Ova noćna mora počela je negdje u siječnju 2016. kad su me počeli liječiti dijetom, jooooooooooooj, pardoooooooooooooooooon, opet ja po svom, ne kaže se dijeta, nego zdrava prehrana (valjda nekima tako ljepše zvuči, ali meni ne!); dakle, ispravak: kad su me počeli liječiti zdravom hranom.
Ajme.
Pa to je 7
godina.
7 godina patnje i
muke.
Dobro, da, pa
naravno da nisam 7 godina u komadu na zdravoj hrani; pa nisam psihički bolesna
da samu sebe tako maltretiram. Imala sam ja itekako pauza od zdrave hrane, neke
pauze trajale su i po par mjeseci (kad sam uživala u životu i hrani kakvu volim). Ali, veći dio od tih 7 godina mrcvarila sam se
na zdravoj prehrani.
2016. mislila sam
da je zdrava hrana odurna.
Nedostaju mi
riječi kojima bih sad izrazila svoje mišljenje o zdravoj prehrani, ali pokušat
ću: kakvo je to odurno, usrano, gadno, odurno, pičkasto, preodurno, ogavno,
odurno, gadno, prokleto, kurčevo sranje.
Pisala sam prije
par godina o tome, ali opet ću: još uvijek čekam one sve proklete divote i
krasote koje ti se dogode uslijed jedenja tog sveg zdravog, pićkastog kurca. Ja
ne razumijem koje su to sve divote i krasote i gdje su, ali masa ljudi koja je
na zdravoj hrani tvrdi kako im je super uslijed jedenja te zdrave hrane – ja tijekom 7
godina nisam doživjela te divote i krasote. Pa gdje su u pički materinoj?
Nema komentara:
Objavi komentar