Dakle, od siječnja 2016., već 5 dugih,
napornih, jebenih godina, uz prekide(!!!) sam na dijeti,
pardooooooooooooooooooooooooon, na zdravoj prehrani. Naravno da nisam bila 5 godina
u komadu na dijeti!!! Ali, već 5 godina se, uz prekide od nekoliko mjeseci(!!!),
patim na tom ogavnom i odurnom zdravom
sranju.
To je prestrašno.
Ja ne vidim što se u tih 5 godina poboljšalo u
mom životu. Ali, mene liječnici zbog mojih nalaza i dalje drže na dijeti. A da,
dobro, rekla je meni doktorska glupača još u siječnju 2016. da ću do kraja
života trebati biti na dijeti: i oni se stvarno striktno drže toga.
Budući da nisam non stop na tome, proteklih 5
godina u više navrata i po 3-4 mjeseca nisam bila na dijeti, naravno da nisam
došla na težinu koju liječnici hoće da imam. Što se mene tiče, meni je stvarno
u redu bila moja težina od 114 kila koju sam imala kad su me stavili na dijetu.
Ja zaista nisam imala nikakav problem sa svojim kilama, nije mi smetalo kako
izgledam i nisam imala niti najmanju namjeru ići na dijetu.
Ne znam koliko oni zapravo hoće da ja imam
kila. Pitala sam jednom doktoricu, samo mi je odbrusila: Ne zamarajte se brojevima.
Što se to trebalo poboljšati u mom životu
uslijed te dijete??? Ja sam jadnija nego ikad. Nakon 5 godina to gladovanje na
zdravoj hrani nije ništa lakše. Non stop sam gladna. Svega sam željna. Fali mi
ukusna hrana kakvu volim. Pa dokle ću tako??? A da, znam: do kraja života.
Najbolje da onda odmah crknem.
Pronadjoh danas ovo i mogu ti reci da sam odusevljena sa tobom, ako postoji negde druga JA onda si to ti. I mene su stavili na "zdravu ishranu", sanjala sam kako jedem neke torte, patim se i eto..naletoh na tebe sapatnice moja. Gledam moje kako jedu, a ja pasem travu i vodu :(
OdgovoriIzbrišiŽivot je sranje: gladuješ i onda crkneš.
IzbrišiŠto da ti drugo kažem? Nemam nikakve riječi ohrabrenja jer ne želim lagati.