Lijenost je nova vrlina.

Gledam po blogovima, portalima, časopisima… ne samo zdravožderskim , nego svima, i onim nezdravožderskim, ali činjenica je da je ta pojava ipak prisutnija na zdrvožderskim portalima, blogovima itd. – a to je lijenost.

Posvuda skaču naslovi tipa:  ručak za 20 min., obrok za 15. min., kolač za 10 min., kolač bez pečenja za 5 min.

…

Činjenica je da većinom kuhaju žene i ja nikako ne mogu shvatiti kako je većina žena postala tako lijena kuhati, peći kolače, itd. – pripremaju samo jela i kolače na čiju pripremu ode manje od 20ak min.

Kad dođu s posla, one imaju pametnijeg posla. A što se posla tiče – ja sam i prije (a i sad) radila cijele dane i nije me bilo doma. Ali uvijek sam našla vremena za pripremu ukusne, tzv. nezdrave hrane, kolača i torti – uglavnom sam kuhala i pekla po noći; i to me veselilo! 
Da vidimo čime se današnje žene bave kad dođu s posla:

- bave se sportom (sve do jedne!; aaaaaaaaaajme kako je onda Hrvatska sportska nacija; i sve žene su u Hrvatskoj mršave! jelda?)

- kvalitetno provode vrijeme s obitelji (koliko ja vidim po svojim prijateljicama, rođakinjama itd. – one provode vrijeme razvažajući djecu svaki dan na nekoliko aktivnosti; priznajem, nisam u  autu s njima, pa ne znam koliko je to vrijeme kvalitetno provedeno - il je poanta u tome da svi sjede u istom autu?)

- čitaju (tračeve o selebretijima, ljubiće – ajme, kak kvalitetno utrošeno vrijeme; ajde dobro, barem čitaju)

- gledaju (turske) sapunice itd. (pardoooooooon: upoznaju druge kulture!)
...

Postoji još jedna isprika za te „brze“ obroke i kolače, a to je ona koja je meni najfascinantnija i koju žene upotrebljavaju ljeti: „izbjegavam paliti pećnicu/(dugo/puno) kuhati jer je vruće“. Ajme…! Ja ne mogu shvatiti kako nekome može biti toliko vruće da ne želi odvojiti par sati za pripremu ručka, pečenje kolača itd.  Da se razumijemo: govorim o ženama u Hrvatskoj! Pa ovdje temperature nisu preko 40 stupnjeva. Da te koje tu u Hrvatskoj trkeljaju da im je vruće – pa da one žive u Africi –one bi doslovno (ne figurativno) tamo crkle od vrućine. Dok sam kuhala ukusnu, tzv. nezdravu hranu, meni nikad nije bio problem tijekom ljeta imati pećnicu i štednjak uključen par sati (ne, nemam klimu). Štoviše, ljeti imam više vremena (godišnji!) i ja sam uglavnom tijekom ljeta isprobavala recepte za jela i kolače (zimi to nemam kad). Nije mi bio problem u jednom danu isprobati 2-3 recepta za kolače (peći 6-8 biskvita ili 10ak kora za prhke pite, kuhati 3-4 kreme na pari, mijesiti dizano tijesto i oblikovati pogače ili kroasane itd.). Meni nikad nije bilo teško napraviti ono što mi se jede (masno, prženo, slatko, kalorično, pripremljeno isključivo od bijelog brašna i bijelog šečćera,...). Ok, vruće je, al je ljeto – i po ljeti je vruće! Deal with it!

Kod tih lijenih žena najviše me fascinira kako one same ističu koliko su lijene. Mene bi bilo sram, ja bih se pokrila ušima.

Čitam prije koji mjesec na jednom zdarvožderskom blogu kako blogerica lijepo ponosno ističe da je ona lijena zamijesiti prhko prhko tijesto za pitu od jabuka (neću navoditi tko je to jer mi se neda bakčati se s njom). Umjesto pite, napravila je suhonjave, zbijene sirove kuglice od suhih jabuka. Ne znam zbog čega sam više blenula: zbog toga što se ona ponosi svojom lijenošću ili što su te kuglice od jabuka njoj verzija pite s fiiiinim prhkim tijestom i sočnim nadjevom od jabuka. Na stranu ovo što se ona ponosi svojom lijenošću, to njoj na dušu: mene je fakat zabezeknula tvrdnja da su te suhe, sirove kuglice sirova verzija pite od jabuka. Ok, žena očito nikad u životu nije radila niti jela pitu od jabuka – pa ona ne zna da te kuglice veze nemaju s pitom od jabuka. I ja sam njoj to napisala u komentar ispod recepta. I što mislite što je bilo? Pa naravno – pogodili ste – moj komentar nikad nije objavila.

Ok, to je njezin blog, ona tamo može (ne)objavljivati što hoće. Pisala sam što mislim o cenzuri i što radim s komentarima koji mi se ne sviđaju (ponovno ih objavim čak i kad ih osoba koja ih je napisala – sama izbriše).

Al opet, osim tim „sirovim kuglicama u obliku pite od jabuka“(???), ne mogu se načuditi ni toj lijenosti koja se danas smatra vrlinom. Nije to samo kod ove blogerice-zdravožderke. To je i na portalima i u časopisima s receptima – sve neki recepti za 15ak, 20ak min, pola sata maksimalno. A zašto? Zašto su ljudi lijeni kuhati ručak ili pripremati kolač 3-4 sata? Ok, nemam ni ja zbog posla svaki dan vremena kuhati satima. Ali barem 2-3 puta tjedno meni nije problem provesti par sati pripremajući jedan obrok. Tj. – to mi nije bio problem dok sam pripremala ukusnu hranu: kaloričnu, zasitnu, masnu, tešku, slatku,…  kakvu sam voljela. Otkad me liječnici liječe(???) zdravom prehranom, ne pripremam takvu hranu jer ju ne smijem jesti. Ja kuham sama sebi (ne kuham za ostale ukućane) i sad pripremam ta sva zdrava, odurna sranja koja smijem jesti. I došla sam do zaključka zašto zdravožderi inzistiraju na tim receptima s 10– 20min. pripreme: zato što je zdrava hrana odurna i ne isplati se satima pripremati nešto što će biti jednako odurno kao nešto što se smućka za 15ak min. Do tog zaključka došla sam na temelju vlastitog iskustva, tj. vlastitog želuca. Isprobavala sam te neke tzv. zdrave recepte za koje treba više vremena – rezultat je bio toliko oduran da sama sebi nisam mogla objasniti zašto jednostavno nisam u zdjelu nasipala nekakvo povrće/mahunarke… iz konzerve i dodala nekakvo svježe povrće – jedući to neukusno, brzo zdravo jelo patila bih se na isti način na koji se patim jedući ovo zdravo, neukusno jelo koje sam pripremala satima. Možda su zdravožderi u pravu - nema smisla gubiti vrijeme na višesatno pripremanje zdrave hrane koja će ionako biti neukusna.

Fascinantne su mi sve te gospe koje ljeti ne žele paliti pećnicu i pripremaju samo nekakvu tzv. laganu hranu. To je ona hrana koju ja nikad nisam voljela jer sam nakon takvog obroka uvijek bila gladna - pa zato nikad nisam ni pokušavala tako kuhati. – Da, sad kad me liječe zdravom prehranom, sad se patim na toj laganoj, odurnoj, zdravoj  hrani. 

Što se nezdrave hrane tiče, naravno da ima stvari koje se mogu pripremiti za 20ak minuta: pommes frites je brzo gotov (pogotovo ako kupite narezani krumpir za pommes frites), pravi, fini pohani kruh pržen u litri masnoće je gotov za čas, ili kad se u staklenku stavi jaje, ulje, sol, senf i ocat – uz pomoć štapnog miksera  za svega par sekundi gotovo je pola litre majoneze!

Dok sam smjela uživati u ukusnoj hrani kakvu volim, i ja sam radila neke takve brze recepte jer zbog posla nisam stigla svaki dan kuhati satima. Nekad sam napravila tjesteninu s nekim brzinskim umakom. Drugi put sam iskoristila neke ostatke iz hladnjaka/zamrzivača i nešto smućkala na brzinu.  

Ali meni nikad nije bio problem provesti par sati pripremajući obrok. Ja sam u tome uživala.

Ok, jasno mi je da ne vole svi kuhati/pripremati hranu i peći kolače, jednostavno ne uživaju u tome – ali da su ljudi postali baš tako lijeni da na pripremu obroka troše samo 20ak min. i još ističu tu svoju lijenost – to ne mogu razumjeti.

Ne kužim foru s tim brzim receptima i isticanjem lijenosti kao vrline.

Slike su preuzete s interneta.