Zašto ja nisam...?

Prije par dana susrela sam poznanicu koju nisam vidjela, valjda 3 godine. I pita ona mene: "Jel još uvijek kuhaš i pečeš sve one finoće? Mislila sam da ćeš do sad postati popularna food blogerica."

Hm.

Baš me pogodila tamo gdje boli.

Uvijek sam voljela kuhati i peći kolače, općenito pripremati hrani (spomenuta osoba je to znala). Tamo negdje, krajem 2015. godine zaista sam mislila da ću se u budućnosti više baviti time. Nisam ja nikad namjeravala otvarati slastičarnu ili restoran, ali namjeravala sam više peći kod kuće kolače i torte po narudžbi i posvetiti se pisanju bloga.

Točno je da zadnjih dana (kraj kolovoza 2018.) nisam ni na kakvoj dijeti i jedem sve ono što na dijeti nisam smjela i uživam. 

No, u siječnju 2016. prestala sam se baviti kuhanjem i pečenjem te pisanjem bloga jer su me liječnici počeli maltretirati, pardooooon „liječiti“(???) zdravom prehranom.

Složila sam kiselu facu i spomenutoj osobici odgovorila sam da ne kuham ni ne pečem ni ne pišem blog. Nisam se upuštala u objašnjenja, poput onog  da danas medicinska prokleta gamad sve liječi  dijetama. 

Došlo mi je da se rasplačem.

Nisam nikad računala s tim da će me liječnici izgladnjivati, pardooooooooooooooooooooooooooon, „liječiti“(???) zdravom prehranom koja mi se gadi. Ne, ne pišem blog sa zdravim receptima jer mi se zdrava hrana gadi, meni je muka od onog što moram jesti i bilo bi me sram to staviti na blog.  A ni  kolače i torte ne pečem jer ih ne smijem jesti (a ono što se smatra zdravim/zdravijim kolačima je odurno!).

Sjećam se da sam još prije par godina čitala intervju s jednom razvikanom hrvatskom food blogericom koja je izjavila da je ona počela učiti kuhati te je počela pisati blog dok je bila nezaposlena. Ajme. A jebo mene glupu! Ja dok sam bila nezaposlena, nisam imala vremena kuhati. Dok sam bila nezaposlena, išla sam javnim prijevozom (ja nemam novaca za auto ni sad kad radim (na određeno), a kamo li dok sam još bila i nezaposlena!) s jednog kraja grada na drugi i nosala molbe za posao. Dok sam npr. došla do mjesta gdje trebam predati molbu, trebalo mi je i po 2 sata i onda sam se 2 sata vozila natrag kući. Uz to sam svaki dan išla i na poštu  (do koje mi javnim prijevozom treba pola sata) i tamo sam čekala u redu da pošaljem molbe (a u pošti je uvijek gužva!). Ili, kad sam naišla na natječaj u kojem piše da svi zainteresirani trebaju u toliko i toliko sati doći na razgovor – pa naravno da sam išla. A na takvim natječajima je uvijek velik odaziv pa sam i po nekoliko sati tamo čekala da dođem na red za razgovor.

Ova spomenuta food blogerica je popularna zato jer si je znala postaviti prioritete: neće tražiti posao dok je nezaposlena, nego će učiti kuhati i pisati blog, a obitelj nek ju uzdržava.

Ja sam očito imala pogrešne prioritete pa se zato nisam nikad uspjela posvetiti blogu. Trebala sam, dok me liječnici još nisu maltretirali zdravom hranom, reći svojoj obitelji: neću ja sad tražiti posao, ja ću biti doma i kuhati/peći te objavljivati recepte na blogu, a vi me uzdržavajte. Ne znam zašto to nisam napravila, spomenutoj blogerici je to očito upalilo. 

Hm, čini mi se da meni to ne bi bilo prošlo: mene bi moja obitelj izbacila iz kuće ako ne namjeravam pridonositi (piskaranje bloga u mojoj obitelji ne smatra se pridonošenjem).

Dakle, ja nisam popularna food blogerica jer si nisam znala postaviti prioritete dok sam bila nezaposlena (umjesto da kod kuće kuham i pišem blog dok me obitelj uzdržava, ja sam okolo tražila posao; a jebo mene glupu!).

A od siječnja 2016. me liječnici izgladnjuju, joj, pardooooooooooooooon, „liječe“(???) zdravom prehranom pa opet ne kuham i ne pečem hranu kakvu volim jer ju ne smijem jesti. Dakle,  ne pišem blog jer, kao što sam napisala, ne pripremam ukusnu hranu kakvu volim, tj. nemam recepata koje bih htjela stavljati na blog.

Ne razumijem zašto sam tako kažnjena. 

Spomenuta blogerica je razvikana i hvaljena na sve strane. Fascinantno mi je kako je njezinoj obitelji bilo normalno da ona kod kuće kuha i piše blog, a oni ju uzdržavaju. Ne znam jel ona iz bogate obitelji, ili je bogato udana, ili je osvojila zgoditak na lotu…   I da, ona ne kuha zdrave obroke. Pretpostavljam da ona jede tu tzv. nezdravu hranu za koju stavlja recepte na blog (koji se i meni sviđaju!),  no – ona je mršava.  

Da rezimiramo: ona ima popularan blog, nije morala tražiti okolo posao dok je bila nezaposlena, nego su ju drugi uzdržavali, a ona je doma kuhala i pisala blog, osim toga: mršava je (iako jede(?) tzv. nezdravu hranu za koju stavlja recepte ne blog.

Neki zaista imaju sreće u životu.

Za usporedbu: ja sam skoro svaki dan išla s jednog kraja grada na drugi tražeći posao, išla sam na poštu slati molbe, nisam imala vremena za pisanje bloga, mojoj obitelji ne bi na pamet palo da me uzdržava dok ja nezaposlena po doma kuham i pišem blog, a od siječnja 2016. sam još i kažnjena i time da ne smijem uživati u ukusnoj hrani kakvu volim, jer me liječnici izgladnjuju, pardooon, "liječe"(???) zdravom prehranom. Debela sam (meni to ne smeta(!!!), ali smeta mojim liječnicima), ne smijem jesti hranu kakvu volim i ne pišem blog.

Ja zaista ne razumijem zašto spomenuta blogerica ima toliko sreće u životu, a ja nemam.

Da, da, ustvrdili smo da sam ja imala pogrešne prioritete: okolo sam tražila zaposlenje umjesto  da sam doma kuhala i pisala blog. A očito sam naslijedila i loše gene pa se debljam od ukusne tzv. nezdrave hrane kakvu volim, a spomenuta blogerica nema takvih problema te ona stavlja recepte za takvu ukusnu tzv. nezdravu hranu na blog koji piše.

Uživanje

Uspješno jedem sve tzv. nezdravo i nisam na dijeti.

Nakon onog odurnog lchf-a stvarno mi treba da uživam u ukusnoj tzv. nezdravoj hrani koju volim.

E da, dobila sam mjesečnicu: 44 dana nakon prošle mjesečnice (meni to nije normalno, ali znam da će lchf-ovke reći da je to normalno). 

Od ta 44 dana sam, zadnjih 21 i pol dan, bila na lchf-u. Ok, na lchf-u sam bila ukupno 21 dan. 

22. dana dogodila se ona katastrofa s proljevom, taj dan sam imala doručak, međuobrok i ručak po lchf-u, ali kad sam se onako usrala na tom svetom lchf –u: nije bilo šanse da više ikad budem na lchf-u. Zato sam taj 22. dan na večer, negdje oko 17 sati (poslije kina) službeno odustala od lchf-a počevši jesti sve ono tzv. nezdravo što volim (pizzu, sladoled, kolače, a kod kuće sam nastavila s bijelim kruhom, ajvarom, sladoledom, čipsom, pralinama... o tome svemu pisala sam u prošlom tekstu). 

Lchf 5 – Gotovo je!

Prije tjedan dana perem ja suđe u kuhinji. I odjednom osjetim da moram na zahod. Ali, za par sekundi,  gotovo, ja sam se u trenu..., ispričavam se, koji je lijep način da se to kaže? Evo, pokakala sam se u gaće. I trčim ja na zahod, ali to samo ide iz mene, u gaće. Nije to bilo gotovo dok sam ja došla na zahod, nego sam još i na zahodu imala prilike proučavati kako to izgleda. To je bila prozirna, bistra, žućkasta tekućina s pokojim čvršćim komadićem.

Imala sam ja proljev i na onoj tzv. zdravoj hrani na kojoj su me liječnici  držali 2 godine, ali to je tada bilo drugačije.

Koga ne zanima ovo što pišem, neka prestane čitati, nemojte mi poslije u komentarima pisati da vam se ne sviđa što i kako pišem, od prve rečenice je jasno o čemu  se u ovom tekstu radi.

Dakle, i na zdravoj prehrani imala sam proljev, ali to nikad nije bila takva "voda" kao sad na lchf-u. Tada je to bilo onako rijetko npr. kao pasta za zube, ali jednolično  kremasto, bez vode i komadića. Ali, ovakva "voda" kao sad na lchf-u, ajme, ja takav proljev nikad u životu nisam imala. 

ISPRAVAK: DODANO 11. 10. 2023. - I NA  ZDRAVOJ PREHRANI DOBILA SAM UŽASAN PROLJEV!

Naravno, kao dijete imala sam proljeve kao i druga djeca, no tamo negdje od tinejdžerskih dana ja od  tzv. nezdrave prehrane u kojoj sam godinama (tj. desetljećima) uživala, nikad nisam imala problema s probavom/stolicom. 

Ok, imala sam ja proljev, npr. prije 15ak godina, kad sam imala nekakvu crijevnu virozu. Ili, prije kojih 20ak godina, kad smo svi u kući imali proljev, očito smo svi nešto pojeli. Ali to je taj dan prestalo, nismo išli liječniku i nikad nismo saznali od čega smo dobili proljev.

No, ovakav proljev, kakav sam ja dobila na tom hvaljenom lchf-u. Ajme. Ništa, prala sam posrane, pardooon, pokakane gaće i trenirku i to je to. Tijekom dana nisam više imala proljev.

Jučer sam išla u grad nešto obavljati i dogovorila sam se s prijateljicom da ćemo se poslije naći u kinu i pogledati film. Na putu, dok sam se vozila tramvajem, osjetila sam da bih morala na zahod. Ajme. Pokušala sam ignorirati tu potrebu. Sišla sam s tramvaja na stanici na kojoj sam trebala i razmišljam: Što sad? Moram ignorirati što sam trebala obaviti i prvo se moram posvetiti novonastalom problemu. Da idem u neki kafić na zahod? Srećom, par metara od stanice je Lidl (tamo imaju wc za kupce), a ionako sam planirala prije kina skoknuti u taj Lidl i kupiti nekakve slatkiše za prijateljičine klince. 
Ok, znam da će sad zdravožderi i lchf-ovci itd. dreknuti da kupujem prijateljičinoj djeci otrov. Ona nije zdravožderka ni lchf-ovka i ona nema ništa protiv da njezina djeca jedu čokolade i bombone i ona im i sama to kupuje. 
I dobro, nisam otišla u smjeru u kojem sam trebala, nego sam otišla na drugu stranu, u smjeru u kojem je Lidl. Tražila sam ključ na blagajni i pritom sam stiskala "guzne" mišiće, da se ne pokakam u gaće. Ali, jebiga, morala sam ići tražiti ključ drugu blagajnicu, jer ga na ovoj blagajni nema. I dok sam ja došla do zahoda, dok sam ja otključala vrata:  pokakala sam se  u gaće. 

Skinula sam hlače, sjela na školjku i proučavala svoje ukakane gaće i traperice. To je opet bila prozirna, žuta tekućina s pokojim čvršćim komadićem. Potrošila sam, ne znam koliko metara papira da bih se kako tako očistila, srećom imala sam vlažne maramice u torbi, a te tekućine bilo je jako malo na hlačama i skoro uopće nije smrdjela.

I što sad? 
Skinula sam hlače i gaće. Što sad s tim pokakanim gaćama? Da ih bacim u kantu za smeće? Nekako mi je bilo neugodno, iako je kanta bila puna mojih posranih vlažnih maramica. Spremila sam gaće u vrećicu koju sam imala u torbi i stavila to u torbu. Onda sam procjenjivala štetu na trapericama. Najčešće nosim crne traperice i na njima se ništa ne bi vidjelo, ali naravno(!), ja sam danas imala one neke sivoblijede, to je kao efekt ispranog trapera. Na njima se iznutra, naravno, vidjelo smeđežuto (tragovi dreka, pardooon govna), to sam probala ribati vlažnim maramicama, ali naravno da to nije pomoglo. Srećom, izvana nije bilo mrlje u smeđoj boji, nego je to izgledalo kao da su traperice mokre i ta mokra mrlja bila je na jednom maleckom dijelu oko 2 cm dužine (većinu tekućine upile su gaće). 

Što da sad radim? 

Rasplakala sam se od muke. 

Imala sam u kozmetičkoj torbici uložak. Navukla sam, srećom, nepokakanu potkošulju preko stražnjice i obukla sam te pokakane traperice u koje sam stavila uložak. Nisam imala baš dugačku majicu na sebi, bila je 10ak cm ispod struka, ali nije prekrivala ovaj flek na mojim trapericama. Nategnula sam majicu prema natrag tako da mi je naprijed vratni izrez došao skroz do vrata i pokušavala sam ju nategnuti preko stražnjice tako da je majica na stražnjici bila duža, a naprijed  kraća (naravno da je to blesavo izgledalo, ali eto). Skužila sam da moram ramena držati prema natrag i izbaciti cice prema naprijed (znam da je to nekima normalno, ali ja inače tako ne hodam!) kako bi ta majica otraga bila duža. Namjestila sam i ručku na torbi koja ide na rame, tako da kad ručku stavim na rame, torbu mogu staviti otraga, barem djelomično, preko stražnjice. Inače, nikad tako ne nosim torbu, nosim ju ili normalno sa strane, ili eventualno, prema naprijed, ali nikad nisam imala običaj torbu prebaciti preko stražnjice.

Izašla sam iz zahoda, zaključala, vratila ključ… I što sad?

Otišla sam u obližnju trgovinu odjećom i... kupila si gaće. Razmišljala sam da kupim i nekakve hlače ili dužu majicu, ali zaključila sam da posjedujem dovoljno odjeće i ne pada mi na pamet kupovati još nešto (jednostavno ne želim toliko financijski ispaštati zbog prokletog lchf-a).

Bilo mi je blesavo opet ići u Lidl na zahod, pa sam ušla u nekakav kafić i otišla u zahod. Tamo sam obukla ove kupljene gaće. Nisam imala škare sa sobom pa nisam mogla skinuti onu nekakvu plastičnu "nit" (il kako se to zove?)  na kojoj je papirnata etiketa, a dobro (papirnatu etikatu sam poderala i skinula).  

Kad sam se obukla, u kafiću sam naručila mineralnu vodu i na silu ju popila, da ne ispadne da sam samo utrčala u zahod. Unatoč vlažnim maramicama osjećala sam kako mi ruke smrde jer: niti u Lidlu niti u ovom kafiću nije bilo sapuna!

I što sad?  Ne stignem ići kući da se presvučem, pa da se onda vraćam u grad, u kino. Da javim prijateljici da ne mogu doći? Kupila sam ulaznice preko interneta, kodovi su na mojem mobitelu pa ni prijateljica ne može iskoristiti barem svoju ulaznicu, to bi mogla jedino da joj dam svoj mobitel ili što, da ja idem do kina, da skeniraju taj kod i nju puste u kino, a ja da se vraćam doma?

Hmmm. A kad se sjetim da smo se  jedva dogovorile da se nađemo. Dogovarale smo se više od mjesec dana i uvijek nešto iskrsne i mi nikako da se nađemo. Ništa, odlučila sam da idem tako posrana, pardooon, pokakana u kino. Neće meni sitnica poput posranih traperica uzrokovanih kretenskim lchf-om upropastiti dan(?).

I bile smo u kinu, prijateljici nisam ništa spominjala jer me bilo sram. Moram napomenuti, svaka čast zaposlenicima u kinu: u zahodu, tj. pokraj umivaonika bilo je sapuna i tu sam konačno oprala ruke kako spada!

Pretpostavljam da je većini onih koji ovo čitaju savršeno jasno, ali da ne bi bilo zabune: ja sam s lchf dijetom završila zauvijek! Završila sam ja s tim još jučer, kad se opisana situacija dogodila. Nakon kina sam s prijateljicom išla na pizzu, nakon toga smo išle u slastičarnu na kolač, a pojele smo i sladoled. Prijateljica zna za ove moje dijete i protekle 2 godine, kad smo išle „na kavu“, to je stvarno bila kava, čaj ili voda, iako je ona i tada htjela da idemo na sladoled, na kolače, na pizzu, na ćevape…, ali ja sam svaki put odbila zbog dijete kojom su me liječnici maltretirali. Sad kad sam pristala da idemo najprije na pizzu, pa onda na kolače, ona nije ništa komentirala ni pitala, valjda se bojala da se ne predomislim, a ja nisam ništa govorila niti o ovoj dijeti od koje sam taj dan odustala niti o tome što mi se dogodilo. Da, sjedila sam u posranim trapericama u kinu, u pizzeriji i u slastičarni. Lchf je svima super, meni nije super, ali ja nisam htjela toj dijeti dopustiti da mi upropasti dan. 

Možda netko misli da, nakon što sam se onako pokakala, nije bilo pametno ostatak dana jesti to sve tzv. nezdravo što sam pojela. A što mi se još moglo dogoditi? Da, da, mogla sam se još koji put pokakati. Trebala sam kupiti još nekoliko komada gaća da ih imam kod sebe  pa da se presvlačim po zahodima u kinu, u pizzeriji, u slastičarni.

Srećom, nisam više imala problema s proljevom. To s proljevom dogodilo se oko 14:30, a budući da smo išle u pizzeriju i slatičarnu, kući sam došla u 21:20. Provela sam skoro 7 sati u posranim trapericama. A dobro, to je cijena koju sam platila jer sam došla na ideju da idem na lchf dijetu. Znam da sam si sama kriva jer sam nasjela na ta lchf-ovska maloumna, glupa, kretenska sranja koja sam čitala na lchf-ovskim blogovima.

Kad sam došla kući, istuširala sam se, oprala oboje gaće, traperice, potkošulju i majicu. Onda sam se još pogostila, jela sam sve ono čega sam se na lchf-u odricala. Našla sam sladoled u zamrzivaču, pojela sam skoro pola litre. Pa sam onda uzela 4-5 šnita bijelog pšeničnog kruha i pojela sam to uz ajvar. Onda sam jela čokoladu, praline i čips i gledala televiziju.  Baš sam uživala. Sljedeće jutro, tj. danas u jutro, nisam imala proljev, nego normalnu stolicu. I danas jedem sve ono tzv. nezdravo čega sam se na lchf-u i prije toga, na zdravoj dijetnoj prehrani, odricala.

Odlučila sam da neko vrijeme neću biti ni na kakvoj dijeti. Plan mi je uživati u hrani kakvu volim i udebljati se 5-10 kila. Na dijeti uvijek stignem biti (i morat ću biti koji mjesec prije kontrole da bi moji doktori bili barem donekle happy ako smršavim koju kilu). 

Znam da će sad neki lchf-ovac reći da je ovo što se meni dogodilo, normalno. Njima, tamo na lchf-ovskim blogovima sve je normalno. Na tim bloogovima, lchf blogeri, naravno, hvale lchf na sve strane. Pod njihovim hvalospjevnim tekstovima ima komentara koje ostavljaju obični smrtnici poput mene koji se žale na kojekakve nuspojave lchf-a. Takvih komentara nema puno jer ih lchf blogeri brišu – ti komentari narušavaju prekrasnost, divnost i supernost lchf-a. Ali nađe se barem na nekim lchf blogovima pokoji takav komentar, npr. napiše neka žena da je njoj užasno i nabroji kakve sve nuspojave ima (nije spominjala proljev), a lchf blogerica joj odgovori da je to sve normalno. A jebote glupu, ako ti je to normalno.

Meni bi lchf-ovci za moj proljev vjerojatno rekli da se moje tijelo koje sam godinama hranila nezdravom hranom na ovaj način (proljev) prilagođava prezdravom i prekrasnom i predivnom lchf-u. Pička vam materina! Svima vama, kojima je to normalno! Ne branim ja vama tu vašu normalu, samo vi budite na tome i userite se, pardooooooooon, ukakajte se, svaki dan, to vam zaista, onako, iskreno i od srca želim.

Radije ću biti neusrana i debela, nego usrana i mršava. Ok, da, znam, većina lchf-ovaca je zgrožena ovom mojom izjavom. Baš si zamišljam neku revnu lchf-ovku kako s nevjericom čita ovaj tekst i pita se: „Pa što li je ovoj s bloga Zdravo i neukusno? Pa ona nije normalna, zašto ona ne želi biti usrana i mršava? Ja bih uvijek radije bila usrana i mršava, nego neusrana i debela.“  

Lchf-ovcima je to normalno.

Ako je to normalno, ja ne želim postati normalna.  
Pisala sam već, sigurno desetak puta da na tzv. nezdravoj hrani u kojoj sam uživala ovakvih problema imala nisam. Ni na un dijeti nisam imala ovakvih proljeva. 
Meni je u svemu tome najveći problem to što ja zaista uopće ne želim biti mršava, nego se patim s tim dijetama jer doktori smatraju da je gladovanje, joj pardooooooooooooooooooooooooooooooooooooon: zdrava prehrana, rješenje svih problema. Ja nisam neka (maloljetna?) balavica i ne želim da se doktorica opet dere na mene kad dođem na kontrolu pa očito na nekakvoj dijeti moram biti. Ali zašto da budem na lchf-u i imam proljev, ako mogu biti npr. na un dijeti na kojoj takvh problema nisam imala?

Hm, budući da lchf-ovci stalno bulazne o divotama i krasotama lchf-a, sigurno bi neki od njih rekli da taj moj proljev nije od lchf-a, nego od nečeg drugog. A od čega? Ja sam taj dan, a nekoliko tjedana prije toga (ne zaboravimo da sam se već jednom tako usrala, pardoooooooooooon ukakala, otkad sam na lchf-u jela samo ta lchf-ovska sranja. 

Baš me zanima, imaju li lchf-ovci ovakvih iskustava s proljevom? Kako ne bi narušili tu svetost, divnost, krasnost i supernost lchf-a, vjerojatno će reći da se to njima nikad nije dogodilo jer je lchf super i na njemu ne možeš imati proljev. Ili, mogli bi neki od njih, možda, priznati da se to s proljevom i njima događalo, ali tako glupi kao što jesu, oni bi tvrdili da je to normalno, da to njima ne predstavlja problem, nego zbog toga znaš da lchf djeluje, njima je proljev vjerojatno ko orgazmičko iskustvo…  
Očito je problem u meni, ja imam nizak stupanj tolerancije za te dijete koje izazivaju takav užasan proljev. Pretpostavljam da lchf-ovci imaju puno viši stupanj tolerancije, moguće da si sad neka lchf-ovka misli: Pa ja sam tijekom 10 godina na lchf-u svaki dan imala proljev i meni je to bilo odlično, a ova s bloga Zdravo i neukusno, posrala je gaće samo 2 puta u 10ak dana i već je odustala od te dijete, pa zašto, pa na lchf-u je baaaaaaaaaaaaaaaaš suuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuper! 

Kad sam se prvi put usrala, pardoooon ukakala (onda kad nisam stigla doma, od  kuhinje do zahoda), palo mi je na pamet: pa zar će se to češće događati? Tada (kao ni ovaj put), sljedeći dan ujutro nisam imala proljev, popodne sam išla nešto obavljati i palo mi je na pamet: da si stavim veliki uložak, za slučaj proljevne nezgode??? Odlučila sam da neću, jer, pa neću valjda sad stalno imati proljev(!?). I nisam tog dan imala proljev, niti sljedećih nekoliko dana, sve do ove nezgode, na dan kad sam išla u kino. Taj dan, u jutro, ja sam imala relativno normalnu stolicu. Pisala sam već da sam ja na lchf-u, ali i na onoj zdravoj prehrani kojom su me liječnici maltretirali imala, za moj pojam, neobičnu stolicu: kakala sam komadiće ko zec. Ali, to nije bio proljev.

Iako to stalno napominjem, opet ću:  na tzv. nezdravoj hrani i un dijeti – imala sam normalnu stolicu, u jednom komadu, bez proljeva, bez komadića, bez zatvora...  

Očito je da moje tijelo nipošto dobro ne reagira na zdravu prehranu i na lchf.

U ova dva slučaja kad sam imala spomenute nezgode s proljevom,  meni nije bilo ni muka niti zlo, niti mi se povraćalo, ni prije ni poslije nego što sam se pokakala. Ja nisam osjećala nikakve tegobe, ali sama činjenica da sam se dva puta usrala u gaće, ajme, meni je lchf-a dosta! Ja imam 37 godina, pa nisam malo dijete da serem, pardoooon kakam u gaće.  

Lchf mi je priskrbio da sam dva puta u 10ak dana morala prati svoju posranu odjeću. Smatram da sam mogla bez tog iskustva u životu.

Ok, lchf-ovcima su sve te nuspojave normalne, znam i da neke žene, neovisno o tome na kakvoj su dijeti, uzimaju laksative da bi bile mršave, druge jedu vatu i toaletni papir da im stvara osjećaj sitosti, a da se ne debljaju…

Danas je sve podređeno mršavosti. Ja pišem već više od 2 godine da ja ne želim biti mršava. Ja nisam imala problema sa svojih 114 kila. I dan danas ja ne shvaćam zašto su liječnici odlučni da me izgladnjuju tzv. zdravom dijetnom prehranom, a ne daju mi lijekove, danas je popularan taj stav da je gladovanje, pardooooooooooooon, zdrava hrana - lijek za sve.  Oni očekuju da ja i dalje mršavim i tako me „liječe“(???), pička im materina. 

Da, dobro, nisu me liječnici stavili na lchf prehranu, štoviše, medicina je protiv toga. Ja sam sama prešla na lchf jer sam na onoj liječničkoj zdravoj hrani stalno bila gladna, a lchf-ovski blogeri pišu da na lchf-u nikad nisi gladan, a mršaviš. Ja sam nasjela na to: mislila sam si, ako je to sve tak super kako lchf-ovci tvrde, onda ja neću biti gladna, a moji doktori će biti happy jer svejedno mršavim. Osim toga, budući da lchf-ovci tvrde da ta prehrana njima rješava kojekakve zdravstvene probleme, ako ću biti na tome, onda će možda i moji liječnički nalazi biti super.  

Naravno, ja nisam imala ama baš nikakvu namjeru reći liječnicima da nisam na njihovoj dijeti, nego da sam na lchf-u. Čak i da sam bila zadovoljna lchf-ovom, pred liječnicima bih tvrdila bih da sam na onoj liječničkoj zdravoj prehrani (liječnicima je najbolje ne spominjati te kojekakve današnje popularne dijete jer je njima samo njihova izgladnjivačka zdrava prehrana svetinja). Naravno, da im ni sad neću spominjati da sam bila na lchf-u. 

Sljedećih tjedana ionako neću biti ni na kakvoj dijeti, namjeravam uživati u tzv. nezdravoj hrani, ali morat ću opet na neku dijetu, budući da liječnici očekuju da smršavim do sljedeće kontrole. 

Ne znam na kojoj ću dijeti biti, no sigurna sam da to neće biti zdrava dijetna prehrana kojom me liječnici maltertiraju, neće to biti ni ovaj usrani lchf, a neće biti ni paleo. Paleo nisam nikad probala, ali po onome što sam pročitala, jako je sličan posranom lchf-u (zapravo je i još gori) tako da to ne dolazi u obzir. Niti raw nisam nikad probala, ali po onome što sam pročitala o tome: oduran je. 

Moram potražiti još neku dijetu na internetu.

Još nešto, vezano uz taj presuper lchf: kasni mi mjesečnica (ne, nisam trudna, sigurna sam). Na un dijeti i na onoj zdravoj prehrani kojom su me liječnici maltretirali, barem sam imala redovitu mjesečnicu. Ok, nisam ja nikad imala mjesečnicu po kojoj možeš sat riktati (kao što neke žene tvrde), kod mene je to uvijek bilo par dana amo-tamo. Ali sad, zadnju mjesečnicu imala sam prije 42 dana - meni to nije normalno (od toga sam zadnja 3 tjedna bila na lchf-u)! Pričekat ću još koji dan, ionako moram provjeriti radi li uopće moj ginekolog sad usred sezone godišnjih odmora ili tko ju mijenja i koje dane u tjednu...

No, dobro.

Svejedno sviđala se ja vama ili ne i sviđa li se vama što pišem ili ne, poučena ovim iskustvom, savjetujem svima koji su na lchf-u: kad idete od kuće, stavite si ili pelene za odrasle ili barem veliki uložak, nosite sa sobom rezervne gaće i rezervne hlače/suknju i obavezno, vlažne maramice te plastičnu vrećicu u koju ćete spremiti posranu odjeću - jer  se ovo može dogoditi i vama.

Možda su vam moji savjeti glupi, ali ja sam opisane situacije doživjela i voljela bih da sam na nekom lchf-ovskom blogu dobila spomenute upute o pelenama, ulošcima i rezervnoj odjeći. Na taj način bih nakon onog prvog iskustva (u kuhinji kod kuće), drugi put bih bila spremna, ali jebiga, lchf-ovcima je sve divno i krasno i od njih nećete dobiti pametan savjet. Koliko li ga samo pišu o tom prokletom lchf-u, a nigdje ništa pametno! 

Neću ni pomisliti što bih napravila da mi se to dogodilo na poslu (sreća da sam na godišnjem). Tamo u blizini nema dućana u kojem bih kupila gaće. I što bih onda? Onda bih morala otići ranije s posla i u tim posranim gaćama i hlačama išla bih kući i vozala se javnim prijevozom. A što bih rekla na poslu zašto moram ići ranije kući? Baš se zamišljam kako govorim šefici: Ja sam na onoj hvaljenoj lchf dijeti i sva sam se pokakala pa moram ići doma presvući se.  

Lchf 4 - Kakva jela jedem?

I dalje sam na lchf-u. Nakon prošlog teksta Što (ne)jedem? sad ću napisati nešto o jelima koja se silim jesti na toj dijeti. Pisala sam već da upotrebljavam svježi sir, krem sir, mozzarellu, mileram, kajmak…  Da to izbacim iz prehrane, ne znam što bih uopće jela.

Kad sam počela s tom dijetom, kopala sam po internetu što ljudi jedu (koji nisu na zelenoj kuri).

Prilično popularne među lchf-ovcima su palačinke. Ima više varijanti, ali ja sam odlučila probati onu najjeftiniju, s najmanje sastojaka. U taj recept idu 3 jaja i 100 g krem sira (npr. ABC). Meni se to nije razlijevalo po tavi, nego su ispale nekakve malene ko „američke“ palačinke; okusom to nema veze s palačinkama. Onda sam još kopala po internetu i našla sam varijantu u koju ide 5 jaja i 100 g krem sira, te po želji malo psylliuma. Od te smjese nastalo je nešto što liči na klasične palačinke. No, ni to s palačinkama veze nema.

Ni inače ne volim palačinke. Mogu pojesti klasičnu palačinku, no nisam ljubitelj toga. Ali ove lchf palačinke stvarno ne valjaju ništa. Od ovih 5 jaja i 100 g sira dobila sam 8 palačinki (pekla sam ih u manjoj tavi, promjera oko 19 cm). Imala sam to u hladnjaku cijeli tjedan. Prvi tjedan dijete, svaki dan sam se silila da pojedem jednu, namazanu ili sirom ili kajmakom. Meni to stvarno ne valja, ali bila sam gladna pa sam pojela.

Nadalje, pročitala sam negdje (na forumu?) da se od takvih palačinki mogu napraviti lazanje. Nasjela sam na to i napravila drugi tjedan još jednu turu palačinki, ali nisam imala doma krem sir, pa sam upotrijebila 5 jaja i 100 svježeg sira s 30% mm (propasirala sam ga kroz gusto metalno cjedilo)  i malo psylliuma. Te nazovi-palačinke su se najnormalnije ispekle, ali meni to i dalje nema veze s pravim (klasičnim) palačinkama. Napravila sam nadjev od mljevenog mesa, a umjesto bešamela, pomiješala sam mileram s malo nekakvog kupovnog naribanog sira (pročitala sam na nekom forumu da se to upotrebljava umjesto bešamela na lchf-u). Ne sjećam se kako se zove sir (piše da 40 g ima 0 kalorija). Redala sam u okruglu posudu za pečenje tih 8 palačinki, nadjev od oko 600 g mesa i to vrhnje sa sirom i pekla sam to 40ak minuta. Hm, ne znam kako da to nazovem. To nisu lazanje. To su zapečene palačinke s mileramom i mesom. Podijelila sam to na 10 porcija i sljedećih 5 dana jela sam to za ručak i večeru. Ajme. To je i samo po sebi odurno, ali stvarno mi se zgadilo jesti to svaki dan.

Tu su još neka  „klasična“ jela u lchf varijanti. Ajme.

Da odmah nastavim  s (i drugim zdravožderima, a ne samo lchf-ovcima), dobro znanim Bolonjez umakom s naribanim tikvicama. Joj ne, a jebo mene glupu, to nisu naribane tikvice to su špagete od tikvica. Ajme. O tome sam itekako pisala. Spominjala sam već da sam ja probala te naribane tikvice, pardoooooooooooooon, špagete od tikvica,  prije kojih 5-6 godina.  Nisam ja tada bila ni na kakvoj dijeti, ali pisala sam već da sam uvijek voljela kuhati. Stalno sam isprobavala recepte, provodila sam sate i sate u kuhinji i uživala. Voljela sam eksperimentirati čak i s onim što mi se činilo odvratno (lchf, paleo, raw recepti), bila sam znatiželjna što je ljudima ukusno u tome.

Btw.: nisam nikad uspjela saznati što je njima ukusno u tim receptima. Došla sam do zaključka da su oni gladni na tim kojekakvim dijetama/stilovima života i uslijed toga jedu kojekakve gadosti te tvrde da su ukusne.

Tada nisam radila bolonjez umak nego jednu varijantu Ćufti tj. mesnih okruglica u umaku koje se inače poslužuju s pravim špagetima, a ja sam ih eto poslužila s naribanim tikvicama, pardooooooooooooon, špagetima od tikvica.

Meni tada te naribane tikvice nisu imale okus kao špagete, a nisu ga imale ni sada kad sam ih jela s Bolonjez umakom. Nemam spiralizator i narezala sam tikvice na duge uske trake nožićem za guljenje krumpira, izdinstala sam mljeveno meso i napravila neku varijantu bolonjez umaka kakva se meni sviđa. I?

Ponavljam: tikvice imaju okus kao tikvice, a ne kao fiiiini špageti od bijelog pšeničnog brašna. Koje čudo!

A najgluplje mi je kad na tim lchf-ovskim blogovima blogerice pišu kako  uz te naribane tikvice, pardoooooooooon špagete od tikvica s Bolonjez umakom poslužuju neku zelenu salatu. A jebo vas glupe! Meni te naribane tikvice, nisu špagete, nego su te tikvice – ta jebena salata o kojoj vi pričate. Što, da jedem salatu sa salatom??? Pa da, dobro, ak se tak hranite, nije čudo da ste mršavi.

Ok, sljedeća nebuloza…

Čitala sam na forumu kako neka lchf-ovka radi „lchf-Francuski krumpir“ – umjesto krumpira stavlja cvjetaču (karfiol) i kaže da se uopće ne primijeti razlika. ??? Ajme. A jebote glupu. Stvarno moraš biti glup da bi ti karfiol imao isti okus kao krumpir. Nemam ja ništa protiv da netko to priprema i jede, ali molim vas, nemojte to zvati Francuskim krumpirom. Zašto na forumu nije jednostavno napisala: jedem Karfiol zapečen s kobasicama i kuhanim jajima. Meni je bogohulno ogavni karfiol koji mi se gadi uopće uspoređivati s krumpirom koji obožavam (to je moje najdraže povrće!). No, u nedostatku inspiracije, i ja sam radila nešto takvo (ALI JA NIKAD NE BIH REKLA DA JE TO JELO SLIČNO FRANCUSKOM KRUMPIRU, ZA MENE JE TO SASVIM DRUGO JELO!!!). 

Kupila sam nekakvu korabicu pred istekom roka trajanja, izrezala sam ju na ploške i kratko prodinstala s crvenim lukom i češnjakom i nešto začina. I onda sam to redala u posudu s domaćim kobasicama i kuhanim jajima, prelijala sam to vrhnjem  i zapekla. Meni se to nije sviđalo. Obožavam Francuski krumpir, s tim da ja od toga zapravo jedem samo krumpir (kobasice i jaja sam uvijek ostavljala), a što sad s ovim? Trebala bih jesti i kobasice i jaja i korabicu. Ajme. I toga sam imala 4-5 dana u hladnjaku i jela sam to i za ručak i za večer. Nisam neki ljubitelj korabice, prije sam ju jela u kombinacijama s krumpirom, ali definitivno je bolja od karfiola (sve je bolje od karfiola, brokule i šanon (romanesko cvjetače)).

Primijetila sam da lchf-ovci u sve trpaju karfiol. Rade čak i „tijesto za pizzu“(???) od toga. I to sam iz znatiželje napravila i na žalost, degustirala, prije 5-6 godina kad sam čula za lchf.

Kad sam čula za tu pizzu s tijestom (podlogom) od karfiola, činilo mi se umobolno karfiol s jajima nazvati tijestom za pizzu … i ostala sam pri tom stavu kad sam tu pizzu probala. To veze nema s pizzom, u najboljem slučaju to je nekakav (neuspjeli) omlet (palačinka?). Može se gore natrpati kojekakav nadjev (sir, domaće kobasice, šunka, špek…), ali to svejedno ostaje zapečeni karfiol s jajima. I opet: nemam ja ništa protiv da ljudi to jedu, ali nemojte to zvati pizza s tijestom od karfiola jer to je: Zapečeni karfiol s jajima i nadjevom za pizzu.

Vidjela sam na webu i recept za nešto što je varijanta engleskih jela Shepard´s pie i Cottage pie (ovisno o tome kakvo meso se upotrebljava).
Ovo je bio recept za Pastirsku pitu s karfiolom. Ajme. Inače se Pastirska pita radi, naravno, s pire krumpirom. A bolesno-domišljati lchf-ovci umjesto pire krumpira stavljaju pire od cvjetače. Ajme. Nisam ljubitelj pirea od krumpira, smatram da je to nešto najlošije i najneukusnije što se od krumpira može napraviti (ni inače ne volim Pastirsku pitu i nemam u planu to raditi!), ali zamijeniti krumpir karfiolom??? Ajme užasa!!!

Spomenula sam i da sam po receptu s weba radila kao nekakav omlet(?)/pitu od jaja i blitve. To se danima potezalo po hladnjaku, na kraju sam dio toga bacila.

Pisala sam već da sam radila majonezu od maslinovog ulja koja je završila u smeću jer to ništa ne valja.

Pisala sam već i da sam ispekla i nekakav kruh od orašastih plodova i mljevenog sjemenja koji je završio u smeću jer to nije kruh (ne znam što je, ali kruh nije).

Zatim, probala sam nekakve grisine od mljevenog sjemenja, meni to također  ne valja, a i ne osjećam se dobro kad ih jedem.  To veze nema  s grisinima!

Onda, sljedeća popularna lchf nebuloza je Upsi iliti Ooopsi kruh.

Ups, joj, to nije kruh. Ne znam što je to, ali to kruh nije (jel to neka čudna palačinka, omlet?). Recept je sličan kao za spomenute lchf palačinke, samo se ovo peče u pećnici. To je zaista odurno. Neću više ništa napisati o tome, svaki komentar je suvišan.

Ali, fali mi kruh.

Zato sam isprobavala fat head dough iliti fat head tijesto. To je „tijesto“(???) uglavnom od mozzarelle, jaja i nekakvog brašna npr. kokosovo ili bademovo.

Da, iskeširala sam 19 kuna za pola kile kokosovog brašna. Ajme. Tu je svaki komentar suvišan. Ali, budući da meni kruh jaaako fali, odlučila sam isprobati to tijesto. Na webu ima recepata s takvim tijestom za peciva, nekakve rolice/pužiće (slatke i slane), naravno, za tijesto za pizzu itd. 

Napravila sam nekakva peciva. Nisu to prava fiiiina, meeeekana peciva kao od bijelog pšeničnog brašna.

Radila sam i nekakve pužiće sa sirom i blitvom, nekakvu varijantu njemačke slane „pite“ tzv.  Flammkuchen i to s vrhnjem, šunkom i špekom, te nekakve štapiće sa sirom. 
To sve pripremala sam po pola mjere. Cijela mjera meni je previše, danima mi se povlači po hladnjaku. Jesam ja gladna, ali to me uopće ne privlači. Kao što sam napisala, to je za silu, kad si gladan na ovoj dijeti. 

Nisam u prošlom tekstu spomenula, ali čitala sam da u jutro, na tašte, treba piti iscijeđeni limun. Ja to ne pijem jer je kiselo.

Hrana na lchf-u je zaista ogavna.

Slika je preuzeta s interneta.

Lchf 3 - Što (ne) jedem?

Smršavila sam još pola kile na tom lchf-u. Danas je 14. dan.

1 kila u 14 dana? Ok, ne očekujem da ću mršaviti kilu dnevno, ali nisam nimalo oduševljena s obzirom na to čega sam se sve odrekla.

Obično se kaže da netko na dijeti ne mršavi jer jede ono što ne smije. Na ovoj dijeti ja valjda ne mršavim zato što ne jedem ono što bih morala(?). Naime, postoje neke stvari koje se jedu na lchf-u, a koje se meni stvarno, ali zaista totalno i potpuno gade.

Da krenemo redom…

Prva na popisu je juha od kostiju. Ajme. Meni se gadi sve što spada pod juhu (guste, kremaste, s tjesteninom, povrtne…). A s obzirom na činjenicu da sam 16ak godina bila vegetarijanka: gadi mi se i meso i kosti. Ionako mi je veliki problem barem za 2 obroka (ručak i večeru) jesti meso (s tim sam imala problem i na zdravoj dijetnoj prehrani kojom su me liječnici maltretirali), a da se još silim jesti i te juhetine??? Nemam iskustva s pripremanjem te juhe od kostiju, al čitala sam o tome po forumima. Jedna lchf-ovka piše da to kuha po 6 sati, a druga piše da ona to ostavi da se kuha 10ak sati preko noći. Ajme. Na stranu činjenica da se te juhe  meni gade, ja nemam novaca da trošim struju ili plin na kuhanje toga i točka. Već sam pisala o tome da su dijete poput lchf-a za bogate, to se vidi i iz spomenutog primjera: jedenje mesa svaki dan za 2-3 obroka i višesatno nakuhavanje tih juha barem jednom tjedno.

U ovu kategoriju gadosti spadaju i iznutrice. Ja sam odrasla na selu i kod nas su se uvijek nakon klanja nekih životinja pripremale iznutrice, pržila se i krv itd. Otkad pamtim, ja samo što nisam padala u nesvijest od smrada i pogleda na to. Iznutrice u tom obliku zadnji put sam probala kao dijete, prije više od 25 godina i ja nemam apsolutno, ali zaista apsolutno ama baš nikakvu namjeru jesti to sad na lchf-u. 

Ok, pisala sam već da nemam ništa protiv kad su iznutrice, papci, koža, crijeva, dlaka, itd. samljeveni u npr. hrenovkama. Nisam neki obožavatelj hrenovki, ali ukusne su: u njih su dodani pravi aditivi pa mi se ne gade. Pisala sam već da nemam ništa protiv dodavanja aditiva i eova u hranu jer to hrani poboljšava okus, hrenovke su dobar primjer za to. Naravno, na lchf-u su zabranjene.

E da, u ovu kategoriju spadaju još i čvarci i špek. Čvarke sam zadnji put pokušala jesti prije 15ak godina. Ajme. Ja čvarke zaista nemam namjeru jesti sad na lchf-u. A špek mi se totalno gadi. Znam da to ljudi (pogotovo kod mene na selu) jedu samo, bez ičega, za doručak večeru, uz bijeli kruh. Ne znam bih li se uspjela natjerati da to pojedem čak i da smijem jesti bijeli kruh. Bila sam umiješala narezani špek u umak od mljevenog mesa, ali ja sam to poslije čeprkala van i ostavila sam komadiće  na tanjuru.

Kao što sam već napisala, ne volim nikakvo meso, zato sam i bila vegetarijanka, ali sad za 2 obroka dnevno jedem malo mesa jer nemam što drugo jesti na toj dijeti. Negdje sam pročitala da bi na lchf-u trebalo za obrok  jesti 1/3 mesa i 2/3 povrća, kod mene je to 1/5 mesa i 4/5 povrća.

Idemo na sljedeću skupinu gadosti…

Na onoj zdravoj hrani kojom su me liječnici maltretirali bilo mi je preporučeno da upotrebljavam maslinovo ulje. Ja sam to apsolutno ignorirala i upotrebljavala sam kao i prije: biljno, sojino i suncokretovo. Sad na lchf-u ne smijem jesti ta fina ulja, nego ono odurno maslinovo. Kupila sam maslinovo ulje prvi put u životu (ajme, kako je to skupo, da ponavljam se: već smo ustanovili da je ovo dijeta za bogate). Nisam ja sad prvi put probala maslinovo ulje, dobro znam kakvo je (zato ga i nisam upotrebljavala). Moja mama ga ja bila kupila prije 20ak godina pa nam je jedna flaša toga stajala godinama u kuhinjskom ormariću dok nije završilo u smeću, a i mala sam i tu ne-čast negdje na ručkovima/večerama/slavljima okusiti nešto što je pripremljeno s maslinovim uljem. Ajme, stvarno je odurno. Ja koristim svinjsku mast, a ovo maslinovo ulje, gledam i ne znam što bih s njim. Čitala sam na nekom lchf-ovskom blogu kako blogerica piše da je napravila nekakav lchf kruh i mackala ga u maslinovo ulje i jela! Ajme, ja sad samo kad pomislim na to: diže mi se želudac. To je ogavno.

Zašto sam uopće kupila to maslinovo ulje? Ah, pročitala sam da se na lchf-u može jesti domaća majoneza. I naravno da sam ja to išla probati. Ajme. Kako to ima oduran okus. Da, to se priprema kao majoneza, ali taj rezultat koji se dobije: izgleda to kao majoneza, ali nema okus majoneze! 2 deci maslinovog ulja završila su u smeću. 
Ja inače nisam ljubitelj majoneze, volim ju jedino u Francuskoj salati i zapravo sam ju prije samo za to i upotrebljavala (nisam ju stavljala u sendviče i nisam ju upotrebljavala kao umak itd.). Znam da puno ljudi kaže da to jedu za Božić i Uskrs, ali ja sam često jela Francusku salatu. Radila sam ju barem jednom mjesečno, a ljeti i češće, volim ju jesti onako hladnu iz hladnjaka. Ljeti bih napravila veću količinu i imala bih ju u hladnjaku par dana. Uz Francusku i par šnita bijelog kruha meni ne treba nikakvo meso. Znam da svi trkeljaju da se Francuska salata  može pokvariti, pogotovo ljeti pa ju zato ne rade itd., ja se nikad nisam otrovala, a imala sam ju u hladnjaku i do 5 dana. U mojoj Francuskoj salata uvijek je prevladavao krumpir (znam da neki rade neke tvorevine od mrkve, graška i majoneze – to nije Francuska salata!!!) Ja sam npr. na 1,5 kg krumpira stavila oko 200 g mrkve,  200 g graška, par kiselih krastavaca i obavezno kupovnu majonezu.  Kuhana jaja nisam stavljala jer ih ne volim, a nisam dodavala ni šunku ili jabuku itd. (znam da ljudi dodaju takve stvari).

Kao što sam u prethodnoj rečenici spomenula: ne volim ni jaja. Nemam ja problem s jajima u npr. kolačima, dok nisam bila na ovim dijetama i dok sam pekla kolače, radila sam torte u koje je išlo i po 20 jaja (ne mislim na torte na kat, nego na jednu torticu promjera 24-26 cm: par jaja u biskvite, par u kremu i za čas je to 20 jaja). I to mi nije smetalo. Ali da jedem kuhana ili pečena jaja ili omlet, ajme užasa! Jaja kao samostalno jelo nisam jela više od 20 godina – ja zaista ne volim jaja! Pa napisala sam da čak ni u Francusku salatu nisam stavljala kuhana jaja! Dok sam bila na onoj zdravoj dijetnoj prehrani kojom su me liječnici maltretirali, smjela sam pojesti 2 jaja tjedno. Na lchf-u se smije pojesti i više od 2 jaja dnevno. Ajme. Ja ne znam kako da se sad natrpavam tim tolikom jajima. Ako ja u 7 dana pojedem 7 jaja – to je super! Probala sam onaj ko neki kapućino(?) od jaja – to je završilo u zahodu i dobro da se nisam zbljuvala. Radila sam i nekakav omlet od 12 jaja i blitve. Ajme. To je tjedan dana stajalo u hladnjaku i nikako da to pojedem i na kraju sam dio bacila.

Sljedeća skupina gadosti su orašasti plodovi: lješnjaci, bademi i sve moguće vrste oraha. Dok sam smjela jesti fine kolače, ja sebi nisam nikad stavljala orašaste plodove u biskvite ili kreme jer ih ne volim (pisala sam već da ne volim ni Nutellu jer sadrži lješnjake). A na svakoj stranici o lchf-u čitam: kad ste gladni, grickajte bademe, orahe, lješnjake… Ajme. Dakle, kad se meni jede fini čips od krumpira ili neki fini krekeri itd. da jedem ove odurne orašaste plodove???  Nema šanse. Ok, znam da je to dijeta i da se meni ne treba sviđati to što jedem (i zaista mi se ne sviđa!), ali ovo što treba jesti na lchf- to je jednostavno odurno, to nije humano.

A tek lchf „kruh“(?)! Ajme. To su nekakve mase od mljevenih orašastih plodova i sjemenja te tone jaje. Ne znam što je to, ali to nije kruh. Napravila sam nekakav „kruh“ (sramota je to zvati kruhom, ali nemam drugu riječ za tu tvorevinu). Ajme. Kako je to odurnog okusa i kako smrdi po jajima! Već sam pisala o tome da je ovo dijeta za bogate, za te orašaste plodove stvarno treba imati novaca. Meni je žao novaca koje sam potrošila na sastojke za izradu tog kruha.

Kad sam već kod orašastih plodova, prelazim na sjemenje.

Radila sam nekakve grisine od mljevenih sjemenki. Nema to veze s pravim, finim grisinima, ali eto, to se tako zove. Pojela sam 2 grisina i osjećala sam nekakvu težinu u želucu, ali nisam znala od čega, može biti i od nečeg drugog što sam taj dan pojela. Sljedeći dan, opet ista stvar. Treći dan sam odmah u jutro pojela 2 grisina nakon kojih sam osjećala težinu u želucu. Dakle, velika količina mljevenih sjemenki (lana i sezama) kod mene izaziva takav osjećaj. Nije se meni bljuvalo ni spavalo, nisam imala proljev…, ali definitivno bih to opisala kao loš osjećaj u želucu. Svih onih godina (prije nego su me liječnici „liječili“(???) zdravom hranom), dok sam jela svu onu tzv. nezdravu hranu (bijeli šećer i bijelo brašno, sve prženo, kalorično, maaasno i fiiino itd.) nisam se nikad osjećala loše kao nakon ovih grisina. Prije sam taj lan i sezam pojela jedino kad je time bilo posipano pecivo od mojeg omiljenog fiiinog bijelog brašna, ali to su bile male količine tog sjemenja.

Često sam pisala kako ne razumijem zdravoždere jer je njima od neke hrane zlo, bljuje im se itd., itd., itd., no konačno sam uspjela naći nešto od čega se ja baš i ne osjećam dobro.

Oni koji su proučavali lchf čuli su za zelenu kuru. To je zapravo varijanta lchf-a na kojoj dobro da se išta smije jesti. Zabranjeno je sve voće i svi mliječni proizvodi. Da odmah kažem: ja nisam na tome!

Ne jedem voće, ali jedem mliječne proizvode: masni svježi sir, mozzarellu, kajmak, krem sir  i mileram/masno kiselo vrhnje. Da toga nema, ne znam što bih jela. Ne mogu se cijeli dan natrpavati mesom koje mi se gadi i zelenjavom koja je u biti voda (krastavci, rajčice…).

Na „običnom“  lchf-u smije jesti kiselo voće (bobičasto i agrumi). Bez toga mogu jer ni inače ne volim kiselo voće (osim u kolačima!). Ni zadnja 2 tjedna na lchf-u nisam jela nikakvo voće. I prije nego sam bila na lchf-u, ja npr. ove godine nisam jela ni jagode ni maline ni borovnice…  jer ih ne volim. Meni je to kiselo, mogu ih jesti  jedino posipane bijelim šećerom (a ni onda mi ne valjaju, jer se ispišaju i to je sama voda). 

Osim toga, svih onih godina, dok sam pekla kolače, nisam stavljala limunovu i narančinu koru u kolače koje sam radila za sebe jer ne volim agrume. Ja zaista ne volim sve to kiselo bobičasto voće i agrume i bez toga mogu. Ali jako mi fale banane, lubenice, dinje… Sad po ljeti svi to jedu, a ja ne smijem.  

A koliko tek drugih stvari ne smijem jesti! Kako mi fali bijeli kruh, (lisnate) pogače i  slana peciva! I krumpir! I grah! I kolači! I pravi sladoled! I pizza! I banane!
...

S obzirom na ovo sve što se mora jesti i na ovo sve što se ne smije jesti, meni nije jasno kako ljudi mogu biti na lchf-u.

Da rezimiramo:

- ne jedem juhe od kostiju, iznutrice, čvarke i špek

- ne upotrebljavam maslinovo ulje

- ne jedem orašaste plodove kao grickalice (kruh od orašastih plodova i 

  sjemenja mi ne valja)            

- gade  mi se i sva ta silna jaja i ne znam kako da to natrpavam u sebe svaki 
  dan

- jedem masni svježi sir, mozzarellu, kajmak, sir, milleram/masno kiselo vrhnje.

Znači, ja sam u 2 tjedna smršavila samo 1 kilu jer ne jedem stvari koje mi se gade i za koje nemam novaca te jedem mliječne proizvode? A dobro.

Slika je preuzeta s interneta.

Lchf 2 - Kretenski savjeti

Tražila sam po internetu  kako provoditi taj lchf. Ajme. Ne mogu vjerovati čega sam se sve načitala. 

Ima hrpetina blogera koji se osjećaju pozvanima drugima dijeli savjete, ali jedna blogerica je uistinu posebna. Jedan njezin savjet je, ne znam točan citat, ali napisat ću po sjećanju: ostavite si dovoljno vremena za doručak, jedite polako, žvačite dugo, uživajte... Ajme.  Sad sam na godišnjem, ali kad idem na posao, krećem od kuće u 6:10. U koliko bih ja to trebala ustati da polako žvačem??? Dobro je ako nešto uspijem na brzinu ubacit u usta. A ne zaboravimo kako  sam ja non stop  pospana na tom lchf-u, kad bih ja trebala ustajati??? A što se ovog uživanja u hrani tiče: pa lchf hrana je odurna. Jebote, u  čemu da uživam???

Sljedeći njezin biser je da si svako jutro treba odrediti turu za pješačenje (ne kaže trčanje, nego pješačenje). Ona kaže da ona pješači 45-50 min. do posla. Njoj je posao očito blizu kad joj treba samo(!) 50 minuta pješice. Ako inače krećem u 6:10 od kuće, ja bih onda sad (kad završi godišnji), ako namjeravam pješačiti na posao, trebala kretati od kuće, valjda u 5 u jutro. I blago njoj što ona očito ima tuševe na poslu i dovoljno vremena da se presvuče i uredi za posao – ona to nije napisala, ali ja to pretpostavljam. Ili je ona od onih žena koje se ne znoje i prava im je sitnica propješačiti 50 minuta do posla, pretpostavljam da još pješači i u štiklama!

A jebo mene glupu!  Na što bih ja ličila da pješačim na posao??? Ja se nemam gdje tuširati na poslu, a očekuje se da pristojno izgledam jer radim sa strankama. Ne moram biti našminkana, ali sumnjam da bi pred šeficom dobro prošli koluti znoja pod mojim pazuhima (ok, mogla bih se presvući u zahodu i potrošiti cijelu bocu dezodoransa, ali nema od toga puno koristi, ako se nisam istuširala). I naravno, tu odjeću i obuću u koju bih se trebala presvući na poslu, to bih trebala nosati dok pješačim (koliko bih ranije uopće trebala doći na posao da se još i presvlačim tamo, onda bih morala krenuti od kuće u 4:30). Ma da, potpuno je nebitno da ja svaki dan na posao u torbi nosam još i neke papire za posao ili priručnike koje doma moram proučavati. I znači da sve te papire, priručnike i odjeću teglim na posao pješačeći 3 sata? Pogotovo su mi ti priručnici teški, jedva dočekam da spustim torbu u busu ili tramvaju na pod, nema šanse da ju tijekom vožnje držim u ruci, a kad bih pješačila na posao, trebala bih to sve i još plus odjeću 3 sata držati u ruci??? Ako sad napišem da je ta blogerica psihički bolesna ili glupa, onda ću ja ispast nepristojna. Baš me briga: ta blogerica je i psihički bolesna i glupa. 

Možete me smatrati lijenom, ali ja to stvarno, zaista, ali apsolutno ama baš nikako i nikada nemam u planu pješačiti 3 sata na posao noseći odjeću i priručnike.

Još jedan biser te lchf-blogerice je: vizualizirajte sebe kao mršavu, uživajte u tome…  Ajme. A jebote glupu! Ja ponavljam već više od 2 godine da ja ne želim biti mršava. Mene liječnici maltretiraju dijetom. Ja nisam glupa kao što je ta blogerica glupa pa ona želi biti mršava jer u časopisima piše da žene moraju biti  mršave itd. 

Da, dobro ste pročitali ja stvarno tu ženu smatram glupom (ne samo nju, i ostale slične blogere). Ako je netko sad uvrijeđen time što sam napisala, što da vam kažem? Ja sam napisala istinu, a ako vas istina vrijeđa, to nije moj problem. Dakle, ako nekome smeta moj način izražavanja, stvar je jednostavna: nemojte čitati moj blog.

Ali, ima i glupljih od nje...

Najnenormalniji su mi oni blogeri koji su na onoj klasičnoj zdravoj prehrani (kakvom su mene liječnici maltretirali), ali i ovi na lchf-u koji tvrde da: treba isplanirati „menu“ za tjedan dana unaprijed i nakupovati stvari za cijeli tjedan. 
Ajme. 

Već sam davno ustanovila da su to sve dijete za bogate. Treba zaista imati novaca da se sve kupi za cijeli tjedan unaprijed. Ja ne idem svaki dan u dućan, ali kad idem onda gledam u Konzumu, Intersparu… koje meso je sniženo zbog isteka roka trajanja, a tako kupujem i povrće. Ne znam kako kupuje ove koje idu jednom tjedno po špeceraj za cijeli tjedan; npr. ako je snižena  rajčica, zar onda one nakupuju, ne znam koliko kila rajčice za cijeli tjedan i onda jedu rajčicu cijeli tjedan? Ili nakupuju nekoliko kila mesa koje je taj dan na sniženju pa to jedu cijeli tjedan?

Ili se one ne zamaraju sitnicama poput sniženja i imaju novaca da nakupuju kojekakvog povrća i mesa koje nije sniženo? Blago njima. Zaista je lijepo biti bogat.

No, prvo i najvažnije: treba imati auto da bih odjednom nakupovala i dovezla doma namirnica za cijeli tjedan. Meni je žao, ja sam siromašna i ja auto nemam. Znam da se kaže da auto nije luksuz nego nužda. Siromašnima je auto luksuz.

Ja putujem javnim prijevozom i što, da onda teglim 10 vrećica po tramvaju i busu??? Da, da, da, znam, uz prehranu, zdravožderke i lchal-ovke svaki dan vježbaju par sati dnevno pa njima ne bi bio problem tegliti 10 vrećica iz dućana pa autobusu i tramvaju. Ja ne vježbam, pa meni je problem tegliti te vrećice. A vidim po blogovima, po iskustvima koja opisuju, da blogerice jaaaaaaako obožavaju taj šoping obavljati nedjeljom(!). Ajme. Kod mene busevi nedjeljom taaaako rijetko voze da to nije normalno.  Ok, nitko ne kaže da se taj šoping mora obavljati nedjeljom, ali meni je fascinantno kako one sve imaju vremena nedjeljom. Ja nadjeljom em moram pospremati po kući (nema šanse da sve to stignem subotom), em moram pripremati kojekakvu papirologiju za ponedjeljak za posao. Kakav posao sve te bloegrice imaju da one nedjeljom imaju vremena (i novaca) šopingirati špeceraj za cijeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeli tjedan???

Dakle, budući da sam siromašna i ne mogu si priuštiti da kupujem namirnice koje nisu snižene, te nemam auto, a nemam ni mišiće da vučem 10 vrećica iz dućana nacukavajući ih presjedajući s tramvaja na bus, te zato što busevi nedjeljom jako rijetko voze - ja nemam namjeru kupovati namirnice za cijeli tjedan. Nisam to nikad u životu probala niti to namjeravam.

Slika je preuzeta s interneta.

Lchf?

Dakle, da rezimiramo (po stoti put): od siječnja 2016. do travnja 2018. bila sam na zdravoj dijetnoj prehrani kojom su me liječnici mrcvarili (pardooooon liječili). Tijekom tog vremena ja sam svaki tjedan imala barem jedan dan (a nekad i više dana) kad sam jela sve ono što ne smijem, tj. što su mi liječnici zabranili. Prošle godine uzela sam si oko 2 mjeseca godišnjeg odmora od jedenja zdrave hrane, tj. jela sam sve ono što mi je bilo zabranjeno na zdravoj prehrani.

Tijekom te 2 godine mrcvarenja na zdravoj hrani smršavila sam 40ak kila. Ja sam zadnji put na dijeti bila oko 2000. godine. Ni 2000. godine nisam bila mršava, tada sam imala 20ak kila viška i zaključila da mi je dosta dijeta i da ne želim biti mršava (meni to ne predstavlja ništa u životu, a ne vjerujem u one demagogije da zdrava hrana sve liječi) i sljedećih 16ak godina (od 2000. do 2016.) niti sam bila na dijeti, niti sam na dijetu pomišljala. U tih 16ak godina udebljala sam se 50ak kila i prihvatila sam sebe takvu kakva jesam.

Kad su me u siječnju 2016. liječnici počeli maltretirati dijetom, ja sam bila u šoku: ne daju mi nikakve lijekove, nego me izgladnjuju tom zdravom prehranom (meni pod terapija doslovno piše: dijeta). Tada mi je liječnica rekla da ću do kraja života trebati biti na toj zdravoj prehrani. Ja sam ju gledala ko da je mutava. Meni niti na kraj pameti nije bilo do kraja života budem na tome. Moj plan je bio: biti na toj zdravoj hrano dok dođem na tu neku težinu koju oni hoće da imam, a onda ću se vratiti svojim prehrambenim navikama, tj. kombinirat ću mjesece kad ću jesti ono što volim (tj. nezdravo i debljat ću se) i mjesece kad ću biti na toj zdravoj hrani kako bih koliko-toliko bila barem blizu te neke težine koju liječnici hoće da imam.

U te 2 godine smršavila sam 40ak kila, ali ja još uvijek nisam došla na tu težinu koju liječnici hoće da imam. Oni očekuju da i dalje budem na zdravoj hrani i da mršavim. Meni je već pun ku… (ajde, nek bude kufer) te zdrave hrane, ja nikad nisam voljela takvu hranu i zaista mi se gadi. Boli me činjenica da sam 2 godine života potrošila na tu dijetu, pardooooooon, znam da se to danas ne zove dijeta, nego zdrava prehrana (meni to nije jasno, ali danas je seksi kad se kaže zdrava prehrana, a ne dijeta).

Jednostavno više nemam snage biti na toj zdravoj hrani. Zato sam u travnju 2018. odustala od zdrave hrane i prešla na tzv. Un dijetu.

Nakon 2 godine na dijeti, meni je zaista teško mršavjeti. Zadnjih nekoliko mjeseci na zdravoj hrani te zadnja 2 mjeseca na un dijeti mršavila sam oko pola kile tjedno. S obzirom na to da se odričem svega što volim, te jedem minijaturne porcijice i stalno sam gladna... - pola kile tjedno je jako malo.

Priznajem, nasjela sam na ona obećanja da na lchf dijeti „nikad nisi gladan“. I tako sam ja danas već(!)  osmi dan na tome. Osjećam se preveslano, jer kad na internetu čitam iskustva ljudi s tom dijetom, svi tvrde da mršave barem 5 kila u 1-2 tjedna. Ja sam u 7 dana smršavila pola kile. Nisam oduševljena. Ta dijeta je katastrofalna. Neću sad ovdje pisati kako to funkcionira jer ono što sam ja saznala o toj dijeti, preuzela sam s drugih web stranica (guglajte ako vas zanima).

Na toj dijeti je zaista teško. To je gore od zdrave hrane na kojoj sam bila 2 godine. Što se tiče ovoga da na tom lchf-u nitko nikada nije gladan… da, ja jedem kad sam gladna, a gladna sam stalno (očito sam zato smršavila samo pola kile u 7 dana).  

Neki pišu da na tom lchf-u imaju 2-3 obroka dnevno. WTF? Ne znam kako oni to uspiju. Ja ih imam 5-6. Na hrpetini web stranica o lchf-u piše da, ako osjetiš glad – pij vodu. A jebala te voda. Ja nisam žedna, nego sam gladna i meni u tom slučaju pijenje vode ne pomaže (svaka čast svima vama, kojima voda daje osjećaj sitosti).

Osim gladi, imam i druge nuspojave: ja sam non stop pospana! Dobro da sam sad na godišnjem, jer inače ne bih mogla eksperimentirati s tom dijetom. Prekjučer sam oko 18 sati legla na kauč i htjela sam pričekati par minuta da sunce još male zađe kako bih išla nešto raditi u vrt. Ja sam zaspala ko zaklana: probudila sam u 23 sata!!! Uopće nemam ni dojam ni sjećanje da sam se budila u tom razdoblju od 18 do 23. A kad sam se probudila nisam se osjećala odmoreno. Jedva sam se prisilila da još 10ak minuta nešto po kući napravim i odvukla sam se u sobu i bacila na krevet bez presvlačenja i pranja zubi i spavala sam do 8 sati drugo jutro. I kad sam se u jutro probudila: opet sam bila umorna! Ja na toj dijeti imam potrebu spavati  više od 10 sati dnevno. Neki dan sam si navinula sat da zvoni u 6:30 (a tu večer kad sam si nariktala budilicu, legla sam već u 22 sata jer sam opet bila umorna). Drugi dan, u 6:30 zvoni budilica, a ja imam osjećaj kao da sam spavala 5 minuta. Jedva sam se dovukla u kupaonu, umila sam se hladnom vodom valjda 3 puta, i nikako da se razbudim. Zadnjih 7 dana sam ko usporeni film. Doduše, i na onoj famoznoj zdravoj prehrani ja sam non stop bila umorna i iscrpljena, ali ne baš ovako. Da idem na posao, ja nikako ne bih funkcionirala na tom lchf-u.

Na hrpi tih stranica o toj dijeti piše da je potrebno da se organizam prilagodi.  Ok, ali da ja spavam 10 sati dnevno (dobro da sam na godišnjem!) i da sam opet umorna???? To je normalno???

I još nešto. Pisala sam da sam bila „zaboravljiva“ na zdravoj prehrani. Na un dijeti nisam imala takvih problema, ali na lchf-u ih opet imam. Mozak kao da mi uopće ne radi. Osim što zaboravljam stvari (skoro sam zaboravila torbu na autobusnoj stanici!), ne mogu se koncentrirati, misli su mi totalno raspršene. Dobro da sam krenula u to sad kad sam na godišnjem, jer da radim i da moram misliti na sve ono na što inače moram na poslu misliti, pa ja bih ovakva umorna, pospana i dekoncentrirana u tjedan dana sigurno bila nešto tako zasrala na poslu da bih dobila otkaz.

Imam problema i s probavom (stolica mi je u kuglicama kao kod zeca). Isti takav problem imala sam i na zdravoj prehrani. Na un dijeti nisam  imala taj problem. 

Ali dobro, baš da vidim hoće li se stanje popraviti. Ako vam je čudno što sam ja na lchf-u, a ne sviđa mi se - što da vam kažem? To je dijeta. Ne očekujem da će se meni dijeta sviđati (znaaaaaam da neki tvrde da je to stil života, ok, znam da ima bolesnih ljudi). 

Meni se zdrava hrana (ona kakvom su me liječnici maltretirali, pardoooon: liječili) nikad nije sviđala. I prije nego su me liječnici 2016. počeli liječiti zdravom prehranom, ja sam posljednjih 20ak godina povremeno eksperimentirala s tim i probala jesti neke stvari - zaključila sam da mi se zdrava hrana gadi. Sjećam se da su mi prijašnjih godina (prije nego sam 2 godine provela na zdravoj hrani), neki predbacivali kako mogu govoriti negativno o zdravoj hrani, a nisam probala biti na tome. 
Ok, primjedba je na mjestu. Ali sad, nakon što su me više od 2 godine liječnici maltretirali (pardooooon, liječili zdravom hranom) smatram da itekako imam pravo govoriti o tome. 

Činjenica je da se meni lchf ne sviđa i o tome sam pisala. Budući da sam uvijek voljela kuhati i peći kolače, općenito eksperimentirati u kuhinji, tjekom zadnjih 5-6 godina bila sam isprobala neke lchf recepte i bila sam zgrožena takvom hranom (nisam mogla vjerovati da ljudi to stvrano jedu). Ali, budući da nisam bila na toj dijeti, nego sam samo isprobala pokoji recept - opet će neki reći da nemam pravo negativno govoriti o tome. Sad ću baš namjerno biti na lchf-u (par tjedana?) i opisati to iskustvo. 

Za sada, s obzirom na iskustva u ovih 7 dana: pospanost, zaboravljivost, probleme s probavom, odricanje od ukusne hrane kakvu volim (hrpetina stvari je na tome zabranjena!!!) i izgubljenih pola kile: lchf je oduran.  

Slika je preuzeta s interneta.