Mršavci, pojedite nešto!

Stalno mi sa svih strana svi seru da moram biti na dijeti, da moram smršavjeti itd.

Ne znam jel gore kad mi to kaže debela ili mršava osoba.

Debeloj osobi, vratim na isti način.

 

A što s mršavima?

2017. napisala sam tekst o tome kako mi nije jasno da postoji skinny shaming. Meni tada nikako nije bilo jasno zar stvarno postoje ljudi koji, kad vide mršavu osobu negdje, onda joj dobacuju: “Pojedu nešto.“, pa su ti mršavci uvrijeđeni time.

Sada je 2021. i ja sam evoluirala do toga da potpuno razumijem ljude koji mršavima dobacuju: „Pojedi nešto.“ Štoviše i ja sam postala jedna od onih koji imaju potrebu mršavcima reći da „pojedu nešto“. Nakon skoro 6 godina gladovanja na zdravoj prehrani, meni je, blago rečeno, pun kurac zdrave hrane. A kad vidim nekog mršavog, bljuje mi se. Meni je pun kurac mršavih ljudi, gade mi se. 

Oni meni pametuju da ja moram na dijetu, kao da su oni uslijed mršavosti, tj. jedenja te svoje zdraaaaaaave hrane pojeli svu pamet svijeta. Pička im materina. 

Prije 6 godina (2016. kad su me liječnici stavili na dijetu) bila sam i ljuta i jadna i razočarana... je moram biti na zdravoj hrani, ali nisam imala potrebu dobacivati mršavcima da pojedu nešto. Sad sam toliko ogorčena, bijesna, jadna, deprimirana, ljuta, raspižđena, razočarana... što se moram zdravo hraniti, da jednostavno imam potrebu verbalno poklopiti te mršavilačke pametnjakoviće. 

A pogotovo me raspizde oni, kojih ima na svakom ćošku, a koji tvrde da njih nisu liječnici natjerali na dijetu, nego su oni sami htjeli smršaviti (wtf???) i sad oni na sva usta hvale tu krasnu zdraaaaaaaaaaaaaaaavu hranu. 

Za one koji ne shvaćaju zašto ja imam potrebu mršavcima dobacivati da pojedu nešto, neka se zapitaju zašto mršavci imaju potrebu non stop svuda lajati o tome kako je njima zdraaaaaaaaaaaava hrana super i dijeliti drugima savjete da idu na dijetu. 

Za sad još nisam nikome nepoznatome, mršavome dobacila: „Pojedi nešto.“, ali rekla sam to u dva navrata dvjema poznanicama. Obje su koščato, oglodano, izmoždeno, ispijeno, anoreksično, oglodano mršave... pa su se osjećale pozvane da meni savjetuju da smršavim. Ja sam njima doslovno rekla, citiram samu sebe: „Ajd ti pojedi nešto, molim te, izgledaš ko jebeni kostur.“

Dajmo da sjede 9

 

Evo, ovo sam danas fotografirala.

Ok, da, znam ja sam glupa, kretenska idiotkinja. Ja sam fakat luda, glupa, nenormalna... 

Jebo mene glupu, al ja fakat stvarno nikako ne razumijem zašto, ali zašto, ljudi stavljaju vrećice da sjede na klupi??? Zašto? 

Ja bih si bila danas sjela, ali neeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, ovaj krumpir i ova platnena torba iz nekog, meni totalno nerazumljivog razloga, moraju sjediti. I možeš ga jebat. 

Ajde, ovdje barem i ta osoba sjedi kraj tih svojih vrećica, pa eto...

Ja uvijek sve svoje vrećice, torbe i sl. - odložim na pod. Stvarno bih si morala nekamo tetovirati podsjetnik da i ja svoje vrećice i torbe posjednem na klupu. Ja jednostavno nemam naviku to raditi i fakat nikad to ne radim, čak ni kad pada kiša ili snijeg - moje vrećice su uvijek na podu. 

Fakat ne razumijem čemu ta vreća s krumpirom i ta platnena torba moraju sjediti na klupi???

Ja sam jednostavno preglupa da to shvatim. 

I onda na sljedećoj stanici, opet baba stavila svoje vrećice da sjede, a ona se šetucka po stanici. 

WTF?

Ok, ovdje je bilo mjesta, pa sam i ja sjela - ali ja se opet nisam sjetila svoje vrećice posjesti na klupu, nego su bile na podu. 

Znam da sam ja glupa, ali vi svi pametni, koji posjednete vrećice i torbe na klupe, hoćete li mi, molim vas objasniti logiku tih postupaka? Molim vas, koristite kratke i jednostavne riječi i rečenice kako bi vas glupača poput mene razumjela. 

Fotke su moje. 

Znači, ima se… (pošast u obliku trgovina zdrave hrane); 2. dio

 

Negdje na webu pročitala sam da bio&bio otvara 3 nove trgovine. Ajme. Očito te trgovine imaju posla, tj. bogatih kupaca koji si to mogu priuštiti.

Meni nikako nije jasno gdje rade ti ljudi koji imaju novaca da kupuju u bio&bio trgovinama.

Nije da me kupovanje te kojekakve bio/eko/svašta-nešto zdrave hrane privlači, ali koliko god godinama rintala, nemam novaca za shopping u bio&bio.

Još sam 2016. pisala o tome da su te kojekakve trgovine zdrave hrana prava pošast, ima ih na svakom ćošku. Ali ovo već sad stvarno nije normalno.

Hoće li mi, molim Vas, netko od Vas koji tamo kupujete, napisati u komentaru kako ste se Vi tako obogatili da možete kupovati u takvim trgovinama?

"a kako bi dijeta bila prava uživancija"

 

Ok, znam da ima psihički bolesnih ljudi, ali ovakve nebuloze su zaista previše. 

Slika je moja. 

Osluškuj svoje tijelo...

 

Ima već nekoliko mjeseci da sam čitala članak o nekakve dvije sestre iz Amerike, nemam pojma kako se zovu, a ne znam ni što su, ma jesu nekakve selebretijice, nešto manekenkiraju ili tako nešto…

Ne sjećam se sad točno, ali obje su bile trudne nekako u iste vrijeme. Budući da inače nešto manekenkiraju (ili glumataju?), one kažu da: non stop treniraju, na dijetama su itd. I tad su izjavile da: tijekom trudnoće ne treniraju i nisu na dijeti, ali se nisu nenormalno zdebljale, jer… - one osluškuju svoje tijelo.

Ajme. Došlo mi je da se zbljujem.

Meni nikako nije jasno, što to one „čuju“, dok osluškuju svoje tijelo.

Što njima tijelo govori: jedi malene porcijice zdraaaaave hrane, tj. voća, povrća, nemasno, neslatko, itd.?

I one ne osjećaju nikakve poteškoće uslijed jedenja zdrave hrane?

Meni moje tijelo to ne govori. Ja jesam na zdravoj hrani – zato što me liječnici izgladnjuju, pardooooon, liječe dijetom. A kao što sam već pisala: u dva tjedna imala sam dva puta proljev od te proklete zdrave prehrane.  Osim toga, slabo mi je, nemam snage, bezvoljna sam i umorna. Neki se žale da ne mogu spavati zbog vrućine; ja nemam takvih problema, ja sam toliko iscrpljena i slaba da spavam ko zaklana. Hmmmm. Govori li meni onda moje tijelo da se ne smijem zdravo hraniti? Zašto imam proljev i sve te tegobe dok sam na toj zdravoj hrani?

Kad sam na nezdravoj hrani i jedem ono sve što volim: nemam proljev, a nemam ni zatvor, niti mi je slabo, niti mi je muka, niti mi se bljuje, niti mi se spava non stop i jednostavno sam presretna jer uživam u hrani koju volim. Da, ja se debljam, ali ne osjećam nikakve poteškoće (proljev/zatvor, umor, slabost, pospanost, povraćanje…).

Po logici tih dviju glupavih selebreti-manekenčica: meni moje tijelo poručuje da ne budem na zdravoj hrani.  

Super. 

Šteta što se moji liječnici ne slažu s tim.

Gladna i sama… po tko zna koji put

Prije par dana bio mi je rođendan. Opet sam ga provela gladna i sam, kao i neke od prethodnih rođendana jer me doktorska gamad liječi dijetom. Pa zar da radim proslavu i nakuhavam i pečem, a onda da gledam kako drugi žderu, a ja da pasem ovo gadno, usrano, odurno zdravo sranje?

Stvarno ne razumijem zašto sam tako kažnjena.

Zašto ja ne smijem uživati u hrani koju volim?

Ali tu priči nije kraj, na rođendan sam dobila proljev, i to drugi put u dva tjedna, pisala sam o tome. 

Stvarno nisam zaslužila da ovako  patim. 

Sretan mi rođendan. 

U paklu zdrave hrane 2

 

Pisala sam i prijašnjih godina da ja, dok sam na na toj zdravoj dijetnoj prehrani na koju me sile, često imam proljev. Ovo često, meni je značilo, oko 1-2 puta mjesečno. Ali sad, jebote u 2 tjedna već drugi put imam proljev!

Dva dana sam se liječila od (prvog) proljeva o kojem sam već pisala, jela sam dvopek, slane štapiće, banane, odurnu kuhanu rižu s piletinom… Nakon toga sam se morala vratiti na zdravu dijetnu hranu, i onda sam četiri dana bila na toj zdravoj hrani, crkavala sam od gladi i nalijevala se vodom da ne osjećam toliko glad (al to ne funkcionira).

Onda mi je ta zdrava hrana dopizdila i onda sam na jedan dan odustala od te zdrave hrane i jela sam sve ono što volim: masno, kalorično,  pohano (pohano u masnoći, a ne ono nekakvo osušeno u pećnici), slatko… - najkraće rečeno: sve ono što ne smijem.

Naravno, nakon jednog dana užitka, koji sam se usudila priuštiti si, sijedi kazna: moram se vratiti na zdravu dijetnu prehranu na koju me liječnici prisiljavaju jer će se ona doktorska glupača opet derati na mene ako ne smršavim koliko ona hoće. Zato sam opet krenula na zdravu prehranu. Prvi dan te zdrave prehrane, fakat sam crkavala od gladi i jelo mi se sve ono ukusno i nezdravo što sam si dan ranije bila priuštila; bila sam gladna i nalijevala sam se vodom, taj dan mi nije bilo nit zlo, niti muka, niti mi se povraćalo niti sam imala proljev. Tri dana sam tako bila na dijeti i jela zdravu hranu, a na četvrti dan zdrave hrane: PROLJEV.

Sad sam opet na dvopeku, slanim štapićima… Ajme. Niti sam na toj dijeti na kojoj liječnici hoće da budem niti uživam na hrani kakvu volim – ni vrit ni mimo.

Fascinantno mi je da onaj jedna dan, kad sam jela ono sve nezdravo što volim – taj dan nisam imala proljev, niti dan nakon toga, nego evo: na četvrti dan zdrave hrane. Ja fakat ne razumijem kako je zdravožderima  tako divno na toj zdravoj hrani. Meni je zdrava hrana odurna i kao da mi nije dovoljna kazna to što moram jesti to što mi se gadi, nego ja još imam i proljev od toga. Kako zdravožderi to izdrže???

Meni je već dosta tog proljeva!!! A taj proljev imam samo na zdravoj hrani! Baš sam razmišljala, od kraja srpnja sam na zdravoj hrani i već dva puta imala sam proljev. Za usporedbu: posljednjih nekoliko mjeseci (svibanj, lipanj i prvi dio srpnja), dok nisam bila na zdravoj hrani, nego sam uživala u nezdravoj hrani kakvu volim (zdebljala sam se oko 10 kila) – NIKAD NISMA IMALA PROLJEV!!!

 

U paklu zobenih pahulja, kaša...

 

U zaostatku sam s objavljivanjem ovoga, nikako da dovršim, al evo, potrudila sam se. 

Pisala sam već da sam kupila Boom box kašu. 

Boom box ima u asortimanu zobenu kašu, kaloričnu granolu i nekakve zobene kekse…,  nisam to proučavala. Googlajte ako vas zanima.

Kao što sam u gore spomenutom tekstu pisala, jela sam Boom box kašu i to zato što se u članku kaže da ta kaša drži osobu sitom 5 sati.

Nigdje ne piše da je Boom box kaša namijenjena dijetnoj prehrani. Ja sam ju odlučila isprobati u sklopu dijete zbog obećanja petosatne sitosti u članku.

Ja sam Boom bok kašu jela ukupno 5 dana za doručak (treći dan imala sam proljev, o tome sam pisala, onda ju sljedeći dan nisam jela, ali nastavila sam nakon jednog dana pauze i jela kašu još dva dana).

U članku je netko jeo kašu 2 tjedna.

Boom box svoju zobenu tvorevinu ne prodaje kao zobene pahuljice, nego pod nazivom zobena kaša. Naravno, to zaista ne izgleda kao „pahuljice“ tj. komadići,  to je praktički samljeveno u prah koji se zalije tekućinom i dobijete zobenu kašu.

Ono što ja inače kupujem, kad sam na dijeti, su jeftine zobene pahuljice (uglavnom sitne, jer se raskaše prije od krupnih) od kojih sama pripremam kašu. Prijašnjih godina bila sam u nekoliko navrata kupila i baš zobene kaše različitih proizvođača, pojedinačna pakovanja (60ak g) za jedan obrok. Osim što mi nije valjalo, meni je to skupo. Nisam probala Boom box pojedinačna pakovanja.

Na početku članka spominje se „doručak s nogu“ iako je očito da zobena kaša u to ne spada, i u članku se, između ostalog, navodi da se to priprema 2 minute.  

Što je doručak s nogu? Kod mene je to šnita kruha, brzinski, za svega par sekundi, namazana nekakvim namazom. To uguram u usta i hodam s tim po kući tj. jedem dok se oblačim, dovršavam po kući sve što moram napraviti prije nego moram izletjeti kroz vrata, pa ostavim tu šnitu negdje na ormariću i sl. u nekoj prostoriji, pa tražim gdje mi je to, ili zaboravim ili ne stignem pojesti ili, ako nađem gdje  sam ostavila tu šnitu kruha, imam ju u ustima dok izlazim iz kuće i idem na autobusnu stanicu.

Dakle, kako rekoh, zobena kaša nije doručak s nogu, em mi treba zdjelica, em žlica, em bi trebalo ugrijati tekućinu (barem ja tako radim, meni ta kaša ni topla nije ukusna, a kamo li hladna). Ja ne mogu hodati po kući sa zdjelom i žlicom i jesti i oblačiti se i dovršavati što moram… te kaše bilo bi svud. Daaaa, naravno, ima i mrvica kruha po svud, dok ja jedem spremajući se, ali te mrvice ne ostavljaju mrlje kakve bi ostavljala kaša.

Da napomenem: ja takve stvari jedem samo kad sam na dijeti. Kad nisam na dijeti, kad uživam u nezdravoj hrani kakvu volim, onda te takve pahulje i kaše, štapom ne bih taknula.

Dakle, kupila sam tu skupu Boom box kašu za skoro 19 kuna i to je još bila na sniženju(!!!), inače je 25 kn! Ajme. Ja sam fakat mislila da je to pola kile. Ma kakvi. To je malecko pakovanje od 300 g! U životu nisam nikad dala toliko za takve neke (zobene) pahulje/kaše. Znam da ima kojekakvih pahuljica u šarenim kartonskim kutijama (Neskvik, Lion?) koje koštaju i po 30 kn – ja to nisam nikad niti kupila niti jela, ja nemam novaca za to.

Nakon što sam došla k sebi, nakon što mi je do mozga došlo da sam potrošila 19 kn za 300 g zobene kaše, vidjela sam da u uputama piše da je 1 porcija 60 g. Mene su doktori stavili na dijetu od 1300 kalorija i tih zobenih pahuljica smijem jesti 40 g (suhe tvari, prije zalijevanja tekućinom). Što sad? Znam, da, znam, ako ću jesti 40 g, a npr. neću doživjeti sve divote koje se u tijelu događaju uslijed jedenja kaše, onda će se naći hrpetina pametnjakovića koji će tvrditi, da nisam drugo ni mogla očekivati jer sam jela samo 40 g toga. Ok, onda ću jesti 60 g kaše – dakle toga imam za 5 obroka. Ajme. Inače, pola kile najjeftinijih zobenih pahuljica koje platim 3-4 kn kad su na sniženju, imam za oko 12 obroka (za 19 kn mogla sam kupiti oko 2 i pol kile jeftinih zobenih pahuljica!!!). Al, ok, već sam novce bacila na Boom box kašu, pa nema povratka.

Proučila sam tekst u članku koji sam spomenula.

Proučila sam upute na kutiji.

U uputama piše da se to prelijeva vrućom tekućinom. U  članku piše da se kaša može napraviti i s hladnim mlijekom i vodom. Ne znam otkud to, na pakovanju to ne piše, a ja nisam proučavala Boom box web stranicu.

Al, ok, ja sam nalijala u šalicu 160 ml hladne vode i pomiješala s tim prahom. I ostavila to da stoji. To se močilo i više od 2 minute jer sam obavljala koješta po kući.

Na prvi pogled, za moj ukus, to je bilo previše tekuće, moglo se piti na slamčicu. Ok, ne volim ni kad je kaša toliko čvrsta da žlica stoji u njoj, ali ovo je fakat tekuće.

Ja sam kaše od jeftinih zobenih pahuljica OBAVEZNO radila s kravljim mlijekom, nikako s vodurinom. Budući da sam na dijeti trebala bih koristiti mlijeko s 0,5 % mm ili manje. Ali, moja obitelj nema novaca pa mi kupujemo jeftino mlijeka na akciji, najčešće ono s 2,8% masnoće ili čak više. Nemam ja ništa protiv masnog mlijeka, ali ne smijem ga koristiti. Zato razrijedim to masno mlijeko s vodom, omjer mi je pola-pola. Probala sam jednom raditi kašu na vodi – to je završilo u zahodu, tu nisu pomogle ni lopate kristal šećera – jednostavno je kaša bila preodurna. Probala sam jednom napraviti i kašu s jogurtom – ajme; ne znam jel to bilo bolje gorko ili kiselo ili ne znam što – to je isto letjelo u zahod.

Ne koristim zobena, sojina…  mlijeka i slične pizdarije nemam novaca za to. Nemam ništa protiv vegetarijanstva/veganstva, 16 godina bila sam vegetarijanka. Ali prekinula sam s tim 2016. kad su me liječnici prvi put stavili na dijetu od 1300 kalorija i bili su zgroženi što ne jedem meso (mliječne proizvode i jaja sam najnormalnije jela, nisam nikad bila veganka).

Dodala sam tome oko 100 g narezanog voća.

Na drugi pogled, tj. unošenje zalogaja u usta: nije slatko.

I na kutiji i u reklamama na tv i u članku ponavlja se da nema dodanih šećera – da, ok, shvatila sam – NESLATKO JE.

Tko to može tako jesti, svaka čast. Naravno da sam ja to zasladila, ovog puta stevijom.

Ja to ne bih jela da nisam na toj zdraaaaaaaaaaaaaaaaavoj dijetnoj hrani.

Inače, što se tiče kaša od jeftinih zobenih pahuljica, nisu te kaše fine ni kad je zaslađene, ali kad sam ih barem zasladila s finim, bijelim kristal šećerom – onda je barem ličilo na nešto, dok je s onim kojekakvim sladilima poput stevije još odurnije – ali, nažalost, moram smanjiti upotrebu bijelog šećera pa sam maltretiram s tim kojekakvim sladilima.

Ja sam se zadnjih 5 godina stvrano izmaltretirala s tim kojekakvim zobenim pahuljicama, kašama, meni je to stvarno odurno. Probala sam one nekakve pakirane za jedan obrok, po 60ak grama – pa naravno da sam dodavala šećer ili sladilo(!!!) iako je u uputama pisalo da treba dodati samo tekućinu (moš mislit). Pa to jedva da je slatko, ima šećera u tragovima. No, osim što to meni ne valja, meni je to skupo. Zato sam od toga odustala i kupovala po pola kile najjeftinijih pahuljica pa onda, kako već rekoh, svaki sam dan vagala 40 grama (tako mi je rekla dijetetičarka) tog dreka i od toga radila kašu, dodavala neko voće i naravno: šećer ili sladilo. Te kaše meni ne valjaju, ali bez šećera ili sladila su baš totalno odurne.

