Čitala sam na nekom stranom blogu tekst nekakve blogerice-zdravožderke koja je trkeljala o tome da bi se ona voljela vratiti u prošlost: kako bi se što prije počela zdravo hraniti. Ajme glupače.
Objasnila je ona kako se u
njezinoj obitelji nije zdravo jelo, nego je ona tek kasnije otkrila kako je
zdrava hrana „divna i krasna„(???) i žao joj je što nije ranije počela s tim.
Nju nisu liječnici počeli liječiti zdravom prehranom, nego je ona sama u nekom
trenutku došla na tu ideju da se počne zdravo hraniti (barem tako tvrdi na
blogu).
WTF???
Ja nisam nikad došla na ideju da se patim jedenjem zdrave hrane koja mi se gadi, mene su liječnici počeli „liječiti“(???) zdravom dijetnom
prehranom u siječnju 2016. kad sam imala 34 godine. Da se mogu nekom čarolijom
vratiti u prošlost (sad ga fantaziram ko i spomenuta glupača!), što bih
učinila? Ne znam u koju dob bih se trebala vratiti, ali recimo u punoljetnost,tj. kad sam navršila 18 godina, ali to vraćanje u
prošlost, naravno, kao i kod spomenute idiotkinje-zdravožderke, podrazumijeva da bih „zadržala svijest/sjećanja,…“
o proteklih 18 mjeseci gladovanja i općenito o svemu što sam proživjela nakon
18. godine - točno znam što bih učinila:
jela bih svu tzv. nezdravu hranu koju obožavam i to svaki dan i non stop bez
prestanka!
Ja ne razumijem spomenutu blogericu. Shvaćam da si neki ljudi obožavaju poslagivati sve u život tako da im bude što teže – a na neki bolestan (meni
nerazumljiv) način oni onda uživaju u tome.
Ja ne
bolujem od toga. Ja se definitivno ne bih vratila u prošlost da se ranije
i to sama (bez da me liječnici sile na to) počnem zdravo hraniti: to uvijek
stignem.
Dakle, da se vratim u doba kad sam imala 18 godina i budući
da sam zadržala svijest/sjećanje o svemu što mi se događalo u godinama koje sam već jednom proživjela (o tome
da me od 34. godini života liječnici „liječe“(???) zdravom hranom) – ja bih se trudila pojesti što više tzv.
nezdrave hrane do te 34. godine života!
Imala sam 114 kg u siječnju 2016. kad su me
liječnici počeli „liječiti“. Ne znam koliko bih kila skupila
do 34. godine da se stvarno vratim u prošlost i posvetim uživanju u ukusnoj
hrani kakvu volim, 214 kg ili više? Ali fakat bih jela sve ono što volim, kao
kompenzaciju za to što će me u 34. godini liječiti jedenjem zdrave hrane koja
se meni gadi.
Ok, moguće je da bi me u tom slučaju (kad bih stvarno jela više
tzv. nezdrave hrane nego što sam je u ovom životu pojela do 34. godine života)
- čak i ranije počeli liječiti tom
dijetom. Spremna sam na taj rizik.
Da, dobro ste pročitali, i pisala sam već o tome: smatram da
zdrava hrana nije lijek (iako ima okus kao lijek: sve što je zdravo je neukusno,
u to sam se itekako uvjerila tijekom proteklih 18ak mjeseci). I zato, da se
mogu vratiti u prošlost, definitivno ne bih počela jesti zdravu hranu, nego bih
se fakat posvetila uživanju u hrani kakvu volim (tzv. nezdravoj). Pisala sam da
se u mojoj obitelji pommes frites nije jeo svaki
dan, ali da se vratim u prošlost: našla bih vremena da ga pripremam/jedem svaki dan, i to dva puta dnevno!
Slika preuzeta s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar