Zašto ja nisam...?

Prije par dana susrela sam poznanicu koju nisam vidjela, valjda 3 godine. I pita ona mene: "Jel još uvijek kuhaš i pečeš sve one finoće? Mislila sam da ćeš do sad postati popularna food blogerica."

Hm.

Baš me pogodila tamo gdje boli.

Uvijek sam voljela kuhati i peći kolače, općenito pripremati hrani (spomenuta osoba je to znala). Tamo negdje, krajem 2015. godine zaista sam mislila da ću se u budućnosti više baviti time. Nisam ja nikad namjeravala otvarati slastičarnu ili restoran, ali namjeravala sam više peći kod kuće kolače i torte po narudžbi i posvetiti se pisanju bloga.

Točno je da zadnjih dana (kraj kolovoza 2018.) nisam ni na kakvoj dijeti i jedem sve ono što na dijeti nisam smjela i uživam. 

No, u siječnju 2016. prestala sam se baviti kuhanjem i pečenjem te pisanjem bloga jer su me liječnici počeli maltretirati, pardooooon „liječiti“(???) zdravom prehranom.

Složila sam kiselu facu i spomenutoj osobici odgovorila sam da ne kuham ni ne pečem ni ne pišem blog. Nisam se upuštala u objašnjenja, poput onog  da danas medicinska prokleta gamad sve liječi  dijetama. 

Došlo mi je da se rasplačem.

Nisam nikad računala s tim da će me liječnici izgladnjivati, pardooooooooooooooooooooooooooon, „liječiti“(???) zdravom prehranom koja mi se gadi. Ne, ne pišem blog sa zdravim receptima jer mi se zdrava hrana gadi, meni je muka od onog što moram jesti i bilo bi me sram to staviti na blog.  A ni  kolače i torte ne pečem jer ih ne smijem jesti (a ono što se smatra zdravim/zdravijim kolačima je odurno!).

Sjećam se da sam još prije par godina čitala intervju s jednom razvikanom hrvatskom food blogericom koja je izjavila da je ona počela učiti kuhati te je počela pisati blog dok je bila nezaposlena. Ajme. A jebo mene glupu! Ja dok sam bila nezaposlena, nisam imala vremena kuhati. Dok sam bila nezaposlena, išla sam javnim prijevozom (ja nemam novaca za auto ni sad kad radim (na određeno), a kamo li dok sam još bila i nezaposlena!) s jednog kraja grada na drugi i nosala molbe za posao. Dok sam npr. došla do mjesta gdje trebam predati molbu, trebalo mi je i po 2 sata i onda sam se 2 sata vozila natrag kući. Uz to sam svaki dan išla i na poštu  (do koje mi javnim prijevozom treba pola sata) i tamo sam čekala u redu da pošaljem molbe (a u pošti je uvijek gužva!). Ili, kad sam naišla na natječaj u kojem piše da svi zainteresirani trebaju u toliko i toliko sati doći na razgovor – pa naravno da sam išla. A na takvim natječajima je uvijek velik odaziv pa sam i po nekoliko sati tamo čekala da dođem na red za razgovor.

Ova spomenuta food blogerica je popularna zato jer si je znala postaviti prioritete: neće tražiti posao dok je nezaposlena, nego će učiti kuhati i pisati blog, a obitelj nek ju uzdržava.

Ja sam očito imala pogrešne prioritete pa se zato nisam nikad uspjela posvetiti blogu. Trebala sam, dok me liječnici još nisu maltretirali zdravom hranom, reći svojoj obitelji: neću ja sad tražiti posao, ja ću biti doma i kuhati/peći te objavljivati recepte na blogu, a vi me uzdržavajte. Ne znam zašto to nisam napravila, spomenutoj blogerici je to očito upalilo. 

Hm, čini mi se da meni to ne bi bilo prošlo: mene bi moja obitelj izbacila iz kuće ako ne namjeravam pridonositi (piskaranje bloga u mojoj obitelji ne smatra se pridonošenjem).

Dakle, ja nisam popularna food blogerica jer si nisam znala postaviti prioritete dok sam bila nezaposlena (umjesto da kod kuće kuham i pišem blog dok me obitelj uzdržava, ja sam okolo tražila posao; a jebo mene glupu!).

A od siječnja 2016. me liječnici izgladnjuju, joj, pardooooooooooooooon, „liječe“(???) zdravom prehranom pa opet ne kuham i ne pečem hranu kakvu volim jer ju ne smijem jesti. Dakle,  ne pišem blog jer, kao što sam napisala, ne pripremam ukusnu hranu kakvu volim, tj. nemam recepata koje bih htjela stavljati na blog.

Ne razumijem zašto sam tako kažnjena. 

Spomenuta blogerica je razvikana i hvaljena na sve strane. Fascinantno mi je kako je njezinoj obitelji bilo normalno da ona kod kuće kuha i piše blog, a oni ju uzdržavaju. Ne znam jel ona iz bogate obitelji, ili je bogato udana, ili je osvojila zgoditak na lotu…   I da, ona ne kuha zdrave obroke. Pretpostavljam da ona jede tu tzv. nezdravu hranu za koju stavlja recepte na blog (koji se i meni sviđaju!),  no – ona je mršava.  

Da rezimiramo: ona ima popularan blog, nije morala tražiti okolo posao dok je bila nezaposlena, nego su ju drugi uzdržavali, a ona je doma kuhala i pisala blog, osim toga: mršava je (iako jede(?) tzv. nezdravu hranu za koju stavlja recepte ne blog.

Neki zaista imaju sreće u životu.

Za usporedbu: ja sam skoro svaki dan išla s jednog kraja grada na drugi tražeći posao, išla sam na poštu slati molbe, nisam imala vremena za pisanje bloga, mojoj obitelji ne bi na pamet palo da me uzdržava dok ja nezaposlena po doma kuham i pišem blog, a od siječnja 2016. sam još i kažnjena i time da ne smijem uživati u ukusnoj hrani kakvu volim, jer me liječnici izgladnjuju, pardooon, "liječe"(???) zdravom prehranom. Debela sam (meni to ne smeta(!!!), ali smeta mojim liječnicima), ne smijem jesti hranu kakvu volim i ne pišem blog.

Ja zaista ne razumijem zašto spomenuta blogerica ima toliko sreće u životu, a ja nemam.

Da, da, ustvrdili smo da sam ja imala pogrešne prioritete: okolo sam tražila zaposlenje umjesto  da sam doma kuhala i pisala blog. A očito sam naslijedila i loše gene pa se debljam od ukusne tzv. nezdrave hrane kakvu volim, a spomenuta blogerica nema takvih problema te ona stavlja recepte za takvu ukusnu tzv. nezdravu hranu na blog koji piše.