.

Da je zdrava hrana ukusna, svi ljudi na svijetu bili bi mršavi.
Prikazani su postovi s oznakom superfoods iliti superhrana. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom superfoods iliti superhrana. Prikaži sve postove

utorak, 22. svibnja 2018.

Garancija dugog i zdravog života?


Još uvijek nisam našla neku dijetu koja bi mi bila koliko-toliko prihvatljiva. Kao što sam rekla: jedna gora od druge. No, drago mi je da sam se riješila tzv. zdrave dijetne hrane kojom su me liječnici „liječili“(???) više od 2 godine.

Nakon svega što sam proživjela u te 2 godine nikako ne mogu shvatiti zašto si neku ljudi dobrovoljn0 nameću ti zdravu prehranu. Pod „dobrovoljno“ mislim na oni koji ne tjeraju liječnici na dijetu, nego oni hoće bit mršavi itd., pa se sami stave na tu tzv. zdravu prehranu.

Naravno, ima više vrsta te tzv. zdrave prehrane. Osim ovoga što liječnici propagiraju kao zdravu hranu (i čime su mene mrcvarili više od 2 godine – dok nisam odustala od toga), postoje vegetarijanstvo, veganstvo, raw, lchf, paleo, bezglutenska prehrana… ima toga ko u priči.

Nije mi jasno što se tim ljudima koji su na tim dijetama, pardoooooooon, životnim stilovima tj. lifestylovima (tako oni to zovu, to njima nije dijeta nego lifestyle, masovno svoju prehranu tako zovu na svojim blogovima) sviđa u tome.
Što oni očekuju da će njima njihova odabrana dijeta, pardoooooon, lifestyle omogućiti?
Koliko sam skužila, čitajući njihove blogove, oni su uvjereni da se nikad ni od čega neće razboljeti  i da će živjeti duuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuugo.

Hm, što se ovog „nerazbolijevanja“ tiče, znači, vanjski utjecaji (zagađenja, ekološke katastrofe…), genetika... – nemaju nikakav utjecaj na obolijevanje od neke bolesti???

A što se duuuuuuuuuuuuuuuuuuugog života tiče, opet se vraćam na ovo gore: znači, vanjski utjecaji (zagađenja, ekološke katastrofe…), genetika – opet nemaju nikakav utjecaj na životni vijek????

Čitam na jednom blogu kako neka zdravožderka (ispričavam se, ne sjećam se koji je ona način prehrane sama sebi nametnula) piše kako, ne sjećam se jel mama, jel oba roditelja(?), uglavnom netko je rano umro i ona je odlučila zdravo se hraniti jer ona svojoj djeci to duguje itd., itd., itd.
Najbolja je stvar što je napisala da je ili taj jedna njezin roditelj ili oba(?) umro s nekih 50 godina. 

Fascinatno mi je kako ti svi zdravožderi žele duuuuuuuuuuuuuuuuuugo živjeti. Vi očito fakat volite svoj posao. Meni se moj posao gadi, al dobro, očito vi svi radite ono što volite (i za razliku od mene, dobro zarađujete???). A do koje godine vi namjeravate biti u radnom odnosu s obzirom na taj svoj sanjani i željeni duuuuuuuuuuugi život??? 
Ok, shvatila sam odavno da su svi ti zdravožderi (svejedno jel rawci, vegani, paleovci itd.) – bogati. Fakat treba imati novaca za tu njihovu dijetu, pardoooooooooooooon, lifestyle. Ne znam jel oni svi potječu iz bogatih obitelji, jesu li se sami obogatili, jesu li se bogato oženili/udali – ali novaca imaju. Moja obitelj je siromašna, ja se ne znam obogatiti niti se znam bogato udati. 
Ja ne vidim ništa romantično u tome da s 90 godina netko tko nije bogat, ali želi duuuuuuuuuuuuugo živjeti, kopa po kontejnerima, i to ne tržeći bilo kakvu hranu, nego zdravu (tj. onu koja je u skladu s načinom prehrane koji mu omogućava taj duuuuuuuuuuuuuuugi život!).


A tko/što tim svim zdravožderima uopće garantira dug život bez bolesti??? Jel to one skupe trgovine zdrave hrane uz te namirnice, superfood i sl. koje prodaju, daju i nekakvo jamstvo/garanciju/ugovor (s vragom) koji osigurava taj dugi život bez bolesti? To bi barem objasnilo zašto su te sve tzv. trgovine zdrave hrane skupe. Ne znam tko ima novaca da tamo kupuje, ja odem povremeno vidjeti kako druga polovica živi (ti koji imaju novaca da tamo kupuju). Hodam po dućanu, sablažnjujem se nad cijenama i volim negdje pokraj blagajne, ko fol proučavati neki proizvod (čitati deklaraciju), a zapravo slušam koliki iznosi pljušte na kasi. Meni je fascinantno kako ljudima nije problem pljunuti po 200-300 kn za neko sjemenje ili neki prah itd. Meni bi bilo normalno da netko plaća tu cijenu za te neke proizvode jedino da se fakat uz taj neki proizvod dijeli garancija/ugovor s vragom da ćeš imati duuuuuuug život bez bolesti, ako uzimaš taj proizvod. Jedino to bi opravdalo skupoću tih proizvoda.



Al dobro, u redu, ti ljudi koji to kupuju, imaju novaca, oni  su ga ili naslijedili od svoje obitelji ili zaradili poslom ili udajom/ženidbom i oni mogu trošiti svoj novac kako god hoće. No, fakat mi je fascinantno to što oni vjeruju da će njima te skupe namirnice omogućiti taj duuuuuuuuuuuuuuuuuuuugi život bez bolesti. Ok, znam da ima ljudi koji boluju od nekih bolesti i vidim da su danas jako popularne te bolesti poput intolerancije na gluten itd. pa neki ljudi tvrde da se moraju hraniti tako kako se hrane. Dobro, u to ne ulazim. Al, postoje hrpetine ljudi kojima nisu dijagnosticirane te današnje bolesti, nego oni sami, koliko sam ja shvatila, preventivno odabiru da se hrane na ovaj ili onaj način. Ajme.

Sutra te zgazi auto i onda ti taj tvoj odabrani način prehrane neće omogućiti dug i zdrav život.

Natezala sam se jednom u mailovima s jednom takvom zdravožderskom blogericim baš oko toga „umiranja“. Ja sam lijepo napisala da ne možeš znati od čega ćeš umrijeti, može te zgaziti auto, možeš poginuti u saobraćajnoj nesreći itd. (na stranu činjenica da ja i dalje vjerujem da npr. zagađenje okoliša i genetika također imaju utjecaj na trajanje života i razvoj bolesti  - iako to zdravožderi poriču i oni smatraju da je problem oko obolijevanja riješen zdravom prehranom). Onda je ona mene pitala da kako ja znam da ću ja umrijeti u saobraćajnoj nesreći ili da će me zgaziti auto. Ja nikad nisam rekla da ja to znam, ali to se događa! 

Zdravožderi su sebi nekako zabrijali da se umire jedino od tzv. nezdrave prehrane i bolesti uzrokovanih tom prehranom. Oni fakat vjeruju da ne mogu umrijeti ni od čega drugog. Ja sam se u svojoj okolini uvjerila da ljudi mogu umrijeti i od razloga nevezanih uz tzv. nezdravu hranu. Poznavala sam ljude koji su poginuli u saobraćajnim nesrećama (svejedno jesu li vozili auto, bicikl ili bili pješaci), prije par mjeseci u susjednom selu jedan čovjek poginuo je dok se bavio  svetim sportskim aktivnostima koje se danas reklamiraju (i liječe sve): vozio je bicikl uz cestu, ali vodio je psa na uzici – pas ge je povukao ravno na cestu pred auto – čovjek je na mjestu bio mrtav). Prije koju godinu moj stric je smrtno stradao u nesreći u šumi dok su sjekli drva za ogrjev. Da, mi živimo na selendri, praktički svako domaćinstvo posjeduje šumu u kojoj se prije zime sijeku i pile drva za ogrjev. On je svake godine, više od 40 godina, pilio drva za ogrjev i imao je iskustva u tome, ali eto, nesreće se događaju. U redu, on se nije zdravo hranio. Baš me zanima, kako bi mu zdrava hrana (koja je danas popularna, moderna i razvikana) bila pomogla da izbjegne smrt u toj nesreći. Može li mi neki zdravožder to objasniti? 


Slika je preuzeta s interneta. 

petak, 1. prosinca 2017.

Doručak


Zadnjih godina često se može pročitati da bismo se trebali vratiti prehrani naših djedova i baka i onda bismo bili zdravi, mršavi itd.

Pisala sam već o prehrani mojeg djeda i moje bake. Ta prehrana ne može se smatrati zdravom.
Pritom nisam spomenula nešto bitno, nije mi palo na pamet, al sjetila sam se toga neki dan gledajući dedu.
Kad mi drugi put netko kaže da bih se trebala hraniti kao moji djed i baka, ja ću odgovoriti: „Ali ja ne pijem.“ Pretpostavljam da će me ljudi blesavo gledati, pa ću morati objasniti: moj djed većinu svog života doručkuje čašu rakije. To je činjenica. Na znam u kojoj je točno dobi počeo, ali on dan započinje čašicom rakije – i tako već 50ak godina. Onda bih i ja u jutro, prije nego idem na posao, prije zobenih pahuljica s chiom i nemasnim jogurtom – trebala popiti čašu rakije. Nisam to nikad probala. Možda vrijedi pokušati, kad svi toliko ističu te prehrambene navike djedova i baka – valjda ima nešto u tome.

Baš me zanima kako bi moji doktori reagirali da usvojim djedove prehrambene navike. 



srijeda, 18. siječnja 2017.

Voljena "nezdrava" hrana kao moj lijek

Zadnjih 15ak godina svake zime prehlađena sam po dva puta i to uglavnom prehodam, bez ležanja i obično nemam temperaturu. Nikad se nisam cijepila protiv gripe, zadnji put sam ju imala u osnovnoj školi (prije, oko 21 godinu). I ne, nisam nikad običavala uzimati kojekakva sredstva za imunitet i slična sranja, a nisam se ni zdravo hranila ili konzumirala namirnice za koje se kaže da su divne i krasne te navodno štite od prehlade (a ne vjerujem ni u narodnu/pučku medicinu).




Zadnjih godinu dana (od siječnja 2016.), otkad me liječnici „liječe“(?) zdravom dijetnom prehranom jedem hrpetine (sirovog) povrća i voća. I prije sam  ja jela povrće (16 godina sam bila vegetarijanka!), ali termički obrađeno, pripremljeno na ukusne (kalorične,  masne) načine (zapečeno, s puuuuuuuuuuuno masnog sira, bešamel umakom,...). Voće sam jela u kolačima (volim voćne kolače!), ali nisam običavala to konzumirati sirovo. Sad uslijed te odurne zdrave prehrane kojom me navodno liječe, pijem i tzv. smutije – to su sokići od izmiksanog voća i povrća; meni se to gadi i ne volim ih. Ne pijem ih baš svaki dan, ali prisilim se 4-5 tjedno to progutati. Trpam u te sokiće svašta: od sirove cikle i špinata do jabuka, naranči, ananasa, kakaa – al to je sve jedno gore od drugog. Naravno, da ja dodajem nekakvo sladilo u to! Vidim po zdravožderskim blogovim teorije tipa "voćeko je dovoljno slatko pa ne treba dodavati sladilo u smuti"; ajme, meni mozak stane kad to pročitam, uz dodatak sladila smuti je oduran, al bez sladila je preoduran.

I da, tim sokićima dodajem sva ona zdrava sranja koja se danas reklamiraju kao zdrava: đumbir, kurkuma, cejlonski cimet… Đumbir sam i prije koristila u kuhanju, ali nisam ga stavljala u sve. Sad ga stavljam i u te sokiće i u kojekakva jela – i na kraju sve ima okus po đumbiru; ajme užasa. Kurkumu nisam nikad obožavala, povremeno bih ju stavila u neko jelo, ali meni je ona pregorka. I sad mi pokvari sve u što ju stavim (kao da zdrava hrana nije dovoljno odurna i bez nje). Cejlonski cimet mi se ne sviđa; smeta mi što svemu pokvari okus. Osim što se tvrdi da su te stvari poput đumbira, kurkume, cimeta,… općenito zdrave, redovito se tvrdi kako oni poboljšavaju imunitet, štite od prehlade, itd., itd., itd. Koliko sam ja tog sveg „zdravog“ u prošlih godinu dana pojela i popila – ja se više nikad u životu ne bih smjela  prehladiti. Moš´ mislit.
Gle čuda! Prije par tjedana uhvatila me prehlada. Nos začepljen, ne mogu disati, cijedi mi se u grlo, ali nisam imala temperaturu. Da sam popušila one fore: zdrava prehrana liječi sve i štiti od svega, vjerojatno bih se iznenadila što sam prehlađena, ali budući da nisam ni glupa ni naivna i apsolutno ne vjerujem da zdrava prehrana liječi – uopće me nije iznenadilo što sam se prehladila.

I takva prehlađena, nastavila sam s tom zdravom prehranom i sokićima od sirove cikle i špinata… i kurkumom i đumbirom i cimetom, čajem i limunom (i kojekakvim agrumima)… Inhalirala sam se 2-3 puta svaki dan… Najprije sam oko tjedan dana nastojala prehodati tu prehladu tj. išla sam na posao i sl., osjećala sam se užasno. Nakon toga sam sljedećih 5 dana preležala – i bilo mi je malo lakše disati, ali još uvijek mi nije bilo dobro. Tada sam se odvukla doktoru. To je velika stvar, kad ja idem doktoru zbog prehlade – inače ju kompletno prehodam, ali kako mi sad nije baš bilo bolje ni nakon 5 dana ležanja, nisam znala što bih. Nisam imala temperaturu i što mi je doktorica rekla: čaj, med, limun…
Ajmeeeeeee. Koga je ikad čaj, med, limun izliječio. Ali propisala mi je neke tablete za (upaljene) sinuse. I opet sam ja nastavila s ležanjem kod kuće, sa zdravom dijetnom prehranom i sokićima i kurkumom i đumbirom i cimetom i čajem i limunom (i kojekakvim agrumima)… inhalirala se i uzimala te tablete. Za 5 dana popila sam sve tablete i meni nije bilo ništa bolje. I što, da opet idem doktorici? Odlučila sam da neću, neda mi se čekati tamo satima da dođem na red. 
Nisam znala što bih, odlučila sam doma čekati još par dana da vidim što će biti s tom mojom prehladom...

Budući da sam se užasno osjećala, donijela sam odluku da ću udovoljiti sama sebi: na par dana zaboravit ću zdravu prehranu! Pisala sam da sam tijekom blagdana gladovala na zdravoj hrani (iako sam imala ona svoja 2 dana tijekom 2 tjedna kad jedem sve), ali sad sam odlučila da ću si priuštiti sve ono što mi fali i za čime žudim. Ako se užasno osjećam zbog prehlade, nema razloga da se još užasno osjećam i jedući zdravu hranu koju ne volim i koja mi se gadi. I tako sam ja punih 6 dana(!) – uživala u ukusnoj, tzv. nezdravoj, masnoj, teškoj, kaloričnoj, zasitnoj hrani… isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera!  




Fakat je bilo dobro! Zakon! Jela sam sve ono što mi liječnici brane: kreeemaste kolače s tonom bijelog šećera (npr. šampite, punč-kolač, majmunski kolač, ledene kocke - ali ne ravno iz hladnjaka, smetalo mi je za grlo), za ručak sam pojela par šnita kruha isključivo od bijelog brašna(!) uz pommes frites(!) i majonezu, tone čipsa od krumpira (kupovnog, maaasnog), kojekakve maaaasne složence od krumpira i maaaaaasnog sira, preeeeeeeefini marshmallow, čokoladne napolitanke, masni topljeni sir namazan na kruh isključivo od bijelog brašna,...!!! Nakon 3-4 dana jedenja te tzv. nezdrave hrane koju volim - i prehlada se polako povlačila, a 6. dana mi je bilo super, više nije bilo ni traga prehladi. Tijekom tih 6 dana smuti nisam ni vidjela, a kamo li pila pa nisam konzumirala ni đumbir ni kurkumu, ni cimet ni agrume, ni med,..., nisam jela niti sirovo voće ili povrće. To je bio život!!! Odmarala sam se od sve one odurne zdrave hrane koju sam jela od siječnja 2016. (al prekratak mi je bio taj odmor!)

Ne tvrdim da sam izliječila prehladu jedenjem tzv. nezdrave hrane. No, činjenica je da godina dana jedenja zdrave hrane i smutiji od sirovog voća i povrća (đumbira, kurkume,…)  nisu spriječili nastanak prehlade. A dok sam tijekom te prehlade jela zdravu hranu  -  nisam imala dojam da mi je bolje.




