Nakon 18 godina…

Od siječnja prošle godine (2016.) liječnici me „liječe“(?) zdravom dijetnom prehranom. Prije siječnja 2016. – zadnjih 16 godina (negdje od 2000.) na dijeti nisam bila niti sam na dijetu pomišljala. I nisam imala problema sa svojih 50ak kg viška (kome moje kile smetaju: to je njegov/njezin problem, a ne moj).

Tijekom tih 16 godina uživala sam u hrani kakvu i dan danas volim i obožavam: masnoj, teškoj, kaloričnoj, zasitnoj, isključivo od bijelog šećera i bijelog brašna itd.

No, nisam bila od onih koji su obilazili fast food restorane. Oko 17 godina bila sam vegetarijanka (ali ne veganka!) i bojkotirala sam McDonald´s i sve slične (ne)američke fast food barove/restorane - zbog svega što predstavljaju. 

Ali, razlog mog bojkotiranja nikad nije bio okus hrane: meni je hrana u fast food restoranima odlična! Činjenica je da nikad nisam voljela meso, pogotovo perad (ribu također ne mogu smisliti) pa mi zato nije bilo teško biti vegetarijanka; no meso u fast food restoranima, tj. ono u hamburgerima, sendvičima i sl. meni je predobro!

Ipak, i prije nego sam bila postala vegetarijanka, rijetko sam išla u fast food restorane jer su mi bili preskupi (svaka čast onima koji imaju novaca za to – ali meni je to fakat skupo).

Dakle, zbog mog bojkota fast food restorana te njihove skupoće: ja sam svu hranu koju obožavam (tzv. nezdravu hranu) pripremala sama. Ni kad sam postala vegetarijanka, nisam kupovala npr. vegetarijanske hamburgere. Zašto da dajem novce za nešto, što mogu pripremiti sama? Meni nikad nije bio problem pripremiti nešto fiiino, nezdravo, masno, kalorično, prženo,…  što volim i što mi se jede. 

Ok, nisam svaki dan imala vremena – ali snašla bih se, nekako bih se organizirala.  

I pecivo za hamburgere pripremala sam sama, nisam ga kupovala. Ok, nekad bih kupila gotovo pecivo za sendvič, ali najčešće sam radila svoje pecivo.  Znam da zdravožderi danas propagiraju lijenost kao vrlinu i ja to nikako ne mogu shvatiti jer ja jednostavno nemam tu lijenost u krvi. Možete o meni misliti što god hoćete, ali ne možete reći da sam lijena. 

Ni u slastičarne nisam išla, možda 2-3 puta godišnje kad bi „kava“ s prijateljicama postala „kolač“ u slastičarni. Ali inače – ja sam sve one kremaste kolače kakve volim i obožavam, isključivo od bijelog brašna i šećera, margarina, biljnog šlaga itd. – pripremala sama (barem jednom tjedno) – i uživala sam i u pripremi i u jedenju. 

Ni u picerije nisam išla, tijekom 18 godina u piceriji sam bila 10ak puta (da, dobro ste pročitali, nisam čak ni svake godine išla u piceriju). Pizzu sam, kao i sve drugo što volim i obožavam – pripremala kod kuće.

Fakat nikad nisam bila lijena pripremiti si ukusnu hranu kakvu volim.

Kad su me prošle (2016.) godine počeli „liječiti“ zdravom dijetnom prehranom, morala sam početi jesti meso (i to naravno ono koje mi se ne sviđa: kuhana piletina i slične gadosti).

I pišem već 16ak mjeseci koliko je zdrava hrana odurna (i ne samo meso i riba; nije ni ostala zdrava hrana ukusna).

A prošli tjedan, pisala sam da sam na godišnjem od jedenja zdrave hrane, tj. jedem sve što je nezdravo.

Uslijed tog godišnjeg na kojem uživam u ukusnoj tzv. nezdravoj hrani,  neki dan sam se zapitala: Pa zašto ja, sad već više od 18 godina, nisam bila u McDonald´su?  

17 godina sam ga bojkotirala zbog nekih svojih etičkih načela i skupoće, a zadnjih 16 mjeseci me „liječe“ zdravom prehranom, pa opet ne smijem u McDonald´s. 

Što sam ja to postigla time što 17 godina (dok sam „smjela“ jesti u McDonald´su) – nisam tamo jela: zbog svojih etičkih načela? 

Nisam postigla ama baš ništa (osim da se liječnici zgražaju što oko 17 godina meso okusila nisam). 

Zato sam se neki dan zaputila: pravac McDonald´s. I uživala sam tamo. Naručila sam Double cheeseburger i pommes frites. Kako je to bilo dobro. Nakon 18 godina: guštala sam u McDonald´su. 

Primjetila sam da u McDonald´su sad imaju u ponudi nekakve salate kao pilog. WTF??? 
Ajmeee, zdravožderi ionako ni mrtvi ne bi kročili u McDonald´s - za koga je onda ta prokleta salata u ponudi? Jel toga bilo i prije 18 godina (kad sam zadnji put bila tamo, prije nego sam bila postala vegetarijanka)? Ja se fakat ne sjećam. Ako je toga tada i bilo – ja to sigurno nisam naručivala. Nisam od onih žena koje idu u restoran - da bi naručile salatu (za mene ima dovoljno salate u Cheeseburgeru). 
U skladu s tim:

Al fakat sam blenula, kad sam vidjela da imaju tu salatu kao prilog. Ne kužim foru s tim.


No dobro...
Sjetila sam se jučer i American donuta – tamo također nisam ništa jela preko 18 godina. A u Burger Kingu, KFC-u, Subwayu… - nisam bila nikad u životu! Da ne bi ispalo da sam postala opsjednuta američkim fast food restoranima: nikad nisam obilazila ni hrvatske fast food restorane ili one tzv. grill barove i sl. (kako rekoh: sve što volim jesti,  pripremala sam kod kuće!).

Zaključila sam da ja uistinu želim jesti svu onu ukusnu hranu koja se poslužuje u fast food restoranima - 16 mjeseci zdrave prehrane zaslužno je za taj zaključak. 

Moj plan za sljedećih mjesec dana: uživati u prefinoj i preukusnoj hrani u fast food restoranima/grill barovima.

Samo jednom se živi: skupo je, ali priuštit ću si to (kad sam mogla spiskati hrpetinu love na odurnu tzv. zdravu hranu tijekom proteklih 16ak mjeseci, onda mogu i na ukusnu tzv. nezdravu hranu koju volim).

A što se može dogoditi? Il ću crknut sretna, uživajući u ukusnoj hrani koju mi liječnici ne daju jesti, il ću krepat nesretna i izgladnjela na odurnoj zdravoj prehrani kojom me liječnici uporno „liječe“(?).

Sve slike preuzete su s interneta.