Zašto neki ljudi smiju raditi ono što vole?

Što više o tome razmišljam to mi je fascinantnije kako neki ljudi smiju uživati u ukusnoj, tzv. nezdravoj harni, isprobavati recepte, pisati blogove...

Gledala sam, a valjda je to nekakva serija, ne pratim to, ali ovaj put sam čak odgledala dio jer me interesiralo kako će liječnici postupiti. Liječnici su imali kao pacijenta nekakvog glazbenika koji je tvrdio da je glazba njegova ljubav, njegov život itd. Trebao je ići na nekakvu opasnu i kompliciranu operaciju da bi mogao nastaviti svirati, no, ako se odrekne sviranja, može živjeti bez da se podvrgne toj opasnoj operaciji(!). Naravno, on je izjavio da je glazba njegov život i on ne može zamisliti život bez glazbe itd. i liječnici su se pretrgnuli operirajući ga kako bi on mogao nastaviti svirati. 

Ok, to je serija. 
Ali zašto on mora biti sretan te i dalje svirati? Mogao je nastaviti živjeti bez te operacije bez da više ikad svira. Nek odustane od svog sna, ljubavi strasti… tako to funkcionira u stvarnom životu. Ja volim kuhati peći, isprobavati recepte, pisati food blog… to je bio moj život, moja ljubav, moja strast, i u tome sam zaista uživala. Ali od siječnja 2016. liječnici me izgladnjuju, pardoooooooooooooooooooooooooon „liječe“ tzv. zdravom prehranom, pička im materina. Mene nitko nije pitao što ja volim, što je moja ljubav i što je moja strast. Ima (profesionalnih) kuhara koji također razmišljaju o hrani kao o životu, strasti itd., imaju restorane, kuharske emisije itd. Većina tih kuhara je debela, njih liječnici ne liječe zdravom prehranom (što oni svi imaju tako dobre gene da ne boluju od nikakvih bolesti koje uzrokuje tzv. nezdrava hrana???). Zašto oni ne moraju odustati od svoje strasti, ljubavi i života? 

Pa nisam ja kriva što sam naslijedila ovakve gene.

Ok, sad nisam na dijeti, jedem sve, i to me podsjetilo koliko mi nedostaje sva ona ukusna hrana koju mi liječnici ne daju jesti, isprobavanje finih tj. nezdravožderskih recepata, kombiniranje sastojaka… To je bila moja ljubav, moj život, moja strast, ali nikoga za to nije briga. Danas se sve liječi gladovanjem, joj, pardoooon zdravom hranom. Znam da ću opet morati ići na dijetu, pardooooon, puno bolje zvuči kad se kaže zdrava prehrana, jelda? 
Moš´ mislit. 
Znam da moram opet smršaviti prije sljedeće kontrole (da se doktorica opet ne bi derala na mene) i ne smijem se posvetiti svojem životu, svojoj ljubavi, svojoj strasti.

Ne razumijem zašto sam tako kažnjena. Nisam pušila i trovala time ljude oko sebe. A što se nezdrave hrane koju  volim pripremati tiče – nisam nikoga šopala time. Svi ljudi su dobrovoljno jeli tzv. nezdravu hranu koju sam pripremila, ja nisam nikad nikoga silila (ni u mojoj široj ni užoj obitelji zdravoždera apsolutno nema!). Da im ja nisam pripremala tu tzv. nrzdravu hranu, kupili bi ju u slastičarnama, restoranima itd. A ovu zdravu hranu koju si pripremam kad sam na dijeti, pardoooon, na zdravoj hrani – nitko iz moje okoline neće jesti, to si sama jedem. Ta zdrava hrana koju sebi s gađenjem pripremam i koju si s gađenjem jedem - svi to samo sa zgražanjem gledaju i nemaju potrebu to ni probati, a kamo li se prebaciti na zdravu prehranu. 
Dakle, kad sam na dijeti pardooon, na zdravoj hrani, ne pripremam ono što osobe iz moje okoline vole tzv. nezdravu hranu - ali oni to svejedno jedu: sve to si i dalje ili pripremaju ili kupuju.