Ogledni primjer ponašanja u vrijeme korone

Samo nek mi se netko usudi reći da nisam divna. Ja sama sebi kapu skidam. Pa od 18. 3. 2020. do 13. 4. 2020. (tj. do danas) samo jednom bila sam u dućanu (spomenula sam to već) i nigdje drugdje!!! Ponavljam, po ne znam koji put: živim na selendri, javni prijevoz je ukinut, nemam auto – kako da ja idem ikamo??? Složio se taj nekakav jebeni „korona-stožer“ (a ne znam kak se taj kurac točno zove) da trgovine i tržnice mogu povodom Uskrsa raditi cijeli dan. Super. A kako da mi sa selendre, koji nemamo auto, dođemo do tih trgovina i tržnica???

Ni sljedećih dana neću nikamo ići. Ja ne mogu nikamo ići, dok se javni prijevoz ne vrati.

Gledam na televiziji: po 50 m dugi redovi pred trgovinama, na placu… to se kupuje na veliko. Evo, ja i moji ukućani za Uskrs nismo potrošili doslovno, apsolutno, fakat, ali stvarno, zaista, ali apsolutno, ama baš ništa! Blago meni. Brine „korona-stožer“ da ja ne bih trošila novce koje nemam: ukinuli mi javni prijevoz pa nek lijepo čučim doma i štedim – i eto, ja stvarno čučim doma i štedim. A kao što sam pisala: mi nismo nakupovali nikakve zalihe! Nije da crkavamo od gladi: imamo nešto mesa i šunke u ledenici, imamo kokoši, pa zato imamo jaja, imamo u vrtu hren. Ok, imamo i po koju kilu riže, tjestenine i brašna. Imamo par kila krumpira i nešto luka (iz vlastitog uzgoja, od prošle godine), par mrkvi (koje sam kupila u dućanu zadnji put). Ispekla sam za Uskrs nekakav kolač (i to sam već spomenula). Ali nema tu te nekakve gozbe o kojima trkeljaju ljudi koje su intervjuirali dok su stajali pred dućanom u redu (to sam vidjela na televiziji). Kakva jebena gozba???

A ovo mi stvarno nije jasno, ti redovi ljudi pred dućanima: pa još sredinom 3. mjeseca su navlačili doma kile i kile svega – kaj više nemaju toga doma, pa sad opet moraju u dućan! Kaj su cijele dane samo bili doma i samo su  non stop jeli pa sad više nemaju ništa? 
Mi nismo cijele dane doma jeli. 

I nije mi jasno: većina ljudi ne radi – otkud im novci??? Ok, ja sam dobila onih famoznih 4000 kn, sjeli su mi na račun u petak (10. 4. 2020.). Da javni prijevoz funkcionira: naravno da bih otišla u dućan! Ali, brine taj „korona stožer“ da ja to ne raspiskam: ukinuli mi javni prijevoz pa lijepo sjedim doma i nisam doslovno potrošila ni lipe.

A kaj su svi dobili te novce i odmah to moraju potrošiti? A zašto taj „korona-stožer“ ne brine o njima? Pa, ako treba biti doma i ne ići nikamo, i zato je ukinut javni prijevoz, zašto onda ovi s autima smiju ići kamo im se sprdne? Što, ako imaš auto, onda nema šanse da se zaraziš virusom? Po meni bi to tako funkcioniralo jedino, da si samo non stop u autu, da ne otvaraš prozore i ne izlaziš van iz auta.

Čujem kako moja mama priča s nekim na telefon da će se kriza osjetiti za 6 mjeseci. Ja onda očekujem da za Božić neće biti ljudi po dućanima – neće imati novaca da kupuju. Jel tako?
Jedva čekam Božić da vidim kako će biti u dućanima!

