Već sam pisala da ne razumijem pojam preslatkosti. Nikako mi nije jasno, kako nešto može biti preslatko. Jasno mi je da nešto može biti preslano, (pre)gorko, (pre)kiselo, (pre)ljuto… Ali, preslatko??? Kako se to osjeća u ustima? Ili u tijelu, želucu, mozgu?
Nešto može biti nefino ili neukusno, ali kako može biti
preslatko??? Meni su kojekakvi sirupasti kolači (baklava, tulumba…) odurni, ali
ne zato što su preslatki, nego su neukusni, a i idu mi na živce kolači koji
plivaju u nečemu i koji se “rastapaju”. Osim njih, gadi mi se i med, karamele, pekmezi,
marmelade, džemovi, voćni namazi… (ili kako god da se taj sav mazivi kurac zove);
jednostavno su mi neukusni, nefini, ne valjaju mi – zato ih ne volim i ne
jedem, ali ne mogu reći da su preslatki.
Ok, da, znam danas ima čak i kojekakvih zdraaaaaaaaaaaaavih pekmeza u kojima je smanjen šećer ili je zamijenjen bijeli šećer – ajme, kako je to kiselo ili bljutavo (ovisno o vrsti voća!)!!! Ok, osjetim da je to kiselo i bljutavo, ali u nekom “normalnom” pekmezu ja ne osjetim da je presladak – po čemu bih trebala zaključiti da je nešto preslatko???
Da moram birati između tih
zdraaaaaaaaaaaaavih neslatkih i normalnih slatkih pekmeza – definitivno bih
odabrala slatki (neukusan je, ali barem je sladak).
Ok, znam da je to s preslatkošću individualno, ali ja još NIKAD nisam jela nešto, za što bih rekla da je preslatko. Nikad u životu nisam smanjila šećer u nekom kolaču (primijetila sam da je danas to smanjivanje šećera u slasticama postalo epidemija ili čak pandemija!).
Ja stvarno često povećavam količinu šećera u kolačima (probam kremu, preljev,... ako meni nije slatko, ja dodam još bijelog šećera kristala). Upotrebljavam samo bijeli šećer jer su ovi drugi odurni (ajme, kako je stevia gorka!). Ništa bolji nisu ni kojekakvi smeđi šećeri, trskini, kokosovi, brezini i slične pičke materine.
Imam ovdje primjer komentara na kakve uvijek blenem. Nije bitno otkud je, ni kakav je to recept; ok, očito je riječ o kolaču (a znam i da će neki skužit s koje je stranice).
Najbolje mi je ovo: “Kako je moguće da je nešto slađe od šećera?”
I ovo: "...jer je tu još i čokolada i meni je to nehumano..."
Ajme, jebo te glupu.
Kako nešto može biti slađe od šećera, ako u recept ide samo šećer???
Rekla sam da nije bitno koji je to recept, ali u recept od slatkih sastojaka ide samo šećer (ne ide ni med ni pekmez niti ikakvo drugo sladilo!). U smjesu idu kakao i čokolada za kuhanje (čak i kad uzmete čokoladu s niskim udjelom kakaa, ta čokolada za kuhanje je svejedno odurno gorka!). Ok, sad će ispast da je to također individualno. Ok, dobro, ispravak: MENI je i čokolada za kuhanje sa “samo” 33% kakaa gorka! One neke čokolade s preko 70% kakaa - ajme kako je to gorko!!! Ja to ne mogu jesti, pa zato to ne upotrebljavam ni za kolače. Najviši udio kakaa koji toleriram u čokoladi za kuhanje je oko 52% (ali i to je gorko!) - zato i u npr. glazuru dodam šećer. Kad dobijem na poklon one kojekakve (skupe) čokolade sa 70% ili 90% kakaa (ajme kako je to gorko!!!), ja to poklanjam dalje.
Koliko god puta sam radila dotični recept, nikad nisam smanjivala šećer. A ona bi ga i u tijestu(!) i u preljevu(!) smanjila i to odmah za pola(!). I još je napisala da bi čak povećala količinu kakaa u smjesi.
