Pametnom dosta

Da je zdrava hrana ukusna, svi na svijetu bili bi mršavi.

Pametnom dosta.

7 godina krepavanja

Ova noćna mora počela je negdje u siječnju 2016. kad su me počeli liječiti dijetom, jooooooooooooj, pardoooooooooooooooooon, opet ja po svom, ne kaže se dijeta, nego zdrava prehrana (valjda nekima tako ljepše zvuči, ali meni ne!); dakle, ispravak: kad su me počeli liječiti zdravom hranom.

Ajme.

Pa to je 7 godina.

7 godina patnje i muke.

Dobro, da, pa naravno da nisam 7 godina u komadu na zdravoj hrani; pa nisam psihički bolesna da samu sebe tako maltretiram. Imala sam ja itekako pauza od zdrave hrane, neke pauze trajale su i po par mjeseci (kad sam uživala u životu i hrani kakvu volim). Ali, veći dio od tih 7 godina mrcvarila sam se na zdravoj prehrani.

2016. mislila sam da je zdrava hrana odurna.

Nedostaju mi riječi kojima bih sad izrazila svoje mišljenje o zdravoj prehrani, ali pokušat ću: kakvo je to odurno, usrano, gadno, odurno, pičkasto, preodurno, ogavno, odurno, gadno, prokleto, kurčevo sranje.

Pisala sam prije par godina o tome, ali opet ću: još uvijek čekam one sve proklete divote i krasote koje ti se dogode uslijed jedenja tog sveg zdravog, pićkastog kurca. Ja ne razumijem koje su to sve divote i krasote i gdje su, ali masa ljudi koja je na zdravoj hrani tvrdi kako im je super uslijed jedenja te zdrave hrane – ja tijekom 7 godina nisam doživjela te divote i krasote. Pa gdje su u pički materinoj?

Zdravo sranje

Zdrava hrana je jednostavno odurna.

I točka. 

Što se tu još ima reći?

U dućanu

Bila sam neki dan u trgovini (nije bitno kojoj). Na jednoj najdonjoj polici bile su 3 tzv. plišane igračke, i to one ogromne, bile su dugačke više od 1 m, moguće da su bile dugačke i do 150 cm. Fakat su bile glomazne. Jedno je bio medo, drugo je bio zec, a za treće ne znam, nisam gledala.

U trgovini je, između ostalog, bila i majka s klinkom. Klinka je prema mojoj procjena imala oko 6 godina (možda i više!).

Naravno, da je klinka prevrnula sve te životinje: povukla je prvu životinju, a ove ostale su bile naslonjene na nju, pa su sve popadale s police na pod. I kaže klinka mami: „Mama, sve su pale na pod“. Mamin epski odgovor: „Dobro“.

I onda obje, i gospođa majka i sveta klinka, jednostavno produže dalje. A prevrnute igračke ostale su na podu i blokirale prolaz ostalim kupcima.

Zašto gospođa majka nije rekla svom djetetu da pokupi i složi te igračke koje je prevrnulo??? Zašto gospođa majka nije pokupila igračke??? Da, igračke su bile veće od te klinke, to je činjenica, ali nisu bile veće (ni teže) od gospođe majke, ona ih je mogla vratiti na policu.

Meni to stvarno nije jasno.

Nisam ništa rekla gospođi majci. A što da kažem? Od takve još mogu i batine dobit.

Ok, da, dobro, znam: današnja djeca su prinčevi i princeze. Zato znam i da je sad većina onih koji ovo čitaju u šoku: „Pa ova s bloga Zdravo i neukusno nije normalna, pa ona bi djetešce natjerala da pokupi ono što je prevrnulo u dućanu“!

Očito ja imam nenormalan način razmišljanja.

Današnja djeca su svete krave, prinčeve i princeze, nedodirljivi, ništa ne moraju, imaju sva moguća prava…

Smiju vrištati i trčati po dućanima i kafićima, smiju prevrnuti stvari u dućanu (i ni slučajno ne moraju pokupiti ili pospremiti ili podići to što su prevrnuli)…

Znam da nekima nije jasno, što se sad ja iščuđavam nad tim. Meni je to čudno zato što sam ja odrasla u drugim vremenima. Ok, da, znam, stara sam, jasno je to meni, u ona daaaaaaaaaaaavna vremeeeeeeeena, kad sam ja bila dijete, ja sam morala pokupiti to što sam prevrnula i srušila u dućanu i nisam smjela trčati i vrištati po dućanima, po ulici itd.

Najbolje mi je kad ja negdje tako kažem nešto o tome kako se djeca nepristojno ponašaju, pa onda dobijem odgovor: "Pa i ti si bila takva, kad si bila dijete". Moš mislit! Ja se nikad nisam tako ponašala, jer nisam smjela. Onda se djeca nisu smjela tako ponašati! Odmah si dobio šamar po kratkom postupku! Ili su te navukli za uši i/ili kosu! I još su se izvikali na tebe. A ako si nastavio po svom, mogao si skupit još par šamara. A ako si se rasplakao - nikoga nije bilo briga, sjećam se kako je moja mama komentirala jednom: "Nek samo cmizdri, barem bude na miru." 

Ali, danas su drugačija vremena, danas djeca sve smiju, jer su djeca. I ništa im se ne smije, jer djeca danas imaju prava. A neka od tih prava su: biti bezobrazan, nepristojan, neposlušan...

No dobro, imam pitanje: ako dijete danas ne smije pokupiti ono što je prevrnulo,  zašto onda gospođa majka nije pokupila to što je njezino presveto, princezasto, presuperasto, svetokravsko, predivno, preuzvišeno  dijete prevrnulo???

Očito i gospođa majka ima nekakvo svetokravsko pravo zbog kojeg ne mora pospremiti ono što je njezino dijete prevrnulo u dućanu.

Ovo me sad podsjetilo na novinske članke o tome kako je ona neka glumica koja se udala za britanskog princa, negdje, na nekakvom događanju: sama zatvorila vrata kad je izašla iz auta.  Niti to pratim, niti me briga, ali vijest o tome je iskakala na kojekakvim portalima, to se razvlačilo po medijima, kao da je nekoga ubila. Ne znam kakav protokol ti kraljevi i plemstvo itd. imaju, ali iz nekog razloga ne smiju zatvoriti vrata auta za sobom. Hmmm. Ne znam što još ti protokoli nalažu, ali pretpostavljam da ti kojekakvi prinčevi, princeze itd. ne smiju pokupiti/pospremiti/složiti nešto što prevrnu, očito imaju „ljude“ koji to za njih rade.

Ajme, ja sam u dućanu imala priliku vidjeti princezu u nastajanju!

Ovu šestogodišnju klinku gospođa majka odgaja za ulogu princeze/kraljice(?) na nekom (europskom?) dvoru. Pretpostavljam da je gospođa majka isplanirala da će se klinka udati za nekakvog plemića. Mora se s tim rano početi. Ovoj klinki, kad bude princeza ili nešto takvo, sigurno se neće dogoditi takav gaf da zatvori vrata za sobom ili da pokupi/pospremi nešto što je prevrnula. Mudra gospođa majka joj svojim ponašanjem već sada daje najbolji primjer (niti ona pokupi igračke nit kaže djetetu da pokupi što je prevrnulo).

Nije lako biti plemkinja, treba taj dvorski protokol utuviti djetetu u glavu od najranije djetinje dobi. Budući da danas svi(?) hrvatski roditelji brižno to utuvljuju svojoj djeci u glavu, za par godina, kad se ta sva građanska djeca poudaju i požene za sve te plemiće i plemkinje s europskih dvorova, pa kad oni narađaju još takvih svetokravskih prinčeva i princeza… ajme… nastat će problem, svi će biti prinčevi i princeze koji zbog protokola neće smjeti pokupiti ono što su prevrnuli; a tko će onda to pokupiti i pospremiti, ako će svi biti prinčevi i princeze???

Osim toga, nije mi jasno za koje će se plemiće ta sva današnja djeca udati i oženiti. Ok, ima plemstva po Europi (i šire), ali sumnjam da će se sva hrvatska djeca koju roditelji sada odgajaju kao prinčeve i princeze stvarno uspjeti poudati/poženiti za plemiće/plemkinje.

Ajme, sad sam se nečega sjetila! Kako sam glupa! Trebala sam opaliti selfie s klinkom! Pa kad se onda ona jednog dana uda za nekakvog plemića, ja bih se mogla praviti važna jer sam se slikala s njom u dućanu, kad je imala 6(?) godina. Ma što hvaliti se, budući da su ljudi uvijek fascinirani plemstvom i skupljaju kojekakve memorabilije, prodala bih taj selfi, na nekoj aukciji zaradila bih milijune.

Ili sam trebala tražiti autogram od klinke kojeg bih mogla jednom u budućnosti skupo prodati.

A jebiga, nisam sigurna zna li ta (šestogodišnja?) klinka uopće pisati? Ali, nema to veze, bitno je da je svladala dvorski protokol, nikad, ni u ludilu neće podignuti ili pospremiti nešto što je srušila.

Za one kojima nije jasno zašto sam ja sad popljuvala jadničko princezasto, svetokravsko djetešce i jadnu, svetokravsku majčicu iz dućana: minimum pristojnosti je da pokupiš i složiš ono što si srušio/prevrnuo, bilo to doma ili u dućanu (neovisno o tome hoćeš li se u budućnosti udati/oženiti u plemićku obitelj). Za one koji kažu da su u dućanu prodavači kojima je posao da skupljaju i slažu ono što svetokravski kupci sruše jer „kupac je uvijek u pravu“, mogu samo reći: j... vas lijene, razmažene i neodgojene!

Da, ja uvijek pokupim/složim/vratim na mjesto, ako sam JA nešto u dućanu srušila ili prevrnula.

Ne, nisam pokupila ove plišane životinje u dućanu, ja ne radim u dućanu i nisam plaćena da pospremam za tom princezastom, svetokravskom klinkom i njezinom gospođom majkom. 

Moje mršave rođakinje za stolom

Sjećam se kad sam prije par godina, gledala film  Cura na zadatku, nikako mi nije bila jasna ova scena. 

U toj sceni Sandra Bulock pokušava odglumiti nedamsko ponašanje za stolom. I ona je to učinila na način da je ugurala jedan(!) odrezani komad mesa u usta, i onda žvakala otvorenih usta i mljackala i pričala. I to je to. Slažem se da to nije kulturno, nije damski itd. Ali, kad vidim kako moje rođakinje jedu… ajme. U usporedbi s njima, u toj sceni je Bulockica još barem donekle i pristojna; uopće nije dobro to odglumila. Meni ona nije ništa posebno, ali često se može čuti kako ju svi hvale, kako je super glumica, profesionalka... Za snimanje ove scene se očito uopće nije pripremila; ona je mala beba u usporedbi s mojim rođakinjama. 

Moje rođakinje uguraju odjednom tri takva komada mesa u usta i uz to još barem pola šnite kruha – i onda, da baš i hoće, ne mogu zatvoriti usta jer su toliko hrane nagurale, da jednostavno nije fizički moguće zatvoriti usta. Naravno da mljackaju, a pričati ni ne mogu jer su im usta skroz puna hrane. Ne samo da kapljice lete na sve strane dok one jedu, nego doslovno komadi hrane lete na sve strane, ali one se time ne zabrinjavaju. Obrazi im izgledaju kao da su ih napuhnule, kod Bulokice to tako ne izgleda jer u ustima ima samo jedan komadić mesa. Pokušala sam na internetu naći sliku za to, kako moje rođakinje izgledaju dok jedu, ali nisam našla takvu sliku. Istini za volju, imam ja njihove slike u mobitelu i na dvd-u (snimku kako jedu na svadbi), ali da ne bi bilo da sam stavila njihove slike na Internet bez njihovog znanja, suzdržat ću se. Ali evo za usporedbu, kako to izgleda kad moje rođakinje jedu...

A ova slika kao da prikazuje moju rođakinju usred jela (npr. na svadbi), kad je skužila da ju netko fotografira pa je, reda radi, na sekundu prestala trpati u usta...

   link

Pritom je meni fascinantna jedna stvar: sve te moje rođakinje su mršave. Jednostavno ne razumijem zašto one nisu debele.

Ja se nikad tijekom jela ne ponašam kao moje rođakinje ili Bulokica u tom filmu. Moja mama je uvijek inzistirala na lijepom ponašanju i ja nisam smjela nikad tako trpati hranu u usta. Moja mama je očekivala da se ponašam „kao dama“. I da, ja jesam debela, ali ne ponašam se nepristojno dok jedem. A čim me netko vidi kako jedem, odmah ima potrebu prokomentirati: gle ovu debelu kako trpa u sebe. Kad moje mršave rođakinje odjednom utrpaju 3 komada mesa i barem pola  šnite kruha u usta – i onda uopće ne mogu zatvoriti usta – nitko nema potrebu komentirati: gle ove mršave kako trpaju u sebe. 

Koliko sam vidjela, mame tih rođakinje nisu nikad inzistirale na pristojnom ponašanju za stolom. Zato moje rođakinje smiju tako trpati hranu u usta. Baš me zanima, bi li im njihove mame nešto rekle, da su debele? Meni je mama uvijek prigovarala (i prigovara i danas) jer sam debela. 

Kao što sam već rekla, ja sam uvijek lijepo i pristojno (damski) jela,  no bila sam (i jesam) debela. Najbolji su mi oni dobronamjerni savjeti da treba jesti polako i dobro prožvakati hranu – jer se na taj način pridonosi probavljanju hrane, a samim time se pospješuje i mršavljenje itd. A zašto onda moje rođakinje natrpavaju puna usta hrane, jedva da ju prožvaču i – mršave su??? 

Očito nije točno da treba polako jesti i dobro prožvakati hranu. 

Prema vlastitom priznanju, te rođakinje pojedu i po 4000 kalorija dnevno. I uvijek su mršave. Ok, nisu one utegnute, nemaju ravan trbuh, ali su jednostavno koščato-oglodano-ispijeno mršave. 

Baš me zanima, da te moje rođakinje dođu na ideju da jedu zdravu hranu i to maksimalno 2000 kalorija dnevno i da počnu vježbati npr. 3 puta tjedno – bi li one umrle od neuhranjenosti? To me zanima zato što se one sad, dok ne vježbaju, a jedu nezdravo i to preko 4000 kalorija dnevno – ne debljaju jer imaju dobar metabolizam. A da vježbaju i jedu samo 2000 kalorija dnevno – vježbanjem bi potrošile još više kalorija. Zar onda ne bi izgledale kao zatvorenici u koncentracijskim logorima? Ne sprdam se s koncentracijskom logorima, ali ne znam s čime da usporedim to, kako bi moje rođakinje izgledale da se zdravo hrane i vježbaju. 

One bi onda stvarno na cesti padale u nesvijest od gladi. Još bi na kraju fakat  ispalo da su jadne neuhranjene. Baš si zamišljam scenu na „hitnoj“: skupe neku tu moju rođakinju jer se srušila na cesti i onda se ona jadna jada doktoru: jela sam 4000 kalorija dnevno i nisam vježbala i uvijek sam bila mršava. A sad jedem samo pišljivih 2000 kalorija dnevno i još 3 puta tjedno vježbam po sat vremena i padam u nesvijest od neuhranjenosti.

Filmići i slika su s interneta. 

Idi na dijetu, da bi bio mršav, da te nitko ne bi vrijeđao…

Prije koji mjesec nekakva, a valjda glumica, objavila je svoje fotke u badiću. Žena je debela, ok, ima barem 30 kila manje od mene, ali debela je. I ona piše uz te fotke kako se ona sebi sviđa takva, zadovoljna je itd. A pod slikama masa komentara o tome kako ona ne može biti sretna dok tako izgleda. Da su te fotografije (neuspjeli) pokušaj da samu sebe uvjeri u to da je u redu što je debala itd.

Zašto je vama koji pišete takve komentare nemoguće shvatiti da je nekim ljudima sasvim u redu i normalno to što su debeli? Naravno, ima i debelih ljudi kojima smeta što su debeli, ali ovdje nije riječ o njima.

Zašto je nezamislivo da postoje debeli ljudi koji su zadovoljni svojim izgledom? Ja nemam ama baš nikakav problem s tim kako izgledam (kad imam i preko 100 kg). Zašto bih ja trebala biti mršava?

U redu, nije lako slušati kad mi se netko ruga ili me netko vrijeđa zbog mojih kila. Ali nije ista stvar smetaju li meni moje kile ili mi smeta kad me netko vrijeđa zbog mojih kila. Meni ne smetaju moje kile. Meni smeta kad mi se netko ruga ili me netko vrijeđa zbog kila. I kako bi se onda taj problem trebao riješiti? Naravno: ja trebam ići na dijeti da me ljudi ne bi vrijeđali. A oni koji mi se rugaju ili me vrijeđaju, oni sebe i svoje ponašanje ne trebaju mijenjati, oni su super takvi, kakvi jesu. Krasno.

Ja sam davno zaključila da neću ići na dijetu - kako bi me ljudi prestali vrijeđati zbog debljine. Smatram da je problem u njima, a ne u meni. Nije ugodno slušati kad me netko vrijeđa zbog mojih kila, ali na dijetu ne idem, jer kako sam rekla: meni ne smeta što sam debela. 

Ti koji pišu te komentare, mene zanima jesu li oni mršavi ili debeli? Moguće je da su to oni debeli koji nisu zadovoljni svojim životom, pa im zato nema druge nego da vrijeđaju debele ljude koji jesu zadovoljni svojim izgledom.

Dakle, zaključak bi bio, morate biti mršavi, ako nećete da vam se rugaju ili da vas vrijeđaju. 

 

Hmmm.

Prije koji tjedan vidim na nekom portalu jedan članak, bombastičan naslov: konobar viknuo ženi da obuče grudnjak. Priznajem: kliknula sam na članak jer me zanimalo jel ženska debela.

Ok, mene žene ne privlače pa ja to možda pogrešno gledam, ali meni ta žena odlično izgleda.  A kako je tek mršava! – I svejedno su ju izvrijeđali.

Na stranu taj događaj s grudnjakom; mene je šokiralo kako su tu mršavu  ženu u komentarima ispod članka ljudi izvrijeđali!!! Ajme.

Dakle, zaključak bi bio, ako ste i mršavi, ljudi će uvijek naći neki razlog da vas vrijeđaju (u ovom slučaju jer ne nosite grudnjak, nemate silikonske sise, niste planetarno popularna glumica). 

 

Prije par tjedana osvane na nekom portalu članak o nekakvoj novinarki koja se udala. Kliknula sam na članak jer me baš zanimalo tko je ta ženska: ne gledam te emisije s novinarima/voditeljima i fakat nemam pojma tko je to. 

Žena je mršava, navodno i lijepo pjeva (ja ju nisam čula, pa znam). Ajme, kako su nju izvrijeđali ispod tog članka u komentarima!

Dakle, zaključak bi bio, ako ste i mršavi, ljudi će uvijek naći neki razlog da vas vrijeđaju (u ovom slučaju jer ste seljanka, hoćete se dokazat i udali ste se). 

