Zašto?

Nikako to ne mogu razumjeti. Kako je moguće da se nekome uslijed dijete smanji želudac, pa kad smršavi, u želudac mu ne stane ona količina hrane koju je mogao jesti prije dijete??? Naime, ima ljudi koji su smršavili i koji stvarno(?) tvrde da ne mogu jesti onoliko koliko su jeli prije dijete. Kako???

Ja nemam takvih problema. Kad smršavim 30ak kila, ja najnormalnije mogu pojesti istu količinu hrane koju sam mogla pojesti i kad sam imala 30ak kila više. I nije mi ni zlo, niti imam osjećaj da sam se prenajela niti mi je muka, niti mi se povraća…

Najbolje mi je kad me ljudi uvjeravaju da se meni stvarno smanjio želudac uslijed dijete, i pitaju me kako ja to ne znam.

Pa po čemu bih ja to trebala znati??? Kako rekoh, ja mogu pojesti istu količinu hrane, koju sam jela kad sam imala 30ak kila više i nemam nikakvih tegoba.

Ne znam zašto se svi iščuđavaju kako meni u želudac stane ista količina hrane koju sam jela i kad sam imala 30ak kila više.

A kad neka mršavica trpa u sebe sve redom, bez kraja i konca, onda se nitko ne čudi. Znam da je rašireno praznovjerje da su svi mršavi ljudi, mršavi zbog toga što se zdravo hrane, na dijetama su, vježbaju itd.

Moš, mislit.

Koliko mršavih ljudi niti pazi na prehranu niti vježba, oni su jednostavno uvijek mršavi. A non stop trpaju u sebe. Kad kažem da trpaju u sebe, ne radi se o tome da za ručak pojedu kilu rajčica pa kilu salate pa 2 kile kelja… Neeeee, ne jedu oni takve stvari. Oni jedu, masno, pohano, prženo, obavezno trpaju u sebe i kruh i krumpir istovremeno…, ali jebiga, oni to smiju jer su od svega, što god pojeli, uvijek mršavi. I nitko ih ne pita kamo im to sve stane. 

Ja nikako ne mogu shvatiti zašto oni ne moraju patiti ovako kako ja patim.

Ja im od srca želim da se razbole i da moraju biti na dijeti i zdravo se hraniti.