Ajme, jebo te glupu. Pa kakao je gorak! Em bi smanjila šećer na pola, em bi povećala količinu kakaa (pretpostavljam da upotrebljava i neku supergorku čokoladu za kuhanje s 90% kakaa). Pa tko može jesti tako neslatke kolače??? Piše ona u komentaru da kombinira čokoladu za kuhanje i mliječnu čokoladu - u receptu se mliječna čokolada ne navodi; da, ona jest slatka, ali da može kompenzirati smanjivanje količine šećera na pola - nema šanse.
Ako se netko pita zašto meni smeta, što drugi smanjuju
količinu šećera u kolačima, objasnit ću vam.
Crkavam na dijeti, pardooooooooooooooooooooon, znaaaaam,
daaaaaa, to se zove zdrava prehrana, bolje zvuči kad se tako kaže.
Povremeno idem na neki obiteljski ručak, proslavu… te
odlučim da neću biti na dijeti, nego sama sebi dam dozvolu da uživam u hrani (neću se ispričavati zbog toga!!!). I
onda posluže neslatki kolač. A u pičku materinu! I ponosna(!) domaćica još sama sebe
hvali i busa se u prsa da je smanjila količinu šećera, jer bi to (njoj?) bilo
preslatko.
A jebo te glupu.
Onda ispada da ja moram ispaštati taj jedan dan kad želim pojesti
fiiiiiiiiini kolač - zato što bi DRUGIMA kolač bio presladak.
WTF???
Komentatorica je, kao što se gore vidi u komentaru, napisala da je njoj nehumano što je u recept uz šećer "... još tu i čokolada..."
E pa meni je nehumano što se od mene očekuje da jedem neslatke, bljutave splačine - jer je DRUGIMA u originalu kolač presladak.
Eto, zato mi smeta ta manija smanjivanja šećera u kolačima.
A zašto je uopće u originalnom receptu navedena ta količina šećera koja je navedena, ako sad postoji masovna potreba da se količina šećera smanji???
Joooooooooooooooooooooj, da, doooooooooooooobro,
znaaaaaaaaaaaaaaaaaam sve vi, poput spomenute domaćice i ove komentatorice,
tj. sve vi koje jedete te neslatke kolače, vi ćete sve biti mršave i zdrave i nikad
se nećete ni od čega razboljeti i vječno ćete živjeti. Sve ćete biti manekenke i
glumice i pjevačice i influencerice… i manekenkirat
ćete po svjetskim modnim pistama i zarađivati milijarde.
Ja sam skromna, ne želim biti mršava, ne želim živjeti vječno i ne želim manekenkirati po svijetu i ne želim zarađivati milijarde. Da, dobro ste pročitali: ne želim zarađivati milijarde, ako je uvjet za to zarađivanje da se moram zdravo hraniti (tj. biti na dijeti; jer zdrava prehrana je dijeta!). Da, bilo bi super imati milijarde, ali da ja za to budem na dijeti i da se odričem ukusne hrane koju volim i da svaki dan bavim sportom??? Ajme. Nema tih para za koje bih to radila. Kad vidim po internetu te kojekakve manekenčice, glumičice, pjevačičice,... Ajme, ja ne znam kako njihov mozak funkcionira. Kako to izgleda u njihovoj glavi, jel ovako: "zdravo ću se hraniti i vježbati da bih bila mršava i mogla zaraditi milijarde i onda ću si kupovati dizajnersku obleku, nakit, aute, kuće..."
Kao što sam napisala, ja sam skromna, sve što ja želim je: jesti fine, slatke kolače.
A što se tiče ovog zdravlja s kojim se kurče svi zdravožderi, a i doktori koji mene liječe dijetom, tj. što se tiče tvrdnje da se oni koji se zdravo hrane, nikad ni od čega ne razbole, na
to mogu reći samo: malo sutra.
Ja već skoro 8 jebenih godina (od 2016. otkad su me počeli liječiti jebenom zdravom hranom) čekam da mi se dogode sve te jebene divote i krasote koje se događaju ljudima uslijed jedenja zdrave hrane. Di su u pički materinoj??? Ja nikako da dočekam sve te divnosti i krasnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar