Garancija dugog i zdravog života?

Još uvijek nisam našla neku dijetu koja bi mi bila koliko-toliko prihvatljiva. Kao što sam rekla: jedna gora od druge. No, drago mi je da sam se riješila tzv. zdrave dijetne hrane kojom su me liječnici „liječili“(???) više od 2 godine.

Nakon svega što sam proživjela u te 2 godine nikako ne mogu shvatiti zašto si neku ljudi dobrovoljn0 nameću ti zdravu prehranu. Pod „dobrovoljno“ mislim na oni koji ne tjeraju liječnici na dijetu, nego oni hoće bit mršavi itd., pa se sami stave na tu tzv. zdravu prehranu.

Naravno, ima više vrsta te tzv. zdrave prehrane. Osim ovoga što liječnici propagiraju kao zdravu hranu (i čime su mene mrcvarili više od 2 godine – dok nisam odustala od toga), postoje vegetarijanstvo, veganstvo, raw, lchf, paleo, bezglutenska prehrana… ima toga ko u priči.

Nije mi jasno što se tim ljudima koji su na tim dijetama, pardoooooooon, životnim stilovima tj. lifestylovima (tako oni to zovu, to njima nije dijeta nego lifestyle, masovno svoju prehranu tako zovu na svojim blogovima) sviđa u tome.

Što oni očekuju da će njima njihova odabrana dijeta, pardoooooon, lifestyle omogućiti?

Koliko sam skužila, čitajući njihove blogove, oni su uvjereni da se nikad ni od čega neće razboljeti  i da će živjeti duuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuugo.

Hm, što se ovog „nerazbolijevanja“ tiče, znači, vanjski utjecaji (zagađenja, ekološke katastrofe…), genetika... – nemaju nikakav utjecaj na obolijevanje od neke bolesti???

A što se duuuuuuuuuuuuuuuuuuugog života tiče, opet se vraćam na ovo gore: znači, vanjski utjecaji (zagađenja, ekološke katastrofe…), genetika – opet nemaju nikakav utjecaj na životni vijek????

Čitam na jednom blogu kako neka zdravožderka (ispričavam se, ne sjećam se koji je ona način prehrane sama sebi nametnula) piše kako, ne sjećam se jel mama, jel oba roditelja(?), uglavnom netko je rano umro i ona je odlučila zdravo se hraniti jer ona svojoj djeci to duguje itd., itd., itd.

Najbolja je stvar što je napisala da je ili taj jedna njezin roditelj ili oba(?) umro s nekih 50 godina. 

Fascinatno mi je kako ti svi zdravožderi žele duuuuuuuuuuuuuuuuuugo živjeti. Vi očito fakat volite svoj posao. Meni se moj posao gadi, al dobro, očito vi svi radite ono što volite (i za razliku od mene, dobro zarađujete???). A do koje godine vi namjeravate biti u radnom odnosu s obzirom na taj svoj sanjani i željeni duuuuuuuuuuugi život??? 

Ok, shvatila sam odavno da su svi ti zdravožderi (svejedno jel rawci, vegani, paleovci itd.) – bogati. Fakat treba imati novaca za tu njihovu dijetu, pardoooooooooooooon, lifestyle. Ne znam jel oni svi potječu iz bogatih obitelji, jesu li se sami obogatili, jesu li se bogato oženili/udali – ali novaca imaju. Moja obitelj je siromašna, ja se ne znam obogatiti niti se znam bogato udati. 

Ja ne vidim ništa romantično u tome da s 90 godina netko tko nije bogat, ali želi duuuuuuuuuuuuugo živjeti, kopa po kontejnerima, i to ne tržeći bilo kakvu hranu, nego zdravu (tj. onu koja je u skladu s načinom prehrane koji mu omogućava taj duuuuuuuuuuuuuuugi život!).

