Biram da budem debela

Što je netko želio reći ovom slikom i natpisom? (Your choice - u prijevodu na hrvatski: tvoj izbor.)

Ne kužim foru. Pa naravno da bih ja uvijek izabrala da izgledam kao žena na lijevoj strani. Da ne bude zabune, za one koji ne razlikuju lijevo i desno, uvijek biram da budem: OVA DEBELA!!! Jer kad vidim ovu zelenjavu kraj ove mršave, dođe mi da se zbljujem. Jasno je meni - ova mršava: je mršava zato što jede ove zdrave, odurne gadosti. Uopće joj ne zavidim. O tome sam već pisala.

Da opet ponovim ono, što ponavljam otkad pišem blog: prije ove dijete na koju su me stavili liječnici u siječnju ove (2016.) godine, zadnji put bila sam na dijeti prije 16 godina. Kad sam tada smršavila (više od 20 kg), moj život nije bio ništa ni bolji ni ljepši – iako svi tvrde da kad smršaviš, onda ti je sve divno i krasno i „sve ti se posloži u životu“(!). Meni se ništa u životu nije „posložilo“, imala sam iste probleme koje sam imala kad sam imala više kila, plus još jedan ogromni, dodatni problem: dijetno gladovanje kako bih ostala na toj težini. Baš zbog toga što se meni tim mršavljenjem ništa u životu nije promijenilo na bolje, shvatila sam da nisam ništa sretnija kad sam mršavija. Poučena vlastitim iskustvom, zaključila sam da mršavost ne donosi ni sreću ni zadovoljstvo i tada sam odlučila da nemam apsolutno nikakvu namjeru ikad više ići na dijetu. U sljedećih 16 godina udebljala sam se preko 50 kg i tijekom tih 16 godina o dijeti nisam ni razmišljala. Prihvatila sam sebe takvu kakva jesam.

Zato, fakat ne kužim foru.

Jel netko, kad vidi ovu mršavu ženu i ovu odurnu zelenjavu na slici pokraj te mršave žene, bira da bude mršav???

Slika preuzeta s interneta.

Uključite mozak

Famozne su mi ovakve sličice po internetu:

U prijevodu: preskoči dijetu, samo se zdravo hrani.

(WTF???)

ili

U prijevodu: to nije dijeta, to je jedenje zdrave hrane.

(WTF???)

Neki ljudi bi trebali (barem povremeno) prije nego otvore usta, uključiti mozak.

Jesu li ljudi koji vjeruju u ovakve tvrdnje naivni, povodljivi, pomodni, glupi, jel im mozak amputiran… ili što?

Zar oni ne shvaćaju da jesu na dijeti?

Ili fakat vjeruju da nisu na dijeti???

A što je zdrava prehrana nego - dijeta???

Zdrava prehrana je čista dijetna prehrana. Naravno, ima hrpa tih varijanti (makrobiotika, gluten-free, LCHF, RAW, …). Neki ih smatraju dijetom, neki stilom života. Ali činjenica je da su to sve dijete.

Ok, ima ljudi koji tvrde da im se ta varijanta zdrave prehrane na kojoj jesu, sviđa – a što reći na to: uvijek je bilo nastranih ljudi koji uživaju u kojekakvim gadostima… (ne mislim sad na one koji su prisiljeni držati se te neke prehrane jer su npr. alergični na gluten, nego na one čudake koji npr. nemaju problema s glutenom, ali tvrde da im je to sve bezglutensko super i da su prestali jesti bijelo pšenično brašno jer je nezdravo, ili tvrde da im je sve sirovo super, itd.). 

A tko sam ja da im to branim…

Sve slike preuzete su s interneta.

I Hate Healthy Eating

I Hate Healthy Eating

Healthy eating is so hard

when you´re used to feasting on carbs.

Your eye is in a six pack

or the highly sought after thigh gap.

KFC

three letters that make you happy.

REFREN

Nuts are for squirrels

and seeds are for birds.

Salads for rabbits,

get me out of  this habit

of healthy eating,

´cause I´m constantly dreaming of

coke, cake, candy and chocolate ice cream.

Chia seeds and spinach are superfoods.

Well I´d rather be supersized then eat those.

It´s so expensive to invest  in foods like these,

I´d rather count my lack of money then calories.

Fruit salad isn´t a real dessert,           

I´ll put just a little whipped cream  on the top,

it can´t hurt.

Somehow my hand slipped,

now the whole can´s empty.

I promise that tomorrow I´ll be more healthy.

5 a day

No thanks, I´d rather hit the buffet.

REFREN

Nuts are for squirrels

and seeds are for birds.

Salads for rabbits,

get me out of  this habit

of healthy eating,

´cause I´m constantly dreaming of

coke, cake, candy and chocolate ice cream.

What even is quinoa?

Actually it´s pronounced ´keen-wah´.

I didn´t ask for your imput, you health freak!

Leave me alone with my cookie jar.

This is your conscience talking,

I´m telling you to put down those snacks.

But junk food is my soul mate,

you shouldn´t break up a love as strong as that.

Instagram

#fitness#no carbs should be banned

REFREN

Nuts are for squirrels

and seeds are for birds.

Salads for rabbits,

get me out of  this habit

of healthy eating,

´cause I´m constantly dreaming of

coke, cake, candy and chocolate ice cream.

I won´t be cutting carbs in a hurry.

Chipless fish and riceless curry,

a breadless sandwich, now that´s just

tragic.

*Za one koji ne znaju: KFC (Kentucky Fried Chicken) je svjetski poznat lanac fast-food restorana (ima ih i u Hrvatskoj), specijaliziran za prženu piletinu.

Bojom sam označila meni najdraže stihove:

                      ´cause I´m constantly dreaming of

                      coke, cake, candy and chocolate ice cream.

Da, ja stalno sanjam o tome.

                       Chia seeds and spinach are superfoods.

                       Well I´d rather be supersized then eat those.

Pisala sam već na blogu o tom danas popularnom i razvikanom superfoodsu koji nemam namjeru jesti. A od siječnja, kad sam imala 114 kila, ponavljam da ja uopće nisam imala niti namjeru niti plan niti potrebu niti ideju da idem na dijetu. Zadnji put bila sam na dijeti prije 16 godina i nisam planirala nikad više ići na dijetu, prihvatila sam sebe takvu, kakva jesam. Moje planove omeli su liječnici koji danas sve „liječe“ zdravom prehranom, a ne daju mi lijekove. Zato: apsolutno da(!!!), radije bih bila „superogromna“, nego jela superfoods.

                        Fruit salad isn´t a real dessert,

Tu se jednostavno nema što dodati: voćna salata nije desert!

                        I didn´t ask for your imput, you health freak!

                        Leave me alone with my cookie jar.

Da, danas tih zdravožderskih health-freakova doslovno ima na svakom ćošku (nisu počeli iskakati iz paštete iz jednostavnog razloga: oni ne jedu kupovnu paštetu jer nije zdrava). A ona zdrava sranja, koja jedu, oni prezentiraju kao ukusna. A naravno, uvijek se nađe povodljivih ljudi koji prihvaćaju takvu demagogiju.

Što se mene tiče, kao što pjesma kaže: zdravožderski frikovi (tu računam i liječnike!!!), ostavite me s mojom posudom keksa.

                        Chipless fish

                        a breadless sandwich, now that´s just

                        tragic.

Riba bez prženih krumpirića

sendvič bez kruha(!)

to je jednostavno tragično.

Tom prijevodu stihova jednostavno se nema što dodati. No, dobro što se ribe bez prženih krumpira tiče: ja ribu ne volim nikakvu, ni pohanu ni prženu ni masnu ni nemasnu – kad je meni poslužena riba s krumpirićima ja jedem samo  krumpiriće (iliti prevedeno na eng. jezik, ja jedem: fishless chipps). A nemojte tek da počnem o sendviču bez kruha! Ili o onoj pizzi bez tijesta! Pa kad u takvim jelima „cvjetača s jajima“ glumi kruh ili tijesto! Probala sam to i mogu reći: Dođe mi da si prospem mozak kad se toga sjetim!

Ne slažem se sa svime što je rečeno (ispjevano) u pjesmi.

Najgluplji stih je: I promise that tomorrow I´ll be more healthy. Iliti: obećavam da ću sutra biti zdravija. Tu očito i autorica pjesme podržava liječničku demagogiju da zdrava prehrana liječi sve. Dakle, ona bi se (u pjesmi) htjela zdravo hraniti, zato što je zdrava hrana – „zdrava“ i sve se može liječi takvom prehranom(!), ali jako voli nezdravu hranu pa joj je teško biti na zdravoj hrani.

Ja se uopće ne  želim zdravo hraniti jer ne vjerujem da zdrava prehrana sve liječi i zato mi je užasno teško svaki dan jesti te zdrave gadosti.

Osim toga, pjesma je „blaga“, za moj pojam uopće ne izražava koliko ja ne volim zdravu hranu, tj. da mi se zdrava hrana totalno gadi. Ta žena definitivno ne mrzi zdravu hranu ni približno koliko ju ja mrzim. Al´ pjesmica je dobra!

More suza 2

Pisala sam prekjučer (More suza 1) da sam se rasplakala na poslu i da se moram ispričati kolegici. I ispričavam se ja jučer kolegici zbog neprofesionalnog ponašanja, i: opet se rasplačem. Kad krenem, ne znam stati, samo  su mi suze počele teći niz lice kad sam se sjetila te situacije zbog koje sam se dan ranije rasplakala. Ne znam što ću. Imam problem na poslu, ok, svi ih imaju. Ali druge ljude, npr. moju rodbinu, poznanike, prijatelje, kolege,…  liječnici ne „liječe“ zdravom prehranom, oni smiju žderati sve što žele. A ja moram svaki dan jesti odurna prokleta, gadna, odurna, zdrava sranja koja mi se gade.

More suza

Više se ne uspijevam suzdržati: rasplakala sam se na poslu pred drugima. U prošlom postu napisala sam da sam u stanju koliko-toliko kontrolirati se kad se sjetim odurne zdrave hrane i problema na poslu: do sada sam se rasplakala jednom kad sam bila okrenuta leđima kolegama  pa nitko nije skužio. Danas me kolegica pitala kako sam jer je vidjela na meni da nisam dobro (ja to ne znam sakriti) i pitala me nešto konkretno o poslu, a meni su suze samo potekle niz lice i nisam se apsolutno mogla kontrolirati. More suza! Znam da je takvo ponašanje neprofesionalno. Sutra ću se morati ispričati. Što se problema na poslu i zdrave hrane tiče, možda umrem, pa neću imati problema na poslu i neću morati biti na zdravoj prehrani. 

Povratak odurnoj zdravoj prehrani

Ponovno sam na odurnoj zdravoj prehrani koja mi je odurna i koja mi se potpuno, totalno i skroz na skroz gadi.

Kao što sam pisala u zadnja dva posta (Pojest ću sve kolačiće i Živim život): zadnjih par dana nisam ni vidjela, a kamoli jela nešto što spada u tzv. zdravu prehranu. Tih par dana zaista sam uživala. Jela sam sve: prženo i pohano u litrama ulja, slastice s isključivo bijelim šećerom, pravi sladoled, čokoladu, peciva i kruh samo od bijelog brašna,…  Nisam se vagala pa nemam pojma koliko sam se točno udebljala, ali naravno da sam dobila par kila, drugo nisam ni očekivala. Svaki dan pojela sam preko 3000 kalorija, i vrijedilo je! To je bio život!

A sad sam se vratila u stvarnost i jedem sva ona odurna zdrava sranja koja mi se gade i na kojima se patim od siječnja.

Liječnici me „liječe“ tom odurnom zdravom prehranom od 1300 kalorija dnevno jer danas se vjeruje da zdrava prehrana jednostavno liječi ama baš sve!

Nije mi fizički muka – ali muka mi je psihički, ne moram čak niti staviti zalogaj te zdrave hrane u usta: muka mi je čim bacim pogled na tanjur zdrave hrane. Svaki dan rasplačem se dok jedem to zdravo sranje. Ako imam 5 zdravih obroka dnevno – 5 puta dnevno se rasplačem. No, uspijevam tako organizirati obroke da jedem sama  pa nitko ne mora gledati kako jedem zdravu hranu i plačem nad tanjurom. Ali, ne uspijevam se uvijek suzdržati  kod kuće. Neki dan sam se rasplakala dok sam prala suđe: obje ruke u sudoperu punom suđa i sapunice, a  meni suze klize niz obraze jer sam razmišljala o tome kako mi fali sva ona ukusna, kalorična, masna, teška i zasitna hrana od isključivo bijelog brašna i bijelog šećera,… koju ne smijem jesti. Morala sam obrisati ruke i tražiti maramicu po džepovima… Par minuta sam tako tulila, a onda sam se vratila pranju suđa.

Srećom, još se uspijevam koliko-toliko suzdržati u javnosti iako mi i to postaje sve teže. Prije par dana počele su mi u busu, dok sam išla kući, suze teći niz obraze kad sam se sjetila da me doma čeka tzv. zdrava hrana. A neki dan rasplakala sam se na poslu razmišljajući o „zdravom obroku“ koji moram taj dan pripremiti i pojesti. Ali uspjela sam nekako biti svima okrenuta leđima – pa nitko nije skužio da tiho ridam (ili, ako su skužili, nitko nije ništa rekao i zahvalna sam im radi toga). 1-2 min. tiho sam jecala i pokušavala nekako neprimjetno brisati suze, a onda sam se nekako sabrala i nastavila sam s poslom.  

Ne razumijem zašto ja moram biti na zdravoj prehrani, a toliki ljudi oko mene, i doma i na poslu i u društvu,…, žderu sve što žele, kada god žele i koliko god žele - njih liječnici ne liječe zdravom prehranom.

Sve slike preuzete su s interneta.

Živim život

Ovo je život. Kao što sam napisala u prošlom postu (Pojest ću sve kolačiće), već par dana jedem sve ono zabranjeno što mi je nedostajalo: kalorično, masno, teško,… hranu od isključivo bijelog pšeničnog brašna (bez onih raženih i integralnih gadosti!)… I naravno, slastice s isključivo  bijelim šećerom (tonom bijelog šećera!!!), pravi kremasti sladoled (a ne one nekakve smrznute banane koje neuspješno glume sladoled),... Nema riječi kojima bih opisala koliko uživam.

Ovih dana sam jednostavno presretna! Od siječnja  se nisam ovako dobro osjećala! Svaki dan, od doručka do večere jedem samo ono što volim i želim! Zadnjih par dana nisam ni vidjela nešto od tzv. zdrave hrane, a kamoli jela. 

I ne, nisam imala nikakvih problema s prijelazom sa „zdrave“ na „nezdravu“ hranu. Zadnjih dana jedem sve tzv. „nezdravo“ što volim i niti mi je zlo, niti mi je muka,  niti mi se povrća,  niti imam osjećaj da sam se prenajela, niti mi se spava,… - a jedem, ne duplo, nego sigurno tri puta više dnevno, nego što sam jela na onoj usranoj zdravoj prehrani.

Baš sam neki dan išla na pizzu – ove godinu još nisam jela pizzu! Naručila sam veliku pizzu s puuuno masnog sira i pojela sam ju bez problema. Za stolom nasuprot mogu bili su, valjda sin (oko 16ak godina) i tata (deda?) preko 50 godina: svaki je naručio za sebe veliku pizzu. Kad su se najeli(?) zvali su konobara da im to presipa u kutije za ponijeti kući – i jednom i drugom je ostalo oko pola pizze. Ne znam jel oni stvarno ne mogu pojesti veliku pizzu il je stvar u “samokontroli“: oni „znaju da ne smiju“ pojesti cijelu veliku pizzu!?
Zašto su onda uopće naručili veliku pizzu???

Nema riječi kojima bih opisala kako se dobro osjećam jedući hranu koju volim! Reći da volim ukusnu, masnu, kaloričnu, tešku,… hranu  i da uživam  u njoj – jednostavno ne izriče dovoljno dobro u kojoj mjeri ja zapravo obožavam takvu hranu!

Čak me ni problemi na poslu ne diraju! Na poslu stalno imam nekakvih sranja (ok, nisam ja jedina i drugi imaju problema na poslu). Al, npr. prije 2 tjedna, nakon jednog odurnog dana na poslu, kad sam došla doma, stavila sam si u tanjur odurnu juhu koju moram jesti jer je to navodno zdravo. I tako jedem ja tu neku slankastu povrtnu vodurinu i suze mi klize niz lice od jada. Ne znam jel mi veća muka bila od problema na poslu ili zbog te odurne juhaste vodurine koju sam morala jesti. Slana juha u tanjuru – slane suze na obrazima. Da i nemam problema na poslu - kad se sjetim zdrave hrane, lila bih suze u tu zdravu, odurnu juhetinu!

Sada, kad dođem s posla, uživam u hrani koju volim! Naravno da se i sad, dok jedem nešto što volim,  sjetim problema na poslu, ali sad si mislim: ma tko ih jebe!!! I sutra ću opet imati problema i opet će me maltretirati i kinjiti i ponižavati i vrijeđati i provoditi mobing,…  Ali ovog trenutka ću uživati u ukusnoj hrani koju volim!!! Nema ni kolege ni šefa ni ne znam koga - tko bi me spriječio da uživam u ovoj masnoj, teškoj, kaloričnoj,…  hrani od bijelog brašna i bijelog šećera koju obožavam!!!

Neki dan na poslu, slušam „popovanje“ o ovome ili onome – meni to sve ide na jedno uho unutra na drugo van i mislim si: samo ga ti seri koliko te volja! Danas kad dođem s posla, jest ću nešto ukusno što volim - masno, kalorično, prženo u litrama ulja,...

I nije mi žao i ne osjećam grižnju savjeti. Štoviše, zamišljam kako bi ona doktorska glupača koja mi je propisala zdravu dijetnu prehranu  izbečila oči i zabezeknuto piljila u mene da me vidi kako jedem sve ono što mi je zabranila. Joj, da mi je vidjeti njezinu facu u takvoj situaciji! Neprocjenjivo.

Znam da ću se za par dana morati vratiti na odurnu „zdravu“ prehranu. Al´ u stilu Scartlett O'Hare: O tome ću misliti sutra.

Sve slike preuzete su s interneta.

Pojest ću sve kolačiće

i postat ću debela!

Ok, ja ne trebam postati debela, ja već jesam debela. Al´ odlučila sam da par (tje)dana neću biti na toj zdravoj, dijetnoj prehrani na kojoj me liječnici drže od siječnja ove (2016.) godine. Već mjesecima pišem kako je meni zdrava hrana odurna i kako  mi se gadi i kako se svaki dan patim jedući ta odurna, prokleta, zdrava sranja koja mi se gade! Pisala sam već i kako apsolutno ne osjećam potrebu da budem mršava. Ovo pišem u svakom (drugom) postu, pa evo i opet ću: zadnji put bila sam na dijeti prije 16 godina i kad sam smršavila moj život nije bio ništa ni bolji ni ljepši – iako svi tvrde da kad smršaviš onda ti je sve divno i krasno i „sve ti se posloži u životu“(!). Meni se ništa u životu nije „posložilo“ i shvatila sam da nisam ništa sretnija kad sam mršavija. Poučena vlastitim iskustvom, zaključila sam da nemam apsolutno nikakvu namjeru ikad više ići na dijetu.  U sljedećih 16 godina udebljala sam se preko 50 kg i tijekom tih 16 godina o dijeti nisam ni razmišljala. Prihvatila sam sebe takvu kakva jesam.

A što se tiče one medicinske demagogije da zdrava prehrana sve liječi – takva sranja ne uspijevam popušiti. Da rezimiram: od siječnja me liječnici „liječe“, ali ne daju mi lijekove nego me drže na zdravoj prehrani jer se u 21. stoljeću sve liječi zdravom prehranom(!). I rekli su mi da trebam smršaviti i onda održavati tu težinu, ni više ni manje, nego do kraja života(!). A najbolja je stvar što tvrde da meni zapravo nije ništa (ozbiljno) pa me zato niti ne liječe ničim drugim nego zdravom prehranom! A kao što sam već pisala: ja apsolutno nisam osjetila poboljšanje u životu tijekom  ovih 8 mjeseci otkad sam na toj prokletoj zdravoj prehrani.

Kad kažem da se meni zdrava hrana gadi i da je jednostavno odurna – imam dojam da ne uspijevam izraziti koliko se meni ta hrana zapravo ne sviđa. Ovo „gadi“ i „odurna“ nisu dovoljno snažne riječi kojima bih opisala što ja mislim o zdravoj prehrani. 

Nisam ja nikad imala u planu prihvatiti taj njihov „plan“ i do kraja života gladovati na toj odurnoj zdravoj hrani. Naručuju me na kontrolu oko svakih 6 mjeseci, a prije svake kontrole moram obaviti hrpu pretraga: a fakat mi i treba par mjeseci da uopće obavim te sve pretrage! Ja sam i do sada svaki tjedan(!) imala dan kada sam jela nešto što ne smijem. Ali moj dugoročni plan nije uključivao samo jedan jedni dan tzv. nezdrave prehrane tjedno! Moj plan je bio: doći iole blizu te neke težine koju oni očekuju pa onda par (tje)dana uživati u ukusnoj tzv. nezdravoj hrani koju volim, a onda opet par dana (nažalost!) jesti to sranje od zdrave prehrane. Daleko sam ja još od te neke težine koju oni očekuju da imam: smršavila sam preko 20 kila, a oni očekuju da smršavim još toliko. Meni treba još preko godinu dana da toliko smršavim!

Nemam apsolutno ama baš nikakvu namjeru čekati još godinu dana da u prehranu uvedem dane/tjedne posvećene hrani koju obožavam! Želim sada jesti svu onu ukusnu (tzv. nezdravu) hranu koju volim! I want it all, and I want it now. I jedem ju i jest ću je. Sljedećih dana jest ću sve ono čega sam se odricala proteklih mjeseci! Već sam počela s provođenjem tog plana! Naravno da ću se udebljati! Ali ova ukusna, tzv. nezdrava hrana koju zadnjih dana jedem, vrijedi svake dobivene kile!!! Ovo je život.

Sve fotografije preuzete su s interneta.

Druga osoba(?)

Susrela sam  kolegicu koju nisam vidjela skoro 2 mjeseca. Kad me vidjela, pozdravile smo se, zagrlile, poljubile se u obraz kako to žene čine. Susret je doslovno izgledao ovako:

Bok!-Bok!

hug-hug (eng. zagrljaj)

cmok-cmok

i onda je krenula: Ajmeeeeeeeeeeeeeeeeeeee,

                           paaaaaa

                           koooooliiiiiikooooooooo

                           si smršavilaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

                           Sad si skroz druga osoba!

                           (Naravno, to je mislila u pozitivnom naj, naj, naj, najboljem smislu.)

Dakle, pozdravile smo se, zagrlile i poljubile, ja sam ju zabezeknuto gledala dok se ona „snebivala“ (ne znam kako bih drugačije to nazvala) koliko sam smršavila i ona je po tome što sam ja smršavila (na prisilnoj zdravoj prehrani na kojoj me liječnici drže) – zaključila da sam  ja sad druga (bolja!) osoba. Doslovno nisam ni riječ rekla, osim „Bok!“. Zbog čega ona smatra da sam sad druga („bolja“) osoba? Zbog manjeg konfekcijskog broja? To osobu čini osobom?

Ok, jasno je meni kako svijet funkcionira: svi moraju/žele biti mršavi, lijepi, zgodni, seksi, jebozovni,… Al` stvarno sam se razočarala kad je dotična kolegica na osnovu manjeg konfekcijskog broja zaključila da sam sad druga („bolja“) osoba. A što sam bila npr. prije siječnja ove godine, kad sam imala oko 24 kile više?  Onda sam  u očima te kolegice valjda bila govno. Pretpostavljam da sam i sad (iako sam „bolja“ osoba), još uvijek donekle(?) govno u očima te kolegice, jer ja ni sad nisam mršava, liječnici očekuju da skinem još preko 20 kila.

Malo je „sjašila“ sa svog oduševljenja i prestala se snebivati kad smo počele razgovarati. Prvo me pitala: „Kako si?“. Ja sam iskreno odgovorila: „Gladno.“.  Onda ju je euforija (zbog toga što sam postala „druga osoba“(?) u manjem konfekcijskom broju) popustila, shvatila je da meni nije romantično ni seksi svaki dan jesti odurnu zdravu hranu.

Po mojem ponašanju i nastupu većina ljudi može zaključiti da se ne osjećam dobro. Ne osjećam bolove ili simptome neke bolesti, ali kako da budem dobro kad sam na zdravoj, dijetnoj prehrani na kojoj ne želim biti, svaki dan jedem odurne, nemasne, niskokalorične,… zdrave splačine koje mi se gade i tako već 8 mjeseci, a apsolutno ne osjećam potrebu da budem mršava, a i ne vjerujem u medicinske demagogije koje danas sve liječe zdravom prehranom (pisala sam o zdravstvenim aspektima dijete i o tome kako meni zapravo ništa nije(!)). Kako da se osjećam dobro kad se moram odricati svega što volim??? 

