I dalje nisam na dijeti i uživam u svoj onoj nezdravoj hrani koju volim.
Baš mi je interesantna ona tema vezana uz food blogove o kojoj sam prošli put pisala.
Sjećam se da je prije koju godinu jedna food-blogerica
skupila svoje recepte za sladolede i još neke ljetne slastice u e-knjigu koja se mogla preuzeti na njezinom
blogu. Ne sjećam se koliko je recepata za sladoled bilo u tome, ali sigurno ih
je bilo 30ak.
U komentaru ju je netko pitao koliko je osoba pojelo sav taj
sladoled i u kojem vremenskom razdoblju. I mene je jako zanimao odgovor na to
pitanje, svaka čast osobi koja je to pitala, da ne ispadne da samo ja
postavljam takva pitanja. Blogerica je brzo odgovorila da su sladoled jeli ona
i njezin muž te dvoje maloljetne djece i to u razdoblju od oko 3 mjeseca.
Hm. Ok, sve super. No, gledala sam ja sliku te blogerice.
Ona je, ne znam kako da to točno dočaram, ali probat ću: koščato-žgoljavo-oglodano-ispijeno-mršavo
koščata i žgoljava i mršava. Na znam jeste li pomoću opisa uspjeli shvatiti
koliko je ta žena mršava, ali fakat je mršava! Na znam kakvi su joj muž i djeca
(nema njihovih slika na blogu), ali ona je zaista, uistinu, stvarno i u punom
smislu te riječi: mršava (ima njezinih slika na blogu).
Netko će sad reći da su npr. ti njezini sladoledi zdravi jer
su rađeni doma pa znaš što je u njima. Ja sam proučavala te recepte: većina sladoleda radila se od (sirovih) jaja , slatkog vrhnja
i bijelog šećera. Moji liječnici tvrde da to nije zdravo. Pa ja sad onda ne
razumijem kako su vama svima ti sladoledi zdravi?
Meni je bilo fascinantno što ona i inače, nevezano uz te
recepte za sladoled, mjesečno na svom blogu objavljuje i preko 40 recepata. Recepti
na njezinom blogu nisu bili zdravožderski – zato sam i pratila njezin blog,
imala je (ili ima još uvijek? – nisam zadnjih godina, dok su me liječnici izgladnjivali zdravom hranom, pratila njezin blog) zaista odličnih recepata za
tzv. nezdravu hranu kakvu ja volim.
Ok, sve super: mislila sam si da ona valjda hranu pripremi, fotografira,
baci u smeće, a recept stavi na blog. Ali ne, ona je tvrdila da ona i njezina
obitelj to sve pojedu(!). Meni nije jasno kako ona može biti tako mršava, ako
to sve jede?
Čak i da se bavi sportom, zar
svaki dan vježba 10ak sati da bi bila mršava?
Godinama sam pratila njezin blog, ona o sportu pisala nije,
a iz recepata je bilo vidljivo da se zdravo ne hrani.
Stvar je jednostavna: ona ima dobre gene i smije jesti
nezdravu hranu.
Da su barem meni takvi geni: kuhaš i jedeš sve ono što voliš,
a ne debljaš se.
Ja ne razumijem zašto ona smije jesti nezdravu hranu, a ja
ne smijem? Da, ja ju ne smijem jesti zbog zdravstvenih problema. A zar ona nema
baš nikakvih zdravstvenih problema, a na sve strane se non stop kokodače kako
je ta nezdrava hrana nezdrava i izaziva kojekakve boleštine?
Dakle, u 90 dana ona je oko 30 puta radila sladoled. Pa, to
znači da ga je radila više puta tjedno i oni su to sve pojeli! Ok, od nekih
njezinih recepata za sladoled dobije se oko pola litre sladoleda, ali od nekih
i više od litru. Ona i njezin muž i dvoje djece to su sve pojeli tijekom 3
mjeseca??? Ajme. Ok, ona jest mršava, ali jesu li muž i djeca te sreće? Jel mogu njezin muž i djeca uopće proći kroz
vrata? Ne znam.
Jel normalno u 3
mjeseca pojesti toliko sladoleda? Pa, da pitam svoje doktore, oni bi se zgrozili
i naravno da bi rekli da to nije normalno (nevažno što su to domaći sladoledi).
Ali praksa je drugačija: ako imaš dobre gene (i nemaš nikakvih zdravstvenih
problema) možeš jesti kakve god nezdrave hrane, koliko god hoćeš i kada god hoćeš i
nitko ti ništa neće reći niti će ti popovati.
Čula sam prije koji mjesec za jedan događaj koji me
podsjetio na ovu priču sa sladoledima. Jedna susjeda, ne poznajem ju dobro i nisam
tu priču čula od nje, nego usmenom predajom – od druge susjede, susrela se s problemom (ne)zdrave hrane.
Ta spomenuta susjeda
koju ne poznajem dobro, pozvana je u školu jer joj je kćer debela. Klinka ide
4. razred osnovne škole i ima oko 70 kila pa je školska pedagoginja u dogovoru s razrednicom pozvala mamu na
razgovor: neka se obrati školskoj liječnici vezano uz zdravu prehranu kako bi
klinka smršavila itd. Najzanimljivije u tome je što ta ista susjeda ima i sina koji ide u 2. razred u toj istoj
školi. On je koščato-žgočljavo-osušeno-oglodano mršav i njega na tom razgovoru pedagoginja
spominjala nije (tako se ova p(r)ozvana mama jadala ovoj susjedi koja je meni
to pričala).
Mene zanima, polazi li pedagoginja od pretpostavke da ta
žena tom sinu kuha zdravu hranu koju on jede i zato je mršav, a sebi, mužu i
kćeri kuha nezdravu hranu pa su zato oni debeli? Točno je da su i ta žena i
njezin muž debeli (imaju preko 100 kila;
ne zajedno nego svaki za sebe).
Činjenica je da je klinjo pobrao dobre gene i on je mršav.
A ja se kladim sa svima vama, da ta žena nema tu debelu kćer - nikad ju pedagoginja ne bi
pozvala na razgovor da mora mršavog sina hraniti zdravo! On zahvaljujući dobrim genima zbog kojih je
mršav, ima dozvolu da smije jesti nezdravu hranu kakva se u toj obitelji kuha
(i u mojoj obitelji se takva hrana kuha samo što ju ja ne smijem jesti)!
Ok, znam da život nije pošten, ali ja fakat ne razumijem
zašto neki ljudi smiju jesti tzv. nezdravu hranu.
Hm, da se vratim opet sladoledarskoj blogerici s početka
teksta... Pa kad se toliko forsira ta zdrava prehrana djece, baš bi bilo zgodno
da je netko toj sladoledarskoj blogerici natovario onaj neki centar za socijalnu skrb (il kak se to zove?) na vrat.
Što ima veze ako njezina djeca možda i jesu mršava, smatra se da nije normalno da se jede
toliko sladoleda (a tu je i sva ona nezdrava hrana za koju je blogerica
objavljivala recepte koji su se meni sviđali – očito su njezina djeca to jela). Zašto neka socijalna služba/ustanova nije uključena u tu
priču i zašto nije toj blogerici oduzela djecu, a nju uputila na neki tečaj roditeljstva
i zdrave prehrane?
Na sve strane se popuje o toj zdravoj prehrani – zašto se to
nameće samo debelima, a za one koji imaju dobre gene to ne vrijedi? Oni smiju jesti što hoće i pišu blogove na koje stavljaju pregršt tzv. nezdravih recepata (koji se meni zaista sviđaju!).
Zašto da djeca spomenute sladoledarske blogerice, osim što su nagrađena dobrim genima pa se ne debljaju, još budu
nagrađena i time da smiju jesti nezdravu hranu kad god hoće i koliko god hoće i ne moraju jesti zdravu hranu?
Ako ja ne smijem jesti ukusnu tzv.
nezdravu hranu kakvu volim, zašto ona, njezin muž i njezina djeca smiju to
jesti i zašto da prođu nekažnjeno (bez bolesti za koje se tvrdi da
ih nezdrava hrana uzrokuje)?
Nema komentara:
Objavi komentar