Tri mlijeka

Jel to tako loše zvuči?

Pitam zato, jer postoji recept za kolač Tri leče. Naziv potječe iz španjolskog jezika i u originalu se kaže Tres leches. Pritom tres znači tri, a leches je mlijeko, odnosno mlijeka (množina!). Na hrvatskim, srpskim… blogovima, portalima… taj kolač se masovno zove: Tri leče.

A jebo mene glupu, ali ja stvarno ne razumijem zašto. Zašto je tres trebalo prevesti kao tri, a leches, nije trebalo prevesti, nego se u hrvatskom jeziku kroatiziralo (iliti pohrvatilo) u leče. Pritom se, naravno ne misli na leću, tj. žitaricu, nego na kravlje mlijeko (koje je sastojak u receptu, točnije, upotrebljavaju se tri vrste mlijeka; nije jednostavno nabaviti sve tri vrste mlijeka na ovim našim prostorima, pa se u nekim receptima upotrebljavaju samo dvije vrste mlijeka - ali, kolač i dalje stoji pod nazivom Tri leče).

Zar naziv kolača Tri mlijeka stvarno tako loše zvuči, za razliku od Tri leče??? Daaaaaaaaaaaaaaaaa, kolač Tri leče zvuči baš super (moš mislit); kad to čujem pitam se, od koje vrste leče se taj kolač radi; crvene, zelene, beluga leće ili?

Naravno, ne bih ja bila ja, da se nisam usudila jednoj superpoznatopopularnojrazvikanoj blogerici (koja na blogu ima taj recept na hrvatskom jeziku) postaviti pitanje, o tome zašto je imala potrebu tres prevesti u tri, a leches nije prevela, nego je napisala leče. Naravno da je obrisala moj komentar i nije ništa odgovorila.

Kod jedne druge superpoznaterazvikane blogerice netko drugi (kunem se, ovaj put nisam ja!) postavio je pitanje o tome zašto na njezinom blogu u nazivu recepta piše leče, a ne mlijeko. I ta blogerica je odgovorila da ona nije prevodila naziv, ona je našla recept pod tim imenom na hrvatskom/srpskom jeziku na (blaženom) internetu i tako ga je preuzela. A jebo te glupu. Ako su drugi glupe, neuke neznalice, zar se i ti moraš ugledati na njih???

I eto, zato što je neka kretenska, glupa, imbecilna, umobolna budala taj kolač nazvala Tri leče, sad nitko ne želi točno prevesti naziv kad piše recept npr. na svoj blog, pa se sad taj kolač uporno zove Tri leče. Kosa mi se digne na glavi kad to čujem!

Nisam radila taj kolač, ali baš bih ga voljela napraviti samo zato da mogu napisati recept na blog, ali ja bih recept nazvala Tri mlijeka. Znam da je sad vjerojatno većina vas popadala u nesvijest od šoka. Ja stvarno ne znam što je meni: kako bih ja sad taj kolač zvala Tri mlijeka, a već godinama ga hrpa blogerica, instagramerica, fejsbukerica... zove Tri leče i nitko nema nikakav problem s nazivom Tri leče. 

Daaaa, znaaaaaaaaaaaaaaam da nisam normalna, kako sam samo došla na ideju na leche prevedem kao mlijeko, kad je svim superpoznastimrazvikanim hrvatskim blogericama u redu da se kolač zove Tri leče. Ne znam što da kažem, zašto sam tako nenormalna.

Znam, da, jasno mi je: živimo u 21. stoljeću i neki očito smatraju da je (zbog nekog razloga???) vrijeme da se izmisli nova riječ za mlijeko, to će očito biti riječ leča. Ne znam kako ćemo onda zvati leću-žitaricu, to trebate pitati ove superpoznaterazvikanepopularne hrvatske blogerice. 

Ako se superpopularnerazvikane blogerice pita, ubuduće ćemo u dućanima na policama nalaziti npr. Dukatovu svježu kravlju leču ili čokoladnu leču ili kiselu leču... ili npr. z bregov kozju leču... općenito, nećemo više govoriti mliječni proizvodi, nego lečni proizvodi..., znak "Mlijeko hrvatskih farmi" koji informira potrošače o porijeklu, postat će "Leča hrvatskih farmi"...

Mliječna pletenica bit će lečna pletenica...

Majke će hraniti djecu majčinom lečom... 

Mliječni zubi bit će lečni zubi...

Galaktika se više neće zvati Mliječna staza, nego Lečna staza...

Znam da je većini vas to sasvim normalno i nije vam jasno, zašto meni to smeta. Ali meni to jednostavno smeta: kako uspiješ prevesti tres kao tri, a leches ne prevedeš nego napišeš leča. Koliki kreten moraš biti da to napraviš??? Za mene je to stvarno totalni kretenizam. 

Milijuni za (ne)mršavljenje

Surfam internetom i naletim na članak o glumici koja je bila debela i zarađivala milijune(!) i onda ona ima obraza cendrati u tom članku kako ona nije smjela smršaviti dok je snimala neki film jer joj je u ugovoru pisalo da ne smije smršaviti.

Ajme.

Da su meni takvi problemi.

Baš si zamišljam situaciju kako ona tamo nekome, svejedno kome, objašnjava: „Ali ja stvarno želim gladovati i krepavati od gladi i vježbati svaki dan i biti jadna i jesti samo zdravu odurnu hranu i mrcvariti se mršavljenjem!“ I onda joj netko tamo odgovori: „Ali ti ne smiješ smršaviti, jer ti tako piše u ugovoru.“

Jadna sirotica.

Moram priznati da se ne sjećam tog film Pich perfekt. Sad sam prosurfala i vidim da to ima nastavke, nešto pjevaju u tim filmovima, glumice mi nisu poznate, čak mi se čini da sam jedan film gledala(?), iako nisam sigurna da sam odgledala do kraja. A i ne mogu reći da sam upoznata s likom i djelom ove jadničke glumice kojoj nisu dali(!) da smršavi.

Kolike žene gladuju da bi paradirale modnim pistama, u filmovima itd. A ovoj jadnici plaćali su da ne smršavi(!) i ona se još žali na to!

Što se tiče ovoga, što ona nešto cendra da je morala smršaviti da bi mogla imati djecu: koliko selebretija (i muških i ženskih) posvaja djecu, zašto onda i ona nije posvojila? Barem je među selebretijima to popularno! Još bi ju slavili zbog dobročinstva, nesebičnosti, velikodušnosti, humanosti...

Ako joj je, zbog kojeg god razloga, bilo toliko važno(?) da smršavi, zašto je potpisala taj ugovor za film??? Zašto je morala glumatanjem zarađivati milijune? Mogla je raditi ko npr. čistačica i mršavjeti. Sigurno joj u ugovoru za posao čistačice ne bi pisalo da ne smije smršaviti. Nakon što je filmovima namlatila pare, sad se žali da su joj platili da ne smršavi. 

Ja fakat ne mogu shvatiti zašto su njoj plaćali da ne smršavi. Meni nitko nikad nije ponudio da mi plati da ne smršavim. 

Debele manekenke???

Na internetu, naravno, ima svega, pa tako i debelih manekenki. Ja sam očito retardirana i glupa, ali ja fakat ne razumijem zašto njih liječnici ne natjeraju na dijetu. Zašto one smiju biti debele i naslikavati se takve? Zašto one ne moraju gladovati na zdravoj prehrani? Neda mi se sad lijepiti fotke, evo linkova:

Primjer 1

Primjer 2

Primjer 3

Primjer 4

Primjer 5

Primjer 6

Primjer 7

(Ne)pisana pravila za rezanje kolača???

 

Ovako je moja mama narezala kolače da ih posluži gostima.

Znam da sad većina ne može doći k sebi od užasa.

Neki su pali u nesvijest.

Neki su prilikom padanja u nesvijest udarili glavom o stol ili tipkovnicu… Nadam se da nitko nije iskrvario uslijed posjekotine koju je zadobio pri udaru glavom.

A meni nije jasno, zašto nekome(?) smeta što je kolač tako narezan, u mojoj obitelji je takvo rezanje kolača normalno. 

Znam da food blogerice jako pate za tim rezanjem kolača, one to premjeravaju ravnalima(!), navlače nekakve špage(!), ražu to kojekakvim skalpelima(!), a one bogate čak kupuju neke označivače za rezanje kolače (taj kurac košta par stotina kuna!)…

A meni fakat nikako nije jasno zašto nekome smeta, ako kolač nije pedantno narezan.

Koliko god mi nije jasno, najbolje je ne pitati zašto.

Prilažem ovdje screen shot s jednog bloga, gdje se netko tko ima mozga, usudio u komentaru pitati zašto kolač mora biti pedantno narezan.

Kao što vidite, ta osoba nije dobila odgovor na svoje pitanje, nego nekakav čudni blogeričin komentar. Blogerica je odgovorila, citiram: “Kad budeš našla pravi uzrok svog nezadovoljstva, razumećeš sve. Pozdrav,...“

Ne znam jel ta osoba koja je postavila pitanje, razumjela taj "odgovor" koji je dobila. Ja nisam.

Kao što sam rekla, ja ne znam zašto ljudi tako kompliciraju oko rezanja kolača, ali ni ovaj blogeričin odgovor mi nije razjasnio zašto je nekima to rezanje kolača tako bitno.

Probat ću slijediti ovu "uputu" koju je blogerica napisala komentatoru koji je postavio pitanje.

Dakle, ako netko ne razumije zašto se kolači moraju(!) pedantno rezati, treba  naći pravi uzrok svog „nezadovoljstva“. U mom slučaju, ja to zapravo ne bih nazvala nezadovoljstvo, nego čuđenje ili nerazumijevanje, ali dobro; dakle, uzrok mog „nezadovoljstva“ je to što ne razumijem zašto ljudi tako pate za pedantno narezanim kolačima. Zašto bi kolač morao biti pedantno narezan??? Gdje to piše???

Ok, ja sam sad znači našla pravi uzrok svog „nezadovoljstva“ (iliti čuđenja/nerazumijevanja). I ja bih sad trebala, kao što ta blogerica kaže: „sve razumjeti“.

A jebo mene glupu, ja i dalje ne razumijem zašto kolači moraju biti pedantno narezani.

Svi moramo biti mršavi

Više puta sam čula, frazu tipa: Uspjeh se ne prašta.

To znači da su svi ljubomorni, zavidni, ogorčeni,... kad je netko uspio u nečem (u 99% slučajeva to znači: kad se obogatio).

Koliko ja vidim: Debljina se ne prašta.

Nebitno što radiš, kakva si osoba,... uvijek je najbitnije koliko kila imaš.

Trauma

Pisala sam o jučerašnjem iskustvu koje zdravožderi koji obožavaju zdravu hranu, smatraju divnim i krasnim. Za one koji nisu pročitali taj tekst: radi se o tome da sam uslijed jedenja zdrave hrane dobila takav proljev kakav u životu nisam imala, i to na ulici, samo je počelo curiti i slijevati mi se niz noge i užasno je smrdjelo.

Kako me jučer bilo sram u autobusu!

I danas me stvarno bilo sram ući u autobus.

Danas sam si, prije polaska od kuće stavila ogroman uložak (za mjesečnicu, drugi nemam) i još sam stavila vatu (skuhala sam se!). Ne znam što da očekujem i  što sam točno mislila da ću time postići. I u torbu sam stavila dezodorans, ne tzv. roll on, nego onaj na špricanje; inače to ne nosam sa sobom. Ne znam što sam točno s tim mislila: valjda, špricati po odjeći ako opet proljev bude tekao na sve strane. Dobro, da, jasno mi je da dezodorans tu ne bi bio od pomoći.

Od kuće sam, srećom, danas morala ići ranije, a ne  u isto vrijeme kao i jučer. Ali kući sam se trebala vratiti istim autobusom kao i jučer, tj. voziti se s ljudima od kojih je većina i jučer sigurno bila u autobusu u to isto vrijeme. Ali, nisam imala hrabrosti. Jesu li vidjeli mrlje na mojoj majci i hlačama, jesu li znali da sam ja bila ta osoba koja je smrdjela?

Sat vremena sam danas hodala po dućanu, samo da idem autobusom koji ide sat vremena kasnije.

Srećom, ništa se nije dogodilo, tj. nisam se ukakala u gaće nasred ulice ili u busu. Najvjerojatnije zato što ništa ne jedem, pojela sam danas 6 šnita malenog dvopekića. Ne usudim se ništa jesti, a krepavam od gladi. Znam da je to sad zdravožderima romantično, misle si kako je to super i da ću tako smršaviti.

J… vas glupe.

Ja sam već umorna od ponavljanja da ja ne želim biti mršava. Ne razumijem zašto mi liječnici ne daju lijekove, nego me liječe tim gladovanjem, pardoooooooooooooon, zdravom prehranom. 

Uvijek mi je fascinantno što se ljudi uporno čude kad kažem da ne volim zdravu prehranu. A što mi se tu ima sviđati??? Em sam veći dio vremena gladna, em kad jedem, moram jesti samo hranu koja mi se gadi i koju ne volim i onda sam živčana non stop i još se onda uslijed proljeva ukakam u gaće na ulici. A vama se to sviđa??? Ja ne znam što sa mnom nije u redu, ali  meni se to ama baš niti malo ne sviđa. Meni zdrava prehrana izaziva traume. Da, za mene je to što mi se dogodilo: trauma. 

Činjenica je da se, dok sam jela nezdravu hranu, NIKAD nisam tako osramotila! Dobro, ok, naravno da su me ljudi vrijeđali u javnosti jer sam debela, ali nikad se nisam usrala u gaće na ulici i takva posrana i smrdljiva putovala busom kući. To iskustvo mogu zahvaliti samo prokletoj zdravoj prehrani. 

Opet.

Ja ne mogu vjerovati.

Pisala sam već da sam, kad sam nekih tjedan dana bila na LCHF dijeti, dobila proljev i pisala sam već o tome kako mi se to dogodilo u gradu pa sam tako posrana hodala okolo.

Prije nego što nastavim: i dalje vrijedi ona stara - kome se ne sviđa što pišem, neka ne čita. 

Sad mi se to dogodilo i na zdravoj dijetnoj prehrani i bilo je gore nego onda na LCHF-u. Naravno da sam već imala proljev na zdravoj hrani, ali nekako sam uvijek bila kod kuće, pa to nije bio takav problem i nikad nije bilo tako strašno, tj. nije bila tolika količina. Danas nisam bila kod kuće, bila sam u gradu, a nigdje nekakvog kafića ili nečega sa zahodom. Hodam ja ulicom i odjednom to samo počne teći iz mene i slijevati mi se niz noge, skoro do tenisica, nogavice su mi se zalijepile za noge, to je praktički bila sama tekućina. Ajme. Stala sam doslovno nasred ulice, tj. nasred pločnika, i razmišljam što da radim, nisam jednostavno znala što bih, kud bih krenula. Suze su mi krenule od jada.

Otišla sam na autobusnu stanicu i čekala autobus da odem kući. Ovaj put je proljev zaista bio količinski jak i stvarno je smrdilo, nije bilo malo kao na LCHF-u, onda je bila malecka žuta mrlja na hlačama i to je bilo to, još sam cijelo popodne provela u gradu i ja uopće nisam ni u jednom trenutku primijetila da smrdi! A sad, ajme, kako je smrdilo!

Nevjerojatno mi je da proljev, od zdrave hrane koju svi smatraju fantastičnom, tako jako smrdi. Dobro, ja sad ne mogu usporediti kako smrdi proljev od nezdrave prehrane jer dok sam se nezdravo hranila NIKAD nisam imala TAKAV jak proljev!!! Mogu doslovno na prste jedne ruke nabrojati koliko puta sam imala proljev dok sam se nezdravo hranila (dok sam imala viroze i sl.). Ali, nijednom to nije bio takav proljev kao sad, odnosno, tako tekuć i nijednom nije tako smrdjelo! Ja si u svojoj mašti zamišljam da bi proljev uslijed jedenja nezdravo hrane gadno smrdio. Ali, kako je ovo, od zdrave hrane, smrdjelo! Ajme!

Stvarno moram sad ovdje naglasiti da nisam imala problema s proljevom ili s probavom itd. dok sam bila na nezdravoj hrani. A na ovim zdravim prehranama – ajme, to samo teče iz mene, kao što sam rekla, to se već događalo, ali do sad se (srećom) to uvijek dogodilo dok sam bila kod kuće! Meni nikako nije jasno kako zdravožderi mogu biti na toj zdravoj hrani. Meni je to prestrašno. Em sam jadna, em sam živčana jer sam gladna i onda još dobijem takav tekući, smrdljivi proljev!

Nisam sjela u busu, nisam se usudila, da se to sve još više ne zalijepi. Neka ženska u busu koja je stajala do mene  šnjofala je po sebi i po svojoj jakni, ogledavala je svoje cipele, mene je bilo tako sram. Jedna druga ženska, koja je sjedila nedaleko od mene, stavila si je jaknu preko nosa. A gužva na cesti, nikako da stignemo do autobusne stanice na kojoj silazim… Ajme, kako je mene bilo sram!

Mislila sam da je sreća što sam imala crne hlače i dugu crnu majicu, ali kad sam došla doma, vidjela sam da su na majci u visini stražnjice smeđe mrlje. Ajme.

Kako je mene sram! Pa jesu li svi u busu vidjeli te mrlje???

Ajme.

Sram me sutra ići na bus.

Trljala sam se pola sata pod tušem da isperem taj smrad. Spužvu za kupanje kojom sam se prala, bacila sam, ajme kako mi se gadila. A što sam trebala, dezinficirati ju i dalje upotrebljavati??? Nema tog alkohola ili dezinficijensa!

A koliko sam vremena izgubila!

Prvo dok sam namakala i najprije na ruke oprala ukakanu odjeću i onda kantu u kojoj sam to prala...

Pa dok sam onda oprala kadu...

Pa dok se onda to pralo u perilici...

Najbolja je stvar što ta odjeća meni i dalje smrdi. Moram to još jednom oprati!

I svo to sranje samo zbog toga jer me liječnici liječe dijetom i ne daju mi lijekove. Već sam napisala, ne znam koliko puta, da ja ne želim mršava. Sama si sigurno ne bih nametnula tu zdravu prehranu i ovako se mrcvarila.

Dok sam jela nezdravu hranu, nikad se nisam tako osramotila, jer kao što sam rekla: na nezdravoj hrani nikad nisam imala takav proljev. 

Može li mi netko od zdravoždera koji se kurče s tim da je zdrava hrana presuperdivna i presuperkrasna, objasniti što se to vama toliko sviđa u tome da vam se nasred ceste počne proljev slijevati niz noge? Ili što, vi date otkaz da bi bili doma (nezaposleni), dok ste na zdravoj hrani? A što, svi ste bogati, pa ne morate raditi nego ste doma na zdravoj prehrani??? Ja ne mogu dati otkaz i sjediti doma dok sam na zdravoj prehrani.

U redu, znam već, problem je u meni. Sad si zdravožderi, kad ovo čitaju, misle „Pa što ona cendra, oko tog proljeva, meni je to sve normalno, mora se organizam priviknuti na zdravu hranu“.

Blago vama, kad je vama to normalno, meni to nije normalno.

A j... mene glupu u pi... mater..., ali ja ne mogu shvatiti kakve vi to divote i krasote vidite u toj prokletoj zdravoj hrani??? Patim se već skoro 8 godina jedući sva ta gadna, ogavna, usrana zdrava sranja koja mi se gade. Ja nikako da doživim sve te jeb... divote i krasote. Jel to kad ti se proljev slijeva niz noge nasred ulice, jel to jedna od tih divota i krasota?

Mene se to uopće nije svidjelo. Ne znam što sa mnom nije u redu, zašto se meni to nije dopalo. Znam da su neki od vas zakletih zdravoždera, kad su se prvi put tako ukakali, bili euforični od divote i krasote i zaključili: "Ajme, kak dobro, želim biti na zdravoj hrani, onda ću se češće moći tako ukakati u gaće na cesti."

J... vas glupe.

Nadalje, zanima me što vi zdravožderi napravite, kad se uslijed jedenja zdrave hrane pokakate u gaće nasred ulice? Pretpostavljam da će sad neki reći da oni u autu imaju rezervnu odjeću… ili da se odvezu kući kad im se tako nešto dogodi.

Hmmm.

Znači jedan od preduvjeta za zdravu prehranu je: imati auto. Ja nemam novaca da si kupim auto.

43 grama mesa za večeru

Krepavam od gladi na dijeti, joooj, pardooooooooon, na zdravoj hrani.

Za ručak i večeru smijem pojesti po 120 g mesa, naravno: nemasnog, neukusnog, kuhanog. Budući da se meni ne da nakuhavati svaki put po 120 g mesa, ja skuham ili ispečem 500-800g, podijelim na porcije, spremim u frižider i jedem to po 3 dana. Sad mi je ostalo još 120 g za večeru. Stavim ja kutiju iz frižidera na kuhinjski pult. Dođe moja mama, pita što ti je to, ja odgovorim da je to meso i otrgne ona trećinu toga i utrpa u usta taj komad odjednom. A ja ne znam bih li počela vrištati ili plakati. Ali, suzdržala sam se i šutim. Prokomentira ona da je suho i žilavo. Ne govorim ništa, znam da je suho i žilavo, pa to je zdrava dijetna hrana, nitko ne očekuje da to bude ukusno (zdrava hrana treba biti zdrava i hranjiva, a ne ukusna). I dok si ja pripremam povrće, ode ona, ali se opet vrati i opet otrgne trećinu tog mesa i opet utrpa u usta cijeli otrgnuti komad. Meni je došlo da počnem vrištati od muke. Em sam gladna, em sam jadna, em se mrcvarim na toj zdravoj hrani svaki dan – a sad nemam ni što jesti za večeru. Izvagala sam tu trećinu mesa koja je još ostala. Ostala su točno 43 g. I što da sad ja jedem? Nemam nikakvo drugo odmrznuto meso. 

Nije mi jasno zašto mi je morala to pojesti. Ona ionako nije na dijeti, već si je danas pohala meso i pekla krumpir, jela je i kolače od jučer i još joj je susjeda danas donijela nekakve kolače (ne znam  kakve, nisam gledala, znam da to ne smijem ni pomirisati). I sad joj je za večeru baš falio komadić mog suhog i žilavog mesa. A kako je ona to na dva puta utrpala u usta! A ja si tih 120 g mesa rezuckam na 20ak komadića da bih što duže i što sporije jela. Pa da tih 120 g utrpam u usta u 3 zalogaja, obrok bi bio gotov za manje od minute, ne bih ni znala da sam jela.

Uvijek mi predbacuje to što sam debela (iako je i ona debela). Još prije više od 20 godina (ne znam kad je to točno bilo, bila sam još srednjoškolka), imala sam oko 70 kila (da, znam, bila sam debela, tj. najdeblja u razredu), točno se sjećam kako je moja mama komentirala: “Kako ćeš se tako debela kotrljati u vjenčanici do oltara? Kako će to izgledati?”

Nisam tada planirala nikakvu udaju niti sam o tome razmišljala, ali nju je jako brinulo što ću ružno izgledati u vjenčanici, što će rodbina reći kad me vide takvu debelu u (bijeloj?) haljini. Nisam ništa rekla.

10ak godina kasnije, kad sam se zdebljala još kojih 20 kila, komentirala je: "Kako ćeš se tako debela ikad udati?" 

Nisam ništa komentirala, a što sam trebala reći?

Zašto me tako j..., a hoće da budem mršava? Da, dobro, ako što manje jedem to ću više mršaviti, ali ja stvarno ne mogu tako gladovati, meni 43 g mesa nisu dovoljna za obrok. 

Znam da je sad većini onih koji ovo čitaju ta situacija baš zabavna i slatka i komentiraju npr.: „Pa što ona cendra, barem neće natrpati svih 120 grama u sebe i bit će mršava“.

A pi... vam mater..., gadna, usrana, odurna, mršava! Jeb... vas vaša mršavost u pi... mater...!

JA NE ŽELIM BITI MRŠAVA!!!

NISAM JA KRIVA ŠTO ME LIJEČNICI LIJEČE DIJETOM, A NE DAJU MI LIJEKOVE!!!!

 

Kome se ne sviđa što i kako pišem, nek otpi... s mog bloga.

"Preslatko" - što je to?

Već sam pisala da ne razumijem pojam preslatkosti. Nikako mi nije jasno, kako nešto može biti preslatko. Jasno mi je da nešto može biti preslano, (pre)gorko, (pre)kiselo, (pre)ljuto… Ali, preslatko??? Kako se to osjeća u ustima? Ili u tijelu, želucu, mozgu?

Nešto može biti nefino ili neukusno, ali kako može biti preslatko??? Meni su kojekakvi sirupasti kolači (baklava, tulumba…) odurni, ali ne zato što su preslatki, nego su neukusni, a i idu mi na živce kolači koji plivaju u nečemu i koji se “rastapaju”. Osim njih, gadi mi se i med, karamele, pekmezi, marmelade, džemovi, voćni namazi… (ili kako god da se taj sav mazivi kurac zove); jednostavno su mi neukusni, nefini, ne valjaju mi – zato ih ne volim i ne jedem, ali ne mogu reći da su preslatki.

Ok, da, znam danas ima čak i kojekakvih zdraaaaaaaaaaaaavih pekmeza u kojima je smanjen šećer ili je zamijenjen bijeli šećer – ajme, kako je to kiselo ili bljutavo (ovisno o vrsti voća!)!!! Ok, osjetim da je to kiselo i bljutavo, ali u nekom “normalnom” pekmezu ja ne osjetim da je presladak – po čemu bih trebala zaključiti da je nešto preslatko??? 

Da moram birati između tih zdraaaaaaaaaaaaavih neslatkih i normalnih slatkih pekmeza – definitivno bih odabrala slatki (neukusan je, ali barem je sladak).

Ok, znam da je to s preslatkošću individualno, ali ja još NIKAD nisam jela nešto, za što bih rekla da je preslatko. Nikad u životu nisam smanjila šećer u nekom kolaču (primijetila sam da je danas to smanjivanje šećera u slasticama postalo epidemija ili čak pandemija!). 

Ja stvarno često povećavam količinu šećera u kolačima (probam kremu, preljev,... ako meni nije slatko, ja dodam još bijelog šećera kristala). Upotrebljavam samo bijeli šećer jer su ovi drugi odurni (ajme, kako je stevia gorka!). Ništa bolji nisu ni kojekakvi smeđi šećeri, trskini, kokosovi, brezini i slične pičke materine.

Imam ovdje primjer komentara na kakve uvijek blenem. Nije bitno otkud je, ni kakav je to recept; ok, očito je riječ o kolaču (a  znam i da će neki skužit s koje je stranice). 

Najbolje mi je ovo: “Kako je moguće da je nešto slađe od šećera?” 

I ovo: "...jer je tu još i čokolada i meni je to nehumano..."

Ajme, jebo te glupu. 

Kako nešto može biti slađe od šećera, ako u recept ide samo šećer???

Rekla sam da nije bitno koji je to recept, ali u recept od slatkih sastojaka ide samo šećer (ne ide ni med ni pekmez niti ikakvo drugo sladilo!). U smjesu idu kakao i čokolada za kuhanje (čak i kad uzmete  čokoladu s niskim udjelom kakaa, ta čokolada za kuhanje je svejedno odurno gorka!). Ok, sad će ispast da je to također individualno. Ok, dobro, ispravak: MENI je i čokolada za kuhanje sa “samo” 33% kakaa gorka! One neke čokolade s preko 70% kakaa - ajme kako je to gorko!!! Ja to ne mogu jesti, pa zato to ne upotrebljavam ni za kolače. Najviši udio kakaa koji toleriram u čokoladi za kuhanje je oko 52% (ali i to je gorko!) - zato i u npr. glazuru dodam šećer. Kad dobijem na poklon one kojekakve (skupe) čokolade sa 70% ili 90% kakaa (ajme kako je to gorko!!!), ja to poklanjam dalje. 

Koliko god puta sam radila dotični recept, nikad nisam smanjivala šećer. A ona bi ga i u tijestu(!) i u preljevu(!) smanjila i to odmah za pola(!). I još je napisala da bi čak povećala količinu kakaa u smjesi. 

Ajme, jebo te glupu. Pa kakao je gorak! Em bi smanjila šećer na pola, em bi povećala količinu kakaa (pretpostavljam da upotrebljava i neku supergorku čokoladu za kuhanje s 90% kakaa). Pa tko može jesti tako neslatke kolače??? Piše ona u komentaru da kombinira čokoladu za kuhanje i mliječnu čokoladu - u receptu se mliječna čokolada ne navodi; da, ona jest slatka, ali da može kompenzirati smanjivanje količine šećera na pola - nema šanse. 

Ako se netko pita zašto meni smeta, što drugi smanjuju količinu šećera u kolačima, objasnit ću vam.

Crkavam na dijeti, pardooooooooooooooooooooon, znaaaaam, daaaaaa, to se zove zdrava prehrana, bolje zvuči kad se tako kaže.

Povremeno idem na neki obiteljski ručak, proslavu… te odlučim da neću biti na dijeti, nego sama sebi dam dozvolu da uživam u hrani (neću se ispričavati zbog toga!!!). I onda posluže neslatki kolač. A u pičku materinu! I ponosna(!) domaćica još sama sebe hvali i busa se u prsa da je smanjila količinu šećera, jer bi to (njoj?) bilo preslatko.

A jebo te glupu.

Onda ispada da ja moram ispaštati taj jedan dan kad želim pojesti fiiiiiiiiini kolač - zato što bi DRUGIMA kolač bio presladak.

WTF???

Komentatorica je, kao što se gore vidi u komentaru, napisala da je njoj nehumano što je u recept uz šećer "... još tu i čokolada..."

E pa meni je nehumano što se od mene očekuje da jedem neslatke, bljutave splačine - jer je DRUGIMA u originalu kolač presladak.

Eto, zato mi smeta ta manija smanjivanja šećera u kolačima.

A zašto je uopće u originalnom receptu navedena ta količina šećera koja je navedena, ako sad postoji masovna potreba da se količina šećera smanji???

Joooooooooooooooooooooj, da, doooooooooooooobro, znaaaaaaaaaaaaaaaaaam  sve vi, poput spomenute domaćice i ove komentatorice, tj. sve vi koje jedete te neslatke kolače, vi ćete sve biti mršave i zdrave i nikad se nećete ni od čega razboljeti i vječno ćete živjeti. Sve ćete biti manekenke i glumice i pjevačice i influencerice… i manekenkirat ćete po svjetskim modnim pistama i zarađivati milijarde.

Ja sam skromna, ne želim biti mršava, ne želim živjeti vječno i ne želim manekenkirati po svijetu i ne želim zarađivati milijarde. Da, dobro ste pročitali: ne želim zarađivati milijarde, ako je uvjet za to zarađivanje da se moram zdravo hraniti (tj. biti na dijeti; jer zdrava prehrana je dijeta!). Da, bilo bi super imati milijarde, ali da ja za to budem na dijeti i da se odričem ukusne hrane koju volim i da svaki dan bavim sportom??? Ajme. Nema tih para za koje bih to radila. Kad vidim po internetu te kojekakve manekenčice, glumičice, pjevačičice,... Ajme, ja ne znam kako njihov mozak funkcionira. Kako to izgleda u njihovoj glavi, jel ovako: "zdravo ću se hraniti i vježbati da bih bila mršava i mogla zaraditi milijarde i onda ću si kupovati dizajnersku obleku, nakit, aute, kuće..."

