Zaista mi fali ukusna hrana (tzv. nezdrava). Mene su od
siječnja 2016. do travnja 2018. liječnici „liječili“(???) tzv. zdravom prehranom
(svakome tko ima mozga jasno je da je to dijeta). U travnju 2018. sama sam odustala od te dijete. Sad sam na un dijeti. Ni na jednoj dijeti nije lako jer kako god se to
zvalo, to je jednostavno: dijeta.
Zaista mi fali sva ona nezdrava hrana koju volim. Meni uopće
ne smeta što je ta hrana koju volim - nezdrava, meni je jedino važno da je hrana
ukusna (a nezdrava hrana zaista jest ukusna!).
Pisala sam već da živim na selendri. Moji uzgajaju svinje (za
svoje potrebe, ne za prodaju). Kao dio hrane za te svinje u pekarama se može
kupiti stari kruh (tj. svi pekarski proizvodi kojima je istekao rok trajanja). Za par kuna dobijete
punu ogromnu vreću starog kruha, peciva, kolača… (najčešće od prethodnog dana,
ili eventualno staro 2-3 dana).
Neki dan su moji kupili par vreća tog starog kruha za svinje. Ajme.
Kako je to fino mirisalo! Osim kruha, pogača, peciva… bilo je tu sendviča s
pohanim sirom, pohanom piletinom, hamburgera, kojekakvih vrsta pizza, sirnica, povrtnih
pita (meni je to ličilo na nekakav quiche)… Ajme, kako je to mene privlačilo.
Mama je dala mačkama (pohanog) mesa iz sendviča i s pizza, ali njezine mačke su
razmažene i one to nisu htjele jesti(!) – ali ja bih bila to tako rado jela.
Nikad prije (moji to već godinama kupuju kao hranu svinjama) nisam maštala o
tome da bih jela te stare pekarske proizvode (zapravo: napoj za svinje) - mene
su dvije odurne, duge i preduge godine zdrave prehrane dovele do toga da sam
tako željna sve te hrane koju ne smijem jesti. Ni sad, na un dijeti ne smijem
jesti što hoću. Ne smijem jesti sendvič
od pohanog sira (na proteinski dan smijem jesti ili sir ili jaja, ali nikako i jedno
i drugo i to nikako pohano); ista stvar je i sa sendvičem od pohane piletine. Ne smijem
jesti ni pizzu (na ugljikohidratni dan smijem jesti tijesto, ali ne smijem jesti
sir ili meso na pizzi, ni pohani sir ili sirnicu itd.). A ja sam svega toga
tako željna. Zaista čeznem za svim tim ukusnim pekarskim proizvodima. Ovaj put
sam izdržala. No, što će biti ubuduće? Hoću li sljedeći put izdržati ili ću se baciti
na tu vreću sa starim kruhom?
Znam da je nekima blesavo ovo što pišem. Većina sigurno
misli da nisam normalna (a daaa, zdravožderi su normalni???), da trkeljam o tome da bih jela pekarske proizvode koji su zapravo napoj za svinje itd. Što
da kažem? Takav način razmišljanja kod mene je posljedica jedenja zdrave hrane. 2 godine zdrave prehrane dovele su me do toga
da me napoj za svinje privlači: sve je ukusnije od zdrave hrane. Opet napominjem da si ja nisam izabrala tu
zdravu prehranu: meni su to liječnici nametnuli – ja se NIKAD nisam željela zdravo hraniti niti sam zadnjih 16ak godina poželjela biti mršava
(prije nego su me liječnici u siječnju 2016. počeli mrcvariti tom zdravom
prehranom, ja prethodnih 16 godina na dijeti
nisam bila niti sam na dijetu pomišljala,
tijekom tih 16ak godina udebljala sam se oko 50 kila i ja s tim nisam imala
problema!).
Fali mi sva ona ukusna hrana, željna sam je i čeznem za njom.
Ne razumijem zašto sam ovako kažnjena. Zašto ne smijem uživati u životu i jesti
ono što volim? Toliki ljudi se nezdravo hrane i njih liječnici ne tjeraju na
dijetu. Zašto baš ja? Zdrava hrana na mene djeluje tako da želim
jesti napoj za svinje pun onih finih
pekarskih divotica.
Slika je preuzeta s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar