Iz kreveta na ručak

Uvijek je bilo kojekakvih teorija o tome zašto sam debela. Svaka rođakinja, poznanica, susjeda… imala je svoju teoriju.

Moja obitelj živjela je, a živi i sad, na selendri. Mi nismo ujutro nikad dugo spavali, jer je uvijek bilo posla (u vrtu, na polju, u štali…). Ja sam oko 8.30 nedjeljom doručkovala sa svojim roditeljima. Jednom je došla susjeda (koja nam je i rođakinja, tj. to mi je bila teta) i kad me vidjela za stolom u kuhinji, u nedjelju, u 8.30 u jutro, komentirala je: „Kako nećeš biti debela, kad od ranog jutra jedeš. Moja X i Y još spavaju, one se ne dižu prije podne.“ (Ovo X i Y  su imena njezinih dviju unuka, ali neću ih napisati).

Njezine dvije unuke su roditelji oko podneva izvlačili iz kreveta, da bi ručale s ostatkom obitelji. U to sam se uvjerila na svoje oči. Kad sam imala 10ak godina, mama me poslala da nosam nešto njihovoj mami ili baki, ja dođem, a one u pidžamama, sjede za stolom, i jedna i druga lijevom rukom podbočile glavu da im ne tresne u tanjur, desnom rukom mlohavo drže žlicu i srču juhu.

Hmmm.

Znači, ja sam bila debela, jer sam doručkovala u pola devet.

Njezine unuke spavale su do podneva i zapravo uopće nisu doručkovale, nego im je prvi obrok bio ručak oko podne i zato su bile mršave. Nema veze što su, kad su se konačno probudile,  trpale u sebe sve redom.

Aha, dobro.

Pisala sam već o te dvije. To su one iste dvije koščate žderačice od čije mame sam dobila najljepši kompliment (u tom tekstu napisala sam kako su te dvije trpale sve u sebe).

A eto, njihova baka, nije imala kompliment za mene, nego se osjećala pozvana iznositi svoje mišljenje o mojoj debljini. 

Svaki šupak ima svoje mišljenje. 

Osim tih kojekakvih laičkih mišljenja, famozne su mi i one teorije „stručnjaka“ o sjedenju pred kompjuterom; fakat mi nije jasno zašto sam onda ja bila debela.

Ili kad ti isti „stručnjaci“ trkeljaju da su djeca i mladi debeli, jer ih mame i bake nisu hranile sarmom i svom tom domaćom hranom.

Ajme, kako ima glupih ljudi.

Misle li ti kojekakvi „stručnjaci“ da su njihove teorije manje glupe zato što se oni pojavljuju na televiziji?

Misliti je drek znati.

Hoću li dobiti otkaz?

Prošli tjedan (4. 5. 2020. - 9. 5. 2020.) kad sam išla na posao, morala sam krenuti 3 sata ranije od kuće da dođem na posao. Ako bih išla na kasniji autobus, onda bih kasnila na posao i više od sat vremena – jer kod mene na selendri busevi voze svaka 2-3 sata.

Kad sam išla kući s posla, načekivala sam buseve po 2-3 sata; jer jednostavno nema autobusa. Svaki dan izbivala sam od  kuće više od 12 sati. A samo sam išla na posao i s posla.

Mislila sam da će od 11. 5. 2020. busevi kod mene na selendri normalno voziti, tj. kao što su vozili prije korone. Misliti je drek znati.

I sljedeći tjedan (od 11. 5.) busevi voze kao i prošli tjedan: svaka 2-3 sata. Ali, od sljedećeg tjedna imam drugačije radno vrijeme: a nemam autobus tako rano u jutro. Kako da dođem na posao??? Prvi autobus ide u 5:30 (ranijeg autobusa jednostavno nema!!!). Radim od 6:00 sati. Meni do posla treba oko 90 minuta. Kako da je dođem na posao na vrijeme???

Evo, ja se ispričavam što nisam bogata.

Da sam bogata, ne bih ovisila o javnom prijevozu i mogla bih doći na posao. Ne znam što će sad biti. Hoću li dobiti otkaz? Od čega ću živjeti?

Ne, nisam na dijeti. Imam većih problema u životu. 

WC papir od cvjetače/karfiola

U zdravožderskom svijetu koji nam danas nameću sa svih strana od svestrane cvjetače/karfiola radi se:

- "tijesto za pizzu"

- "riža(!) od cvjetače", pa se onda od nje radi rižoto, zapravo "cvjetačoto" ili "karfioloto"

- "tortilje"

- "salata od krumpira - bez krumpira"

- "pire od krumpira - bez krumpira" 

- "Alfredo umak od cvjetače"
- "namaz od slanutka (humus) - bez slanutka"
- ... 

Više puta pisala sam da to nema veze s mozgom.

Samo sam čekala ovakav recept:

 

Crkavam od smijeha. Oduševljena sam ovim uratkom. Svaka čast. Voljela bih da sam se ja sjetila napraviti takvo nešto. 

Bi li se tako nešto moglo napraviti i s brokulom?

Slika je s interneta. 

Kvasac i frizer

… to je sve što vam u životu treba???

Zadnjih tjedana nisam to pratila po medijima pa nisam imala pojma kakva je situacija s kvascem. Ali fakat sam mislila da se to normaliziralo, da su se ljudi nakupovali toga. Očito nisu. Ja sam 29. 4. 2020. htjela kupiti koji paketić kvasca jer ja ni na početku ovog ludila nisam bila kupila kvasac, pa nemam nikakvih zaliha.  U jednom dućanu kvasca uopće nema (ni suhog ni svježeg), a u drugom ga prodaju uz ograničenje (koliko komada smiješ kupiti). Kaj se vi svi koji manično kupujete kvasac već 2 mjeseca još niste toga nakupovali? Pa što radite s tim?

Slušam neku večer na tv, da su blagoslovili rad frizera, uz te kojekakve mjere koje se moraju poštivati. Prema tom tv prilogu ispada da su frizeri jako traženi i da ljudi jako pate za njima. Stvarno? Ja sam već pisala o tome da ne idem ni svake godine frizeru. Nisam bila kod frizera već 3-4 godine. Kad mi kosa počne ići na živce, sama ju odrežem.  Što vi stvarno imate toliko novaca i vremena da stvarno idete kod frizera kad god vam se sprdne? Kaj je to tako popularno? OK, da frizeri ne rade već nekoliko godina, onda bih shvaćala da su ih se ljudi, iz nekog razloga, zaželjeli, ali frizeri ne rade tek nešto više od mjesec dana. U čemu je stvar?

Ok, ovo s kvascem shvaćam. Iako mi nije jasno kaj vam ga toliko treba.  Ali ovo s frizerima nije mi jasno.

Konačno

Da, dobro, 27. 4. 2020. provozao je bus. Super. Samo što kod mene na selendri bus vozi svaka 2 sata.  Krasno.

Naravno da sam ovaj tjedan išla u dućan. I to 3 puta! Prvi put sam išla zato što su mi stvarno trebale neke stvari. Druga dva puta išla sam samo zato da ne budem doma. Zaslužila sam da idem kamo mi se prohtije. Od 18. 3. 2020. do 27. 4. 2020. samo sam jednom (krajem ožujka) bila u dućanu i nisam apsolutno nigdje drugdje bila (ni kod susjeda, ni kod rodbine, baš nigdje!). 
Dakle, ovo 27. 4., bio je moj prvi travanjski izlazak, u travnju nisam bila doslovno  nigdje!

Tko ima problem s tim što ja „bez veze idem od kuće“: Dobro, samo vi slobodno imajte problem s tim, mene uopće nije briga.

Dokle???

Danas je 22. 4. 2020.

Ja sam od 18. 3. 2020. do 22. 4. 2020. samo jednom bila u dućanu! I nisam bila ama baš nigdje drugdje! Zašto je taj jebeni javni prijevoz ukinut??? Ja moram čamiti doma jer nikamo ne mogu. Za ove koji imaju auto, to ne vrijedi: oni idu kamo im se god sprdne. Pička vam materina bogata.

Kaj zdravožderstvo ne štiti od korone???

Kad je počelo to sve s koronom, po medijima se postavljalo pitanje treba li otkriti identitet umrlih. Ja smatram da ne treba. Ono što mene zanima je: kilaža, visina i spol umrlih od korona virusa. 

Uvijek se navodi da su debeli ljudi skloni kojekakvim bolestima itd. Pa kad su mene, dok sam bila dijete, druga djeca maltretirala, vrijeđala i ponižavala zbog kilaže – oni su zapravo bili zabrinuti za moje zdravlje. Isto tako, kad odrasli nekoga vrijeđaju, maltretiraju i ponižavaju zbog debljine – oni se zapravo zdušno brinu za zdravlje te osobe. Da, da...

Dobro. Mene zaista  zanima zar stvarno od korone obolijevaju (većinom) debeli ljudi. Zato me zanima težina, a uz to visina i spol. Visina i spol me zanima zato jer nije isto je li preminula osoba od 80 kila žena koja je visoka 150 cm  ili je to muškarac visok 2 metra.

Onda sam prošli tjedan u 24 sata pročitala ovaj članak.

Dakle, pretili muškarci (u Britaniji?) obolijevaju od korone. A pretile žene?

Što je s ostatkom svijeta?

Onda sam neki dan našla ovaj članak.

Dakle, ta nepušeća i nepijuća, valjda i nedrogirajuća(?) veganka-zdravožderka koja se sportom bavi 5(!) puta tjedno: zarazila se i razboljela od korone i oporavljala se 22 dana.

Znam, da, znam, potpuno mi je jasno što će većina vas reći: razboljela se zato što je veganka, to nije zdravo.

Pisala sam već o tome da mi je fascinantno kako vegani i vegetarijanci svoju prehranu smatraju najkrasnijom, paleovci i LCHFovci svoju prehranu smatraju najkrasnijom, RAWci svoju prehranu smatraju najkrasnijom, zdravožderi koji umjereno jedu sve (osim bijelog brašna, tjestenine, masne hrane itd.) svoju prehranu smatraju najkrasnijom… a sve oni sve druge načine prehrane popljuju.

Ja nisam kompetentna da prosudim jel se ta zdravožderka razboljela jer je veganka.

Meni je nevjerojatno ovo da ona vježba 5 puta tjedno. Ajme. Ja proteklih 20 godina nisam sveukupno toliko vježbala. Ma više od 20 godina! Ne znam kad sam zadnji put uopće vježbala. Ja ne volim vježbati, ja ne volim nikakav sport – i ja se time jednostavno ne bavim.

Budući da ta žena ima 45 godina, vjerojatno će neki reći da se razboljela jer je stara: danas se osobu od 45 godina života smatra prastarom - a stalno slušamo kako stariji češće obolijevaju od korone

Ni za to nisam kompetentna.

A zaista mi je interesantno kako se ta zdravožderka razboljela. Pa takvi vječito po svojim blogovima, facebook-profilima… trjkeljaju kako se oni zdravo hrane, kako je njima sve suuuuuuuuuper, kako se oni ne razbolijevaju, kako će oni duuuuuugo živjeti. Kaj zdravožderstvo ne štiti od korone? Ma nije moguće!

Fakat mi je neshvatljivo to zašto se od mene očekuje da stalno budem na dijeti, pardooooooooooooooooooooooooooooon, na zdravoj prehrani.

Sve ovisi o tome jeste li naslijedili dobre gene. Neki non stop trpaju u sebe ogromne količine onoga što se smatra nezdravim (masno, prženo, jela od bijelog brašna, bijeli šećer…) i non stop su mršavi. Što je najbolje, njima nitko ne govori da se trebaju zdravo hraniti.

Ja sam 16ak godina bila vegetarijanka. Naravno, da većina kaže da sam zato  počela osjećati zdravstvene probleme.

Moja poznanica je veganka. Nikad nije bila vegetarijanka, ona je bila svežder: trpala je u sebe sve nezdravo, bila je uvijek mršava i nije imala zdravstvenih problema. S tog svežderstva je naglo prešla na veganstvo jer je čitala nekakvu literaturu o duhovnosti, povezanosti s prirodom i svašta-nešto…  I sad je već 14ak godina veganka, i dalje je mršava i nema nikakvih zdravstvenih problema. Zašto ona nema zdravstvenih problema? Za mene je veganstvo ekstremnije od vegetarijanstva. Ja ne bih mogla biti vegan. Da, dobro, nitko od mene to ni ne očekuje, od mene se "samo" očekuje da do kraja života patim na dijeti, pardooooooooooooooooon, nikako da zapamtim da to zapravo nije dijeta, nego je to zdrava prehrana.

Slike su moje. 

Ogledni primjer ponašanja u vrijeme korone

Samo nek mi se netko usudi reći da nisam divna. Ja sama sebi kapu skidam. Pa od 18. 3. 2020. do 13. 4. 2020. (tj. do danas) samo jednom bila sam u dućanu (spomenula sam to već) i nigdje drugdje!!! Ponavljam, po ne znam koji put: živim na selendri, javni prijevoz je ukinut, nemam auto – kako da ja idem ikamo??? Složio se taj nekakav jebeni „korona-stožer“ (a ne znam kak se taj kurac točno zove) da trgovine i tržnice mogu povodom Uskrsa raditi cijeli dan. Super. A kako da mi sa selendre, koji nemamo auto, dođemo do tih trgovina i tržnica???

Ni sljedećih dana neću nikamo ići. Ja ne mogu nikamo ići, dok se javni prijevoz ne vrati.

Gledam na televiziji: po 50 m dugi redovi pred trgovinama, na placu… to se kupuje na veliko. Evo, ja i moji ukućani za Uskrs nismo potrošili doslovno, apsolutno, fakat, ali stvarno, zaista, ali apsolutno, ama baš ništa! Blago meni. Brine „korona-stožer“ da ja ne bih trošila novce koje nemam: ukinuli mi javni prijevoz pa nek lijepo čučim doma i štedim – i eto, ja stvarno čučim doma i štedim. A kao što sam pisala: mi nismo nakupovali nikakve zalihe! Nije da crkavamo od gladi: imamo nešto mesa i šunke u ledenici, imamo kokoši, pa zato imamo jaja, imamo u vrtu hren. Ok, imamo i po koju kilu riže, tjestenine i brašna. Imamo par kila krumpira i nešto luka (iz vlastitog uzgoja, od prošle godine), par mrkvi (koje sam kupila u dućanu zadnji put). Ispekla sam za Uskrs nekakav kolač (i to sam već spomenula). Ali nema tu te nekakve gozbe o kojima trkeljaju ljudi koje su intervjuirali dok su stajali pred dućanom u redu (to sam vidjela na televiziji). Kakva jebena gozba???

A ovo mi stvarno nije jasno, ti redovi ljudi pred dućanima: pa još sredinom 3. mjeseca su navlačili doma kile i kile svega – kaj više nemaju toga doma, pa sad opet moraju u dućan! Kaj su cijele dane samo bili doma i samo su  non stop jeli pa sad više nemaju ništa? 
Mi nismo cijele dane doma jeli. 

I nije mi jasno: većina ljudi ne radi – otkud im novci??? Ok, ja sam dobila onih famoznih 4000 kn, sjeli su mi na račun u petak (10. 4. 2020.). Da javni prijevoz funkcionira: naravno da bih otišla u dućan! Ali, brine taj „korona stožer“ da ja to ne raspiskam: ukinuli mi javni prijevoz pa lijepo sjedim doma i nisam doslovno potrošila ni lipe.

A kaj su svi dobili te novce i odmah to moraju potrošiti? A zašto taj „korona-stožer“ ne brine o njima? Pa, ako treba biti doma i ne ići nikamo, i zato je ukinut javni prijevoz, zašto onda ovi s autima smiju ići kamo im se sprdne? Što, ako imaš auto, onda nema šanse da se zaraziš virusom? Po meni bi to tako funkcioniralo jedino, da si samo non stop u autu, da ne otvaraš prozore i ne izlaziš van iz auta.

Čujem kako moja mama priča s nekim na telefon da će se kriza osjetiti za 6 mjeseci. Ja onda očekujem da za Božić neće biti ljudi po dućanima – neće imati novaca da kupuju. Jel tako?
Jedva čekam Božić da vidim kako će biti u dućanima!

Da, i sad se non stop reklamira ta domaća proizvodnja: ne znam tko ima novaca za to. Ja ni inače ne kupujem hrvatsko, jer meni je to preskupo. Voće i povrće nikad ne kupujem na tržnici, meni je to papreno skupo. Ne znam tko i inače ima novaca da kupuje to na placu? A valjda se ona gospoda s Markovog trga u Zagrebu spuste na tržnicu Dolac, to im je tamo blizu, pa kupuju hrvatsko. Jel´da? Ok, znam, da, znam: i zdravožderi su bogati. Pa oni kupuju na tim tržnicama: ako u današnje vrijeme imaš novaca da kupuješ na tržnici, onda spadaš među bogataše!!!

Ja kupujem u (super)marketima jeftine stvari iz uvoza.

Što se moje dijete, pardooooooooooooon, zdrave prehrane tiče: nisam na dijeti, pardoooooooooooon, na zdravoj prehrani. Nemam doma voća i povrća (ok, da,  imam krumpir, luk, hren i par mrkvi, malo zamrznutog graška). Hm, taj jebeni „korona-stožer“ brine se da ne spiskam novce i pritom sabotira moju dijetu, pardoooon, moju zdravu prehranu.

Zadnjih tjedana, stvarno sam pojela krumpira kao nikad prije, ali ok, i to je povrće. Ako se pitate, kako ja non stop ponavljam da živim na selendri, a sad kažem da nemam povrća doma: pa nemamo mi plastenike, staklenike i sve te pizdarije za taj biznis. Do pred neki tjedan bila je zima, krajem ožujka padao je snijeg(!), ne možeš zimi nešto saditi, ako nemaš uvjete za to (plastenici, staklenici, navodnjavanje...)! Ok, ima onih koji se bave time, moja obitelj se ne bavi time; mi sad imamo u vrtu samo hren koji sam nikne. 

Fakat mi je to famozno, što sad ne mogu u dućan. Na razumijem zašto sam ja siromašna i nemam za auto. 

Ali, prema ovome što „korona stožer“ kaže, kako se treba ponašati u sadašnjoj situaciji: nema mi premca, nitko se tako ne drži toga što kažu, kao što se ja toga držim (istina, ne svojevoljno, ali ipak se držim toga). 

Više puta su mi ovdje na blogu u komentarima pisali da sam bezobrazna, da im se ne sviđa što i kako pišem… a probajte sad  reći riječ protiv mene – pa ja sam divna i krasna! Da sam čak negdje(?) i pokupila virus, nisam ga nikome mogla prenijeti jer nikamo ne idem. Pa ja sam jednostavno divna i krasna! Ja sam oličenje, personifikacija, bit, srž, ogledni primjer… onoga kako se sad treba ponašati. Nadalje, ja nisam nikoga ničim zakinula, jer nisam doma navlačila zalihe koječega (sad mi je žao što nisam!; ali eto nisam, pa ostaje činjenica da sam divna i krasna i nitko ne može reći da nešto nije kupio jer sam ja ispraznila police po dućanima - NISAM). Od 18. 3. 2020. do 13. 4. 2020. (tj. do danas) jednom sam bila u dućanu, negdje oko 31.  ožujka. Tada nije bila gužva, nije bilo redova, u dućanu je bilo oko petero ljudi i 2 prodavačice. Nisam nakupovala po par kila koječega, ionako nemam novaca.

Uz to što ja čučim doma: nitko ne dolazi ni k nama. Ako netko misli da rodbina, prijatelji, susjedi… dolaze k nama – varate se!  Čujem da drugi pripremaju ručkove, rodbina dolazi na proslave rođendana… Nitko nije bio kod nas već mjesec dana.

Ja skoro mjesec dana (od 18. 3.) uživo nisam razgovarala ni s kim, osim s ukućanima. Ok, lažem, ono kad sam išla u dućan krajem ožujka: razgovarala sam s jednom(!) susjedom i pozdravila sam u dućanu jednu(!) prodavačicu kad mi je naplatila stvari na blagajni. A eto, prozborila sam par riječi s njima, ispričavam se, ali i susjeda i prodavačica i ja – sve smo imale i maske i rukavice na sebi! 

U enciklopediji, pokraj uputa za ponašanje u sadašnjoj situaciji ili u „letcima s uputama za postupanje u vrijeme korone" trebala bi stajati moja slika.

Ugledajte se u mene: čučim doma i štedim.

Bogate, žderuće i mršave: food-blogerice

Ja to stvarno ne razumijem.

Pisala sam već da sam od 18. 3. 2020. do 8. 4. 2020. samo jednom bila u dućanu. Živim na selendri, do dućana imam 2 km, a javni prijevoz je ukinut zbog korone. Nemam navučeno kod kuće nikakvih zaliha. Što da opet gnjavim susjedu da me voza u dućan? Odlučila sam da neću nikoga gnjaviti, snaći ću se s onim što imam, tako sirotinja živi. Napravit ću za Uskrs nekakav kolač od sastojaka koje imam doma.

Gledala sam malo recepte po internetu i tražila neki za koji imam sastojke. Našla sam kod jedne razvikane hrvatske blogerice nekakav recept za jednostavan kolač: dolje biskvit, gore kuhana krema i gotovo. Uz sastojke i postupak izrade ta blogerica na svojem blogu ima mi video izrade tog kolača. Hm. Da, da, znam, sa mnom nešto nije u redu: nikako ne mogu shvatiti zašto je za taj jednostavni recept uz sastojke i postupak izrade potreban i video??? Ja to stvarno ne razumijem. Ajde, da se tu peku 3 biskvita i kuha 5 krema na pari i rade nekakvi fensi ukrasi, staklene glazure i slične pičke materine… ali za najobičniji kolač od jednog biskvita i kreme – zašto treba video za to??? Ak je blogerica htjela pokazati kakvu ona ogromnu i uređenu kuhinju ima – onda, sve ok, uspjela je, shvatili smo: bogata je! Kakav ogroman frižider ima! Ajme, kakva je to mrcina od frižidera! Ja imam malecni frižider od 100 l, i u njega ništa ne stane.

Ali dobro, kad sam prevladala šok oko toga  da je za taj jednostavni recept blogerica proizvodila video, pa kad sam prevladala šok da jedna obična food blogerica ima tako ogromnu i fensi uređenu kuhinju, slijedio je novi šok:  dok je radila taj kolač pričala je kako ona: "kolače radi više puta tjedno, a taj kolač radi barem jednom tjedno jer ga njezina djeca obožavaju".  WTF??? 

Pa tko normalan više puta tjedno ne samo radi, nego JEDE KOLAČE???? Mene svi, otkad pamtim, uvjeravaju da sam debela jer previše jedem. WTF??? Ja nikad u životu nisam više puta tjedno ni radila ni jela kolače. Ja sam kolače radila za vikend: ILi subotom ILI nedjeljom (ne i subotom i nedjeljom!!!) i nisam ja sama pojela taj kolač. I moja mama, ni dok sam bila dijete, nije kolače radila tijekom radnog tjedna, nego je napravila jedan kolač za vikend. Pa jebote kad ta bloegrica i njezina djeca natrpaju te sve silne kolače u sebe??? Ja sam, dok sam bila dijete, svaki dan morala jesti one jebene odurne gadne juhe i kojekakva variva(a bila sma debela!). I svaki dan sam kao prilog morala jesti one odurne, jebene, zelene salate i kojekakvo povrće! A danas djeca više puta tjedno jedu kolače. Krasno. A najbolja je stvar što su i ta blogerica i njezino dvoje djece oglodano-koščato-ispijeno-anoreksično-žgoljavo-čačkaličasto mršavi (blogerica ima slike djece na blogu, a nju se može vidjeti u njezinoj fensi kuhinji u video receptima). Meni fakat nije jasno kako su oni tako mršavi??? Pa čak i da se sportom bave, pa da bi bili taaaaaaaaaaaaaako mršavi: svaki dan moraju trenirati valjda 5 sati! Kaj oni fakat trpaju u sebe sve što stignu i onda treniraju 5 sati (7 dana u tjednu) da bi bili mršavi???

Ja ne vjerujem da oni toliko treniraju, rješenje je jednostavno: imaju dobre gene. A takvi smiju jesti sve što stignu, kad god stignu i koliko god hoće. Njima nitko ne propovijeda da se moraju zdravo hraniti. 

Ja nisam kriva što ja nemam takve gene.

Kad se tako poklopilo, da se još malo nadovežem i na nešto o čemu je već bilo govora: dok sam pisala blog s receptima, vječito sam imala problema jer nisam mogla držati korak s drugim blogericama s prostora ex-yu. One su više puta tjedno objavljivale recepte. Ja nisam imala toliko recepata svaki tjedan za objavljivanje! Pa nisam cijele dane nakuhavala radi bloga, morala sam ići i na posao i sl.  Ja sam jednom tjedno (za vikend) napravila jedan kolač i onda sam taj recept objavila. Onda sam sljedeći vikend morala raditi nekakav novi kolač, za koji još nemam objavljen recept, jer ako radim nešto što za što već imam recept na blogu, neću što imati staviti na blog. Zato sam većinom svaki vikend radila novi kolač. Često sam se zaželjela nekih starih kolača, za koje sam imala objavljen recept na blogu, ali nisam ih smjela raditi jer onda nisam imala novi recept za blog. Stvarno mi je bila naporna ta blogerska kompetitivnost. Nije ni čudo da moj blog nije bio popularan, pisala sam o tome.

Ali dobro, na stranu ovo s pisanjem food bloga, ja fakat ne razumijem zašto neki smiju jesti sve što hoće i ne debljaju se, a ne bave se ni sportom, nisu na dijetama… Neki su stvarno rođeni pod sretnom zvijezdom.