Kakav to malecki želudac imate???

Mene neki ljudi zaista fasciniraju. To su ljudi koji prijeđu na zdravu prehranu (ili na bilokakvu dijetu) i smršave 20ak-30ak kila i onda tvrde da oni sad ne mogu više jesti istu količinu hrane koju su jeli kad su npr. imali 30 kg više jer njima je želudac sad manji i automatski im je potrebna manja količina hrane i ako pojedu previše njima je odmah zlo, povraća im se, slabo im je, spava im se, boli ih želudac, glava i sve redom, imaju osjećaj da su se prenajeli… itd., itd., itd.

Ja takvih problema nemam. Ja sam smršavila 30ak kila u godinu dana i naravno, liječnici očekuju da smršavim još preko 20 kila te da i dalje živim na 1300 kalorija dnevno. 6 dana u tjednu jedem zdrave, odurne splačine koje mi se gade i nikad nisam skrivala da ja svaki tjedan imam jedan dan kad jedem ono sve što ne smijem (masno, kalorično, teško, zasitno, krcato isključivo bijelim šećerom,…) tj. sve ono što se danas kategorizira kao nezdrava hrana i što su mi liječnici zabranili i za čime svaki dan žudim i što mi svaki dan fali. Taj jedan dan sigurno pojedem 3 puta više nego inače - i što se kalorija i veličine porcija tiče. Dakle, sigurno pojedem 4000 kalorija (ili više?) taj jedan dan i meni nije niti zlo niti slabo niti mi se povraća niti mi se spava niti mi je muka niti imam osjećaj da sam se prenajela niti imam grčeve niti imam zatvor niti sam napuhnuta. Ne osjećam apsolutno nikakve posljedice – osim ako sreću i istinsko zadovoljstvo uživanja u ukusnoj hrani kakvu volim smatrate posljedicom. Niti taj niti sljedeći dan meni niti je zlo niti slabo niti… ne znam koji još da egzotični simptom navedem za koji zdravožderi tvrde da ga imaju ako se „vrate starim, tzv. nezdravim prehrambenim navikama“. 

Baš zbog toga što nakon tog jednog dana čistog uživanja u hrani, idućih 6 dana onda opet moram gladovati na minijaturnim porcijicama odurne zdrave hrane koja  mi se gadi – taj jedan dan jedem velike porcije tzv. nezdrave hrane. Tako se psihički pripremam na 6 dana minijaturnih porcija ogavne zdrave hrane koju ne mogu smisliti. I ne, s vremenom jedenje odurne zdrave hrane ne postaje lakše. Nakon godinu dana – to je postalo još teže!!!

Nakon tog jednog dana užitka i čistog blaženstva - drugi dan, meni je užasan problem ostati na tih 1300 kalorija: ja bih i drugi dan mogla pojesti opet barem 4000 kalorija! I tijekom prošle godine zaista je bilo dana kad sam totalno odustala od toga da se zadovoljim s 1300 kalorija te sam nekoliko dana za redom(!!!) jela ukusnu, pravu hranu za kojom sam žudjela (tj. sve ono što se danas smatra nezdravim). O tome sam već više puta pisala.

Naravno, nakon par dana takvog užitka - uslijedilo je vraćenje preodurnoj zdravoj hrani. Prvi dan kad se vratim na tu prokletu zdravu hranu je užasan (a ni oni koji slijede nakon prvog dana nisu nimalo bolji): neopisivo sam gladna i stalno sam živčana, koliko puta opsujem liječnike koji me u 21. stoljeću “liječe“ dijetama umjesto da mi daju lijekove! Zašto ti koji mene „liječe“ ne podupiru farmaceutsku industriju??? Ja ne bih imala ništa protiv. Štoviše, sama sam tražila da mi umjesto zdrave dijetne prehrane propišu lijekove, ali neeeeeeeeeeeeeeeeem ja i dalje moram gladovati jer oni mene uporno "liječe" zdravom prehranom.

Zdravožderima, s kojima sam diskutirala o tome, nije jasno kako meni nije zlo taj jedan dan kad pojedem tih 4000 kalorija nakon što sam 6 dana živjela na 1300 kalorija. Ne shvaćaju kako bih ja mogla jedan dan pojesti 4000 kalorija i ne osjećati nikakve negativne posljedice i kako bi ta količina uopće stala u moj želudac ako sam stvarno smršavjela 30ak kila.

Ne znam zašto je tako teško povjerovati da ja ne osjećam posljedice kad pojedem 4000 kalorija jedan dan iako sam smršavjela 30ak kila. Svi imate poznanice, rođakinje, kolegice koje su naštancale i po četvero djece, a žderu cijeeeeeeeeeeeele dane sve masno, kalorično, prženo, teško, slatko… ne bave se sportom i teretanu iznutra vidjele nisu, a stalno su koščato-žgoljavo-mršave. Nemaju one ravan trbuh, nemaju one ni „k“ od kondicije, imaju i strije i celulit, ali su cijeeeeeeeeeli život jednostavno koščato-žgoljave. Jeste li se ikad zapitali kako njima u želudac stane to sve što natrpaju u sebe?

Meni (i nakon 30ak kg manje), kao i njima, u želudac bez problema stanu velike porcije i puno kalorija  – ali razlika između njih i mene je: što se ja debljam, a one ostaju koščate.

Meni nije teško povjerovati da ima ljudi koji tijekom par mjeseci neke dijete (ili zdrave prehrane) smršave 20ak kg i onda kad se vrate svojim (nezdravim?) prehrambenim navikama imaju sto simptoma: zlo im je, muka im je, povraća im se, bljuje im se, slabo im je, spava im se, boli ih želudac, imaju žgaravicu,… Nije mi teško povjerovati da ima takvih jer: moja mama je takva. Ona nije zainteresirana za zdravu prehranu: pogotovo sad kad je vidjela kako se ja patim na tome već godinu dana. Ali ona ima nekih faza kad je na dijeti pa smršavi 10-20 kg. I onda se zaželi ukusne hrane i vrati se svojim navikama, a jedna od tih navika su i velike porcije. Ona samo što ne završi na hitnoj koliko je njoj danima muka i zlo i slabo, i povraća joj se itd. Meni je to fascinantno – jer ja takvih problema nisam  imala nikad. Pisala sam već da proteklih 16 godina nisam bila na dijeti(niti sam planirala više ikad biti na dijeti), ali prije tih 16 godina bila sam na kojekakvim dijetama. I smršavila bih 20ak kg pa zaključila da mi je dosta te dijetne hrane i da ću se vratiti svojim prehrambenim navikama – nikad nisam imala posljedica; čak ni prvi dan nakon što sam prekinula s dijetom i vratila se svojim ("nezdravim") navikama. Nikad mi nije bilo zlo niti mi se povraćalo, niti sam imala osjećaj da sam se prenajela… Ja sam jednostavno bila euforična jer sam uživala u masnoj, kaloričnoj, teškoj i zasitnoj hrani koju nisam smjela jesti tijekom dijete.

I još nešto: nikad u životu nisam imala žgaravicu!!! Moja mama i drugi ljudi su mi opisivali taj osjećaj, ali evo imam 35 godina i ne znam što je žgaravica. Nisam to nikad imala – ni proteklih 16 godina kad sam non stop jela sve ono što se danas smatra „nezdravim“, a ni kad sam s neke (zdrave?) dijete prešla ravno na tzv. nezdravu prehranu, velike porcije i puuuuuuuuuuuuuuuno kalorija sadržanih u masnoj, prženoj hrani te hrani krcatoj bijelim šećerom.

Čula sam da se kaže se da s dijetama treba prestati postupno, ako se netko misli vratiti tzv. nezdravim prehrambenim navikama – neka počne postupno povećavati porcije i broj kalorija; ja nisam to nikad probala postupno.

Koliko god ja shvaćala da ima ljudi koji imaju problema kad se nakon dijete (zdrave prehrane) vrate tzv. lošim prehrambenim navikama – takvi ljudi nikako ne mogu shvatiti da ja takvih problema nemam. Moja mama je jedna od tih. Njoj nikako nije jasno kako ja 6 dana u tjednu jedem 1300 kalorija, a onda jedan dan jedem sve ono što se smatra nezdravim i to u velikim količinama (napisala sam da je to oko 4000 kalorija, ali čini mi se da pojedem i više) i niti mi je zlo, niti mi je muka, niti mi se povraća,… Štoviše, kad me vidi kako, nakon 6 dana života na 1300 kalorija, jedan dan s užitkom jedem sve ono masno, teško, kalorično… za čim sam čeznula prethodnih 6 dana – mama me upozorava „nemoj toliko toga jesti, bit će ti zlo, zadnja 3 dana nisi toliko pojela koliko si već danas pojela… „ itd. Ja ju potpuno ignoriram. Kao što sam rekla: zdravu dijetnu prehranu nametnuli su mi liječnici, izbora nemam – jer mi ne daju lijekove (tražila sam lijekove umjesto dijete!!!, ali oni mene uporno „liječe“(?) dijetom)), no, moj je izbor da jedan dan u tjednu jedem ono sve tzv. nezdravo za čim žudim i stvarno vjerujem da nakon što sam 6 dana jela prokleta, odurna, zdrava sranja koja mi se gade – 7. dana imam potpuno pravo jesti ono što volim i želim u količinama koje želim!!! I kao što sam već napisala: meni nakon takve tzv. nezdrave hrane nije niti muka, niti mi je zlo, niti mi se povraća, niti mi je slabo, niti mi se bljuje, niti mi se spava,…

