a što reći...

 gladujem.

Dajmo da sjede 9

Opet vrećica mora sjediti kao što sam već pisala u Dajmo da sjede. 

Ja to stvarno ne razumijem.

Slika je moja. 

Dajmo da sjede 8

 

Opet vrećice sjede, pisala sam o tome u Dajmo da sjede, ovdje barem i vlasnica sjedi kraj svojih svetih vrećica. 

Ok, ovdje još ima mjesta i za mene. 

Slika je moja. 

Dajmo da sjede 7

 

Opet vrećice sjede, ok, ovaj put i baba sjedi kraj njih, a ja moram stajati, kao što sam  pisala u tekstu Dajmo da sjede.

Slika je moja. 

Život nije pošten

Kad nisam na dijeti, volim raditi dizano tijesto, pogotovo slano. Volim npr. napraviti kiflice, radim ih od pola kile brašna (to je obično pola mjere), i nas troje ili četvero jede to po 2-3 dana.

I onda čujem od rođakinje da ona zamijesi tijesto od 1 kile bijelog pšeničnog brašna i njih četvero to pojede u jedno popodne: i to 2 odraslih i 2 djece (jedno dijete ima manje od 5 godina, a drugo manje od 10 godina). A svi su mršavi! I ne jedu oni to kao ručak ili večeru, neeeeeeeeeee. Te kiflice su za grickanje između ručka i večere. A za ručak i večeru tu je i pohano i prženo i masno i pommes frites i još uz to sve jedu i bijeli kruh...

WTF?

Zašto njih četvero smije pojesti kilu brašna u jedno popodne? I još imaju ručak i večeru neovisno o tim kiflicama. Zašto oni nisu debeli? Ja to ne razumijem.

A kako ta djeca to trpaju u sebe, oni uopće ne žvaču! I nikome ništa.

A da neko debelo dijete jede te kiflice kao što ih jedu ovi mršavi, odmah bi svi komentirali kako su roditelji neodgovorni, daju djetetu da to jede, ne paze na prehranu. A zašto roditelji mršave djece ne moraju paziti na njihovu prehranu??? A joj da, zato što su djeca mršava.

Ja od srca želim svoj mršavoj djeci koja se hrane nezdravo da se razbole i da se moraju početi zdravo hraniti. 

Znam da će sad većina onih koji ovo čitaju reći da nisam normalna. A zašto? Pa ja samo želim dječici da se zdravo hrane, neovisno o tome koji su moji razlozi (razlog je, ako niste skužili, to što sam ja ljubomorna jer oni smiju jesti sve što hoće). Non stop se čuje sa svih strana kako je zdrava hrana super, nek onda i ta dječica uživaju u toj zdravoj hrani. Zašto da oni trpaju u sebe samo ono što se njima sviđa??? Neka jedu i zdravu hranu koja im se ne sviđa. Ako je zdrava hrana dobra za mene (tako mi svi govore), onda je dobra i za njih.  

Dajmo da sjede 6

 

Još jedan primjer onoga o čemu sam pisala u tekstu Dajmo da sjede: vrećice moraju sjediti, a ja moram stajati.

Slika je moja. 

"Fali joj slatko" 2

Pisala sam o šesto/sedmogodišnjoj klinki koju su liječnici stavili na dijetu pa ne smije jesti slatkiše, nego npr. pojede 3 šnite kruha s Margom i pekmezom za večeru i 5 šnita kruha s Mragom i pekmezom za doručak „jer joj fali slatko“.

Kao što sam napisala u prethodnom tekstu, ako mislite da izmišljam: baš me briga.

Klinka sad ima 7 ili 8 godina, ide u drugi razred. I dalje ima problema s probavom i želucem. Bila je na toj nekoj dijeti „bez slatkiša“, ali su opet hodali po hitnoj… (meni laiku, čini se da natrpavanje kruhom, Margom i pekmezom ima veze s tim posjetima hitnoj, ali ja nisam doktor pa se neću praviti pametna).

Klinka bi sad opet trebala biti na dijeti.

Pritom se nameće pitanje: Što su slatkiši? Nisam ja raspravljala s njezinom mamom o tome, niti s kim drugim, jer nisam doktor, ali fakat me to zanima. 

Dakle, u prošlom tekstu, na primjeru te klinke ispalo je da „pekmez nije slatkiši“. Ja se s tim ne slažem, ali dobro, njezina mama i baka nju hrane s 3-5 šnita kruha s pekmezom i Margom jer ne smije jesti slatkiše(!).

Što onda jesu slatkiši? Ja smatram da su slatkiši: žvakaće gume, kojekakvi bomboni i čokolade. I njezina mama se s tim slaže i rekla je da joj to ne daju.

Što je s keksima? Neki će reći da su to slatkiši. Drugi će to utrpati u nekakve slastice ili čak kolače. 

A što je onda s kolačima i tortama? Ako klinka ne smije jesti slatkiše, smije li jesti kolače i torte? 

To nisam pitala njezinu mamu, ne znam jel joj dozvole jesti kekse, kolače  torte.

A što je sa sladoledom? Ni to nisam pitala njezinu mamu. Sad je ionako zima, pa obično se sad sladoled ne jede (toliko), ali baš me zanima daju li joj i to.

Što je s čipsom, smokijem i sličnim grickalicama? Naravno, to nisu slatkiši. Smije li ova klinka to jesti? Po definiciji njezine mame: da, smije, i to baš zato jer to nisu slatkiši(!). 

Hmmm.

Dakle, klinka ne smije jesti slatkiše, u što, po definiciji njezinih roditelja, spadaju: bomboni, žvakače i čokolade. 

Slaniše, tj. čips, smoki i slične grickalice smije jesti jer, kako njezina mama kaže: to nisu slatkiši.

Za kekse, kolače, torte i sladoled - ne znam jel joj to daju.

I kao što sam već pisala: smije se natrpavati kruhom, Margom i pekmezom. 

Zanimljiva dijeta.

I onda se njezini roditelji čude kad ona ima problema sa želucem i probavom. Na znam jesu li doktorima, na hitnoj itd. rekli istinu o tome što oni sve dozvoljavaju klinki jesti.

Pet godina pakla (siječanj 2016. - siječanj 2021.)

 

Dakle, od siječnja 2016., već 5 dugih, napornih, jebenih godina, uz prekide(!!!) sam na dijeti, pardooooooooooooooooooooooooon, na zdravoj prehrani. Naravno da nisam bila 5 godina u komadu na dijeti!!! Ali, već 5 godina se, uz prekide od nekoliko mjeseci(!!!), patim na tom ogavnom i  odurnom zdravom sranju.

To je prestrašno.

Ja ne vidim što se u tih 5 godina poboljšalo u mom životu. Ali, mene liječnici zbog mojih nalaza i dalje drže na dijeti. A da, dobro, rekla je meni doktorska glupača još u siječnju 2016. da ću do kraja života trebati biti na dijeti: i oni se stvarno striktno drže toga.

Budući da nisam non stop na tome, proteklih 5 godina u više navrata i po 3-4 mjeseca nisam bila na dijeti, naravno da nisam došla na težinu koju liječnici hoće da imam. Što se mene tiče, meni je stvarno u redu bila moja težina od 114 kila koju sam imala kad su me stavili na dijetu. Ja zaista nisam imala nikakav problem sa svojim kilama, nije mi smetalo kako izgledam i nisam imala niti najmanju namjeru ići na dijetu.

Ne znam koliko oni zapravo hoće da ja imam kila. Pitala sam jednom doktoricu, samo mi je odbrusila: Ne zamarajte se brojevima.

Što se to trebalo poboljšati u mom životu uslijed te dijete??? Ja sam jadnija nego ikad. Nakon 5 godina to gladovanje na zdravoj hrani nije ništa lakše. Non stop sam gladna. Svega sam željna. Fali mi ukusna hrana kakvu volim. Pa dokle ću tako??? A da, znam: do kraja života. Najbolje da onda odmah crknem.

Dajmo da sjede 5

Pisala sam već masu puta kako mi nisu jasne "stajaće babe sa sjedećim vrećicama"

Ali ovo, što sam jučer vidjela… ajme, ovo je verzija za 21. stoljeće, to još nisam vidjela. Čovac spustio vrećice na klupu na stanici, parkirao psa (velikog ko tele) ravno pred klupu, izvadio džepni nož i rezao salamu, malo sebi, malo psu.

Nemam ja ništa protiv što on hrani psa, ali baš na stanici, pored klupe! Ja bih, dok čekam bus, tramvaj ili vlak htjela sjesti. Ali ne, ne mogu. Nemam kamo.

A zašto taj pas nema brnjicu?

Naravno da nisam ništa rekla tom čovcu, još me zakolje s tim džepnim nožem ili nahuška psa na mene. 

 

Malo nakon toga, na sljedećoj stanici gdje sam presjedala na bus, evo: „stajaća baba sa sjedećim vrećicama“. 

Ok, ovdje još barem ima mjesta da ja sjednem. Ali, ajmeeeeeeeeeeeeeeee. Nikad neće moći razumjeti zašto njezine vrećice sjede, a ona stoji. Znam da sam ja retardirana, jer takva retardirana kao što jesam, ja bih sjela, a vrećice stavila na pod!!! Ali, neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, to je danas nenormalno, vrećice moraju sjediti!!!

 

Slike su moje.