Sad je stvarno dosta!

2 godine zdrave prehrane dovele su me do toga da ja tu zdravu hranu ne želim niti vidjeti, a kamo li jesti. Odlučila sam se vratiti dijetama. Da. Nakon 2 godine jedenja zdrave hrane ja sam odustala od te zdrave hrane. Na razumijem one zdravoždere koji tvrde da im je ispočetka bilo teško na takvoj hrani, ali onda su se taaaako navikli na zdravu hranu da ne mogu bez nje! I njima je to tak super da to njima više nije dijeta, nego je to sad lifestyle (iliti stil života). WTF???

Ja ne mogu riječima izraziti koliko se ja tijekom više od 2 godine nisam navikla na jedenje zdrave hrane. Nakon 2 godine toga meni je to i dalje jednostavno odurno. 

Zadnjih nekoliko dana sam na UN dijeti. Nije na tome jednostavno, treba izdržati voćni i vodeni dan! Nje to sigurno najbolja dijeta, ali te sam se sjetila pa sam krenula s tim. Bila sam na toj dijeti prijašnjih godina, na tome sam sporo mršavila, oko pola kile tjedno. Ne znam hoću li ostati na toj dijeti ili ću ići na neku drugu, ali jedno je sigurno, nema šanse da se više patim na tzv. klasičnoj zdravoj prehrani.

Sad tražim po internetu i čitam o dijetama, a tih dijeta ko u priči. Najpopularnije su mesne dijete: paleo, lchf, atkins. Natežu se ljudi po internetu oko toga da to nisu mesne dijete, al dobro. Ja sam 16ak godina bila vegetarijanka. Mene je šokiralo kad se od mene očekivalo da na onoj zdravoj dijeti od 1300 kalorija (na koju su me stavili liječnici u siječnju 2016.) svaki dan za ručak i večeru jedem meso (rekla mi je nutricionistica da ne smeta da i ako za doručak pojedem sendvič s pilećim prsima iz ovitka). Ja sam blenula. Al držala sam se toga što je rekla. Ja sam protekle 2 godine pojela tooooooooooliko mesa, da to meni nije normalno (16ak godina ga uopće nisam jela). I sad kad gledam ovaj paleo, lchf i atkins – to su fakat mesne dijete, to se ždere toliko mesa, da meni to nije normalno. A ja imam velik problem s tim jer ja zaista nikako ne volim meso. Ne volim njegov  okus, svejedno jel pečeno, pohano il prženo…  – ja ga ne volim. 

Takve dijete ja još zovem i bogataške – zbog cijene mesa! Koliko košta 1 kg fiiine, preukusne tjestenine od bijelog brašna, a koliko košta kila (najjeftinijeg) mesa? A koliko tek traje 1 kg tjestenine? Ok, ne pojede se na tim dijetama 1 kg mesa dnevno, ali 1 kilu tjestenine definitivno možeš jesti više dana nego što možeš kilu mesa (govorim o pripremi obroka za 1 osobu (za sebe), ne računam koliko bi moja obitelj pojela – oni ionako neće biti na toj na kojoj ću ja biti).

A tek oni orašasti plodovi i oni kojekakvi kruhova od orašastih plodova na lchf dijeti! To je fakat skupo! Znam da su na tim dijetama zabranjene razne vrste povrća i voća, pa onda po logici, ako prestanem kupovati neko voće i povrće, kupovat ću to što trebam jesti na toj dijeti. Ali, kila oraha je oko 90 kn, nijedno voće i povrće koje sam ja kupovala ne košta 90 kuna 1 kila!!! A tek bademi, pa kila toga košta preko 120 kuna! Koje bih ja to voće i povrće trebala prestati kupovati (a koje sam do sad redovito kupovala) – da bih si sad mogla kupovati te kojekakve skupe orašaste plodove??? Trebala bih dići kredit da to kupim.

A najveći mi je problem što ja uopće ne volim orašaste plodove. Pisala sam već da sam se prije bavila pečenjem kolača, ali – ja nisam pekla kolače koji sadržavaju orašaste plodove jer ih ne volim. Kad sam radila kolače po narudžbi, naravno, da sam onda stavila u kolač što je tko htio, ali u kolače „za po doma“, nisam stavljala orašaste plodove. Ne volim ni npr. Nutellu jer sadrži lješnjake. I kako da ja budem na nekoj dijeti (npr. lchf) na kojoj je zabranjena upotreba fiiinog brašna (npr. pšeničnog), ali mogu se upotrebljavati (mljeveni) orasi? 
A jebali te orasi.

Na nekim od tih dijeta mogu se jesti sjemenke. Ja sam sjemenkama posipavala kruh, pogače i peciva (isključivo od bijelog pšeničnog brašna) koje sam voljela raditi, ali ne pada mi na pamet da zobljem to zrnje samo. Pa nisam ptica. Stvarno mi se te popularne dijete nikako ne sviđaju. Da rezimiram, gade mi se: sve vrste mesa i ribe te orašasti plodovi i sjemenje. Još mi se gadi i bobičasto voće i agrumi i one kojekakve vrste povrća, koje se, kako se to navodi na lchf stranicama: rastu iznad zemlje. I onda to neko dozvoljeno povrće (koje raste iznad zemlje) u obrocima „zamjenjuje“ nedozvoljeno povrće ili čak rižu. Nije da volim rižu, ne volim ju (ni bijelu ni integralnu itd.) – ali jebala te riža od karfiola (cvjetače). Ne volim rižu, ne volim karfiol – i onda da na toj dijeti jedem karfiol koji glumi rižu. Ajme. A dobro, to je dijetna hrana, ne očekuje se da mi se sviđa. Kome se uopće sviđa dijeta? (Ok,ma onih koji tvrde da im je to lifestyle, al neda mi se više uopće to komentirati; pusti budale da žive.)

Ok, po skupoći mesa, orašastih plodova itd. vidi se da je npr. lchf dijeta za bogataše. Te žene, koje su na toj dijeti, zaradile su sve te novce svojim znojem, krvlju i suzama i sad ih troše na skupe dijete (činjenica je da su većina onih koji su na toj dijeti, pardoooooon, stilu života, žene). Dobro. Meni ni iz džepa ni u džep. 

Voljela bih da sam ja zaradila toliko novaca da si mogu priuštiti takvu skupu dijetu, samo što ja novac ne bih trošila na dijetu! Točno znam kako bih ga iskoristila, ali dobro, budući da ga nemam, nema smisla teoretizirati o tome.

Više puta negdje u razgovoru iskrsne pitanje koja ti je najdraža namirnica, sastojak i sl. Onda većina ispali ko iz topa: čokolada itd. Ja nikad nisam znala što da odgovorim. Ima puuuno namirnica (tzv. nezdravih) koje obožavam. Tijekom godina sam na to pitanje dala barem 10ak različitih odgovora. 

Zadnjih dana, proučavajući kojekakve dijete, došla sam do zaključka, moja najdraža namirnica je pšenično bijelo brašno. Stvarno ga obožavam. Od njega se rade sve one pogače, peciva, kruh i kolači i torte i muffini i slane lisnate pite koje jednostavno obožavam. Naravno tu je i tjestenina, iako moram priznati da više volim krumpir nego tjesteninu, ali volim, svakako volim i finu tjesteninu isključivo od bijelog brašna. Čini mi se da će to ubuduće biti odgovor na pitanje koju namirnicu najviše volim. Baš gledajući te kojekakve dijete, zaključila sam da ne mogu ni zamisliti da se odreknem svih tih finih stvarčica od bijelog pšeničnog brašna. Naravno, obožavam i bijeli (kristal) šećer (med mi se uvijek gadio, stevia  ima neku čudan okus, smeđi šećer mi je oduran itd.).

Priznajem da sam prije koju godinu, kad je lchf postao popularan u Hrvatskoj, isprobavala lchf recepte. Mene to nije zanimalo kao dijeta, a kamo li kao stil života, ali bili su mi fascinantni recepti koji ne sadrže moje ljubljeno bijelo pšenično brašno ni bijeli šećer, te općenito prehrana koja zabranjuje moj ljubljeni krumpir itd. Isprobala sam nekakav recept za „kruh“ od orašastih plodova i sjemenja. To nije kruh. Ne znam što je to, ali kruh nije. To kod mene nitko nije htio jesti i završilo je u smeću. Da, bacila sam to, unatoč skupim orašastim plodovima, a što sam trebala? Povlačilo se to tjedan dana po kuhinji i onda više nije bilo ni jestivo. Ja ni prvi dan to nisam smatrala jestivim. Objasnila sam si popularnost tj. razvikanost takvih recepata: to je kruh za one koji su na toj dijeti, a kad si na dijeti, ne jedeš ono što je fino, nego stvari koje ti nisu fine, ali si na dijeti i gladan si pa zato to jedeš i - zato su ti recepti tako popularni. Meni to stvarno nije ništa valjalo. Svaka čast onima koji to jedu svaki dan! A tek oni kojima je lchf lifestyle – ne znam što bih uopće rekla. To stvarno moraš željeti biti mršav!!!

Jedino povrće koje volim su krumpir i grah, ali naravno, ne kuhan u vodi/na pari, nego pripremljen s puno masnoće i maaaaasnog tvrdog sira itd. (btw. obožavam i masne sireve). 

Jedino voće koje volim su banane.  

I kako već rekoh, bijelo pšenično brašno mi je najdraža namirnica.

I na kakvoj dijeti da ja sad budem?

Btw. paleo je još gori od lchf. Raw mi je još strašniji. Zapravo ne znam koje je gore od kojeg: sve te vrste dijeta/prehrana kod mene dijele 1. mjesto po užasnosti.

Kako da nađem neku dijetu da smršavim koliko liječnici hoće? Kako što sam rekla, ja nisam toliko glupa da bih sama došla na ideju da budem na dijeti, zdravoj hrani il kako god to hoćete zvati; mene liječnici „liječe“(???) time.  Nakon više od 2 godine nisam smršavila koliko oni hoće, al oni očekuju da i dalje budem na toj zdravoj prehrani i da mršavim (rekli su mi da trebam biti na toj zdravoj prehrani do kraja života). Meni to ne pada na pamet. Ići ću na neku drugu dijetu na kojoj bih se trebala patiti da smršavim pa da moji liječnici budu happy. Ja nemam potrebu biti mršava pa mene mršavljenje i odricanje od hrane koju volim ne usrećuje, al bitno da su moji liječnici happy.

Slika je preuzeta s interneta. 

I dalje mi je dosta, ali ne znam što ću

Prošli put (prekjučer) pisala sam da mi je svega dosta. I dalje tako mislim. I dalje ne znam što ću. Navikla sam da zdravožderi svašta trkeljaju, neki imaju malko mozga, al ga ne znaju koristiti. Naišla sam na tekst nekog zdravoždera (ne znam gdje je to bilo, ne pamtim takve stvari) i tamo ta osoba piše „lifestyle je vječan, a dijeta privremena“. Kad sam to pročitala, mislim si ja: to je upravo ono o čemu ja govorim!!! Kad sam na dijeti, na tome sam privremeno, određeno vrijeme gladujem i mršavim, kad nisam na tome, uživam u hrani kakvu volim i naravno da se debljam (ja sam odavno prihvatila da me hrana koju volim deblja i dobro, ja ionako ne osjećam potrebu da budem mršava). A lifstyle, to fakat podrazumijeva da gladuješ do kraja života. Dakle, u tome se ta zdravožderska osobica i ja apsolutno slažemo.  Ali, ja ne shvaćam ovo što je ta osobica dalje napisala: da je ona radije na lifestylu nego na dijeti. WTF??? 

Ja nikako ne uspijevam shvatiti zašto ta osoba koja se kurči s tim da je zdrava prehrana lifestyle želi gladovati do kraja života – jer što je zdrava prehrana u obliku lifestylea nego gladovanje??? Taj zdravi lifestyle podrazumijeva da je to zdrava doživotna prehrana, a to je zapravo cjeloživotna dijeta (o tome sam pisala). Tko želi cijeli život biti na dijeti??? Ja mogu podnijeti koji mjesec dijete, ali cijeli život???

Onda nađem na nekom, a valjda forumu, ne sjećam se gdje je to bilo, neka osobica koja je na, a ne znam sad, jel paleo il lchf hrani (jedno od toga jest) i njoj je to naravno, pogađate: lifestyle. I trkelja ga ona tako o tome i dobro neka, njezin je blog pa nek piše što hoće. Al onda na kraju kaže da je dijeta za jadnike kojima je amputirana polovica mozga, a lifestyle je za pametne ljude, naravno, poput nje. Na mogu riječima izreći koliko sam ja sretna i zahvalna, jer unatoč tome što valjda živim samo s pola mazga, imam ga dovoljno da znam da je bolje biti na dijeti koji mjesec, nego gladovati cijeli život na lifestyleu. Ta jadnica, ima cijeli mozak (ona tako tvrdi) – a eto, jadna, nije u stanju razumjeti ni ono što je sama napisala o toj cjeloživotnoj dijeti, pardoooooon lifestyleu (trebala bi si pročitati te svoje teorije pa joj možda nešto dođe do tog njezinog cijelog, neamputiranog mozga).

Jasno je meni da je zdrava hrana danas moderna, popularna, razvikana i u trendu. Kad se kaže „to je moj lifestyle“ to valjda (većini?) zvuči seksi, romatično… (pogotovo kad se koristi anglizam). A kad netko kaže „ja sam na dijeti“ to nikome zvuči niti seksi niti romantično. Postoje i one kojekakve tv emisije o lifestyleu, ne podrazumijevaju one (samo) hranu. Al kak je to popularno danas! I ti kojekakvi lifestyle časopisi! Pa naravno da je onda i hrana koja se gura kao lifestyle popularna. Valjda sam ja jedina osoba na planeti kojoj taj zdrava prehrana zamaskirana lifestyleom ne zvuči ni seksi ni romantično. 

I onda na tim kojekakvim straničicama čitam kako treba imati volju i motivaciju. Pa ja uopće nemam volje za mršavljenje. Zašto da ja budem mršava??? Zato što se nekome ne sviđa koliko kila imam? Svi takvi mogu se lijepo jebat. A najbolje mi je kad netko kaže da mršavljenje nije radi izgleda, nego radi zdravlja. Nedavno je jedna kolegica to rekla na poslu, ja samo što se nisam počela valjat po podu od smijeha. Smijala sam se i proletjelo mi je glavom: a jebote glupu!  Al suzdržala sam se da ništa ne kažem. A ona je gledala što se ja toliko smijem. Draga glupačo: ja gladujem već 2 godine na toj zdravoj prehrani i nikako da doživim te sve jebene divne i krasne divote i krasote od tog zdravlja koje dolazi uslijed te jebene divne i krasne zdrave hrane. E da, imam motivaciju, hm, motivacija mi je „moram gladovati, kako bih smršavila da se ona glupača od doktorice ne bi opet derala na mene kao prošli put“ (a prošli put se  derala kad sam izvagana - da nisam dovoljno smršavila od zadnje kontrole kad sam izvagana). E jebeš takvu motivaciju. Čekam da ta doktorica ode nekamo u inozemstvo gdje traže te naše cijenjene stručnjake pa neka liječi nekog drugog zdravom dijetnom prehranom.

Ja to više ne mogu

Ja jednostavno više ne znam što ću. Već  2 godine patim se  na usranoj, gadnoj, prokletoj, ogavnoj, odurnoj zdravoj hrani jer me liječnici time „liječe“(???). Počeli su me liječiti u siječnju 2016., a sad je već travanj 2018. To su svakako 2 godine.

Tada, kad su mi pod terapija, napisali dijeta, rekli su mi da ću do kraja života trebati paziti na kilažu tj. jesti zdravo i sl.  Ja k sebi nisam mogla doći kad sam to čula. Kod doktorice sam se još nekako suzdržala, ali onda sam odmah išla nutricionistici i kod nje više nisam izdržala, ja sam se rasplakala. Nutricionistica je meni počela objašnjavati kako izgleda ta zdrava prehrana kao da sam proteklih 36 godina živjela na Marsu pa ne znam što je zdrava prehrana! Meni je odavno jasno što je zdrava hrana. Zdrava hrana je ono sve što ne volim.

Uvijek sam bila debela i imam dosta iskustva s raznim dijetama i podosta sam čitala o prehrani. Tako da zaista mogu tvrditi da sam upućena u zdravu prehranu. No, ja sam jako rano zaključila da se meni zdrava hrana nikako ne sviđa. Dakle, meni se zdrava hrana nije sviđala i zato ju nisam jela. U zadnje 2 godine, otkad praktički svaki dan jedem ta odurna, usrana, gadna zdrava sranja – meni se zdrava hrana toliko gadi da nema te riječi kojom bih to opisala. Meni se zdrava hrana totalno gadi i ja ju totalno mrzim.

Kad su me prije 2 godine stavili na tu zdravu dijetnu hranu, meni plan nikad nije bio: biti na tome do kraja života. Nema šanse. Ja sam planirala doći na tu neku kilažu koju oni hoće da imam. A onda ću kombinirati mjesece kad ću jesti ono sve što volim i mjesece dijete (prije liječničkih pretraga) da budem negdje, barem blizu te kilaže koju oni hoće da imam. Ali, ja sam već 2 godine na zdravoj dijetnoj hrani, a nisam došla na kilažu koju oni hoće da imam. Pa dokle oni očekuju da gladujem na tom zdravom sranju??? Ja to jednostavno više ne mogu. Ja u zadnje 2 godine, nisam osjetila ali ama, baš, zaista, apsolutno  nikakvo zdravstveno poboljšanje na toj zdravoj hrani. Da, imam redovitu mjesečnicu i to je to. Zar da ja i dalje gladujem na toj usranoj zdravoj, prokletoj, gadnoj hrani???

Ja to jednostavno više ne mogu.

Meni se gadi zdrava hrana. Ne možete zamisliti kakav je to osjećaj kad 2 godine jedete sve ono što vam se gadi.

Ja zaista ne razumijem zdravoždere koji su dobrovoljno na tome. Pod ovim „koji su dobrovoljno na tome“, mislim na one koji su se sami iz nekog (meni neshvatljivog) razloga stavili na tu zdravu hranu, dakle, njih ne mrcvare liječnici time, oni su si sami izabrali tu kalvariju. Druga stvar su ljudi poput mene, na kojima se liječnici iživljavaju jer mogu. Meni ne daju lijekove, nego me liječe gladovanjem, pardoooon, zdravom dijetnom prehranom.

Nemaju svi odurne liječnike. Moja mama je visoka oko 155 cm, ima 90ak kila i npr. ima visok tlak i za njega uzima lijekove i još ima nekoliko vrsta tableta, ali nju liječnici ne liječe dijetama, njoj su, kao, savjetovali da bi mogla „skinut koju kilu“, ali nigdje joj to ne piše pod terapija, godinama hoda na kontrole svakih par mjeseci i nitko ju ne opominje zbog kila i naravno da ona nije došla na ideju da ide na dijetu (ili zdravu hranu ili kako god to hoćete zvati), ona godinama uzima lijekove i uživa u tzv. nezdravoj hrani kakvu voli.

Ja zaista ne mogu shvatiti zašto se netko na meni ovako iživljava i 2 godine me maltretira i mrcvari pod krinkom liječenja.

Ja to jednostavno više ne mogu. Nije mala stvar 2 godine gladovati na zdravoj hrani.

Meni je zaista dosta. Nikako da doživim ili uvidim sve te silne divote i krasote koje zdravožderi navode da ih osjećaju kad su na zdravoj hrani. Otkad sam ja na zdravoj hrani: uzimam lijekove za smirenje (jer uopće nije lako izgurati dan jedući ono što mi se gadi, a odričući se svega onoga čega sam željna), a plaćala sam i psihološko savjetovanje (ali nemam novaca, pa sam odustala od toga; gladujem u svoja 4 zida i ne kukam nikome o tome).

Ja zaista ne razumijem zdravoždere. Kako netko može biti na zdravoj hrani i tvrditi da je to super, ja jednostavno ne shvaćam.

Osim što mi se gadi zdrava hrana, meni se zaista gade i zdravožderi. Bila sam negdje (nevažno gdje),  vezano uz posao,  tamo sam upoznala jednu  kolegicu, za koju se ubrzo ustanovilo da je zdravožderka. I krenula ona prosipat svoju zdravoždersku pamet po nama ostalima, jadnim nezdravožderskim ovčicama. I hvali ona to prokleto zdravožderstvo. A pička ti materina! Mene već 2 godine liječnici mrcvare time i ja nikako da uvidim i doživim sve te proklete divote i krasote o kojima ti pričaš. Nisam ništa rekla. Šutjela sam. Primijetila sam da sam ja nadvladala onu razinu na kojoj bih tu ženu ošamarila. Tijekom protekle 2 godine takve zdravoždere bih najradije bila ošamarila, ali prevladala sam to. Sad sam na razini – na kojoj bih uzela stolac i mlatila tim stolcem po toj ogavnoj, usranoj, gadnoj, prokletoj, posranoj zdravožderski. Tako bih ju rado namlatila stolcem. Pička ti materina, gaduro, usrana, posrana, ogavna, odurna, gadna, užasna… gadiš mi se i ti i tvoja zdravožderske teorije i tvoja zdravožderska sranja i tvoja zdravožderska hrana. Zaista, iskreno, od sveg srca to kažem.

Meni je zaista dosta zdrave hrane, zdravih recepata, zdravih blogova, zdravih web portala, zdravih namirnica, zdravoždera, nutricionista… općenito, svega što iole ima veze sa zdravom prehranom.

Komentari zdravoždera, komentari zdravožderima

Odavno sam odustala od toga da shvatim zdravoždere. No jedno mi nikako nije jasno...

Da krenem ispočetka… gledam na jednoj web stranici one sve lijepe fine recepte za ukusnu, finu hranu kakvu volim: masnu, tešku, kaloričnu, isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera itd. Prije, dok me liječnici nicu počeli „liječiti“(???) zdravom hranom, tj. dok sam uživala u hrani kakvu volim, dok sam pisala blog na tu temu itd. primala sam na mail razne newslettere s receptima kakve volim. Ali, otkad me liječnici izgladnjuju, neke od tih newslettera sam odjavila, boli me gledati recepte za svu tu hranu koju volim i želim jesti, a ne smijem. Neke newslettere nisam odjavila, pa povremeno škicnem fine receptiće za hranu kakvu bih željela jesti. E da, jedna web stranica s receptima šalje kojekakve newslettere, tj. s obzirom na to kakvu vrstu hrane i recepata želite, možete kliknuti na koliko god opcija  hoćete: ja sam  prije koju godinu bila poklikala sve opcije osim jedne: Zdrava prehrana (mene to nikad nije zanimalo i nisam htjela taj newsletter). Otkad me liječnici izgladnjuju zdravom hranom, odjavila sam sve newslettere s te web stranice koji su mi se sviđali i prijavila sam se za ovaj sa zdravom hranom. Da, sad mi svaki tjedan stižu recepti za zdrave splačine (iskreno, priznajem da ne otvaram taj newsletter svaki tjedan, nekad ga obrišem čim stigne, bez čitanja; stvarno mi se gadi zdrava hrana).

No dobro, dakle, volim povremeno pogledati receptiće za hranu koju volim, a koja mi je zabranjena, iako mi je zapravo jeko teško jer ju ne smijem jesti. Na tim kojekakvim web stranicama i blogovima postoji opcija komentiranja, pa malo bacim pogled i na to. Ono što ja nikako ne mogu shvatiti je da neka zdravožderka ima potrebu pod taj recept za prefino, maaasno, kalorično tzv. nezdravo jelo napisati - kako ona radi svoju zdarvoždersku verziju toga. A jebo te glupu! Zar se ne možete držati svojih zdravožderskig blogova i kojekakvih zdravoždrskih web portala? Ti zdravožderi svoje pipce šire na sve strane!!! Koga briga kako ti radiš svoju zdravoždersku verziju??? Naravno, da onda neki poluzdravožder, prikriveni zdravožder ili wannabe zdravožder ili wannabe manekenka… pohvali taj komentar u kojem je napisana ta zdravožderska varijanta. Ali, za zdravožderske recepte postoje zdarvožderski blogovi i zdravožderski portali – zašto se onda vi zdravožderi ne družite tamo??? Kako bi bilo da ja na nekoj zdravožderskoj web stranici ispod recepta za zdravoždersko jelo u komentaru napišem kako bih ja od toga napravila varijantu kakva se meni sviđa: masna, kalorična, tzv. nezdrava, da npr. zamijenim med, steviju itd. bijelim kristal šećerom, ili integralno i raženo brašno isključivo bijelim pšeničnim brašnom? Kako bi se vama zdravožderima to svidjelo? Nikako. Primijetila sam već da zdravožderi nikako ne trpe na svojim blogovima komentare koji nisu u skladu sa zdravožderstvom. Ako netko zaista napiše komentar na zdravožderskom blogu u kojem ne veliča zdravoždersku ideologiju – komentar se briše istog trena kad ga bloger(ica) ugleda, pisala sam o tome. 

Nezdravožderi su puuuno tolerantniji: kad neka zdravožderka pod receptom za tzv. nezdravo jelo napiše svoj zdravožderski komenatr sa zdravožderskom varijantom recepta: komentar u većini slučajeva nije obrisan(!). Nezdravožderi toleriraju takve komentare zdravoždera pod geslom: pusti budalu da živi. Al zdravožderi, ajme – tako netolerantne osobe nisam srela! Oni odmah brišu sve komentare koji im se ne sviđaju, a ne facebooku te blokiraju da im ne možeš  više uopće ostaviti komentar.

Ja sam godinama pisala blogove s receptima za hranu kakvu volim: masnu, kaloričnu, prženu, krcatu praznim kalorijama, glutenom, tzv. eovima (EXXX, EYYY...)… kreeeeeeeeeemaste kolače s brdom bijelog šećera, bijelog brašna itd. Naravno da su kojekakvi zdravožderi imali potrebu ostavljati komentare pod receptima. Načitala sam se svega. Ali, ja nijedan takav komentar nisam obrisala!

Evo nekoliko primjera. 
Ja sam u receptima uvijek koristila prašak za pecivo; ja nemam problem s upotrebom toga. Nemaju ni svi zdravožderi problema  s tim, ali nađe se onih kojima to smeta, pa su mi u više navrata zdravožderi pisali da se njima moji recepti ne sviđaju jer kod mene u svaki biskvit ide prašak za pecivo. Ja nisam obrisala nijedan komentar nego sam lijepo objasnila da meni prašak za pecivo ne smeta, a oni neka potraže neki zdarvožderski blog gdje se prašak ne upotrebljava. 

Onda, često se tim zdravožderima nisu sviđali recepti jer ja upotrebljavam biljni šlag umjesto slatkog vrhnja. Kakvih kretenskih komentara o tome sam se načitala! Ali, nijedan komentar nisam obrisala. Ja sam napisala istinu u odgovor ne takav komentar: meni se  slatko vrhnje gadi i zaista volim okus biljnog šlaga i zato ga upotrebljavam.

Ista stvar je bila i s margarinom. Naime, meni se maslac gadi, zato upotrebljavam margarin. Onda su mi zdravožderi ostavljali one kretenske komentare da zar ja ne znam da se margarin za jednu molekulu razlikuje od plastike, zar želim jesti plastiku. Nisam obrisala ni te komentare. Ja sam napisala odgovor da ne volim maslac i upotrebljavam margarin i voljela sam citirati jedan primjer koji sam pročitala kod neke druge blogerice/autorice recepata koju su zdravožderi također maltretirali svojim komentarima. Kad su njoj pisali bi li jela plastiku i sl., ona im je odgovarala „ako mi je fin pojest ću  i đon od cipele“. Ima više varijanti te njezine izjave i meni se baš dopala. Imam dojam da zdravožderi nikako ne mogu razumjeti da ljude poput mene, koji uživaju u ukusnoj hrani, nije briga koliko je hrana, koju volimo, nezdrava. Mi jednostavno uživano u okusu jer ionako nećemo živjeti zauvijek (čak ni zdravožderi koji se kurče s tim kojekkavim divotama, krasotama i prednostima zdrave hrane – neće živjeti zauvijek).

Zatim, budući da sam skoro 18 godina (dok me liječnici nisu počeli liječiti zdravom dijetnom, svežderskom hranom) bila vegetarijanka na blogu nije bilo ni mesnih ni ribljih recepata, nego povrće, tjestenina, žitarice – ali pripremljeno na fin način: masno, kalorično, s pouuuuuuuuuuuuno maaaaaasnog sira i kiselog vrhnja (nikad nisam bila veganka!) itd. Proučavala sam ja tada tzv. zdrave vegetarijanske recepte, ali meni se to nije sviđalo. Imala sam i zbirke/ kuharice s  receptima za zdrava vegetarijanska jela. Ja sam sve te recepte preuredila po svom: dok sam ja završila s receptom jelo je imalo barem duplo više kalorija, nego u receptu u kuharici! Ja volim masnu i kaloričnu hranu! S tim receptima probleme nisu toliko imali zdravožderi, koliko svežderi kojima je falilo meso. U komentarima su pisali da im se recepti na mojem blogu ne sviđaju jer pripremam biljožderni napoj za svinje itd. Ni takve komentare nisam obrisala, nego sam napisala da ne jedem meso i zato su recepti takvi, a oni neka traže na drugim stranicama (ima sigurno dosta stranica s receptima za pripremu mesa).

Onda, bilo je onih kojima se moji recepti nisu sviđali jer upotrebljavam želatinu, preljev za torte i sl. Njima sam odgovarala isto kao i ovima prije. Nemam ništa protiv želatine, preljeva itd. i volim ih upotrebljavati.

Nadalje, bilo je onih kojima se recepti nisu sviđali jer upotrebljavam prašak za puding. Ni njihove komentare nisam obrisala, nego sam lijepo napisala da ja volim puding iz vrećice.

U cijeloj toj priči, meni nije bilo jasno zašto oni (svejedno jesu li zdravožderi, nezdravožderi, svežderi…) uporno pišu komentare i uopće čitaju moje recepte – ako je očito da ja ne pripremam hranu kakvu oni jedu? Tko ih sili da to čitaju? Zašto uporno  čitaju recepte i pišu kretenske komentare? 

Zato ni danas ne shvaćam zašto zdravožderi imaju potrebu pod tzv. nezdravim receptom koji im se ne sviđa pisati svoju zdravoždersku verziju? Čemu??? Zašto? Zbog čega? 

Kao što sam gore već napisala, vi zdravožderi družite se na svojim zdravožderskim stranicama, a nas ostale poštedite svojih zdravožderskih ideja. Ako nekog nezdravoždera zanimaju vaše zdarvožderske teorije – neka ih potraži na zdravožderskim stranicama (nije ih teško naći, ima ih more).

Spomenula sam maloprije da nikad nisam u komentaru, pod nekim zdravožderskim receptom, napisala kako bi izgledala moja tzv. nezdrava varijanta tog jela, jer nikad nisam vidjela smisao u pisanju toga. Zašto da to pišem? Ja ću napraviti jelo kakvo se meni sviđa i od sastojaka kakvi se meni sviđaju i nemam potrebu obavještavati druge o tome. Zato, fakat, zaista, ne razumijem zašto zdravožderi imaju potrebu pisati komentar i obavještavati druge o svojim zdravožderskim preinakama, tj. varijantama recepta. Ma zašto to pišu???

Točno je da ja jesam imala običaj napisati da mi se zdravožderski recept ne sviđa i da mi se sastojci (tj. cijela zdrava prehrana) ne sviđaju. To sam pisala jer sam bila navikla da meni zdravožderi godinama na mojim blogovima pišu takve komentare u kojima navode što oni ne vole itd. No, naučila sam se pameti. Zapravo, hvala zdarvožderima što su me naučili pameti: oni, takvi netolerantni kakvi jesu, marljivo su brisali moje komentare, pa se više ne trudim uopće pisati komentar, a kamo li da bih došla na ideju da natipkam svoju finu tzv. nezdravu varijantu recepta. Šteta truda kad će komentar ionako biti obrisan.

Trebala sam ja brisati komentare koje su meni glupačice-zdarvožderke ostavljale na blogovima. Na znam zašto to nisam napravila. Meni je bilo normalno da ljudi u komentaru mogu napisati što hoće, čak i kad se ne slažu sa mnom. 

Ne razumijem zašto zdravožderi tako panično brišu komentare koji im se ne sviđaju. A s druge strane, u komentaru, pod tzv. nezdravim receptom odmah nadrobe što im se ne sviđa i kako bi izgledala njihova tzv. zdrava/zdravija varijanta tog recepta. Očekuju li zdravožderi da će takvi njihovi komentari biti obrisani? Ili smatraju da imaju pravo glasa pa njihov komentar nikako ne smije biti obrisan (iako oni na svojim zdravožderskim stranicama i blogovima marljivo brišu komentare koji im se ne sviđaju). 

Zaista ne razumijem te ljude. 

Ja ni na ovom blogu ne brišem komentare. Ima pod nekim postovima kojekakvih komentara, ja sam ih sve ostavila pa koga zanima, neka čita.

Sad će se neki praviti pametni i reći da tvrdim "da su zdravožderi netolerantne osobe, a zapravo sam ja netolerantna jer zdravožderske ideje smatram glupima". Zaista je točno da je meni pun kufer tih zdravožderskih kretenarija, ali ja sam toliko tolerantna da nikada niti jedan kretenski zdravožderski komentar obrisala nisam!!!

Slika preuzeta s interneta. 

2 godine gladovanja

Skoro sam zaboravila, pisala sam već da su me liječnici počeli izgladnjivati u siječnju 2016. Prema tome, u siječnju 2018. bile bi 2 godine gladovanja. Ali, pisala sam već i da sam u 2017. uzela skoro 2 mjeseca godišnjeg odmora od jedenja zdrave hrane, tj. jela sam sve ono što volim, a ne smijem, tj. nisam bila na zdravoj prehrani. Naravno, ja i svaki tjedan imam barem jedan dan kad jedem sve ono što ne smijem (pisala sam više puta o tome). Živim za taj jedan dan u tjednu, da nema tog dana, odavno bih si prosula mozak. 

Zbog ova 2 mjeseca godišnjeg odmora, u siječnju 2018. nije 2. obljetnica mog gladovanja, nego je obljetnica „pomaknuta“ za 2 mjeseca i bila je krajem ožujka 2018. Blago meni: sretna mi 2. obljetnica jedenja odurne, proklete, gadne, užasne, ogavne, usrane zdrave hrane. 

U tekstu iz siječnja 2018. (22 mjeseca gladovanja) napisala sam da zaista ne znam što je to u mojem životu postalo bolje u 2 godine otkad me izgladnjuju zdravom hranom. Ni u posljednja 2 mjeseca ja nikako da primijetim sve te navodne divne divote i krasote zdrave hrane pa nemam što dodati na tu temu. 

Zar ljubav podrazumijeva gladovanje?

Gledam zadnjih par dana (prije Uskrsa) u dućanu: svi kupuju…  Ali ne kupuju zdravu hranu. Oni kupuju  sve one slasne sastojke, namirnice… koje bih i ja voljela jesti: sve ono fino kalorično, masno, od bijelog šećera itd., ili kupuju kile i kile bijelog šećera, bijelog brašna… za izradu kolača. I ja bih tako.

Zašto sve te ljude liječnici ne „liječe“ zdravom prehranom???  A zdrava prehrana je danas ionako moderna i u trendu. Zar svi ti ljudi ne žele biti modreni i u trendu??? Znam da ljudi jako pate za tim da budu moderni (jer što će reći susjedi) pa kak onda, kad je zdrava hrana u pitanju ti ljudi ne žele biti moderni???

Ja zaista ne razumijem zašto sam ja ovako kažnjena, zašto ja moram jesti te odurne, proklete gadne, usrane zdrave gadosti. Vidim svuda oko sebe da ljudi najnormalnije uživaju u preukusnoj, tzv. nezdravoj hrani. Njima, kao ni meni, ne smeta što je ta hrana „nezdrava“ – bitno da je ukusna!  Al, fakat mi nije jasno: zar oni nemaju zdravstvenih problema (budući da se tvrdi da je nezdrava hrana nezdrava, tj. da izaziva zdravstvene probleme). Kako to da oni nemaju zdravstvenih problema, pa da njih liječnici liječe tim zdravim gladovanjem, kao što liječe mene.

Što sam ja kome skrivila da baš ja moram gladovati? Ja uopće ne želim biti mršava. Davno sam ustanovila da mršavost ne donosi ni sreću ni zadovoljstvo i tada sam zaključila da ja ne mislim nikad više biti na dijeti (to je bilo oko 2000. godine), pisala sam o tome više puta. I sljedećih 16ak godina zaista nisam bila na dijeti: dok me u siječnju 2016. liječnici nisu počeli „liječiti“ zdravom dijetnom prehranom.

Dokle će me tako mrcvariti s tim gadnim, usranim, prokletim zdravim sranjem?

Dokle uopće mora „sezati“ to sve s tom zdravom prehranom?

Čitam na jednom zdravožderskom blogu kako je zdravožderska blogerica s tog bloga „uvela“ tzv. zdravu hranu za cijelu obitelj. To u prijevodu znači da i njezin muž i djeca sad jedu zdravu hranu. Ja ne mogu shvatiti da neka osoba tjera druge ljude da se hrane kao ona. Je li ona barem muža pitala jel on to želi? Ne znam je li ga pitala, pretpostavljam da to funkcionira po principu: „Ja sam pročitala/čula, a i liječnici, nutricionisti i ini „stručnajci“(?) kažu da je zdrava hrana zdrava, i zato ćemo ju sad svi jesti; ja ću skuhati jedno jelo i to, naravno, zdravo i izvolite svi to jesti jer je zdravo“.  

Ja nisam udana i nemam djece, ali moja obitelj ne jede ova prokleta, gadna, zdrava sranja koja ja moram jesti. Oni i dalje uživaju u ukusnoj hrani. I meni na pamet ne bi palo da se oni zbog mene mrcvare gladujući na zdravoj prehrani. Meni bi bilo žao da oni pate kao što ja patim.

Najbolje od svega mi je što spomenuta zdravožderska blogerica tvrdi kako je njezin muž oduševljen tom vrstom prehrane i kako mu je to super i da on sad više uopće ne jede nezdravu hranu. Kako ona zna da on uopće ne jede nezdravu hranu??? 

U Hrvatskoj ima puno nezaposlenih pa pretpostavljam da je muž nezaposlen, a i blogerica je očito nezaposlena pa oni cijele dane doma gledaju jedan drugog: kako oboje jedu samo, isključivo i jedino zdravu hranu. Pretpostavljam da ni djeca ne idu u školu, da ih ne bi slučajno „vršnjački pritisak“ natjerao da pojedu nešto nezdravo.

Zaista ne razumijem to inzistiranje da cijela familija mora jesti zdravu hranu. A još manje razumijem tu familiju koja pristane na to.

A neki dan čitala sam na nekom web portalu o nekom tipu koji je sudjelovao u nekoj inozemnoj varijanti onoga „The biggest loser“. Pisalo je da nije pobijedio, ali nastavio je s tim gladovanjem i nakon te emisije i puno je smršavio (oko 100 kg). Sad ga ima u medijima jer opet sudjeluje u nekom reallity showu, ali ovog puta nevezano uz mršavljenje, nego… nešto drugo, nisam zapamtila o čemu se radi, tog tipa ionako nisam nikad prije vidjela (ne pratim ni hrvatske reality emisije, a kamo li strane; čini mi se da sad sudjeluje u nečemu s pjevanjem). On je rekao u tom članku da je i njegova djevojka s kojom je u vezi, a ne znam koliko, 10 godina(?) također krenula na dijetu i (puno) smršavjela i da su oni jedan drugome potpora bla, bla, bla.

Ajme. Znači, da sam ja u vezi s nekim tko je na dijeti, zdravoj prehrani (il kak god to hoćete zvati) – zar bi se od mene očekivalo da i ja gladujem??? Ok, život s nekim, u vezi i sl. je težak, treba puno kompromisa, međusobnog razumijevanja itd., ali da ja moram biti na zdravoj hrani jer je on na zdravoj hrani??? Ajme. Ne znam što bih uopće na to rekla. Ja od svoje obitelji ne očekujem da se oni mrcvare jedući ova sranja koja ja jedem. Da sam u vezi ili udana: ja na bih htjela da moj partner bude na ovoj zdravoj dijetnoj hrani na kojoj se ja patim. Ne znam što sa mnom nije u redu, ali ja nikome ne bih poželjela takav život. A ako bi on sam rekao da je njemu zdrava hrana super: onda više ne bismo imali o čemu razgovarati; moraš biti nenormalan da bi mogao tvrditi da je zdrava hrana ukusna – a ja ne želim biti u vezi s psihičkim bolesnikom, imam dovoljno svojih problema. Ja uzimam sredstva za smirenje, a išla sam i u psihološko savjetovalište jer mi je užasno teško izdržati dan na zdravoj prehrani.

Zaista ne razumijem taj dio, ako jedna osoba iz nekog razloga mora/treba/želi biti na dijeti, zdravoj hrani ili čemu god, zašto bi i životni partner te osobe morao biti na dijeti, zdravoj hrani...? Zašto? Zbog potpore? Što meni vrijedi ako netko kraj mene gladuje i pizdi cijele dane kao i ja? Ili da on na poslu (skrivečki) jede ono što voli, a onda doma, reda radi, tj. potpore radi, jede on, sve samo zdravo kao što ja moram? Čemu? Zar ljubav podrazumijeva gladovanje? Takav se nije rodio zbog kojeg bih ja gladovala. Takvog ne bih znala niti izmisliti. O tome sam već pisala. 

Slika je preuzeta s interneta.