Gladujem već skoro 2 godine na toj odurnoj zdravoj hrani
koju ne volim. Svakodnevno se odričem sve one okusne hrane koju volim i koju
želim jesti, a ne smijem.
Jedino što mi nikako ne fali su krafne. To zaista ne volim.
Kao dijete sam to jela, međutim, meni se nikad nije sviđao okus toga. Ali svi
oko mene (i mladi i stari) su tvrdili da su krafne super i da ih svi vole. U školi
smo ih recimo dobili za ručak i ostalih 30ak učenika iz mog razreda tvrdilo je
da su super, kako da ja onda tvrdim da ih ne volim? Ali, tamo negdje, kad sam
postala tinejdžerka, odvažila sam se i priznala da ih ne volim. Naravno, da me
ljudi pogledavaju i postavljaju glupa pitanja: „Pa, kako ne voliš krafne?“.
Što da vam ja odgovorim na to? Jednostavno mi ne valjaju.
Nije meni problem što su one pržene u dubokoj masnoći: ja obožavam prženu i masnu
kaloričnu hranu. Al krafne mi fakat ne valjaju (ni domaće ni kupovne).
Budući da ih ne volim, niti ih ne pečem. I prije nego su me liječnici
počeli izgladnjivati, nisam godinama pekla krafne. Zadnji put sam ih pekla
prije 10ak godina. Meni je priprema hrane koju ne volim dosadna jer kad završim
s pripremom – nemam što jesti. Pogotovo kad se radi o dizanom tijestu s kojim
ima 3 dana posla, a kad ih konačno napravim, hodam po kući i tražim što bih jela. Ja nisam
od onih ljudi koji trpaju bilo što u sebe samo da bi nešto natrpali. Ja jesam
debela i bila sam debela – ali ja sam jela samo hranu koju volim (krafne, fritule, palačinke itd. tu ne spadaju).
Zadnjih nekoliko godina zabezeknuta sam onim nekakvim tzv. „zdravijim
krafnama“ – tekuća biskvitna smjesa nalije se u kalupe s rupom u sredini i
ispeče u pećnici. I to su onda krafne???
Ajme...
Dakle, ja uopće ne volim krafne od
dizanog tijesta, ali tvrditi da je biskvitna smjesa ispečena u kalupu = krafna.
To nema veze s mozgom.
Zaista ne razumijem kakve veze ta biskvitna smjesa ima s
krafnom. To se smatra krafnom zato što ima rupu u sredini??? Ok, američke krafne od dizanog tijesta prže se
u masnoći i imaju rupu u sredini, dobro. Pa ak je Amerikancima to normalno, u
redu.
Ali, ono što je u Hrvatskoj poznato kao krafna, to uopće
nema rupu u sredini. Kakve veze onda biskvitne krafne s rupom imaju veze s onim
što je kod nas poznato kao krafna??? Ne kužim foru.
Ok, meni je savršeno i kristalno jasno da je to
zdravožderska izmišljotina. Ali zašto izmišljaju takve nebuloze??? Nitko njima
ne brani da to jedu. Zašto jednostavno ne kažu: „Ja sam na dijeti jer hoću biti
mršava i…“
Joooooj, pardoooooooon, zdravožderi ne kažu da se oni na
dijeti, a kamo li da su na tome radi mršavosti, oni kažu da su na zdravoj
prehrani jer im se sviđa. Dooobro, onda neka jednostavno i lijepo kažu: „Ja
sam na zdravoj prehrani i ne želim jesti pržene, masne, nezdrave (itd.) krafne, nego jedem biskvit. I sve ok, jedite vi taj biskvit do mile volje,
davite se u njemu svaki dan, ali nemojte to zvati krafnama.
Ako je definicija krafne, da je krafna sve što ima rupu, bez
obzira od čega je i kako je pripremljeno, onda je i moje uho krafna. A tek nos!
U nosu imam čak dvije rupe! Ajme, kakva je to tek onda krafnetina! Nema smisla da dalje nabrajam, ja fakat jednostavno ne razumijem kako nešto može biti krafna - samo zato što ima rupu.
Slika je preuzeta s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar