Divno i krasno.
Samo ne razumijem kako se itko od
jedenja zdrave hrane može
tako osjećati.
Mene već skoro 2 godine liječnici izgladnju prokletom,
gadnom, usranom, ogavnom, odurnom i prokletom zdravom hranom koja mi se gadi. Kako se itko može osjećati
dobro jedući to zdravo sranje?
Ja se rasplačem od muke kad se sjetim što su mi liječnici
zabranili jesti. Rasplačem se od muke kad u trgovini kupujem ono što smijem
jesti. Rasplačem se kad si pripremam to što sam kupila. Rasplačem se kad je
predamnom na tanjuru to što smijem jesti… I onda uzimam sredstva za smirenje da
ne bih pizdila baš cijeli dan i da bih uopće izdržala cijeli dan na zdravoj hrani.
Svaki dan željna sam sve one ukusne hrane koju volim i za
kojom čeznem, a koju ne smijem jesti.
Pa gdje je sva ta divna divota i prokleta krasota koju bih ja trebala osjećati jedući zdravu hranu???
Da, nije ta zdrava prehrana teška. Stvar je zapravo vrlo jednostavna: ne smijem jesti ono što
volim, a smijem jesti sve ono što ne volim, što mi se gadi i što mi je odurno.
Ja fakat zaista ne razumijem zdravoždere koji su se sami stavili na tu zdravu prehranu (njih ne maltretiraju liječnici time, nego su si oni sami,
dobrovoljno(!) nametnuli zdravu
prehranu). Žalosno je da se takve ljude smatra normalnima.
Slika je preuzeta s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar