Dan žena

Kad na zdravožderskom blogu pročitam kako se cijenjena blogerica-zdravožderka hvali da je ona lijena, mene je sram što sam žensko. Doslovno je napisala nešto poput (nemam točan citat): ja sam lijena i neda mi se raditi tijesto itd. Dakle, nije napisala da npr. nema vremena, mogla je barem za te svoje čitatelje-obožavatelje malo urediti to što piše. Ali ne, njezin zvjezdani blogerski-zdravožderski status ne može narušiti ni priznanje da je lijena. Kad netko drugi negdje kaže da je lijen, onda ga se razapne. Stalno po medijima čitamo da su Hrvati lijeni i to se ne smatra pozitivnom karakteristikom! No, to pravilo ne vrijedi za blogere–zdravoždere, oni se ponose svojom lijenošću i njihovi vjerni sljedbenici ih slave.

Ja nisam lijena, meni nikad nije bio problem satima kuhati, peći, pripremati jela kakva volim, eksperimentirati s okusima, receptima… Ne znam zašto sam ja tako nenormalna i ne znam biti lijena žena. Ja bih tako rado provela par sati u kuhinji pripremajući i jedući hranu kakvu volim, a koje se stalno odričem i koje sam tako željna i za kojom čeznem jer me liječnici liječe(???) gladovanjem, pardooooooooooooooooon, zdravom prehranom.

 We Can Do It! Moš mislit. Današnje se žene ponose time što su lijene, to otvoreno priznaju i pišu po blogovima i njihovi sljedbenici ih štuju.

Tako da niš od toga, ma kakav We Can Do It!

Slika je preuzeta s inetrneta.