Jesam li ja sada drugačija osoba? 
Jesam, osjećam se ogorčeno, tužno, razočarano,… ljuta sam na sve oko sebe. Naravno da se svatko povremeno tako osjeća, svi imamo problema u životu, ali ja se stalno tako osjećam zadnjih 8 mjeseci otkad sam na toj prisilnoj zdravoj prehrani koja mi se gadi. Dok sam bila deblja (posljednjih 16 godina), nisam se non stop tako osjećala.

I ne postaje ništa lakše.

Zašto ja moram biti mršava?

Zašto ne smijem uživati u hrani koju volim?

Zašto ne smijem biti sretna?

Još sam primijetila da se često pitam i: Zašto bi drugima život bio ljepši nego meni? Ovo „ljepši“ odnosi se na jedenje ukusne hrane koju ja ne smijem jesti. Zaključila sam da nema razloga da njima život bude ljepši („ukusniji“). Nemam djece, nisam udana, ali ne živim sama, imam ukućane – otkad sam na toj zdravoj dijetnoj prehrani ne pripremam obroke za druge. Mama je kuhanje za ostatak obitelji preuzela ne sebe i oni jedu sve (ukusno) kako su i do sada jeli, a ja sama sebi kuham ove odurne zdrave splačine koje jedem svaki dan. Nitko nije pokazao ni interes ni želju da bi jeo ove zdrave splačine koje ja jedem. Ne krivim ih, ni ja to ne bih jela da me liječnici nisu stavili na to. Dok nisam bila na toj tzv. zdravoj prehrani, pekla sam kolače za cijelu obitelj – sada ne pečem kolače (pisala sam već o tome). Nigdje „ne piše“ da ja moram jesti kolač, ako ga napravim; no ruku na srce, ja nisam u stanju ispeći kolač i ne jesti ga! Pitam se: Zašto da ja radim fine kolače, torte,… za druge i gledam kako oni to žderu dok ja jedem neko zdravo, odurno sranje??? Apsolutno nema razloga za to. Ja nikome ništa ne dugujem. Zato sam prestala peći kolače, jednostavno nemam potrebu ugađati drugima i uljepšavati im život. Zašto bi njima bilo ljepše nego meni? Oni svejedno jedu kolače, ako ih npr. mama napravi, ali ja im kolače radit neću. 

A pogotovo mi ne pada na pamet da radim one neke tzv. zdrave/zdravije (ili čak sirove) kolače – imala sam priliku to probati – to je preodurno, to veze nema s ukusnim kolačem - sramota je to uopće nazivati kolačem, nema šanse da to jedem ili pripremam!

Neki će reći da nije ostatak obitelji kriv što ja moram biti na zdravoj prehrani. Nisam ni ja kriva što moram biti na zdravoj prehrani. Nisam si ja sama izabrala ove loše gene koje sam naslijedila: ne samo da sam sklona debljanju, nego zbog zdravstvenih razloga moram biti na zdravoj prehrani i mršaviti. U obitelji (i s mamine i s tatine strane) ima doslovno hrpetina onih koji su kost i koža što god žderali, ali ima i onih koji su debeli (svatko od njih ima preko 100 kg): no nemaju zdravstvenih tegoba i nitko ih ne tjera na dijetu (i o tome sam već pisala). Otkud su oni pokupili te gene da „smiju“ biti debeli i ne moraju se zdravo hraniti? Od koga sam ja pokupila i gene za sklonost debljanju i gene za zdravstvene tegobe? Jesam li ja posvojena???

Nadalje, stekla sam dojam da svi(?) osim mene vide kilograme i raspoloženje u nekakvom obrnuto proporcionalnom odnosu:

- kad gubiš kile – onda ti raste raspoloženje,

- kad dobivaš kile (debljaš se) – onda ti pada raspoloženje.

Ja se nikako ne znam „ukalupiti“ u to. Dok sam imala 20ak kila više nego sad, nisam bila ovako jadna kao što sam zadnjih mjeseci otkad „mršavim“. Zadnjih godina jela sam sve što volim i debljala sam se, prihvatila sam sebe takvu kakva jesam, o dijetama nisam ni razmišljala. Zato mene gubitak kila ne usrećuje: ja uopće nemam želju mršaviti, a morala sam se odreći hrane koju volim da bih smršavila jer liječnici me „liječe“ na taj način. Kako da budem „raspoložena“, kad ne smijem jesti ono što volim, nego  svaki dan jedem odurnu zdravu hranu koja mi se gadi (nemasno, „lagano“, niskokalorično,…)? 

Sve slike preuzete su s interneta.