Gledam zadnjih par dana (prije Uskrsa) u dućanu: svi
kupuju… Ali ne kupuju zdravu hranu. Oni
kupuju sve one slasne sastojke,
namirnice… koje bih i ja voljela jesti: sve ono fino kalorično, masno, od bijelog
šećera itd., ili kupuju kile i kile bijelog šećera, bijelog brašna… za izradu
kolača. I ja bih tako.
Zašto sve te ljude
liječnici ne „liječe“ zdravom prehranom??? A zdrava prehrana je danas ionako moderna i u
trendu. Zar svi ti ljudi ne žele biti modreni i u trendu??? Znam da ljudi jako
pate za tim da budu moderni (jer što će reći susjedi) pa kak onda, kad je
zdrava hrana u pitanju ti ljudi ne žele biti moderni???
Ja zaista ne razumijem zašto sam ja ovako kažnjena, zašto ja
moram jesti te odurne, proklete gadne, usrane zdrave gadosti. Vidim svuda oko
sebe da ljudi najnormalnije uživaju u preukusnoj, tzv. nezdravoj hrani. Njima,
kao ni meni, ne smeta što je ta hrana „nezdrava“ – bitno da je ukusna! Al, fakat mi nije jasno: zar oni nemaju zdravstvenih
problema (budući da se tvrdi da je nezdrava hrana nezdrava, tj. da izaziva
zdravstvene probleme). Kako to da oni nemaju zdravstvenih problema, pa da njih
liječnici liječe tim zdravim gladovanjem, kao što liječe mene.
Što sam ja kome skrivila da baš ja moram gladovati? Ja uopće
ne želim biti mršava. Davno sam ustanovila da mršavost ne donosi ni sreću ni
zadovoljstvo i tada sam zaključila da ja ne mislim nikad više biti na dijeti
(to je bilo oko 2000. godine), pisala sam o tome više puta. I sljedećih 16ak godina zaista nisam bila na
dijeti: dok me u siječnju 2016. liječnici nisu počeli „liječiti“ zdravom
dijetnom prehranom.
Dokle će me tako mrcvariti s tim gadnim, usranim, prokletim
zdravim sranjem?
Dokle uopće mora „sezati“ to sve s tom zdravom prehranom?
Čitam na jednom zdravožderskom blogu kako je zdravožderska
blogerica s tog bloga „uvela“ tzv. zdravu hranu za cijelu obitelj. To u
prijevodu znači da i njezin muž i djeca sad jedu zdravu hranu. Ja ne mogu
shvatiti da neka osoba tjera druge
ljude da se hrane kao ona. Je li ona barem muža pitala jel on to želi? Ne znam
je li ga pitala, pretpostavljam da to funkcionira po principu: „Ja sam
pročitala/čula, a i liječnici, nutricionisti i ini „stručnajci“(?) kažu da je
zdrava hrana zdrava, i zato ćemo ju sad svi jesti; ja ću skuhati jedno jelo i
to, naravno, zdravo i izvolite svi to jesti jer je zdravo“.
Ja nisam udana i
nemam djece, ali moja obitelj ne jede ova prokleta, gadna, zdrava sranja koja ja
moram jesti. Oni i dalje uživaju u ukusnoj hrani. I meni na pamet ne bi palo da
se oni zbog mene mrcvare gladujući na zdravoj prehrani. Meni bi bilo žao da oni
pate kao što ja patim.
Najbolje od svega mi je što spomenuta zdravožderska blogerica tvrdi kako je njezin muž
oduševljen tom vrstom prehrane i kako mu je to super i da on sad više uopće ne
jede nezdravu hranu. Kako ona zna da on uopće ne jede nezdravu hranu???
U Hrvatskoj ima puno nezaposlenih pa
pretpostavljam da je muž nezaposlen, a i blogerica je očito nezaposlena pa oni
cijele dane doma gledaju jedan drugog: kako oboje jedu samo, isključivo i jedino
zdravu hranu. Pretpostavljam da ni djeca ne idu u školu, da ih ne bi slučajno „vršnjački
pritisak“ natjerao da pojedu nešto nezdravo.
Zaista ne razumijem to inzistiranje da cijela familija mora
jesti zdravu hranu. A još manje razumijem tu familiju koja pristane na to.
A neki dan čitala sam na nekom web portalu o nekom tipu
koji je sudjelovao u nekoj inozemnoj varijanti onoga „The biggest loser“. Pisalo
je da nije pobijedio, ali nastavio je s tim gladovanjem i nakon te emisije i
puno je smršavio (oko 100 kg). Sad ga ima u medijima jer opet sudjeluje u nekom
reallity showu, ali ovog puta nevezano uz mršavljenje, nego… nešto drugo, nisam
zapamtila o čemu se radi, tog tipa ionako nisam nikad prije vidjela (ne pratim ni hrvatske reality emisije, a kamo li strane;
čini mi se da sad sudjeluje u nečemu s
pjevanjem). On je rekao u tom članku da je i njegova djevojka s kojom je u
vezi, a ne znam koliko, 10 godina(?) također krenula na dijetu i (puno) smršavjela i da su oni jedan
drugome potpora bla, bla, bla.
Ajme. Znači, da sam ja u vezi s nekim tko je na dijeti,
zdravoj prehrani (il kak god to hoćete zvati) – zar bi se od mene očekivalo da
i ja gladujem??? Ok, život s nekim, u vezi i sl. je težak, treba puno kompromisa, međusobnog
razumijevanja itd., ali da ja moram biti na zdravoj hrani jer je on na zdravoj
hrani??? Ajme. Ne znam što bih uopće na to rekla. Ja od svoje obitelji ne
očekujem da se oni mrcvare jedući ova sranja koja ja jedem. Da sam u vezi ili
udana: ja na bih htjela da moj partner bude na ovoj zdravoj dijetnoj hrani na
kojoj se ja patim. Ne znam što sa mnom nije u redu, ali ja nikome ne bih
poželjela takav život. A ako bi on sam rekao da je njemu zdrava hrana super:
onda više ne bismo imali o čemu razgovarati; moraš biti nenormalan da bi mogao tvrditi
da je zdrava hrana ukusna – a ja ne želim biti u vezi s psihičkim bolesnikom,
imam dovoljno svojih problema. Ja uzimam sredstva za smirenje, a išla sam i u
psihološko savjetovalište jer mi je užasno teško izdržati dan na zdravoj prehrani.
Zaista ne razumijem taj dio, ako jedna osoba iz nekog
razloga mora/treba/želi biti na dijeti, zdravoj hrani ili čemu god, zašto bi i životni
partner te osobe morao biti na dijeti, zdravoj hrani...? Zašto? Zbog potpore?
Što meni vrijedi ako netko kraj mene gladuje i pizdi cijele dane kao i ja? Ili
da on na poslu (skrivečki) jede ono što voli, a onda doma, reda radi, tj. potpore radi, jede on, sve samo
zdravo kao što ja moram? Čemu? Zar ljubav podrazumijeva gladovanje? Takav se nije rodio zbog
kojeg bih ja gladovala. Takvog ne bih znala niti izmisliti. O tome sam već pisala.
Nema komentara:
Objavi komentar