U dućanu

Bila sam neki dan u trgovini (nije bitno kojoj). Na jednoj najdonjoj polici bile su 3 tzv. plišane igračke, i to one ogromne, bile su dugačke više od 1 m, moguće da su bile dugačke i do 150 cm. Fakat su bile glomazne. Jedno je bio medo, drugo je bio zec, a za treće ne znam, nisam gledala.

U trgovini je, između ostalog, bila i majka s klinkom. Klinka je prema mojoj procjena imala oko 6 godina (možda i više!).

Naravno, da je klinka prevrnula sve te životinje: povukla je prvu životinju, a ove ostale su bile naslonjene na nju, pa su sve popadale s police na pod. I kaže klinka mami: „Mama, sve su pale na pod“. Mamin epski odgovor: „Dobro“.

I onda obje, i gospođa majka i sveta klinka, jednostavno produže dalje. A prevrnute igračke ostale su na podu i blokirale prolaz ostalim kupcima.

Zašto gospođa majka nije rekla svom djetetu da pokupi i složi te igračke koje je prevrnulo??? Zašto gospođa majka nije pokupila igračke??? Da, igračke su bile veće od te klinke, to je činjenica, ali nisu bile veće (ni teže) od gospođe majke, ona ih je mogla vratiti na policu.

Meni to stvarno nije jasno.

Nisam ništa rekla gospođi majci. A što da kažem? Od takve još mogu i batine dobit.

Ok, da, dobro, znam: današnja djeca su prinčevi i princeze. Zato znam i da je sad većina onih koji ovo čitaju u šoku: „Pa ova s bloga Zdravo i neukusno nije normalna, pa ona bi djetešce natjerala da pokupi ono što je prevrnulo u dućanu“!

Očito ja imam nenormalan način razmišljanja.

Današnja djeca su svete krave, prinčeve i princeze, nedodirljivi, ništa ne moraju, imaju sva moguća prava…

Smiju vrištati i trčati po dućanima i kafićima, smiju prevrnuti stvari u dućanu (i ni slučajno ne moraju pokupiti ili pospremiti ili podići to što su prevrnuli)…

Znam da nekima nije jasno, što se sad ja iščuđavam nad tim. Meni je to čudno zato što sam ja odrasla u drugim vremenima. Ok, da, znam, stara sam, jasno je to meni, u ona daaaaaaaaaaaavna vremeeeeeeeena, kad sam ja bila dijete, ja sam morala pokupiti to što sam prevrnula i srušila u dućanu i nisam smjela trčati i vrištati po dućanima, po ulici itd.

Najbolje mi je kad ja negdje tako kažem nešto o tome kako se djeca nepristojno ponašaju, pa onda dobijem odgovor: "Pa i ti si bila takva, kad si bila dijete". Moš mislit! Ja se nikad nisam tako ponašala, jer nisam smjela. Onda se djeca nisu smjela tako ponašati! Odmah si dobio šamar po kratkom postupku! Ili su te navukli za uši i/ili kosu! I još su se izvikali na tebe. A ako si nastavio po svom, mogao si skupit još par šamara. A ako si se rasplakao - nikoga nije bilo briga, sjećam se kako je moja mama komentirala jednom: "Nek samo cmizdri, barem bude na miru." 

Ali, danas su drugačija vremena, danas djeca sve smiju, jer su djeca. I ništa im se ne smije, jer djeca danas imaju prava. A neka od tih prava su: biti bezobrazan, nepristojan, neposlušan...

No dobro, imam pitanje: ako dijete danas ne smije pokupiti ono što je prevrnulo,  zašto onda gospođa majka nije pokupila to što je njezino presveto, princezasto, presuperasto, svetokravsko, predivno, preuzvišeno  dijete prevrnulo???

Očito i gospođa majka ima nekakvo svetokravsko pravo zbog kojeg ne mora pospremiti ono što je njezino dijete prevrnulo u dućanu.

Ovo me sad podsjetilo na novinske članke o tome kako je ona neka glumica koja se udala za britanskog princa, negdje, na nekakvom događanju: sama zatvorila vrata kad je izašla iz auta.  Niti to pratim, niti me briga, ali vijest o tome je iskakala na kojekakvim portalima, to se razvlačilo po medijima, kao da je nekoga ubila. Ne znam kakav protokol ti kraljevi i plemstvo itd. imaju, ali iz nekog razloga ne smiju zatvoriti vrata auta za sobom. Hmmm. Ne znam što još ti protokoli nalažu, ali pretpostavljam da ti kojekakvi prinčevi, princeze itd. ne smiju pokupiti/pospremiti/složiti nešto što prevrnu, očito imaju „ljude“ koji to za njih rade.

Ajme, ja sam u dućanu imala priliku vidjeti princezu u nastajanju!

Ovu šestogodišnju klinku gospođa majka odgaja za ulogu princeze/kraljice(?) na nekom (europskom?) dvoru. Pretpostavljam da je gospođa majka isplanirala da će se klinka udati za nekakvog plemića. Mora se s tim rano početi. Ovoj klinki, kad bude princeza ili nešto takvo, sigurno se neće dogoditi takav gaf da zatvori vrata za sobom ili da pokupi/pospremi nešto što je prevrnula. Mudra gospođa majka joj svojim ponašanjem već sada daje najbolji primjer (niti ona pokupi igračke nit kaže djetetu da pokupi što je prevrnulo).

Nije lako biti plemkinja, treba taj dvorski protokol utuviti djetetu u glavu od najranije djetinje dobi. Budući da danas svi(?) hrvatski roditelji brižno to utuvljuju svojoj djeci u glavu, za par godina, kad se ta sva građanska djeca poudaju i požene za sve te plemiće i plemkinje s europskih dvorova, pa kad oni narađaju još takvih svetokravskih prinčeva i princeza… ajme… nastat će problem, svi će biti prinčevi i princeze koji zbog protokola neće smjeti pokupiti ono što su prevrnuli; a tko će onda to pokupiti i pospremiti, ako će svi biti prinčevi i princeze???

Osim toga, nije mi jasno za koje će se plemiće ta sva današnja djeca udati i oženiti. Ok, ima plemstva po Europi (i šire), ali sumnjam da će se sva hrvatska djeca koju roditelji sada odgajaju kao prinčeve i princeze stvarno uspjeti poudati/poženiti za plemiće/plemkinje.

Ajme, sad sam se nečega sjetila! Kako sam glupa! Trebala sam opaliti selfie s klinkom! Pa kad se onda ona jednog dana uda za nekakvog plemića, ja bih se mogla praviti važna jer sam se slikala s njom u dućanu, kad je imala 6(?) godina. Ma što hvaliti se, budući da su ljudi uvijek fascinirani plemstvom i skupljaju kojekakve memorabilije, prodala bih taj selfi, na nekoj aukciji zaradila bih milijune.

Ili sam trebala tražiti autogram od klinke kojeg bih mogla jednom u budućnosti skupo prodati.

A jebiga, nisam sigurna zna li ta (šestogodišnja?) klinka uopće pisati? Ali, nema to veze, bitno je da je svladala dvorski protokol, nikad, ni u ludilu neće podignuti ili pospremiti nešto što je srušila.

Za one kojima nije jasno zašto sam ja sad popljuvala jadničko princezasto, svetokravsko djetešce i jadnu, svetokravsku majčicu iz dućana: minimum pristojnosti je da pokupiš i složiš ono što si srušio/prevrnuo, bilo to doma ili u dućanu (neovisno o tome hoćeš li se u budućnosti udati/oženiti u plemićku obitelj). Za one koji kažu da su u dućanu prodavači kojima je posao da skupljaju i slažu ono što svetokravski kupci sruše jer „kupac je uvijek u pravu“, mogu samo reći: j... vas lijene, razmažene i neodgojene!

Da, ja uvijek pokupim/složim/vratim na mjesto, ako sam JA nešto u dućanu srušila ili prevrnula.

Ne, nisam pokupila ove plišane životinje u dućanu, ja ne radim u dućanu i nisam plaćena da pospremam za tom princezastom, svetokravskom klinkom i njezinom gospođom majkom.