Fakat ne mogu shvatiti zdravoždere. Ne razumijem kako oni
razmišljaju i zbog čega su oni dobrovoljno na zdravoj hrani. Oni stalno
cendraju da imaju kojekakve negativne posljedice nakon jedenja ukusne tzv.
nezdrave hrane. Meni nije jasno kako to kod njih funkcionira.
Evo nekoliko
scenarija:
a) Jel vama kad jedete tzv. nezdravu hranu stvarno zlo, stvarno
vam je muka, bljuje vam se, povraća vam se, stvarno imate problema s probavom,
stvarno vam se spava, umorni ste, tromi ste, usporeni ste, itd. – jel vi stvarno
osjećate te nuspojave???
b) Ili ste vi čitali i slušali o tome, (a to danas možete
čitati, slušati na svakom ćošku) da kad jedete nezdravu hranu: onda vam je zlo, muka, bljuje vam se, povraća vam se, imate problema s probavom,
vam se spava, umorni ste, tromi ste, usporeni ste, itd. – pa ste čitajući to, povjerovali
u to, tj. sami sebe ste uvjerili da ćete
osjećati sve te (il barem neke) nuspojav, pa ste se onda prebacili na zdravu
hranu.
c) Ili zapravo niste nikad imali problema s jedenjem tzv.
nezdrave hrane, ali ste toliko povodljivi da ste popušili te zdravožderske
teorije da će vam, kad jedete tzv. nezdravu hranu, biti zlo, biti muka, bljuvat
će vam se, povraćat će vam se, imat ćete problema s probavom, spavat će van
se, bit ćete umorni, bit ćete tromi, usporeni, itd. – da ste stvarno utuvili sebi
u glavu da vama nije dobro od te tzv. nezdrave hrane pa ste metodom
samouvjeravanja - razvili sve te (ili barem neke) nuspojave na sebi pa ih sad
stvarno doživljavate i fizički osjećate. Npr. pojedete nešto nezdravo i onda
kažete („zapovjedite“) sami sebi: sad sam pojeo nešto nezdravo i zato će mi sad
biti zlo, muka, bljuvat će mi se, povraćat će mi se, imat ću problema s
probavom, spavat će mi se, bit ću umoran, bit ću trom, usporen… - i sve to
zapovjedite sebi, samo zato da biste mogli propovijedati svoje zdravožderske teorije.
Koja god od te tri mogućnosti se odnosila na vas – svaka vam
čast.
Ne znam kako to uspijete.
Evo kako ta 3 gornja scenarija izgledaju kod mene:
a) Imala sam 35 godina kad su me liječnici stavili na tu zdravu
dijetnu prehranu koja mi se gadi. Do tada sam jela svu onu nezdravu,
maaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaasnu, tešku, kaloričnu hranu kakvu volim i ja nisam nikad osjećala te nuspojave koji
vi navodno imate. Niti mi je bilo zlo od takve hrane, niti mi se spavalo, niti mi se bljuvalo, niti mi se povraćalo, niti sam imala problema s probavom, niti
sam bila umorna, niti sam bila troma, niti sam bila usporena…
b) Danas stvarno možete na svakom ćošku slušati i čitati o
tome kako je nezdrava hrana nezdrava i kako to ne smijete jesti itd., itd., itd.
Ja ne mogu naći riječi kojima bih opisala koliko se meni živo jebe za to koliko
je nezdrava hrana nezdrava. Ja obožavam nezdravu hranu jer je preukusna!!!
Nikako ne mogu sama sebe uvjeriti u te
zdravožderske teorije da će mi od nezdrave hrane biti zlo, muka, bljuvat
će mi se, povraćat će mi se, imat ću problema s probavom, spavat će mi se, bit ću
umorna, bit ću troma, usporena, itd. Do 35. godine života nisam nikad osjetila
te nuspojave, a zaista sam svakodnevno
jela tzv. nezdravu hranu koju obožavam.
Ako se netko sad pita zašto su me onda liječnici u 35. godini počeli liječiti(???) zdravom prehranom, ako je meni sve bilo super: o tome sam već pisala. Počeli su me liječiti(???) time zato što nisam imala redovitu mjesečnicu i zato što su mi nalazi bili „blizu gornje granice“ (npr. nemam dijabetes, al sam blizu gornje granice i sl.). Ja nisam osjećala nikakve poteškoće. Kad mi je mjesečnica izostala ja nisam imala nikakve tegobe ili bolove – samo nisam imala mjesečnicu.
Ja sam se zaista osjećala super pripremajući ukusnu (tzv. nezdravu) hranu kakvu volim, uživajući u životu, pišući blog na temu tzv. nezdrave hrane koju volim, isprobavajući recepte..., tj. jedući sve ono što volim. Ja se nisam
znala deprimirati zbog toga što sam debela. Nisam bila suicidalna zbog kila.
Nisam na dijetu ni pomišljala (16 godina uopće nisam bila na dijeti niti sam na dijetu pomišljala!!!).
Sad me liječe(???) tom prokletom zdravom hranom, ispalo je da, ako hoću imati redovitu mjesečnicu, moram gladovati na tom zdravom, prokletom sranju. Sad jesam deprimirana - jer sam se morala odreći svega što volim. Uzimam i sredstva za smirenje, baš lijepo pašu uz sva ta zdrava sranja koja jedem praktički svaki dan.
Primijetila sam već da ljudi nikako ne mogu shvatiti da ja ne osjećam nuspojave nakon jedenja tzv. nezdrave hrane. Sorry, al meni jednostavno nije zlo, ni muka, ne bljuje mi se, ne povraća mi se, nemam problema s probavom, ne spava mi se, nisam umorana, ni troma, ni usporena… - nakon jedenja tzv. nezdrave hrane. Ne znam što bih vam rekla. S druge strane, ni ja fakat ne mogu shvatiti - kako vi svi uspijete doživjeti te sve nuspojave nakon jedenja tzv. nezdrave hrane.
c) Ja zaista ne znam kao bih na sebi razvila te nuspojave koje zdravožderi osjećaju kad jednu
tzv. nezdravu hranu. Zar vi stvarno imate takvu moć samouvjeravanja da ste
uvjerili svoje tijelo da kad jedete nezdravu hranu da vam onda mora biti zlo,
biti muka, mora vam se bljuvati, povraćati, morate imati problema s probavom, mora
vam se spavati, morate biti umorni,
tromi, usporeni, itd.
Svaka vam čast ako ste uspjeli sami na sebi izazvati te
fizičke nuspojave zbog nečega što ste pročitali ili slušali o nezdravoj hrani.
Ja sebe ne znam uvjeriti u to. Probala sam ja sebe
uvjeravati u to: čak sam hodala po kući ponavljajući neku vrstu mantre: ako jedeš one fiiiiine, kreeeeeeeeeeeeemaste, kalorične, maaaaaaaaaaaaaaaasne kolače isključivo od bijelog šećera i bijelog brašna ili isključivo bijelu tjesteninu ili sendviče isključivo od čistog bijelog kruha ili teeeešku, maaaasnu, prženu hranu... - bit će ti zlo, bit će ti
muka, bljuvat će ti se, povraćat će ti se, imat ćeš problema s probavom, spavat
će ti se, bit ćeš umorna, troma, usporena… Ma kakvi! Ne mogu ja svoje tijelo
uvjeriti u to - jer kad jedem nešto tzv. nezdravo, moj tijek misli izgleda ovako: ajme,
kako je to dobro, to je život, da barem više nikad ne moram pojesti nešto
zdravo, jer ovo tzv. nezdravo je zaista presavršeno, presuper i predobro! To je uživancija! I ja zaista nisam osjećala nikakve nuspojave kad sam jela ukusnu nezdravu hranu
kakvu volim. Ja onda jednostavno osjećam neopisivu sreću, užitak.
Možda bi meni bilo lakše u životu da sam povodljiva ko svi
ti zdravožderi, pa kad negdje pročitam kako je nezdrava hrana zapravo nezdrava –
da ju odbijem jesti. Kad ja razmišljam o tome da je nezdrava hrana nezdrava,
moj tijek misli izgleda ovako: nezdrava hrana je nezdrava, aha, a dobro, nije
bitno, bitno da je preukusna!
Što se zdrave hrane tiče, moj tijeko misli izgleda ovako: zdrava hrana je ogavna, odurna, gadna, prokleta... (jedem ju već skoro 2
godine pa znam o čemu govorim).
Slika je preuzeta s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar