Što sam starija, to me više fasciniraju vrećice koje iz nekog razloga moraju sjediti. Nikako da shvatim zašto te vrećice moraju sjediti.
Prije par dana, na autobusnom terminalu, morala sam pola sata čekati autobus. Odšetala sam do stajališta, tj. perona, na kojem stoji autobus kojim putujem. Na svakom stajalištu/peronu je tzv. staklena kućica ispod koje je nekakva metalna klupa. Na putu do svog perona, prošla sam pored nekoliko perona, tj. staklenih kućica s klupom i svjedočila ljudskoj gluposti.
Jebo mene glupu, al ja fakat ne razumijem zašto ti ljudi stoje, a vrećice sjede???
Ja vječito imam nekakvih vrećica sa sobom, štoviše, najčešće imam pune ruke vrećica.
Kad sam došla do svojeg perona, ja sam sjela. Moje vrećice su, kao i uvijek(!) bile na podu. Zašto bih ja stajala, a moje vrećice sjedile na klupi???
Daaaa, ti ljudi koji stoje nad svojim sjedećim vrećicama su inteligentni, a ja sam glupa. Pa iskreno, i osjećam se glupo: kad sjednem, ja onda sa svojom odjećom pokupim s klupe svu prljavštinu koju su ostavile sjedeće vrećice tih mudrih ljudi.
Ok, da, vrećice su odozdo prljave, pa onda zato ovi mudri građani stoje, a ne sjede. Hmmm. Pa jebo vas glupe: prestanite svi skupa stavljati vrećice da sjede na klupama, pa onda klupe neće biti prljave!!!
Slike su moje.
Nema komentara:
Objavi komentar