Zašto bih ja trebala željeti nositi minijaturnu oblekicu???

Pisala sam već kako ja zaista ne vidim čime sam to profitirala što sam gladovala godinu dana na zdravoj prehrani i smršavila 31 kilu. Ja fakat ne vidim što je sad bolje?

Da se malo dotaknem onoga o čemu sve(?) žene trkeljaju da im je super: kad smršave onda je sve divno i krasno jer stanu u kojekakvu (minijaturnu) oblekicu koju žele nositi.(?)

Mene moda nikad nije zanimala niti me zanima niti imam ikakvog interesa za nju, a kupovanje mi je nešto najblesavije, najdosadnije  i najgluplje na svijetu. Kad kupujem: kupim prvo što mi iole odgovara cijenom, veličinom i izgledom i gotovo. Ne pada mi na pamet da obilazim dućane i isprobavam hrpetine krpa. Dok sam u siječnju 2016. imala 114 kila nisam imala želju stati u neku haljinicu ili ne znam što – a ni sad nemam takvih želja. Mene  isprobavanje i navlačenje odjeće te paradiranje u njoj ne zanima.

I ne, ja nisam običavala čuvati odjeću kad u nju više nisam stala. Znam da to ljudi rade: kad se udebljaju, onda čuvaju odjeću nadajući se da će jednom opet stati u nju. Pisala sam već o tome da zadnjih 16 godina nisam bila na dijeti, uživala sam u hrani kakvu volim i debljala sam se, ali nisam imala namjeru više ikad ići na dijetu – zato nisam ni čuvala odjeću koju sam „prerasla“. A i nikad nisam nagomilavala hrpetine odjeće u veličini koja mi je trebala u danom trenutku. U ormaru sam recimo imala 2 traperice, 2 hlače, par majica, 2-3 košulje, 2-3 sakoa i suknje i to je to! To sam nosila dok se nije ofucalo i razderalo ili mi postalo premalo. Nikad nisam osjetila potrebu  da kupim nešto – kao što većina žena non stop kupuje nešto – samo da bi mogle istaknuti kao one imaju nešto novo.

Nikad nisam kupovala odjeću ni svaki mjesec, a kamo li svaki tjedan. Što bih uopće s tolikom odjećom??? Znam da većina žena svako malo nešto kupuje (neke skupo, neke jeftino), al njima svaki čas „treba“(?) nova suknja, nova haljina, novo…  Što one rade s tolikom odjećom? Jel one to jedu?

Kao što rekoh, mene moda, te krpe, obleka – apsolutno ne zanima. Tih par stvari koje imam, nosim dok se ne razderu ili dok ih ne prerastem – i onda to bacim. A meni se to nikad nije tako brzo razderalo i nikad se nisam tako brzo debljala da bih svaki mjesec morala kupovati novu odjeću.

Sad kad sam smršavila 31 kilu baš i nemam što obući - ne pada mi napamet da trošim novce na odjeću. Imam sačuvano jedino nešto „skuplje“ i očuvane odjeće koju mi je bilo žao baciti (nije to nikakva skupa odjeća s „potpisom“, ali za moj pojam je skupa). Nije mi ju bilo žao baciti zato što sam mislila da ću ju ponovno nositi, nego zato što je skuplja i očuvana, neke stvari (svečane) sam obukla svega par puta. Bilo mi je žao to darovati jer sam ja ipak to platila, namjeravala sam jednom to odvući na buvljak i prodati…

One kojekakve „obične“ majice, traperice, hlače, jakne – to sam sve pobacala kad to više nisam mogla obući ili kad je već bilo razvučeno, isprano, izblijedjelo… Nisam nikad voljela ko hrčak nagomilavati stvari koje mi ne trebaju.

U 2016. većinom sam nosila preveliku odjeću – mršavila sam, ali stalno sam nosila isto. Šilom sam bušila rupe na remenu, izbušila sam oko 5-6 novih rupa i dobro. U lipnju 2016. nosila sam  iste traperice koje sam  nosila u siječnju kad sam imala 20ak kila više; točno je da su mi bile prevelike, izgledale su na meni ko šos-hlače, al dobro. Nemam sačuvane baš nijedne traperice iz neke faze kad sam imala manje kila; kad kažem da nisam čuvala odjeću u koju nisam  stala – to je zaista tako. Ista stvar je bila i s majicama, sad su mi bile ogromne ko šator, ali dobro. Meni to nije smetalo. Kome smeta što nosim preveliku odjeću, neka me ne gleda. Tijekom ljeta 2016. (srpanj/kolovoz) preslagivala sam ormare i izvukla 3 (skuplje, očuvane) košulje i nešto majica koje sam nosila zadnji put kad sam imala toliko kila – pa sam počela i to nositi. I onda su mi se tijekom srpnja jedne (prevelike) traperice jako poderale, bile su isprane i blijede (kad sam ih kupila bile su crne, a sad  su bile svijetlosive). Pa budući da sam imala još samo jedne (također izblijedjele – sive), kupila sam crne traperice u svojoj veličini. A kako nisam imala hlača u odgovarajućoj veličini – kupila sam i jedne hlače. Onda sam se u kolovozu „raspištoljila“: kupila sam još jedne traperice kako bih imala dvoje crne, umjesto ovih starih sivih. U cijeloj 2016. godini od odjeće sam kupila: dvoje traperice i jedne hlače; ukupno me to koštalo oko 300 kn. I da, kupila sam i jedan grudnjak jer mi se stari razvukao!

Dakle, kad ja kažem da me odjeća ne zanima, da ne volim kupovati itd. – to je zaista tako, ja jednostavno nemam potrebu kupovati odjeću i paradirati u njoj. A budući da ja ionako zaista nemam apsolutno ama baš nikakvu namjeru do kraja života biti na zdravoj dijetnoj prehrani i održavati ovu težinu ne vidim uopće razlog da kupujem odjeću. Nosim ono što imam. Kad sam krenula na tu prokletu odurnu zdravu, dijetnu prehranu, moj plan je bio i ostao: smršaviti iole do te neke težine koju liječnici  očekuju da imam i onda kad mi malo sjašu s vrata: vratiti se svojim prehrambenim navikama, uživati u ukusnoj (tzv. nezdravoj) hrani i udebljati se. I zato sam sad počela čuvati odjeću!!! Ovo što mi je sad preveliko, sve spremam i čuvam – trebat će mi kad se skinem s te odurne zdrave hrane te se počnem debljati uživajući u ukusnoj hrani!!!

Dakle, zašto da sad kupujem manju odjeću??? Usku odjeću ionako ne volim. Kad ja kupujem zimsku jaknu (kaput) kupim takvu pod koju mogu obući 2-3 debele(!!!) majice. Znam da druge žene ne kupuju takve: one kupuju one nekakve kratke pernate jaknice (do struka), pod jaknom imaju tanašnu pamučnu majičicu koja ni ne pokriva struk (naravno da se pod takvu majicu ne nosi ni potkošulja!). Kad ih vidim – kako tako obučene paradiraju zimi: meni koja imam debelu jaknu, 3 debele majice pod jaknom (+ potkošulja!) i još k tome imam i sala – meni je zima!

Sad baš nosim jaknu koja mi je puno prevelika. Kupila sam pretprošle godine (2015.) zimsku jaknu i to dovoljno veliku da pod nju mogu obući 2-3 majice, sad kad sam smršavila mogu pod nju obući 6 majica! Fakat mi je velika, utapam se u njoj. Nemam manju, jer kako rekoh, nisam nikad čuvala odjeću u koju nisam mogla stati jer nisam planirala više nikad ići na dijetu (nisam mislila da će me moderna medicina 21. stoljeća „liječiti“(?) dijetom). Ne pada mi na pamet da trošim novce na manju jaknu!!! I ne pada mi na pamet da ovu dam suziti, jer kako rekoh, nemam apsolutno ama baš nikakvu namjeru biti do kraja života na zdravoj prehrani i održavati težinu. Kad se udebljam, ta jakna će mi biti taman po mjeri.

Iako sve(?) žene tvrde da je super kad smršaviš jer onda možeš spiskavati novce na novu obleku - mene niti malo ne vesele troškovi za odjeću koje uzrokuje gubitak kila. 
Ne, ja fakat ne razumijem kako bi me to rasipanje novaca koje teškom mukom zaradim trebalo usrećiti.

Sve slike preuzete su s interneta.