Naravno, svatko ima drugačije potrebe za slatkim. Ja volim slatko. Ne znam po čemu bih procijenila jel to, koliko meni nešto mora biti slatko – nenormalno. Al, ak su vama te kupovne kaše dovoljno slatke, a meni uopće nisu – onda ja očito volim nenormalno slatko. Neću se ispričavati zbog toga, kad nisam na dijeti, uživam i u sve stavljam bijeli kristal šećer na lopate. 

Boom box kaša, pripremljena  s vodom, nije mi se svidjela. Ima okus kao nešto što se jede na dijeti.

Drugi dan sam ju radila s mlijekom, to je i dalje zobena kaša, mene tu nema što oduševiti, to je i dalje neslatko (da, ok, dobro – u reklami i na kutiji i u članku piše da je bez dodanih šećera – ok, to se može okusiti, fakat je neslatko). 

U članku piše da ta Boom box kaša drži nekoga sitim po 5 sati. Svaka čast.

Ako je netko stvarno sit 5 sati, onda ta Boom box kaša ima dodano, što ostale zobene kaše/pahuljice nemaju??? Ja nemam ništa protiv kemije, GMO-a, eova (E YXY…), bojila…  pa meni stvarno ne smetaju ti neki dodaci. Al zdravožderi će onda dreknuti na te neke dodatke u Boom box kaši koji stvaraju petosatni(?) osjećaj sitosti.

Sat vremena nakon što sam pojela tu Boom box kašu, uz dodatak 100 g svježeg voća, ja sam bila gladna.

Ista stvar je bila i s kašama od jeftinih zobenih pahuljica.

U članku se navodi da je netko, tko je to probao, nakon tri dana jedenja kaše, imao manju potrebu za slatkim.

Boom box kašu jela sam ukupno 5 dana – za toliko mi je bilo dovoljno to pakiranje od 300 g (porcija od 60 g). Ja u tih 5 dana nisam primijetila manju potrebu za slatkim. Štoviše meni se stalno jede slatko, fali mi sve ono što ne smijem jesti i čega se odričem. Stvarno sam željna slatkiša.

Inače sam tijekom zadnjih pet i nešto godina, onih mjeseci dok sam bila na toj zdravoj dijetnoj hrani,  i po 3 mjeseca jela zobenu kašu od jeftinih pahuljica. Veći dio tjedna, tj. po 4-5 puta tjedno jela sam kašu za doručak i nisam primijetila da se meni manje jede slatko. Štoviše, pred kraj ta 3 mjeseca, ja sam odmah u jutro za doručak,  imala potrebu za slatkim. Osim toga, meni se ta kaša toliko gadila da sam stavljala sve više šećera!!!  Kad je bilo zaslađeno, barem sam se natjerala da to uguram u sebe. Na početku dijete, prvi mjesec, počela sam s 1 čajnom žlicom šećera u kaši, pred kraj trećeg mjeseca, bila sam na 1 jušnoj žlici šećera u kaši. I tijekom dana mi se, naravno, jelo slatko; znala sam da ne smijem, al jebiga – nekad jesam izdržala, nekad nisam.

Ne znam kako uslijed jedenja neslatke Boom box kaše netko ima manju potrebu za slatkim.

U članku piše da netko uslijed jedenja te kaše, jede puno manje porcije, brže se zasiti i nema potrebe za repetama.

U 5 dana jedenja Boom box kaše ja to nisam primijetila: jedem 1300 kalorija dnevno i non stop sam gladna, repete ionako ne smijem uzeti, ali ja bih si tako rado uzela nešto da ne budem gladna; nalijevam se vodom da ne bih toliko osjećala glad.

Na kaši od onih jeftinih zobenih pahuljica – ista stvar.  Sjećam se, prije više od 5 godina, kad su me prvi put stavili na tu dijetu od 1300 kalorija: prvi mjesec koliko-toliko sam se mogla držati toga, a onda: sve dalje, sve gore. I drugi mjesec sam se još donekle držala toga, a treći mjesec sam stvarno crkavala od gladi. I da, jesam, često sam prekršila dijetu i jela što ne smijem. Ja ne znam, kako zdravožderi izdrže na tim zdravim prehranama, a da ne gladuju, da ne pizde cijele dane…

U članku se spominje da netko nema potrebu za grickalicama.

U 5 dana jedenja Boom box kaše – ja to nisam doživjela. Meni se non stop nešto jede, ali ne smijem, a svega sam željna, natačem se vodom.

Kad radim, onda doručkujem kad stignem, tj. ovisno o tome kad moram ići od kuće. Sad, kad sam kod kuće, i kad sam na dijeti, doručkujem u 8.00. I negdje oko 9.00/9.30 ja sam gladna. Nastojim izdržati do 10.00 – onda smijem pojesti neku voćku (oko 100 g). I onda sam opet oko 11.00 gladna, ali nastojim izdržati barem do 12.30. Da, ima dana kad ručam već oko 12.00 jer jednostavno crkavam od gladi.

Onda popodne, oko 15.00 opet smijem pojesti 100 g voća i onda večeram oko 16.45. Ne smijem jesti poslije 17.00 sati.

Naravno, kad radim, onda se ne mogu držati tih dijetnih pravila, npr. da ne jedem nakon 17.00 sati – onda večeram kad stignem (kući). Onda su i ovi ostali (među)obroci razbacani – jedem kad stignem, nekad ručak imam tek u 17 sati i sl.

A kad nisam na dijeti, onda to kod mene izgleda potpuno drugačije. Onda imam 2, najviše 3 obroka dnevno. Ok, da, jedem i kasno na večer, nekad ok 21.00, nekad i kasnije, i to mi je treći obrok u danu. Kad baš dođem kući jako kasno, poslije 23.00 nekad sam preumorna da bih žvakala, pa nemam treći obrok, nego se zadovoljim s dva koja sam imala i odem spavati.  Ja se tijekom ta dva-tri obroka tijekom dana najedem da nisam gladna, a ni nemam vremena grickati nešto non stop. Često čujem da su debeli ljudi, debeli, baš zato jer cijele dane jedu. Kad??? Ok, znam da ima puno nezaposlenih, pa valjda oni imaju vremena cijele dane jesti? A opet, ako su nezaposleni, otkud im novci da kupuju tu hranu koju cijele dane jedu?

Ja jednostavno ne stignem cijeli dan provesti jedući. Na poslu radim s klijentima, pred kojima NE SMIJEM jesti!!! Pa nemam pauzu svaki čas da mogu non stop nešto grickati.

Fakat ne razumijem gdje ti ljudi rade??? Mislim na te koji cijele dane jedu i grickaju…

Koliko sam Persena popila! Pa trebaš izdržati 3 mjeseca zdrave hrane  bez uzimanja nečega za smirenje. U prosjeku mi ode kutija i pol Persena tjedno. Dok nisam bila na dijeti, nisam to nikad uzimala, al jebiga, sad moram.

Kao što sam na početku napisala, znam da na Boom box kaši nigdje ne piše da je namijenjena za dijetnu prehranu, mršavljenje itd.

No, meni fali informacija o tome koliko je kila osoba koja se spominje u članku, smršavila u dva tjedna. Ok, ona nigdje ne kaže da hoće smršaviti ili da je kašu gurala u sebe jer je na dijeti – ali, em tvrdi da je imala manju potrebu za slatkim, em kaže da nije imala potrebu za grickalicama, em kaže da je primijetila da jede puno manje porcije i brže se zasiti, em dva puta ponavlja da ta kaša nema dodanih šećera – meni su to argumenti da jedem tu kašetinu dok sam na dijeti, kako bih smršavila, meni ne pada napamet da jedem zobenu kašu, ako nisam na dijeti.

Pa valjda je nešto smršavila???

Ja se nisam vagala. Ne važem se, osim kad moram. 

Fotke su moje. 

Najlakši recept za proljev

Ručak: 60 g kuhane piletine 

      +  200 g salate od rajčice i krastavaca 

       +  60 g raženog kruha 

      +  nekoliko litara vode (koje pijem kako bih manje osjećala glad ) = PROLJEV