Kao što sam napisala, ja sam skromna, sve što ja želim je: jesti fine, slatke kolače.

A što se tiče ovog zdravlja s kojim se kurče svi zdravožderi, a i doktori koji mene liječe dijetom, tj. što se tiče tvrdnje da se oni koji se zdravo hrane, nikad ni od čega ne razbole, na to mogu reći samo: malo sutra. 

Ja već skoro 8 jebenih godina (od 2016. otkad su me počeli liječiti jebenom zdravom hranom) čekam da mi se dogode sve te jebene divote i krasote koje se događaju ljudima uslijed jedenja zdrave hrane. Di su u pički materinoj??? Ja nikako da dočekam sve te divnosti i krasnosti. 

Hladni, odrvenjeli trokut pizze

Dođem doma, krepavam od gladi.

Ali, ne smijem jesti ništa ukusno jer sam na dijeti.

Naiđem u kuhinji na hladnu, drvenu pizzu. Tako bih ju rado jela. Nema veze što je hladna i odrvenjela.

Odrezala sam si jedan trokut.

Na slici se vidi veličina tog trokuta. Za usporedbu, da bude jasno kolika je bila ta trokutasta šnita: kraj te šnite je nož (za vašu informaciju: to nije ogromni nož, nego nožić za rezanje).

Ajme, kako je ta hladna, drvena pizza meni bila fina. Ne mogu naći riječi kojima bih opisala koliko žarko želim pojesti ostatak te hladne, odrvenjele pizze.

Daaaaaaaaaaa, znaaaaaaaaaaaaaaam da bi sad zdravožderi rekli: „Ajme, pa ona nije normalna, kako to može jesti, ja to ne želim jesti jer je nezdravo, kalorično…“.

Ajme, kako ja to želim jesti! Meni uopće ne smeta što je to kalorično i nezdravo.

Stvarno je jadno, kad spadneš na to da si kriomice priuštiš taj malecki trokutić hladne, drvene pizze i još se i zbog toga moraš opravdavati.

Bilo bi bolje da crknem. Barem ne bih tako patila.

Da, znam da je nekima to baš romantično, mršavci bi, da tako nađu pizzu u kuhinji, rekli: "Ja to ne želim jesti, jer želim biti mršav".

A jebala vas mršavost.

Već sam više puta napisala da ja ne želim biti mršava, ja nemam potrebu za tim. Ne razumijem zašto se drugi ljudi dobrovoljno mrcvare da budu mršavi, ja se ne mrcvarim dobrovoljno - pa nisam tako glupa da bih sama sebi radila takvu patnju.

Slika je moja. 

Što reći o zdravoj hrani?

 Zdrava hrana je odurna.

Dajmo da sjede 19

 

Kiša pljušti. Na tramvajskoj stanici svi se nabili u tzv. staklenu kućicu. A neka persona, posjela sve svoje vrećice. 

A mi neka stojimo. 

A jebo mene glupu u pičku materinu! Ja sam stvarno glupa, idiotska, retardirana kretenuša, ali ja fakat nikako ne mogu pojmiti zašto te vrećice moraju sjediti???

Zašto dotična persona nije stavila vrećice i torbe na pod???

Već sam ovo pisala ovdje barem 20ak puta: kad ja sjednem, ja vrećice stavim na pod. Ali očito sam ja nenormalna – drugi ljudi, kad sjednu – obavezno posjednu i svoje vrećice(!). A poseban slučaj su oni – koji ne sjednu (!), nego posjednu vrećicu, pa stoje (!!!) nad njom. A majke ti mile!

Ja ne znam što sa mnom nije u redu, pokušavam to razumjeti više od pola svog života, ali ja to jednostavno ne shvaćam.

A onda kad gledam tu sjedeću personu, mislim si: pa ona je mršava. 

A te kojekakve zdravožderske, oglodane visosti, se vječito kurče kako se one zdravo hrane i vježbaju i kako su zato fit i izdržljive i imaju kondiciju itd. – pa koji kurac onda jebote sjediš??? 

Pa nek njezina mršava preuzvišenost stoji, a ja koja nisam fit i izdržljiva i ne hranim se zdravo – ja ću si sjest.

Slika je moja. 

Raskrečena baba

Da ja ovako sjednem, onda bi se ljudi iščuđavali: “što se ova debela tako raskrečila po tramvaju”. Al, ako si mršav, onda nema problema, onda nikome ne smeta.

Sigurno nije na odmet ni što je ta dotična osoba na slici stara. Je, da, mršava je, očito je sportski tip, ali na licu joj se svejedno vide bore. Ima više od 60 godina. Ali dobro, ok, mršava je, pa se zato smije tako ponašati.

 Zdrava hrana je sranje. 

"Ja ne jedem nezdravu hranu jer je nezdrava"

Razmišljala sam što je najgluplje, što sam čula (pročitala) od nekog zdravoždera.

Za sad vodi izjava:

"Ja ne jedem nezdravu hranu jer je nezdrava."

Vrećice sjede 18

Ja sam očito fakat retardirana.

Znam da sam pisala već o tome, ali ja jednostavno ne mogu razumjeti zašto babuskare stoje, a vrećice sjede.

Meni je to van mozga.

A vama svima je to logično? Blago vama.

Ovdje na blogu imam 20ak slika babuskara koje brižno stoje nad svojim sjedećim vrećicama. Koliko bih tek slika imala da sam fotografirala baš svaku stojeću babuskaru nad njezinom sjedećom, vrećicom?

U svojih 40ak godina života, danas bih imala barem tisuću takvih fotografija.

Jel to neki fenomen ili što, mislim na to da baba stoji, a vrećica sjedi?

Evo, ovdje babuskara stavila svoje dvije vrećice na klupu, a ona stoji. Dobro, ok, da znam, ona je mršava i fit i sve to super, ok, baš dobro uza nju, ali ja vam ne mogu reći koliko mene nije briga za to. Ja sam stara i debela i nisam fit i volim sjediti i tako rado bih si sjela na klupu. Ali neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, njezine vrećice moraju sjediti, pička joj materina.

Ne znam koliko je taj babac imao godina, možda 90, možda 900.

Čini mi se da će mi te stajaće babetine sa svojim sjedećim vrećicama biti misterij dok sam živa.

Ovaj ruksak nije njezin, to je od nekakvog tipa, nije tinejdžer, koliku bradu i brkove ima, ima barem 30 godina, ali: on je sjeo(!) kraj svog ruksaka. Pametan čovjek.