Da, i sad se non stop reklamira ta domaća proizvodnja: ne znam tko ima novaca za to. Ja ni inače ne kupujem hrvatsko, jer meni je to preskupo. Voće i povrće nikad ne kupujem na tržnici, meni je to papreno skupo. Ne znam tko i inače ima novaca da kupuje to na placu? A valjda se ona gospoda s Markovog trga u Zagrebu spuste na tržnicu Dolac, to im je tamo blizu, pa kupuju hrvatsko. Jel´da? Ok, znam, da, znam: i zdravožderi su bogati. Pa oni kupuju na tim tržnicama: ako u današnje vrijeme imaš novaca da kupuješ na tržnici, onda spadaš među bogataše!!!

Ja kupujem u (super)marketima jeftine stvari iz uvoza.

Što se moje dijete, pardooooooooooooon, zdrave prehrane tiče: nisam na dijeti, pardoooooooooooon, na zdravoj prehrani. Nemam doma voća i povrća (ok, da,  imam krumpir, luk, hren i par mrkvi, malo zamrznutog graška). Hm, taj jebeni „korona-stožer“ brine se da ne spiskam novce i pritom sabotira moju dijetu, pardoooon, moju zdravu prehranu.

Zadnjih tjedana, stvarno sam pojela krumpira kao nikad prije, ali ok, i to je povrće. Ako se pitate, kako ja non stop ponavljam da živim na selendri, a sad kažem da nemam povrća doma: pa nemamo mi plastenike, staklenike i sve te pizdarije za taj biznis. Do pred neki tjedan bila je zima, krajem ožujka padao je snijeg(!), ne možeš zimi nešto saditi, ako nemaš uvjete za to (plastenici, staklenici, navodnjavanje...)! Ok, ima onih koji se bave time, moja obitelj se ne bavi time; mi sad imamo u vrtu samo hren koji sam nikne. 

Fakat mi je to famozno, što sad ne mogu u dućan. Na razumijem zašto sam ja siromašna i nemam za auto. 

Ali, prema ovome što „korona stožer“ kaže, kako se treba ponašati u sadašnjoj situaciji: nema mi premca, nitko se tako ne drži toga što kažu, kao što se ja toga držim (istina, ne svojevoljno, ali ipak se držim toga). 

Više puta su mi ovdje na blogu u komentarima pisali da sam bezobrazna, da im se ne sviđa što i kako pišem… a probajte sad  reći riječ protiv mene – pa ja sam divna i krasna! Da sam čak negdje(?) i pokupila virus, nisam ga nikome mogla prenijeti jer nikamo ne idem. Pa ja sam jednostavno divna i krasna! Ja sam oličenje, personifikacija, bit, srž, ogledni primjer… onoga kako se sad treba ponašati. Nadalje, ja nisam nikoga ničim zakinula, jer nisam doma navlačila zalihe koječega (sad mi je žao što nisam!; ali eto nisam, pa ostaje činjenica da sam divna i krasna i nitko ne može reći da nešto nije kupio jer sam ja ispraznila police po dućanima - NISAM). Od 18. 3. 2020. do 13. 4. 2020. (tj. do danas) jednom sam bila u dućanu, negdje oko 31.  ožujka. Tada nije bila gužva, nije bilo redova, u dućanu je bilo oko petero ljudi i 2 prodavačice. Nisam nakupovala po par kila koječega, ionako nemam novaca.

Uz to što ja čučim doma: nitko ne dolazi ni k nama. Ako netko misli da rodbina, prijatelji, susjedi… dolaze k nama – varate se!  Čujem da drugi pripremaju ručkove, rodbina dolazi na proslave rođendana… Nitko nije bio kod nas već mjesec dana.

Ja skoro mjesec dana (od 18. 3.) uživo nisam razgovarala ni s kim, osim s ukućanima. Ok, lažem, ono kad sam išla u dućan krajem ožujka: razgovarala sam s jednom(!) susjedom i pozdravila sam u dućanu jednu(!) prodavačicu kad mi je naplatila stvari na blagajni. A eto, prozborila sam par riječi s njima, ispričavam se, ali i susjeda i prodavačica i ja – sve smo imale i maske i rukavice na sebi! 

U enciklopediji, pokraj uputa za ponašanje u sadašnjoj situaciji ili u „letcima s uputama za postupanje u vrijeme korone" trebala bi stajati moja slika.

Ugledajte se u mene: čučim doma i štedim.