I ne, nemam zaista apsolutno ama baš nikakvu namjeru prestati jedan dan u tjednu uživati u svemu onome što se smatra nezdravim!!!

Osim toga, ni moja mama, a ni itko drugi, ne shvaća da je meni i nakon 1 godine te zdrave dijetne prehrane od 1300 kalorija dnevno i dalje problem: živjeti svaki dan od tih 1300 kalorija!!! Ne, nakon 1 godine to nije postalo ništa lakše. Ja, tj. moj želudac se nije naviknuo na to da svaki dan smijem pojesti tek 1300 kalorija. Ja sam i dalje gladna svaki dan. Ne, nakon godinu dana nije postalo apsolutno ništa lakše pregurati dan na 1300 kalorija. Zapravo, meni je to sve teže i teže. Nema veze što sam smršavila 30ak kila, ja i dalje mogu jesti koliko sam jela kad sam imala 30ak kila više; kako rekoh nije mi niti zlo, niti muka, niti mi se povraća nakon velike količine masne, kalorične i teške hrane za kojom žudim. Da, ja osjećam glad, koliko god to vama svima bilo teško shvatiti. I ne, nakon godinu dana moj se želudac nije naviknuo da mu 1300 kalorija dnevno mora biti dosta. A to što neki ljudi, poput moje mame, nisu u stanju to shvatiti: to nije moj problem.

Posebno mi je bilo "interesantno" dopisivanje s jednom zdravožderkom-blogericom. Razmijenile smo par mailova na temu zdravožderstva u kojima je ona pisala kako je njoj "zdravožderstvo divno, krasno i prekrasno,… ali fakat ono, prepredivno i preprekrasno i prepresuper,… ali zaista fakat prerepreprekrasno i prepresuper i prepredivno i prepreodlično..." i sve to tako… Onda mi je navodila pozitivne(?) strane zdravožderstva. Jedna od pozitivnih strana za nju je i to što „kad manje jedeš onda se to i financijski isplati u današnje vrijeme; pa kad smršaviš, želudac će ti biti manji i trebat ćeš manje hrane i onda ćeš manje novaca trošiti na hranu“.

Naravno da meni ta njezina tvrdnja nije imala veze s mozgom. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da ja ne bih mogla jesti istu količinu hrane kakvu sam jela kad sam bila u najdebljoj fazi. Ali, eto neki ljudi to ne shvaćaju. Pretpostavljam da je ona od onih koji imaju malecki želučić i ne mogu jesti veliku količinu hrane pa je njoj neshvatljivo da ja mogu i sada količinski jesti koliko sam jela prije godinu dana kad sam imala 31 kilu više – i nije mi niti zlo, niti mi je muka, niti mi se povraća niti imam osjećaj da sam se prenajela.

A meni je bilo neshvatljivo što ona zaista misli da bih ja došla na ideju da se stvarno do kraja života držim zdrave prehrane i jedem majušne porcijice odurne hrane koja mi se gadi. Ne radi se o tome da ja imam želju jesti velike porcije zdrave, odurne hrane koja mi se gadi, ali zdrava hrana fakat podrazumijeva male porcijice – i ona sama predložila mi je neke primjere obroka na koje sam ja blenula jer mi nije bilo jasno kako ona uopće diše, a kamoli stoji na nogama nakon tih svojih obroka i majušnih porcijica. Ona nikako nije shvaćala da nisu svi zaluđeni zdravom prehranom kao ona i da ne žele svi do kraja života jesto odurnu zdravu hranu u minijaturnim porcijicama.

Sve slike preuzete su s interneta.