Dakle, zdrava hrana ne sprečava prehladu niti ju liječi – to sam zaključila na temelju vlastitog iskustva.

Kao što sam već napisala, prijašnjih godina, dok sam živjela na tzv. nezdravoj prehrani, debljala se itd., ja sam svake zime prehodala jednu-dvije prehlade i nikad nijedna moja prehlada nije trajala tako dugo kao ova (koju sam pokupila nakon godinu dana života na zdravoj prehrani!) i koju sam morala preležati te zbog koje sam čak išla doktoru.




I ne, apsolutno nemam grižnju savjesti što sam 6 dana jela sve ono što mi je zabranjeno. Pa već godinu dana me liječe tom zdravom odurnom prehranom kakvu ne volim, imam pravo par dana jesti ono što volim. Nije to prvi put da sam ja sebi priuštila par dana tzv. nezdrave prehrane, pisala sam već o tome. Neće mene nitko spriječiti da jedem ono što volim! I udebljala sam se. I dobro. Ja nemam problem s tim jer ionako ne želim biti mršava. Znam da će liječnici imati problem s tim kad dođem na kontrolu, al tko ih jebe.

Sve slike preuzete su s interneta.


četvrtak, 22. prosinca 2016.

Divote od bijelog brašna i bijelog šećera…



Godinama sam pekla, voljela i obožavala PRAVE (danas poznate kao "nezdrave") kolače i torte. Uvijek su mi se gadili ti neki  tzv. zdravi kolači i deserti. Prestrašno je to što se smatra tim zdravim ili zdravijim desertom.





Ok, ima ljudi koji boluju od nečega pa ne smiju jesti ukusnu hranu, nego moraju jesti to što se smatra zdravim. Ali zaista je začuđujuće što masa ljudi koja ne boluje od kojekakvih bolesti: dobrovoljno(!) jede te, danas popularne i razvikane, zdrave splačine. To je sve bez bijelog šećera, bez bijelog brašna, s malo masnoće, ili sirovo… jednostavno: to je katastrofa.
Npr.:

- Chia sjemenke zalijane mlijekom i prelijane pireom od nekakvog voća i to se onda zove puding. TO JE DESERT???

- ili izmiksano voće kao sok, tzv smuti. TO JE DESERT??? (neki tvrde da je to međuobrok(!), baš čitam kod neke zdravožderske blogerice koja reklamira neki svoj smuti, kaže da je ukusan, osvježavajuć i zasitan. Hmmmm. 
Ukusan? Moš´ mislit, al ok, kome se sviđa, nek pije. 
Osvježavajuć? A dobro.
ZASITAN??? Koga je ikad sok zasitio??? Ima li u tom smutiju kruha, krumpira... ili bilo čega zasitnog??? (Pročitala sam recept: u njemu je samo izmiksano voće i mlijeko, čak nema ni šećera - ova spomenuta, zdravom hranom opsjednuta, blogerica - to čak posebno ističe(!).) Opet pitam: Tko je ikad bio sit nakon što je popio čašu neslatkog soka? 

- Ili smrznuto izmiksano voće koje glumi sladoled. TO JE SLADOLED???

- Ili sirove ili kuhane ploške voća (tzv. kompot) bez ičega: bez biskvita, kreme, pudinga, itd. TO JE DESERT???

- Ili plastelinski-raw-šik: nekakva sirova masa od orašastih plodova, meda, datulja itd. na kojoj je još nekakva sirova masa od orašastih plodova, kakaa i koječaga. TO JE KOLAČ???

Imala sam priliku probati takve recepte: doslovno mi se želudac okreće kad se toga sjetim.


Slike preuzete s interneta.

petak, 14. listopada 2016.

I Hate Healthy Eating






I Hate Healthy Eating

Healthy eating is so hard
when you´re used to feasting on carbs.
Your eye is in a six pack
or the highly sought after thigh gap.

KFC
three letters that make you happy.

REFREN
Nuts are for squirrels
and seeds are for birds.
Salads for rabbits,
get me out of  this habit
of healthy eating,
´cause I´m constantly dreaming of
coke, cake, candy and chocolate ice cream.

Chia seeds and spinach are superfoods.
Well I´d rather be supersized then eat those.
It´s so expensive to invest  in foods like these,
I´d rather count my lack of money then calories.

Fruit salad isn´t a real dessert,           
I´ll put just a little whipped cream  on the top,
it can´t hurt.
Somehow my hand slipped,
now the whole can´s empty.
I promise that tomorrow I´ll be more healthy.

5 a day
No thanks, I´d rather hit the buffet.

REFREN
Nuts are for squirrels
and seeds are for birds.
Salads for rabbits,
get me out of  this habit
of healthy eating,
´cause I´m constantly dreaming of
coke, cake, candy and chocolate ice cream.

What even is quinoa?
Actually it´s pronounced ´keen-wah´.
I didn´t ask for your imput, you health freak!
Leave me alone with my cookie jar.
This is your conscience talking,
I´m telling you to put down those snacks.
But junk food is my soul mate,
you shouldn´t break up a love as strong as that.

Instagram
#fitness#no carbs should be banned

REFREN
Nuts are for squirrels
and seeds are for birds.
Salads for rabbits,
get me out of  this habit
of healthy eating,
´cause I´m constantly dreaming of
coke, cake, candy and chocolate ice cream.

I won´t be cutting carbs in a hurry.
Chipless fish and riceless curry,
a breadless sandwich, now that´s just
tragic.


*Za one koji ne znaju: KFC (Kentucky Fried Chicken) je svjetski poznat lanac fast-food restorana (ima ih i u Hrvatskoj), specijaliziran za prženu piletinu.


Bojom sam označila meni najdraže stihove:

                      ´cause I´m constantly dreaming of
                      coke, cake, candy and chocolate ice cream.
Da, ja stalno sanjam o tome.


                       Chia seeds and spinach are superfoods.
                       Well I´d rather be supersized then eat those.
Pisala sam već na blogu o tom danas popularnom i razvikanom superfoodsu koji nemam namjeru jesti. A od siječnja, kad sam imala 114 kila, ponavljam da ja uopće nisam imala niti namjeru niti plan niti potrebu niti ideju da idem na dijetu. Zadnji put bila sam na dijeti prije 16 godina i nisam planirala nikad više ići na dijetu, prihvatila sam sebe takvu, kakva jesam. Moje planove omeli su liječnici koji danas sve „liječe“ zdravom prehranom, a ne daju mi lijekove. Zato: apsolutno da(!!!), radije bih bila „superogromna“, nego jela superfoods.


                        Fruit salad isn´t a real dessert,
Tu se jednostavno nema što dodati: voćna salata nije desert!


                        I didn´t ask for your imput, you health freak!
                        Leave me alone with my cookie jar.
Da, danas tih zdravožderskih health-freakova doslovno ima na svakom ćošku (nisu počeli iskakati iz paštete iz jednostavnog razloga: oni ne jedu kupovnu paštetu jer nije zdrava). A ona zdrava sranja, koja jedu, oni prezentiraju kao ukusna. A naravno, uvijek se nađe povodljivih ljudi koji prihvaćaju takvu demagogiju.
Što se mene tiče, kao što pjesma kaže: zdravožderski frikovi (tu računam i liječnike!!!), ostavite me s mojom posudom keksa.


                        Chipless fish
                        a breadless sandwich, now that´s just
                        tragic.
Riba bez prženih krumpirića
sendvič bez kruha(!)
to je jednostavno tragično.
Tom prijevodu stihova jednostavno se nema što dodati. No, dobro što se ribe bez prženih krumpira tiče: ja ribu ne volim nikakvu, ni pohanu ni prženu ni masnu ni nemasnu – kad je meni poslužena riba s krumpirićima ja jedem samo  krumpiriće (iliti prevedeno na eng. jezik, ja jedem: fishless chipps). A nemojte tek da počnem o sendviču bez kruha! Ili o onoj pizzi bez tijesta! Pa kad u takvim jelima „cvjetača s jajima“ glumi kruh ili tijesto! Probala sam to i mogu reći: Dođe mi da si prospem mozak kad se toga sjetim!


Ne slažem se sa svime što je rečeno (ispjevano) u pjesmi.
Najgluplji stih je: I promise that tomorrow I´ll be more healthy. Iliti: obećavam da ću sutra biti zdravija. Tu očito i autorica pjesme podržava liječničku demagogiju da zdrava prehrana liječi sve. Dakle, ona bi se (u pjesmi) htjela zdravo hraniti, zato što je zdrava hrana – „zdrava“ i sve se može liječi takvom prehranom(!), ali jako voli nezdravu hranu pa joj je teško biti na zdravoj hrani.
Ja se uopće ne  želim zdravo hraniti jer ne vjerujem da zdrava prehrana sve liječi i zato mi je užasno teško svaki dan jesti te zdrave gadosti.

Osim toga, pjesma je „blaga“, za moj pojam uopće ne izražava koliko ja ne volim zdravu hranu, tj. da mi se zdrava hrana totalno gadi. Ta žena definitivno ne mrzi zdravu hranu ni približno koliko ju ja mrzim. Al´ pjesmica je dobra!



srijeda, 11. svibnja 2016.

Znači, ima se… (pošast u obliku trgovina zdrave hrane)

Kad je 2003. godine otvorena prva bio & bio trgovina u Zg., sjećam se da sam baš ciljano otišla vidjeti o čemu se radi: i brže bolje sam izjurila iz dućana kad sam vidjela cijene (nisam ništa kupila!). Mislila sam si: ovo će propasti za 6 mjeseci, tko bi tu mogao kupovati??? Danas je naravno svima jasno u kolikoj mjeri  nisam bila u pravu! Očito postoje hrpetine ljudi koji kupuju u takvim trgovinama jer ne samo da se bio & bio razgranao na sve strane nego su tijekom zadnjih godina iznikli i Garden i Green i tko zna kako se još zovu…


Najfascinantnija mi je Maksimirska cesta na koju se nastavlja Vlaška ulica (u Zg.). Na tom potezu je raj za zdravoždere. U Maksimirskoj su Green i Garden praktički jedan do drugog. Kad sam prvi put to vidjela, opet sam mislila: propast će bar jedan, ako ne i oba. Al´ figu! Valjda se ima novaca(?) i obje trgovine posluju. Par metara dalje od njih, na istoj strani ulice, iznikao je nekakav Zdravi… ne znam točno kako se zove, ali ima riječ zdravo u nazivu. Zatim, na Kvatriću je bio & bio. Čula sam da i u Heinzelovoj ima nekakav zdravi dućan, al´ nisam već dugo prolazila tom ulicom pa nisam vidjela na svoje oči. Par metara nakon Kvatrića je Eko Sever, pa onda nekakav Juicebox, koji metar dalje je Bio Marica i tako redom… Sva sila dućana s tom tzv. zdravom hranom. Ovih nekoliko trgovina koje sam spomenula, to je tek par kapi u moru takvih dućana po Zg. Naravno da je bilo takvih dučančića i prije, al´ koliko ih danas ima!


Pogrešno procjenjujem situaciju: ja mislim da ni drugi nemaju novaca kao što ih ja nemam, ali nisam u pravu.  Očito je: ima se…  Stvarno mi nije jasno otkud ljudima novci da kupuju u takvim dućanima.



Znam da će se sad neki preseravati s onom frazom: zdravlje nema cijene. Za nas koji nemamo novaca u novčaniku, zdravlje ima cijenu, mi si ne možemo priuštiti da kupujemo u takvim dućanima. Čak i da kupim na karticu, jednom bih to morala platiti. A otkud??? Čime???



Ok, uvijek ima ljudi koji imaju novaca, al´ da ih ima baš tooooooooooooooooooliko da sve te silne trgovine tzv. zdravom hranom opstaju – to mi je neshvatljivo.
Al´ dobro, ti koji imaju novaca kupuju te stvari kao što su: chia sjemenke, acai bobice (il´ kak´ god se to zove), spirulina, maca, goji bobice,… To je tzv. superhrana. Joooooooooooooooooooooooj pardoooooooooooooooooooooooooooooon, nije pristojno upotrebljavati hrvatske riječi za to, to je superfoods!

Kako god to zvali, meni je svejedno, za mene je to jednostavno samo:  skupo sranje. 
Možda ste gledali epizodu Teorije velikog praska u kojoj Penny i Sheldon idu u trgovinu. Penny hoće kupiti vitamine, a Sheldon uzdahne na svoj specifični način kad ju vidi da prekapa po polici s vitaminima. I bla, bla, bla… kaže joj da ona zapravo kupuje sastojke za skupu mokraću. Tako je i ovaj superfoods: pregršt sastojaka za skupu stolicu/mokraću. 


Sve slike preuzete su s intermeta.