Gledam nekog sportaša na televiziji. Nemam pojma ni kako se zove
ni kojim sportom se bavi. Al očito je uspješan, tj. bogat, cool (barem on tako misli), vozi skupi
auto ima par skupih kuća… i sve što ide
uz to. I trkelja on nešto o ostvarenju svojih snova, u prijevodu na hrvatski to bi bilo: Kad imaš strast,
nema granica.
Hmmmm.
Meni je priprema ukusne hrane (masne, teške, zasitne,
kalorične,…), kolača, torti,… kakve volim jesti, bila strast kojoj sam posvetila
više od 17 godina života. I sad mi je to oduzeto jer me liječnici „liječe“(?)
zdravom prehranom.
Zašto se on smije baviti svojom strašću, a ja svojom ne smijem?
Nisam ja
kriva što osjećam strast prema nečemu što se danas smatra nezdravim. Nikad nisam namjeravala baviti se profesionalno pripremom hrane ili slastičarstvom ili otvarati slastičarne, restorane i nisam sanjarila da bih time mogla zarađivati (milijune). Ja sam samo željela usrećivati samu sebe pripremom i jedenjem ukusne hrane kakvu volim. Meni je to jednostavno
bio hobi u kojem sam uživala. Nikad nisam željela pretvoriti to u posao. Predlagali
su mi često da otvorim neki biznis vezan uz pripremu hrane, kolača… - dobro da nisam!
Što bih sad da mi je posao: svaki dan kuhati, peći, biti okružena kolačima,
tortama – a ne smijem ih jesti?
Ne razumijem zašto sam ja tako kažnjena. Zašto ne smijem uživati u svojoj strasti?
Zašto se tom sportašu ne dogodi nešto da se mora odreći
svoje strasti? Što bi bilo da mu npr.
amputiraju obje ruke i noge? Pretpostavljam da se on ni tada ne bi odrekao
svoje strasti: onda bi igrao
nogomet, košarku (kojim se sportom on uopće bavi?) – trepavicama i jezikom.
Šteta što moja strast ima granicu. Ja ne mogu svoju strast
prema pripremi ukusne (tzv. nezdrave) hrane – ispoljiti na neki drugi način.
Mene ne veseli priprema te hrane za druge – zar da gledam kako drugi žderu sve
ono čega sam željna, a ne smijem to jesti? Ma da ne bi! Otkad moram jesti tu
odurnu, zdravu hranu - ne pripremam ni
za koga ukusnu hranu ni kolače, ni torte.
A da se posvetim pripremi sve te danas razvikane, moderne i
popularne zdrave hrane? Ma da ne bi! Nikad nisam voljela zdravu hranu, al tek
otkad ju jedem već 15 mjeseci – postala sam svjesna koliko je zapravo takva
hrana odurna. Ja ne znam razviti strast prema nečem što je tako odurno kao
zdrava hrana. Jedva prisilim sebe da to jedem, moji ukućani to ne žele jesti. Bilo bi me sram govoriti da je zdrava hrana ukusna i predlagati drugima da ju
jedu.
Nema komentara:
Objavi komentar