Ok, dobro, da, znam, vama koji smatrate da je ova fit babuskara koja stoji nad svojim vrećicama – pametna - pretpostavljam da je vama ovaj tip koji je sjeo, retardirani kreten ko i ja, jel da? Stvarno ne znam što je njemu i meni, zašto je nama normalno sjediti umjesto stajati.

I stajala je babuskara dobrih 20 minuta (svaka čast!) nad svojim vrećicama dok bus nije došao (ako nekome nije jasno: 20 MINUTA, ne 20 sekundi). Blago vrećicama, bitno da su one sjedile 20 minuta.

Ja sam zbog te babuskare 20 minuta morala stajati. Kamo da sjednem kad njezine vrećice moraju sjediti?

A onda, kad je baba ušla u bus, onda se brzo progurala (bila je gužva!) da bi sjela.  Ok, znam, ja sam stvarno totalno glupa, kretenska, retardirana kretenuša, ali nije mi jasno kako je normalno vani stajati 20 minuta nad sjedećim vrećicama, a onda si u busu brže-bolje sjedneš, a jadničke vrećice staviš na pod?

Znam da su sad mnogi šokirani jer smatraju da sam izvrijeđala preslatku, dobričku, divničku, slatkičku staričicu. Ok, samo neka vam i dalje smeta što i kako pišem, stvar je vrlo jednostavna: ako vam smeta, prestanite ovo čitati.

Dakle, kao što sam već priznala, ja sam stvarno i glupa i retardirana kretenska idiotkinja, ali ja nisam u stanju u svojem malom mozgiću pojmiti logiku takvog ponašanja (stajaća baba – sjedeća vrećica).

Ali to je zato što su me u obitelji pogrešno učili. Naime, moja baka (umrla je s 86 godina) uvijek je sjela na klupu/stolac/sjedalo, a vrećice je stavila na pod(!). Jel i ona bila retardirana???

Moja mama dan-danas sjedne na klupu/stolac/sjedalo, a vrećice stavi na pod. Jel i ona retardirana???

Već je i moja mama komentirala to, da njoj nisu jasne te babe koje zauzmu sjedalo/stolac/klupu, ali ne da bi sjele! Nikako. One stave svoje vrećice da sjede(!).

Dobro, barem nisam ja kriva, u mojoj obitelji se to krivo radi, pa me nije imao tko naučiti kako je pravilno(!?): da ja trebam stajati, a vrećice trebam posjesti na klupu/stolac/sjedalo.

Ok, činjenica je da smo mi (moja obitelj) sa selendre.

Jel se tu radi o tome, o tim razlikama selo-grad?

Jel vi u gradu njegujete takav odnos prema svojim vrećicama da se žrtvujete za njih i stojite, a njima prepuštate da sjede?

Mi na selu to ne radimo, mi ne cijenimo svoje vrećice: mi si sjednemo, a vrećice šutnemo na pod.

Znam da bih se ja, seljača, sad trebala ugledati na vas stajaće gradske dame i vaše sjedeće vrećice, ali jebiga, meni je to jednostavno van pameti. Možete se vi lijepo jebati sa svojim sjedećim vrećicama.

Samo nemojte očekivati da ću vam se ja dizati po busu i tramvaju: kad možete stajati nad sjedećim vrećicama, zašto da vam se dignem? Prije ću crknut, nego se vrećici dizat.

U mozgu zdravoždera i u mozgu nezdravoždera

Čitajući zdravožderske blogove u kojima zdravožderi hvale zdravoždersku hranu, zapitala sam se kako izgleda tijek misli u mozgu jedne zdravožderke dok ona jede zdravu hranu.

Na osnovu onoga što su one same napisale o zdravoj prehrani na svojim blogovima, facebooke-u itd., sastavila sam tekstić kako ja zamišljam da to izgleda u njihovom mozgu.

Dakle, zdravožderka sjedi za stolom i jede tu svoju zdravu hranu koju si je pripremila i dok ona jede, glavom joj prolazi:

Kako je zdrava hrana super. Ajme, kako je ovo dobro, divno, krasno odlično i fantastično! Ma to je jednostavno presuperdivno i fantastično i odlično! Ja jedem zdravu hranu jer je zdrava hrana zdrava! Kako sam ja super jer sad jedem tu divnu zdravu hranu. Do kraja života želim jesti samo tu divnu i superodličnu zdravu hranu! Moja djeca imaju zdrave prehrambene navike jer su pod mojim utjecajem naučila jesti zdravu hranu. Moja djeca jednostavno obožavaju zdravu hranu! I moj muž obožava zdravu hranu! I moji roditelji obožavaju zdravu hranu! I muževi roditelji obožavaju zdravu hranu! I muževa sestra i njezina obitelj sad jedu zdravu hranu jer je zdrava hrana jednostavno zdrava! Baš sam blagoslovljena jer sam otkrila zdrav način prehrane koji je jednostavno presuperdivan! A kako sam mršava jer jedem tu divnu i krasnu zdravu hranu! A kako se divnosuperkrasno osjećam jer jedem tu zdravu hranu! I nikad se neću razboljeti jer jedem tu zdravu hranu. I doživjet ću duboku starost jer jedem zdravu hranu. Pa zdrava hrana je fakat odlična!

Evo, za usporedbu, kako to izgleda u mojem nezdravožderskom mozgu dok ja jedem zdravu hranu. Pisala sam već nebrojeno puta da ne volim zdravu hranu. Ne da ju ne volim, nego mi se jednostavno gadi. Jedem ta zdrava sranja već 7 godina i meni je to preodurno, evo što mi prolazi glavom dok jedem neku zdravu hranu, često pripremljenu prema receptima sa zdravožderskih blogova. Meni se zdrava hrana gadi, pa ne eksperimentiram s izmišljanjem zdravih recepata nego uzmem neki zdravožderski recept i držim se onoga što u receptu piše.

Dakle, sjedim ja za stolom nad zdravom hranom pripremljenom po zdravožderskom receptu i dok guram u sebe tu zdravu hranu, glavom mi prolaze misli:

Ajme, kako je to odurno. Ajme, kakav oduran okus to ima! Ne razumijem zašto sam ja tako kažnjena da moram jesti te zdrave splačine. Svaki put kad isprobam neki novi zdravožderski recept mislim da je to najgore zdravožderske jelo! Ali, onda kad sljedeći put isprobavam neki novi zdravožderski recept – uvijek naiđem na još gori! Nema ukusne zdrave hrane, zdrava hrana je fakat odurna! Ne mogu vjerovati da zdravožderi to dobrovoljno jedu. A zašto ja to moram jesti??? A joj da, zato što liječnici hoće da smršavim. A ja uopće ne želim biti mršava. Zašto da ja budem mršava??? Ja nisam imala apsolutno nikakav problem sa svojih 114 kila. A to, što je drugima smetalo mojih 114 kila, to nije moj problem, to je njihov problem. Osim toga, u 7 godina nikako da doživim sve te silne divote i krasote koje se ljudima navodno dogode uslijed jedenja zdrave hrane. Pa di su te sve jebene divote? Koliko se još moram mrcvariti jedući ta zdrava govna??? Da sad umrem, ne bih više nikad morala jesti zdravu hranu.

Da ponovim još jednom, onaj dio o tijeku misli u zdravožderskom mozgu (pisan kurzivom) je moje nagađanje kako to izgleda u zdravožderskom mozgu dok zdravožderka jede zdravu hranu.

Ovaj dio koji se tiče tijeka misli u mojem nezdravožderskom mozgu, nije nagađanje, nego je jednostavno opis, čak se može reći da je to  citat onoga što mi prolazi glavom dok ja jedem zdravu hranu.

"Tješenje"?

Neki dan sam se sjetila da mi je nekakva gospa na blogu napisala komentar u kojem kaže da se sjeća da se i ona, dok je jela nezdravu hranu i dok je bila debela – tješila, govoreći sama sebi da ona voli nezdravu hranu.

WTF?

Meni taj komentar nikad nije bio jasan. Napisala sam joj tada nekakav odgovor na komentar, ali dan-danas pojma nemam što joj znači ta rečenica, što to znači: „tješiti sebe da voliš nezdravu hranu“?

Ja sebe ne tješim govoreći (pišući) da volim nezdravu hranu: ja nezdravu hranu fakat jednostavno volim, to je činjenica. U 7 godina pojela sam dovoljno zdrave hrane da znam da je zdrava hrana odurna, a nezdrava hrana je preukusna i ja ju jednostavno volim i obožavam, to nije tješenje to je jednostavno tako.

Zanima me kako izgleda to „tješenje“ o kojem je ta gospa pisala? (Postoji li uopće imenica tješenje u hrv. jeziku, ja sam to sad napisala po uzoru na glagol tješiti, ali nikad nisam nigdje čula ni pročitala riječ „tješenje“.)

Dakle, kad je ta gospa jela nezdravu hranu, što onda – jel to njoj bilo ukusno ili ne – kad kaže da se tješila da voli nezdravu hranu? Zašto je jela nezdravu hranu ako ju nije voljela i ako joj nije bila ukusna??? 

Ja nezdravu hranu jedem (kad nisam na dijeti) jer ju volim i ljubim i obožavam i jer mi je preukusna!!! To nije tješenje, to je činjenica.

Ako njoj ta nezdrava hrana nije bila ukusna, nije ju trebala jesti. Fakat mi to nikako nije jasno: ona je (iz nekog razloga?) jela nezdravu hranu i samu sebe je tješila da ona jede tu nezdravu hranu jer ju voli, ali zapravo ju nije voljela.  

Jel to nekome ima smisla?

Meni nema.

Ako ne voliš nezdravu hranu, pa onda jedi sve one zdrave gadarije: nemasne, neslane, nepržene, neslatke, bez bijelog brašna, bez bijelog šećera, s malo ugljikohidrata, bez praznih kalorija…

Tko vama, koji želite jesti sve te zdrave gadarije, brani da ih jedete???

Ja vam sigurno to ne branim. Stvarno ne bih htjela da vi jadničci morate sami sebe tješiti govoreći si da jedete nezdravu hranu jer ju volite, a zapravo ju uopće ne volite. Štoviše, ja bih željela da vi pojedete svu zdravu hranu na svijetu – tako da je više nema, da ju ja ne moram jesti.

Zašto?

Nedavno sam pisala o tome da se već 7 godina patim jedući zdravu hranu koja mi se gadi.

Nikako ne mogu shvatiti zašto sam tako kažnjena.

Hrpetine ljudi svakodnevno jede nezdravu hranu pa njih nitko ne tjera da budu na dijeti iliti da se zdravo hrane. Ne razumijem zašto ja ne smijem jesti nezdravu hranu, nego moram jesti to sve zdravo što mi se gadi.

Što reći?

 Gladna sam.

Pametnom dosta

Da je zdrava hrana ukusna, svi na svijetu bili bi mršavi.

Pametnom dosta.

7 godina krepavanja

Ova noćna mora počela je negdje u siječnju 2016. kad su me počeli liječiti dijetom, jooooooooooooj, pardoooooooooooooooooon, opet ja po svom, ne kaže se dijeta, nego zdrava prehrana (valjda nekima tako ljepše zvuči, ali meni ne!); dakle, ispravak: kad su me počeli liječiti zdravom hranom.

Ajme.

Pa to je 7 godina.

7 godina patnje i muke.

Dobro, da, pa naravno da nisam 7 godina u komadu na zdravoj hrani; pa nisam psihički bolesna da samu sebe tako maltretiram. Imala sam ja itekako pauza od zdrave hrane, neke pauze trajale su i po par mjeseci (kad sam uživala u životu i hrani kakvu volim). Ali, veći dio od tih 7 godina mrcvarila sam se na zdravoj prehrani.

2016. mislila sam da je zdrava hrana odurna.

Nedostaju mi riječi kojima bih sad izrazila svoje mišljenje o zdravoj prehrani, ali pokušat ću: kakvo je to odurno, usrano, gadno, odurno, pičkasto, preodurno, ogavno, odurno, gadno, prokleto, kurčevo sranje.

Pisala sam prije par godina o tome, ali opet ću: još uvijek čekam one sve proklete divote i krasote koje ti se dogode uslijed jedenja tog sveg zdravog, pićkastog kurca. Ja ne razumijem koje su to sve divote i krasote i gdje su, ali masa ljudi koja je na zdravoj hrani tvrdi kako im je super uslijed jedenja te zdrave hrane – ja tijekom 7 godina nisam doživjela te divote i krasote. Pa gdje su u pički materinoj?

Zdravo sranje

Zdrava hrana je jednostavno odurna.

I točka. 

Što se tu još ima reći?