A tko/što tim svim zdravožderima uopće garantira dug život bez bolesti??? Jel to one skupe trgovine zdrave hrane uz te namirnice, superfood i sl. koje prodaju, daju i nekakvo jamstvo/garanciju/ugovor (s vragom) koji osigurava taj dugi život bez bolesti? To bi barem objasnilo zašto su te sve tzv. trgovine zdrave hrane skupe. Ne znam tko ima novaca da tamo kupuje, ja odem povremeno vidjeti kako druga polovica živi (ti koji imaju novaca da tamo kupuju). Hodam po dućanu, sablažnjujem se nad cijenama i volim negdje pokraj blagajne, ko fol proučavati neki proizvod (čitati deklaraciju), a zapravo slušam koliki iznosi pljušte na kasi. Meni je fascinantno kako ljudima nije problem pljunuti po 200-300 kn za neko sjemenje ili neki prah itd. Meni bi bilo normalno da netko plaća tu cijenu za te neke proizvode jedino da se fakat uz taj neki proizvod dijeli garancija/ugovor s vragom da ćeš imati duuuuuuug život bez bolesti, ako uzimaš taj proizvod. Jedino to bi opravdalo skupoću tih proizvoda.

Al dobro, u redu, ti ljudi koji to kupuju, imaju novaca, oni  su ga ili naslijedili od svoje obitelji ili zaradili poslom ili udajom/ženidbom i oni mogu trošiti svoj novac kako god hoće. No, fakat mi je fascinantno to što oni vjeruju da će njima te skupe namirnice omogućiti taj duuuuuuuuuuuuuuuuuuuugi život bez bolesti. Ok, znam da ima ljudi koji boluju od nekih bolesti i vidim da su danas jako popularne te bolesti poput intolerancije na gluten itd. pa neki ljudi tvrde da se moraju hraniti tako kako se hrane. Dobro, u to ne ulazim. Al, postoje hrpetine ljudi kojima nisu dijagnosticirane te današnje bolesti, nego oni sami, koliko sam ja shvatila, preventivno odabiru da se hrane na ovaj ili onaj način. Ajme.

Sutra te zgazi auto i onda ti taj tvoj odabrani način prehrane neće omogućiti dug i zdrav život.

Natezala sam se jednom u mailovima s jednom takvom zdravožderskom blogericim baš oko toga „umiranja“. Ja sam lijepo napisala da ne možeš znati od čega ćeš umrijeti, može te zgaziti auto, možeš poginuti u saobraćajnoj nesreći itd. (na stranu činjenica da ja i dalje vjerujem da npr. zagađenje okoliša i genetika također imaju utjecaj na trajanje života i razvoj bolesti  - iako to zdravožderi poriču i oni smatraju da je problem oko obolijevanja riješen zdravom prehranom). Onda je ona mene pitala da kako ja znam da ću ja umrijeti u saobraćajnoj nesreći ili da će me zgaziti auto. Ja nikad nisam rekla da ja to znam, ali to se događa! 

Zdravožderi su sebi nekako zabrijali da se umire jedino od tzv. nezdrave prehrane i bolesti uzrokovanih tom prehranom. Oni fakat vjeruju da ne mogu umrijeti ni od čega drugog. Ja sam se u svojoj okolini uvjerila da ljudi mogu umrijeti i od razloga nevezanih uz tzv. nezdravu hranu. Poznavala sam ljude koji su poginuli u saobraćajnim nesrećama (svejedno jesu li vozili auto, bicikl ili bili pješaci), prije par mjeseci u susjednom selu jedan čovjek poginuo je dok se bavio  svetim sportskim aktivnostima koje se danas reklamiraju (i liječe sve): vozio je bicikl uz cestu, ali vodio je psa na uzici – pas ge je povukao ravno na cestu pred auto – čovjek je na mjestu bio mrtav). Prije koju godinu moj stric je smrtno stradao u nesreći u šumi dok su sjekli drva za ogrjev. Da, mi živimo na selendri, praktički svako domaćinstvo posjeduje šumu u kojoj se prije zime sijeku i pile drva za ogrjev. On je svake godine, više od 40 godina, pilio drva za ogrjev i imao je iskustva u tome, ali eto, nesreće se događaju. U redu, on se nije zdravo hranio. Baš me zanima, kako bi mu zdrava hrana (koja je danas popularna, moderna i razvikana) bila pomogla da izbjegne smrt u toj nesreći. Može li mi neki zdravožder to objasniti? 

Slika je preuzeta s interneta.