad ste smršavili? Jeste li svi postali manekeni/manekenke, porno zvijezde???  I usput ste se još i zaljubili u druge manekene/manekenke i porno zvijezde s kojima, pretpostavljam, radite, a i oni su se, naravno, zaljubili u vas, i sad vam se i u ljubavi sve posložilo.  

Ajme.

Naravno, dok sam bila tinejdžerka htjela sam biti mršava jer su sve cure bile mršave i svi časopisi, filmovi … poručivali su da moram biti mršava. Nakon što sam nadrasla tinejdžerstvo, ja nikad više nisam poželjela ići na dijetu, vježbati, biti mršava. Zašto bih ja to morala??? Nikad mi nije bio cilj u životu: "s 37 godina moraš imati manje kila nego što si imala s 20 godina".

Ne znam jel spomenuta zdravožderka radi kao glasnogovornica neke teretane ili trgovine zdravom hranom ili farmaceutske/kozmetičke kompanije koje prodaju kojekakve zdrave stvarčice itd. - ak ne, fakat bi joj netko trebao platiti za te reklamne poruke o divotama zdravožderstva koje je nabrojila u svom tekstu.

Nisam išla pogledati jel dotična zdravožderka opet nešto napisala na moj komentar. Fakat mi se neda natezati se više s takvima. Zapravo, nisam proučavala kako to tamo funkcionira, na toj stranici. Po facebooku i većini blogova, kad se nekome (zdravožderima) ne sviđa komentar koji napišete – obrišu ga. Nemam pojma jel se to može i na toj stranici. Možda je ova zdravožderka već i obrisala moj komentar. A ako je još nešto napisala, jooooj nemam više živaca da se natežem s takvim ljudima. 

Slika je preuzeta s interneta.