Prije koji mjesec po portalima se povlačio članak o veličini porcija hrane na vjenčanju neke Kardašanke. Ljudi su u komentarima popljuvali Kardašanke zbog malih porcija posluženih na vjenčanju.

Dobro, idemo ispočetka. 

Jel vi znate kako Kardašanke izgledaju???

Ja ne znam čime se one točno bave, ne znam ni kako se zovu ni koja je koja; zapravo, ne znam ni koliko ih ima, ali znam kako izgledaju. Znam da se one non stop naslikavaju po internetu. Da bi se mogle tako naslikavati, trebaju biti mršave. I to je cijela mudrost: one jedu male porcije da bi bile mršave.

Meni je to sasvim logično. Znam po sebi. Da bih bila mršava – moram jesti malecke porcijice. Dobro, da, ja baš iz tog razloga nisam mršava – meni je problem jesti malecke porcijice i zato se i toliko patim na toj zdravoj prehrani. Moj tekst 13 papalina najbolje svjedoči o tome.

Ispod slika tih porcija s Kardašanskog vjenčanja bilo je nekih komentara tipa da je taj svadbeni ručak (ili večera?) imao više sljedova pa su zato porcije male. Gledala sam jednom na televiziji, u nekom fensi restoranu, obrok od 7 sljedova, a svaki slijed sastoji se od par (čajnih) žličica nekog jela (a košta par stotina eura po osobi). I sve to pipkavo dekorirano pomoću pincete (ne smije alga biti 20 mm udaljena od npr. lista salate, nego mora biti udaljena 23 mm…). Ne znam koliko su Kardašanke sljedova imale, ali meni je logično da ih nije bilo puno jer: PA ONE SU NON STOP NA DIJETI I NE SMIJU JESTI, MORAJU BITI MRŠAVE!!!

Fakat ne znam čemu toliko iščuđavanje oko malih porcija. Zar vi stvarno mislite da selebretiji jedu neke normalne porcije i ostaju mršavi???

Da pojedu na tom vjenčanju neku veću porciju nego inače, zdebljale bi se (a nekima od njih bi i šavovi na haljini popucali da se najedu!), a već sutradan se opet moraju naslikavati po internetu ili na nekom crvenom tepihu itd. Ako sutradan na internetu osvanu sa škembom jer su na tom vjenčanju pojele normalnu porciju: onda ćete ih vrijeđati da su se zdebljale i da moraju na dijetu. Ok, za internet mogu fotošopirati fotke, ali ne mogu se pojaviti sa škembom na crvenom tepihu jer ćete ih izvrijeđati. I one to znaju i zato stalno jedu malene porcijice. Uostalom, što mislite tko su im bili uzvanici na svadbi? Pa isto takvi kojekakvi oglodani selebretiji koju moraju biti mršavi – i oni su non stop na dijetama. Nije to kao kod običnih smrtnika: većina ljudi (najčešće žena) gladuje prije svadbi, proslava, itd. pa se onda na toj svadbi natrpaju toliko da ih moraju voziti na Hitnu. Kod selebretija koji se svakodnevno naslikavaju po internetu stvari su drukčije: oni su non stop na dijeti kako bi non stop bili mršavi. 

Svakim danom dobivam sve više potvrda za ono što ja odavno tvrdim: postoje hrpetine ljudi koje trpaju sve u sebe u ogromnim količinama i ostaju mršavi – jer imaju dobre gene.

Kad ja to negdje kažem onda me  popljuju da to nije istina, jer mršavi ljudi provode sate i sate u teretani i gladuju na dijetama i ulažu ogromne napore i trud da bi bili mršavi itd. Ok, ima i takvih, koji očito imaju loše gene pa fakat moraju biti satima u teretani i gladovati na dijetama, ali ima i hrpetine onih koji to ne moraju.

Očito se ovi, koji imaju dobre gene pa koliko god trpali u sebe, ostaju mršavi – iščuđavaju nad maleckim porcijicama onih koji moraju biti na dijeti da bi bili mršavi. Očito ni Kardašanke nemaju dobre gene pa moraju biti na dijeti i stalno jesti malene porcijice da bi bile mršave.

Dakle, zaključak bi bio, ako ste i mršavi, ljudi će uvijek naći neki razlog da vas vrijeđaju (u ovom slučaju sprdat će se s malenim porcijicama koje ste prisiljeni jesti kako se ne bi zdebljali - da vas ne bi mogli vrijeđati jer ste se debljali).

I sad, idi na dijetu da bi bio mršav, da te nitko ne bi vrijeđao…

Slike su s interneta. 

Ajmeeeee, ja sam muško!

Naslov članka, kao što svo vidite kaže, da svaka žena želi cipele Ane Ivanković. 

Ja ih ne želim. 

Logičan zaključak je da sam ja onda muško ili?

Bit ću iskrena i priznati da nemam pojma tko je dotična Ana Ivanović (glumica?, pjevačica cajki?...).

Ima i njezina slika s mužem – za njega također ne znam tko je ni što radi.

Lijenost i nepodnošenje vrućine kao posljedica mršavljenja i zdravožderstva

Prije par dana razgovaram s rođakinjom o kuhanju i sl. I kaže ona: nije sad vrijeme za kuhati grah, ko bi satima stajao u kuhinji, vruće je.

Ja sam krajem srpnja kuhala grah i pisala sam o tome. 

Ta rođakinja je mršavo-koščato-oglodana.

Meni je fascinatno kako vi svi mršavi zdravožderi ne možete, jadni, tijekom ljeta satima biti za štednjakom jer vam je vruće. 

Očigledno zdravožderstvo i mršavljenje za posljedicu ima  lijenost i nekakvu nemogućnost podnošenja vrućina. 

Ja sam debela i nisam lijena i mogu sate i sate provoditi kuhajući i pekući za štednjakom (pisala sam već da nemam klimu). Da, vruće je. Ali ljeto je, meni je to normalno. 

Zašto bih morala znati koji je koji selebriti?

 

Nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi prate selebretije po instagramu, fejsbuku itd.? Instagram nemam uopće, a za fejsbuk imam račun uz ovaj blog, ali ja sam još prije par godina odustala od toga, tamo nisam dugo ni prismrdila.

Naravno, ta moja nezainteresiranost me u današnjem društvu čini nenormalnom. Kad se nađem s prijateljicama, ili na nekom obiteljskom druženju/slavlju, ispada da sam „van svega“  i ni o čemu nemam pojma kad su selebretiji u pitanju.

I to jest točno. Ja to uopće ne pratim. Mene to jednostavno ne zanima. Niti pratim selebretije po njihovim instagramima niti klikam na „članke“ na portalima u kojima ažurni novinari marljivo izvještavaju što je koji selebreti stavio na instagram i što su mu/joj pratioci napisali u komentarima.

Meni ne smeta što nisam u toku  s tim, ali često se dogodi da na tim prijateljsko-obiteljskim druženjima ispadam glupa jer ne znam ništa o selebretijima.

Npr. ja sam iskreno ponosna što ne znam ni na brojati Kardašanke, a kamo li još i prepoznati koja je koja. Meni je sasvim u redu što ja to ne znam. Ali ljudi oko mene su zgroženi time što ja to ne znam. Moja rođakinja, koja je 3 godine starija od mene: em ih zna nabrojati, em za koja je koja, em zna koliko koja djece ima(!) i kako se koje dijete zove!

Ajme, otkud joj volja/želja da to uopće pamti.

Ok, nisam ja totalno out; znam da se jedna Kardašanka zove Kim, ima i nekakva Čajna... Ali ne bih ih znala prepoznati na slici.

Tek sam nedavno uspjela zapamtiti kako Biber izgleda: ima brčiće ko porno zvijezda iz filmova 1970-ih. 

Neda mi se baviti se time, jer sam jednom već ispala glupa zbog Bibera. Pomiješala sam dvije ženske. Obadvije su nekakve „curice“ s drugom, ravnom, tamnom kosom, ne znam ni kako se zovu ni što rade. Jedna rođakinja je pokazala sliku na mobitelu, a ja sam izjavila da je to „ona Biberova“. Ispalo je da ta nikad nije bila s Biberom (ja pojam nemam, ali upućene  rođakinje su se složile da s tom nikad nije bio), nego ona druga.

Imala sam ja još takvih nebuloznih izjava. Jednom sam za Bijonse rekla da je Đenifer Lopez. Moje prijateljice su krepale od smijeha.

A što da kažem, meni je svejedno koji je koji selebretiji, svi su mi jednako nezanimljivi.

Ništa bolje nije ni kad su domaći selebretiji u pitanju. Za pola njih uopće ne znam ni po čemu su selebretiji. Vidim da se u medijima često spominju Dvornikica seniorka i Dvornikica juniorka. Evo, ja ću se posut pepelom i priznat da nemam pojma tko su one. Ok znam, iz koje su obitelji, ali ja nemam pojma čime se to one bave, da su one selebretiji koje obični smrtnici prate po instagramu i okolo.

Ok, nek ih prati, tko hoće, meni ni uz džepa ni u džep. Ali nije mi jasno zašto od njihovih objava na instagramu, odmah novinari imaju potrebu napisati članak o tome što su one objavile i što su pratioci napisali u komentarima. Ja ne klikam na te članke, pa eto, zato i nisam upućena u to čime se ti selebretiji bave, odnosno zbog čega su poznati.

No, tijekom godišnjeg, iz dosade, kliknula sam na bombastičan naslov: Ella Dvornik objavila fotke zbog kojih su mnogi poželjeli odmah u teretanu. Ok, otvorila ja članak. I skrolam ja po tome. Tamo nema ničega osim fotki i teksta u kojem piše da je ona objavila fotke, a pratioci su joj dijelili komplimente. I skrolam ja nekoliko puta te gore, te dolje i nikako skužiti: A zašto je netko poželio ići u teretanu?

Evo, meni to stvarno nije jasno. A vi ostali tako funkcionirate: kad vidite slike mršave ženske na internetu, odmah želite ići u teretanu???

Ja ne.

Očito sam ja nenormalna. Vidjela sam da se u tekstu laprda o tome kako su ljudi time motivirani za tjelovježbom i zdravijim načinom života. Mene je taj tekst motivirao jedino da više ne otvaram takve članke.

Svaki dan ima barem jedan članak o Dvornikici juniorki. Meni to ne smeta, neka ju ljudi prate, ali meni je jedno otvaranje članka bilo dovoljno da više nemam potrebu otvarati takve članke.

Dobro, priznajem, pokleknula sam kad sam vidjela ovaj članak, jer sam mislila da je članak posvećen nekom zdravstvenom problemu zbog poze koju je Dvornikica juniorka zauzela na slici:

Na slici ima jedno oko zatvoreno, plazi jezik i prstom pridržava bradu. Uplašila sam se da ima neku vrstu epileptičnog napadaja, ali ispod fotke su pratioci pisali da izgleda kao princeza... pa dobro. Zato sam i ja poželjela savladati tu pozu za sljedeće fotografiranje na nekoj proslavi. Jedno zatvoreno oko i plaženje jezika sam savladala, ali problem mi stvara ovaj prst koji pridržava bradu, meni je to neprirodna poza; moram poraditi na tome. Taj prst me podsjeća na ono vrijeme kad smo kao zaigrana djeca imitirali Hitlera stavivši jedan prst pod nos, sad taj prst treba staviti pod bradu za bolju pozu prilikom fotografiranja. I još jedino moram unajmiti nekoga s bijelim plisiranim rukavima tko će držati ruke pokraj moje glave radi potpunog dojma.

Slike su s interneta.