Iz kreveta na ručak

Uvijek je bilo kojekakvih teorija o tome zašto sam debela. Svaka rođakinja, poznanica, susjeda… imala je svoju teoriju.

Moja obitelj živjela je, a živi i sad, na selendri. Mi nismo ujutro nikad dugo spavali, jer je uvijek bilo posla (u vrtu, na polju, u štali…). Ja sam oko 8.30 nedjeljom doručkovala sa svojim roditeljima. Jednom je došla susjeda (koja nam je i rođakinja, tj. to mi je bila teta) i kad me vidjela za stolom u kuhinji, u nedjelju, u 8.30 u jutro, komentirala je: „Kako nećeš biti debela, kad od ranog jutra jedeš. Moja X i Y još spavaju, one se ne dižu prije podne.“ (Ovo X i Y  su imena njezinih dviju unuka, ali neću ih napisati).

Njezine dvije unuke su roditelji oko podneva izvlačili iz kreveta, da bi ručale s ostatkom obitelji. U to sam se uvjerila na svoje oči. Kad sam imala 10ak godina, mama me poslala da nosam nešto njihovoj mami ili baki, ja dođem, a one u pidžamama, sjede za stolom, i jedna i druga lijevom rukom podbočile glavu da im ne tresne u tanjur, desnom rukom mlohavo drže žlicu i srču juhu.

Hmmm.

Znači, ja sam bila debela, jer sam doručkovala u pola devet.

Njezine unuke spavale su do podneva i zapravo uopće nisu doručkovale, nego im je prvi obrok bio ručak oko podne i zato su bile mršave. Nema veze što su, kad su se konačno probudile,  trpale u sebe sve redom.

Aha, dobro.

Pisala sam već o te dvije. To su one iste dvije koščate žderačice od čije mame sam dobila najljepši kompliment (u tom tekstu napisala sam kako su te dvije trpale sve u sebe).

A eto, njihova baka, nije imala kompliment za mene, nego se osjećala pozvana iznositi svoje mišljenje o mojoj debljini. 

Svaki šupak ima svoje mišljenje. 

Osim tih kojekakvih laičkih mišljenja, famozne su mi i one teorije „stručnjaka“ o sjedenju pred kompjuterom; fakat mi nije jasno zašto sam onda ja bila debela.

Ili kad ti isti „stručnjaci“ trkeljaju da su djeca i mladi debeli, jer ih mame i bake nisu hranile sarmom i svom tom domaćom hranom.

Ajme, kako ima glupih ljudi.

Misle li ti kojekakvi „stručnjaci“ da su njihove teorije manje glupe zato što se oni pojavljuju na televiziji?

Misliti je drek znati.

Hoću li dobiti otkaz?

Prošli tjedan (4. 5. 2020. - 9. 5. 2020.) kad sam išla na posao, morala sam krenuti 3 sata ranije od kuće da dođem na posao. Ako bih išla na kasniji autobus, onda bih kasnila na posao i više od sat vremena – jer kod mene na selendri busevi voze svaka 2-3 sata.

Kad sam išla kući s posla, načekivala sam buseve po 2-3 sata; jer jednostavno nema autobusa. Svaki dan izbivala sam od  kuće više od 12 sati. A samo sam išla na posao i s posla.

Mislila sam da će od 11. 5. 2020. busevi kod mene na selendri normalno voziti, tj. kao što su vozili prije korone. Misliti je drek znati.

I sljedeći tjedan (od 11. 5.) busevi voze kao i prošli tjedan: svaka 2-3 sata. Ali, od sljedećeg tjedna imam drugačije radno vrijeme: a nemam autobus tako rano u jutro. Kako da dođem na posao??? Prvi autobus ide u 5:30 (ranijeg autobusa jednostavno nema!!!). Radim od 6:00 sati. Meni do posla treba oko 90 minuta. Kako da je dođem na posao na vrijeme???

Evo, ja se ispričavam što nisam bogata.

Da sam bogata, ne bih ovisila o javnom prijevozu i mogla bih doći na posao. Ne znam što će sad biti. Hoću li dobiti otkaz? Od čega ću živjeti?

Ne, nisam na dijeti. Imam većih problema u životu. 

WC papir od cvjetače/karfiola

U zdravožderskom svijetu koji nam danas nameću sa svih strana od svestrane cvjetače/karfiola radi se:

- "tijesto za pizzu"

- "riža(!) od cvjetače", pa se onda od nje radi rižoto, zapravo "cvjetačoto" ili "karfioloto"

- "tortilje"

- "salata od krumpira - bez krumpira"

- "pire od krumpira - bez krumpira" 

- "Alfredo umak od cvjetače"
- "namaz od slanutka (humus) - bez slanutka"
- ... 

Više puta pisala sam da to nema veze s mozgom.

Samo sam čekala ovakav recept:

 

Crkavam od smijeha. Oduševljena sam ovim uratkom. Svaka čast. Voljela bih da sam se ja sjetila napraviti takvo nešto. 

Bi li se tako nešto moglo napraviti i s brokulom?

Slika je s interneta. 

Kvasac i frizer

… to je sve što vam u životu treba???

Zadnjih tjedana nisam to pratila po medijima pa nisam imala pojma kakva je situacija s kvascem. Ali fakat sam mislila da se to normaliziralo, da su se ljudi nakupovali toga. Očito nisu. Ja sam 29. 4. 2020. htjela kupiti koji paketić kvasca jer ja ni na početku ovog ludila nisam bila kupila kvasac, pa nemam nikakvih zaliha.  U jednom dućanu kvasca uopće nema (ni suhog ni svježeg), a u drugom ga prodaju uz ograničenje (koliko komada smiješ kupiti). Kaj se vi svi koji manično kupujete kvasac već 2 mjeseca još niste toga nakupovali? Pa što radite s tim?

Slušam neku večer na tv, da su blagoslovili rad frizera, uz te kojekakve mjere koje se moraju poštivati. Prema tom tv prilogu ispada da su frizeri jako traženi i da ljudi jako pate za njima. Stvarno? Ja sam već pisala o tome da ne idem ni svake godine frizeru. Nisam bila kod frizera već 3-4 godine. Kad mi kosa počne ići na živce, sama ju odrežem.  Što vi stvarno imate toliko novaca i vremena da stvarno idete kod frizera kad god vam se sprdne? Kaj je to tako popularno? OK, da frizeri ne rade već nekoliko godina, onda bih shvaćala da su ih se ljudi, iz nekog razloga, zaželjeli, ali frizeri ne rade tek nešto više od mjesec dana. U čemu je stvar?

Ok, ovo s kvascem shvaćam. Iako mi nije jasno kaj vam ga toliko treba.  Ali ovo s frizerima nije mi jasno.

Konačno

Da, dobro, 27. 4. 2020. provozao je bus. Super. Samo što kod mene na selendri bus vozi svaka 2 sata.  Krasno.

Naravno da sam ovaj tjedan išla u dućan. I to 3 puta! Prvi put sam išla zato što su mi stvarno trebale neke stvari. Druga dva puta išla sam samo zato da ne budem doma. Zaslužila sam da idem kamo mi se prohtije. Od 18. 3. 2020. do 27. 4. 2020. samo sam jednom (krajem ožujka) bila u dućanu i nisam apsolutno nigdje drugdje bila (ni kod susjeda, ni kod rodbine, baš nigdje!). 
Dakle, ovo 27. 4., bio je moj prvi travanjski izlazak, u travnju nisam bila doslovno  nigdje!

Tko ima problem s tim što ja „bez veze idem od kuće“: Dobro, samo vi slobodno imajte problem s tim, mene uopće nije briga.