Osluškuj svoje tijelo...

 

Ima već nekoliko mjeseci da sam čitala članak o nekakve dvije sestre iz Amerike, nemam pojma kako se zovu, a ne znam ni što su, ma jesu nekakve selebretijice, nešto manekenkiraju ili tako nešto…

Ne sjećam se sad točno, ali obje su bile trudne nekako u iste vrijeme. Budući da inače nešto manekenkiraju (ili glumataju?), one kažu da: non stop treniraju, na dijetama su itd. I tad su izjavile da: tijekom trudnoće ne treniraju i nisu na dijeti, ali se nisu nenormalno zdebljale, jer… - one osluškuju svoje tijelo.

Ajme. Došlo mi je da se zbljujem.

Meni nikako nije jasno, što to one „čuju“, dok osluškuju svoje tijelo.

Što njima tijelo govori: jedi malene porcijice zdraaaaave hrane, tj. voća, povrća, nemasno, neslatko, itd.?

I one ne osjećaju nikakve poteškoće uslijed jedenja zdrave hrane?

Meni moje tijelo to ne govori. Ja jesam na zdravoj hrani – zato što me liječnici izgladnjuju, pardooooon, liječe dijetom. A kao što sam već pisala: u dva tjedna imala sam dva puta proljev od te proklete zdrave prehrane.  Osim toga, slabo mi je, nemam snage, bezvoljna sam i umorna. Neki se žale da ne mogu spavati zbog vrućine; ja nemam takvih problema, ja sam toliko iscrpljena i slaba da spavam ko zaklana. Hmmmm. Govori li meni onda moje tijelo da se ne smijem zdravo hraniti? Zašto imam proljev i sve te tegobe dok sam na toj zdravoj hrani?

Kad sam na nezdravoj hrani i jedem ono sve što volim: nemam proljev, a nemam ni zatvor, niti mi je slabo, niti mi je muka, niti mi se bljuje, niti mi se spava non stop i jednostavno sam presretna jer uživam u hrani koju volim. Da, ja se debljam, ali ne osjećam nikakve poteškoće (proljev/zatvor, umor, slabost, pospanost, povraćanje…).

Po logici tih dviju glupavih selebreti-manekenčica: meni moje tijelo poručuje da ne budem na zdravoj hrani.  

Super. 

Šteta što se moji liječnici ne slažu s tim.

Gladna i sama… po tko zna koji put

Prije par dana bio mi je rođendan. Opet sam ga provela gladna i sam, kao i neke od prethodnih rođendana jer me doktorska gamad liječi dijetom. Pa zar da radim proslavu i nakuhavam i pečem, a onda da gledam kako drugi žderu, a ja da pasem ovo gadno, usrano, odurno zdravo sranje?

Stvarno ne razumijem zašto sam tako kažnjena.

Zašto ja ne smijem uživati u hrani koju volim?

Ali tu priči nije kraj, na rođendan sam dobila proljev, i to drugi put u dva tjedna, pisala sam o tome. 

Stvarno nisam zaslužila da ovako  patim. 

Sretan mi rođendan. 

U paklu zdrave hrane 2

 

Pisala sam i prijašnjih godina da ja, dok sam na na toj zdravoj dijetnoj prehrani na koju me sile, često imam proljev. Ovo često, meni je značilo, oko 1-2 puta mjesečno. Ali sad, jebote u 2 tjedna već drugi put imam proljev!

Dva dana sam se liječila od (prvog) proljeva o kojem sam već pisala, jela sam dvopek, slane štapiće, banane, odurnu kuhanu rižu s piletinom… Nakon toga sam se morala vratiti na zdravu dijetnu hranu, i onda sam četiri dana bila na toj zdravoj hrani, crkavala sam od gladi i nalijevala se vodom da ne osjećam toliko glad (al to ne funkcionira).

Onda mi je ta zdrava hrana dopizdila i onda sam na jedan dan odustala od te zdrave hrane i jela sam sve ono što volim: masno, kalorično,  pohano (pohano u masnoći, a ne ono nekakvo osušeno u pećnici), slatko… - najkraće rečeno: sve ono što ne smijem.

Naravno, nakon jednog dana užitka, koji sam se usudila priuštiti si, sijedi kazna: moram se vratiti na zdravu dijetnu prehranu na koju me liječnici prisiljavaju jer će se ona doktorska glupača opet derati na mene ako ne smršavim koliko ona hoće. Zato sam opet krenula na zdravu prehranu. Prvi dan te zdrave prehrane, fakat sam crkavala od gladi i jelo mi se sve ono ukusno i nezdravo što sam si dan ranije bila priuštila; bila sam gladna i nalijevala sam se vodom, taj dan mi nije bilo nit zlo, niti muka, niti mi se povraćalo niti sam imala proljev. Tri dana sam tako bila na dijeti i jela zdravu hranu, a na četvrti dan zdrave hrane: PROLJEV.

Sad sam opet na dvopeku, slanim štapićima… Ajme. Niti sam na toj dijeti na kojoj liječnici hoće da budem niti uživam na hrani kakvu volim – ni vrit ni mimo.

Fascinantno mi je da onaj jedna dan, kad sam jela ono sve nezdravo što volim – taj dan nisam imala proljev, niti dan nakon toga, nego evo: na četvrti dan zdrave hrane. Ja fakat ne razumijem kako je zdravožderima  tako divno na toj zdravoj hrani. Meni je zdrava hrana odurna i kao da mi nije dovoljna kazna to što moram jesti to što mi se gadi, nego ja još imam i proljev od toga. Kako zdravožderi to izdrže???

Meni je već dosta tog proljeva!!! A taj proljev imam samo na zdravoj hrani! Baš sam razmišljala, od kraja srpnja sam na zdravoj hrani i već dva puta imala sam proljev. Za usporedbu: posljednjih nekoliko mjeseci (svibanj, lipanj i prvi dio srpnja), dok nisam bila na zdravoj hrani, nego sam uživala u nezdravoj hrani kakvu volim (zdebljala sam se oko 10 kila) – NIKAD NISMA IMALA PROLJEV!!!

 

U paklu zobenih pahulja, kaša...

 

U zaostatku sam s objavljivanjem ovoga, nikako da dovršim, al evo, potrudila sam se. 

Pisala sam već da sam kupila Boom box kašu. 

Boom box ima u asortimanu zobenu kašu, kaloričnu granolu i nekakve zobene kekse…,  nisam to proučavala. Googlajte ako vas zanima.

Kao što sam u gore spomenutom tekstu pisala, jela sam Boom box kašu i to zato što se u članku kaže da ta kaša drži osobu sitom 5 sati.

Nigdje ne piše da je Boom box kaša namijenjena dijetnoj prehrani. Ja sam ju odlučila isprobati u sklopu dijete zbog obećanja petosatne sitosti u članku.

Ja sam Boom bok kašu jela ukupno 5 dana za doručak (treći dan imala sam proljev, o tome sam pisala, onda ju sljedeći dan nisam jela, ali nastavila sam nakon jednog dana pauze i jela kašu još dva dana).

U članku je netko jeo kašu 2 tjedna.

Boom box svoju zobenu tvorevinu ne prodaje kao zobene pahuljice, nego pod nazivom zobena kaša. Naravno, to zaista ne izgleda kao „pahuljice“ tj. komadići,  to je praktički samljeveno u prah koji se zalije tekućinom i dobijete zobenu kašu.

Ono što ja inače kupujem, kad sam na dijeti, su jeftine zobene pahuljice (uglavnom sitne, jer se raskaše prije od krupnih) od kojih sama pripremam kašu. Prijašnjih godina bila sam u nekoliko navrata kupila i baš zobene kaše različitih proizvođača, pojedinačna pakovanja (60ak g) za jedan obrok. Osim što mi nije valjalo, meni je to skupo. Nisam probala Boom box pojedinačna pakovanja.

Na početku članka spominje se „doručak s nogu“ iako je očito da zobena kaša u to ne spada, i u članku se, između ostalog, navodi da se to priprema 2 minute.  

Što je doručak s nogu? Kod mene je to šnita kruha, brzinski, za svega par sekundi, namazana nekakvim namazom. To uguram u usta i hodam s tim po kući tj. jedem dok se oblačim, dovršavam po kući sve što moram napraviti prije nego moram izletjeti kroz vrata, pa ostavim tu šnitu negdje na ormariću i sl. u nekoj prostoriji, pa tražim gdje mi je to, ili zaboravim ili ne stignem pojesti ili, ako nađem gdje  sam ostavila tu šnitu kruha, imam ju u ustima dok izlazim iz kuće i idem na autobusnu stanicu.

Dakle, kako rekoh, zobena kaša nije doručak s nogu, em mi treba zdjelica, em žlica, em bi trebalo ugrijati tekućinu (barem ja tako radim, meni ta kaša ni topla nije ukusna, a kamo li hladna). Ja ne mogu hodati po kući sa zdjelom i žlicom i jesti i oblačiti se i dovršavati što moram… te kaše bilo bi svud. Daaaa, naravno, ima i mrvica kruha po svud, dok ja jedem spremajući se, ali te mrvice ne ostavljaju mrlje kakve bi ostavljala kaša.

Da napomenem: ja takve stvari jedem samo kad sam na dijeti. Kad nisam na dijeti, kad uživam u nezdravoj hrani kakvu volim, onda te takve pahulje i kaše, štapom ne bih taknula.

Dakle, kupila sam tu skupu Boom box kašu za skoro 19 kuna i to je još bila na sniženju(!!!), inače je 25 kn! Ajme. Ja sam fakat mislila da je to pola kile. Ma kakvi. To je malecko pakovanje od 300 g! U životu nisam nikad dala toliko za takve neke (zobene) pahulje/kaše. Znam da ima kojekakvih pahuljica u šarenim kartonskim kutijama (Neskvik, Lion?) koje koštaju i po 30 kn – ja to nisam nikad niti kupila niti jela, ja nemam novaca za to.

Nakon što sam došla k sebi, nakon što mi je do mozga došlo da sam potrošila 19 kn za 300 g zobene kaše, vidjela sam da u uputama piše da je 1 porcija 60 g. Mene su doktori stavili na dijetu od 1300 kalorija i tih zobenih pahuljica smijem jesti 40 g (suhe tvari, prije zalijevanja tekućinom). Što sad? Znam, da, znam, ako ću jesti 40 g, a npr. neću doživjeti sve divote koje se u tijelu događaju uslijed jedenja kaše, onda će se naći hrpetina pametnjakovića koji će tvrditi, da nisam drugo ni mogla očekivati jer sam jela samo 40 g toga. Ok, onda ću jesti 60 g kaše – dakle toga imam za 5 obroka. Ajme. Inače, pola kile najjeftinijih zobenih pahuljica koje platim 3-4 kn kad su na sniženju, imam za oko 12 obroka (za 19 kn mogla sam kupiti oko 2 i pol kile jeftinih zobenih pahuljica!!!). Al, ok, već sam novce bacila na Boom box kašu, pa nema povratka.

Proučila sam tekst u članku koji sam spomenula.

Proučila sam upute na kutiji.

U uputama piše da se to prelijeva vrućom tekućinom. U  članku piše da se kaša može napraviti i s hladnim mlijekom i vodom. Ne znam otkud to, na pakovanju to ne piše, a ja nisam proučavala Boom box web stranicu.

Al, ok, ja sam nalijala u šalicu 160 ml hladne vode i pomiješala s tim prahom. I ostavila to da stoji. To se močilo i više od 2 minute jer sam obavljala koješta po kući.

Na prvi pogled, za moj ukus, to je bilo previše tekuće, moglo se piti na slamčicu. Ok, ne volim ni kad je kaša toliko čvrsta da žlica stoji u njoj, ali ovo je fakat tekuće.

Ja sam kaše od jeftinih zobenih pahuljica OBAVEZNO radila s kravljim mlijekom, nikako s vodurinom. Budući da sam na dijeti trebala bih koristiti mlijeko s 0,5 % mm ili manje. Ali, moja obitelj nema novaca pa mi kupujemo jeftino mlijeka na akciji, najčešće ono s 2,8% masnoće ili čak više. Nemam ja ništa protiv masnog mlijeka, ali ne smijem ga koristiti. Zato razrijedim to masno mlijeko s vodom, omjer mi je pola-pola. Probala sam jednom raditi kašu na vodi – to je završilo u zahodu, tu nisu pomogle ni lopate kristal šećera – jednostavno je kaša bila preodurna. Probala sam jednom napraviti i kašu s jogurtom – ajme; ne znam jel to bilo bolje gorko ili kiselo ili ne znam što – to je isto letjelo u zahod.

Ne koristim zobena, sojina…  mlijeka i slične pizdarije nemam novaca za to. Nemam ništa protiv vegetarijanstva/veganstva, 16 godina bila sam vegetarijanka. Ali prekinula sam s tim 2016. kad su me liječnici prvi put stavili na dijetu od 1300 kalorija i bili su zgroženi što ne jedem meso (mliječne proizvode i jaja sam najnormalnije jela, nisam nikad bila veganka).

Dodala sam tome oko 100 g narezanog voća.

Na drugi pogled, tj. unošenje zalogaja u usta: nije slatko.

I na kutiji i u reklamama na tv i u članku ponavlja se da nema dodanih šećera – da, ok, shvatila sam – NESLATKO JE.

Tko to može tako jesti, svaka čast. Naravno da sam ja to zasladila, ovog puta stevijom.

Ja to ne bih jela da nisam na toj zdraaaaaaaaaaaaaaaaavoj dijetnoj hrani.

Inače, što se tiče kaša od jeftinih zobenih pahuljica, nisu te kaše fine ni kad je zaslađene, ali kad sam ih barem zasladila s finim, bijelim kristal šećerom – onda je barem ličilo na nešto, dok je s onim kojekakvim sladilima poput stevije još odurnije – ali, nažalost, moram smanjiti upotrebu bijelog šećera pa sam maltretiram s tim kojekakvim sladilima.

Ja sam se zadnjih 5 godina stvrano izmaltretirala s tim kojekakvim zobenim pahuljicama, kašama, meni je to stvarno odurno. Probala sam one nekakve pakirane za jedan obrok, po 60ak grama – pa naravno da sam dodavala šećer ili sladilo(!!!) iako je u uputama pisalo da treba dodati samo tekućinu (moš mislit). Pa to jedva da je slatko, ima šećera u tragovima. No, osim što to meni ne valja, meni je to skupo. Zato sam od toga odustala i kupovala po pola kile najjeftinijih pahuljica pa onda, kako već rekoh, svaki sam dan vagala 40 grama (tako mi je rekla dijetetičarka) tog dreka i od toga radila kašu, dodavala neko voće i naravno: šećer ili sladilo. Te kaše meni ne valjaju, ali bez šećera ili sladila su baš totalno odurne.

Naravno, svatko ima drugačije potrebe za slatkim. Ja volim slatko. Ne znam po čemu bih procijenila jel to, koliko meni nešto mora biti slatko – nenormalno. Al, ak su vama te kupovne kaše dovoljno slatke, a meni uopće nisu – onda ja očito volim nenormalno slatko. Neću se ispričavati zbog toga, kad nisam na dijeti, uživam i u sve stavljam bijeli kristal šećer na lopate. 

Boom box kaša, pripremljena  s vodom, nije mi se svidjela. Ima okus kao nešto što se jede na dijeti.

Drugi dan sam ju radila s mlijekom, to je i dalje zobena kaša, mene tu nema što oduševiti, to je i dalje neslatko (da, ok, dobro – u reklami i na kutiji i u članku piše da je bez dodanih šećera – ok, to se može okusiti, fakat je neslatko). 

U članku piše da ta Boom box kaša drži nekoga sitim po 5 sati. Svaka čast.

Ako je netko stvarno sit 5 sati, onda ta Boom box kaša ima dodano, što ostale zobene kaše/pahuljice nemaju??? Ja nemam ništa protiv kemije, GMO-a, eova (E YXY…), bojila…  pa meni stvarno ne smetaju ti neki dodaci. Al zdravožderi će onda dreknuti na te neke dodatke u Boom box kaši koji stvaraju petosatni(?) osjećaj sitosti.

Sat vremena nakon što sam pojela tu Boom box kašu, uz dodatak 100 g svježeg voća, ja sam bila gladna.

Ista stvar je bila i s kašama od jeftinih zobenih pahuljica.

U članku se navodi da je netko, tko je to probao, nakon tri dana jedenja kaše, imao manju potrebu za slatkim.

Boom box kašu jela sam ukupno 5 dana – za toliko mi je bilo dovoljno to pakiranje od 300 g (porcija od 60 g). Ja u tih 5 dana nisam primijetila manju potrebu za slatkim. Štoviše meni se stalno jede slatko, fali mi sve ono što ne smijem jesti i čega se odričem. Stvarno sam željna slatkiša.

Inače sam tijekom zadnjih pet i nešto godina, onih mjeseci dok sam bila na toj zdravoj dijetnoj hrani,  i po 3 mjeseca jela zobenu kašu od jeftinih pahuljica. Veći dio tjedna, tj. po 4-5 puta tjedno jela sam kašu za doručak i nisam primijetila da se meni manje jede slatko. Štoviše, pred kraj ta 3 mjeseca, ja sam odmah u jutro za doručak,  imala potrebu za slatkim. Osim toga, meni se ta kaša toliko gadila da sam stavljala sve više šećera!!!  Kad je bilo zaslađeno, barem sam se natjerala da to uguram u sebe. Na početku dijete, prvi mjesec, počela sam s 1 čajnom žlicom šećera u kaši, pred kraj trećeg mjeseca, bila sam na 1 jušnoj žlici šećera u kaši. I tijekom dana mi se, naravno, jelo slatko; znala sam da ne smijem, al jebiga – nekad jesam izdržala, nekad nisam.

Ne znam kako uslijed jedenja neslatke Boom box kaše netko ima manju potrebu za slatkim.

U članku piše da netko uslijed jedenja te kaše, jede puno manje porcije, brže se zasiti i nema potrebe za repetama.

U 5 dana jedenja Boom box kaše ja to nisam primijetila: jedem 1300 kalorija dnevno i non stop sam gladna, repete ionako ne smijem uzeti, ali ja bih si tako rado uzela nešto da ne budem gladna; nalijevam se vodom da ne bih toliko osjećala glad.

Na kaši od onih jeftinih zobenih pahuljica – ista stvar.  Sjećam se, prije više od 5 godina, kad su me prvi put stavili na tu dijetu od 1300 kalorija: prvi mjesec koliko-toliko sam se mogla držati toga, a onda: sve dalje, sve gore. I drugi mjesec sam se još donekle držala toga, a treći mjesec sam stvarno crkavala od gladi. I da, jesam, često sam prekršila dijetu i jela što ne smijem. Ja ne znam, kako zdravožderi izdrže na tim zdravim prehranama, a da ne gladuju, da ne pizde cijele dane…

U članku se spominje da netko nema potrebu za grickalicama.

U 5 dana jedenja Boom box kaše – ja to nisam doživjela. Meni se non stop nešto jede, ali ne smijem, a svega sam željna, natačem se vodom.

Kad radim, onda doručkujem kad stignem, tj. ovisno o tome kad moram ići od kuće. Sad, kad sam kod kuće, i kad sam na dijeti, doručkujem u 8.00. I negdje oko 9.00/9.30 ja sam gladna. Nastojim izdržati do 10.00 – onda smijem pojesti neku voćku (oko 100 g). I onda sam opet oko 11.00 gladna, ali nastojim izdržati barem do 12.30. Da, ima dana kad ručam već oko 12.00 jer jednostavno crkavam od gladi.

Onda popodne, oko 15.00 opet smijem pojesti 100 g voća i onda večeram oko 16.45. Ne smijem jesti poslije 17.00 sati.

Naravno, kad radim, onda se ne mogu držati tih dijetnih pravila, npr. da ne jedem nakon 17.00 sati – onda večeram kad stignem (kući). Onda su i ovi ostali (među)obroci razbacani – jedem kad stignem, nekad ručak imam tek u 17 sati i sl.

A kad nisam na dijeti, onda to kod mene izgleda potpuno drugačije. Onda imam 2, najviše 3 obroka dnevno. Ok, da, jedem i kasno na večer, nekad ok 21.00, nekad i kasnije, i to mi je treći obrok u danu. Kad baš dođem kući jako kasno, poslije 23.00 nekad sam preumorna da bih žvakala, pa nemam treći obrok, nego se zadovoljim s dva koja sam imala i odem spavati.  Ja se tijekom ta dva-tri obroka tijekom dana najedem da nisam gladna, a ni nemam vremena grickati nešto non stop. Često čujem da su debeli ljudi, debeli, baš zato jer cijele dane jedu. Kad??? Ok, znam da ima puno nezaposlenih, pa valjda oni imaju vremena cijele dane jesti? A opet, ako su nezaposleni, otkud im novci da kupuju tu hranu koju cijele dane jedu?

Ja jednostavno ne stignem cijeli dan provesti jedući. Na poslu radim s klijentima, pred kojima NE SMIJEM jesti!!! Pa nemam pauzu svaki čas da mogu non stop nešto grickati.

Fakat ne razumijem gdje ti ljudi rade??? Mislim na te koji cijele dane jedu i grickaju…

Koliko sam Persena popila! Pa trebaš izdržati 3 mjeseca zdrave hrane  bez uzimanja nečega za smirenje. U prosjeku mi ode kutija i pol Persena tjedno. Dok nisam bila na dijeti, nisam to nikad uzimala, al jebiga, sad moram.

Kao što sam na početku napisala, znam da na Boom box kaši nigdje ne piše da je namijenjena za dijetnu prehranu, mršavljenje itd.

No, meni fali informacija o tome koliko je kila osoba koja se spominje u članku, smršavila u dva tjedna. Ok, ona nigdje ne kaže da hoće smršaviti ili da je kašu gurala u sebe jer je na dijeti – ali, em tvrdi da je imala manju potrebu za slatkim, em kaže da nije imala potrebu za grickalicama, em kaže da je primijetila da jede puno manje porcije i brže se zasiti, em dva puta ponavlja da ta kaša nema dodanih šećera – meni su to argumenti da jedem tu kašetinu dok sam na dijeti, kako bih smršavila, meni ne pada napamet da jedem zobenu kašu, ako nisam na dijeti.

Pa valjda je nešto smršavila???

Ja se nisam vagala. Ne važem se, osim kad moram. 

Fotke su moje. 

Najlakši recept za proljev

Ručak: 60 g kuhane piletine 

      +  200 g salate od rajčice i krastavaca 

       +  60 g raženog kruha 

      +  nekoliko litara vode (koje pijem kako bih manje osjećala glad ) = PROLJEV

U paklu zdrave hrane

 

Ajmeee, kakav sam proljev dobila u četvrtak popodne. I to na toj diiiiiiiiiiiiiivnoj i kraaaaaaaaaasnoj zdravoj, dijetnoj hrani. Nije to prvi put. Često sam ja imala proljev na kojekakvim dijetama. Zdrava hrana nije izuzetak. Ne znam kako zdravožderi izdrže na tome.

U jutro sam jela zobenu kašu. I to onu Boom boxovu, skupu, 300 g tog sranja platila sam 19 kn (i to još na akciji, inače je 25 kn!!!). I to sam kupila zato jer sam pročitala ovaj članak i povjerovala da to daje osjećaj sitosti po 5 sati. 

Moš mislit. 

Jela sam u jutro oko 8.00 tu kašu i jabuku, po „petosatnoj logici sitosti“, trebala sam biti sita do 13.00. Moš mislit, u pola deset bila sam gladna i pojela sam 100 g voća koje smijem pojesti kao međuobrok. I onda sam išla ručat već u 12.00 jer sam bila gladna! Naravno, između obroka, ja se nalijevam vodom, kako ne bih mislila na to koliko sam gladna!!! Srećom nisam u onoj mršavilačkoj emisiji u kojoj ljudi na dijeti ni vodu ne smiju piti. Ja se vodom nalijevam non stop, barem da pijem vodu, kad već ne smijem jesti. Ja ne znam kako zdravožderi to izdrže.

Ručala sam ono što smijem prema toj propisanoj zdravoj dijeti:

60 g kuhane piletine

200 g povrća (svježe rajčice i krastavci)

te 60 g odurnog, raženog nekakvog zrnatog kruha.

I negdje oko 16.00 sati završila sam na zahodu s proljevom. Pola sata kasnije opet sam bila na zahodu zbog proljeva.

Za večeru sam jela dvopek i slane štapiće. Daaaaaaa, znaaaaaaaaaaaaaaaaaaam, da to ne smijem jesti na zdravoj dijetnoj prehrani, ali jebiga.

Cijelu noć imala sam osjećaj kao da mi se vodurina preljeva po crijevima i želucu.

Onda mi se dogodilo nešto što mi se još nikad nije dogodilo. Prepala sam se. Pred jutro, oko 3.30 probudila sam se s osjećajem opće slabosti. Dok sam ležala(!!!), imala sam osjećaj da mi je slabo. To da mi je na dijeti slabo, nije prvi put: to se meni redovito događa na zdravoj prehrani, ali po danu, dok radim, hodam… stvarno ne razumijem kako se očekuje da funkcioniram na 1300 kalorija??? Ali ovo mi se još nikad nije dogodilo dok sam ležala. Za vašu informaciju: na nezdravoj prehrani NIKAD mi nije bilo slabo!!! Ja nisam od onih koji po vrućini padaju u nesvijest jer su debeli, ali to bi mi se moglo sad dogodit dok sam na zdravoj dijetnoj prehrani (jednom mi se to i jest dogodilo dok sam bila na dijeti; srušila sam se).  

Fakat ne znam kako zdravožderi izdrže zdravu prehranu.  

Daaaaaaaa, znaaaaam, sad će pametnjakovići reći da se moje tijelo priprema na zdravu prehranu nakon što sam se mjesecima nezdravo hranila. Hmmmm.

Ok.

Ali, može li mi netko objasniti zašto takve pripreme tijela nisu potrebne kad sa zdrave hrane prelazim na nezdravu??? Kad završim s dijetom jer mi se više neda biti na tome, počnem jesti sve ono što se smatra nezdravim, a što volim i obožavam, i čega sam se morala odricati na dijeti. Prvi tjedna nakon dijete, kad počnem normalno jesti, dobijem po 2-3 kile. I nema nikakvih tegoba: niti imam proljev niti  mi se povraća niti mi je slabo niti mi se vrti; nemam niti zatvor. Jedino „nuspojava“ kod jedenja nezdrave hrane je osjećaj sreće i zadovoljstva jer konačno smijem jesti ono što volim i što mi je nedostajalo. Kako se onda moje tijelo ne treba prilagođavati nezdravoj prehrani???

Da napomenem, kad nakon nekoliko mjeseci zdrave dijetne hrane smršavim npr. 30ak kg, ja mogu pojesti istu količinu hrane koju sam mogla pojesti i prije dijete, tj. kad sam imala tih 30ak kg više. Navodno, se nekim ljudima smanji želudac(???), pa oni nakon dijete ne mogu pojesti koliko su prije mogli, ne znam što da na to kažem. Ja nakon dijete mogu jesti koliko sam mogla i prije dijete, npr. sa 100kg mogla sam za jedan obrok pojesti veliku pizzu; i kad sam imala 70 kg mogla sam pojesti bez problema tu veliku pizzu za jedan obrok i niti mi je bilo muka, niti mi je bilo slabo, niti mi se povraćalo i sl. Navodno bi moj mozak trebao mojem želucu javiti da ta pizza ne stane u njega – ne znam  što da kažem, ja si tako slatko pojedem tu pizzu i niti imam osjećaj da sam se prenajela, niti mi je slabo, niti me se povraća… Ne znam kako da vam to objasnim, ja jednostavno imam osjećaj da je to što pojedem veliku pizzu, najnormalnija stvar. Ja fakat ne razumijem kakve to promjene neki ljudi dožive u želucu (ili u mozgu?) da oni nakon što smršave, ne mogu jesti onoliko koliko su jeli prije nego su smršavjeli.

Ja znam da ja ne bih smjela toliko jesti, to je druga stvar. Ali i ja i dalje mogu toliko jesti.

Dakle, pola četiri u jutro, ležim u krevetu i slabo mi je. Nisam znala što bih. Pojela sam malo čokolade za kuhanje i popila vode. Vratila sam se u krevet. Dremuckala sam do nekih 7.00 sati, ali i dalje mi nije bilo dobro.

Mjerila sam si temperaturu: 36,1°C. Tlakomjer nemam.

Morala sam ustati. Popila sam gorki čaj i opet sam jela dvopek. Opet sam pojela kockicu čokolade (doslovno kockicu, meni se čokolada za kuhanje gadi: gorka je i tvrda ko kamen).

Cijeli dan bila sam na dvopeku i slanim štapićima. Jebiga. Nisam bila na dijeti. Niti sam jela hranu koju volim.

Ok, znam da na toj Boom box kaši nigdje ne piše da je namijenjena za dijetnu prehranu. Ali navodi se toooooooooooooliko divnih i krasnih stvari pa sam ja npr. očekivala da pozitivno utječe na crijevnu mikrofloru pa da neću dobiti proljev dok sam na dijeti. Moš mislit.

Daaa, piše da ta kaša ima kojekakvih vlakana, to je valjda za one koji imaju zatvor. Ja s tim nisam imala problem niti na nezdravoj prehrani, a kamo li na zdravoj. Štoviše, na zdravoj dijeti, to samo šica iz mene u potocima; slikovito sam vam to predočila.

Često ljudi propovijedaju kojekakve dobrobiti zdrave hrane jer su oni na nezdravoj hrani imali kojekakve tegobe. Ja ne znam kako je to. Ja na nezdravoj hrani ne osjećam nikakve tegobe, osim što se debljam (a meni to ionako ne smeta). A druga je stvar što su moji liječnički nalazi loši – ja te loše nalaze ne osjećam fizički. Zato ni kad sam na zdravoj hrani – ne osjećam sve te siiiiiilne kojekakve divote i krasote i poboljšanja koje drugi osjećaju uslijed jedenja zdrave hrane.

Fakat ne znam kako zdravožderi izdrže zu zdravu prehranu. Oni si tepaju da to nije dijeta, nego stil/način života. Moš mislit. 

Danas sam opet na dijeti, za sada mi je ok, osim što crkavam od gladi na tim maleckim zdravim obrocima.

Što je dijeta?

 

Ovo kao da sam ja pisala.